REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-1072/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja LB LAŽETE pok. GB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. godine, dana 16. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj LB pok. GB , iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , vlasnik nekretnina i to:
A) nekretnine identične: dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 4537 m2 upisana u ZK uložak: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je nekretnina je na SKICI – SITUACIJI TERENA izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, ing.geodezije od 14.11.2024.god označena između točaka I-J-K-L-M-N-O-P-R, koja SKICA čini sastavni dio ove presude,
B) nekretnine identične: dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 4470 m2 upisana u ZK uložak: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je nekretnina je na SKICI – SITUACIJI TERENA izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, ing.geodezije od 14.11.2024.god označena između točaka A-B-C-D-E-F-G-H, koja SKICA čini sastavni dio ove presude,
a slijedom čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, izvršiti uknjižbu vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje uknjižbe u korist tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 22. listopada 2023., tužitelj je naveo da je vlasnik nekretnina opisanih u tužbenom zahtjevu koje je stekao nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja oca GB i majke L, ustupanjem sestre UB, te u konačnici i temeljem dosjelosti, a na dijelu nekretnina i građenjem objekta. Ističe da se predmetne nekretnine od davnina nalaze u vlasničkom posjedu pravnih prednika tužitelja, a naposljetku i samog tužitelja, koji su iste u svemu posjedovali i koristili kao svoje vlasništvo da nikada ni od koga nisu bili ometani niti ograničavani.
1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 43 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da u tužbi nisu navedene i ničim dokazane pravno relevantne činjenice i to, tko su bili tužiteljevi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetnih nekretnina, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja. Dakle, tuženik ističe da je potrebno dokazati da se radilo o samostalnom, neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, i konačno da je taj posjed imao kakvoću koja se traži za dosjelost.
3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.
3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Predmet spora je dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pobliže opisan u predmetnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala.
5. Pregledom Z.K. izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je predmetna nekretnina upisana kao pašnjak površine 228076 m2 vlasništva: 1. Vlasnički dio: 1/1 REPUBLIKA HRVATSKA.
5.1. Pregledom Z.K. izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Glavina razvidno je da je predmetna nekretnina upisana kao DVORIŠTE- NEPLODNO površine 127 m2 vlasništva: 1. Vlasnički dio: 1/1 OPĆENARODNA IMOVINA
5.2. Pregledom potvrde Hrvatskih šuma od 10. kolovoza 2023. koju je dostavilo Općinsko državno odvjetništvo razvidno je da je predmetna nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja Općine Imotski.
5.3. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.117/02 od 20. ožujka 2002. iza pok. GB razvidno je da su njegovi nasljednici LB i UB.
5.4. Pregledom „zahtjeva nasljednika“ od 27. svibnja 2016. i Izjave Marije UB od 3. svibnja 2016. razvidno je da je sestra tužitelja UB ustupila tužitelju dio nasljedstva koji joj je pripao iza smrti njihovih roditelja.
6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetne nekretnine kao i način stjecanja.
7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 14. studenog 2024. utvrđeno je slovima A-B-C-D-E-F-G-H prikazana površina koja je u naravi neobradivo poljoprivredno zemljište. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena sjeverno od lokalne nerazvrstane ulice Općine Proložac (zaseok Lažete). Utužena površina omeđena je od točke A-B- linijom granice katastarske općine između k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], zatim od B-C-D-E granica je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu (kamene pole) i ostacima suhozida. Granica od točke E-F je omeđena suhozidom u vlasništvu tužitelja, zatim od F-G-H-A granica je omeđena trajno vidljivim oznakama i plavom bojom, a u naravi predstavlja liniju koja prati spomenutu ulicu udaljenu od ruba kolnika 1.50 m cijelom dužinom. Utužena površina je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 4470 m2.
Na skici premjeravanja slovima I-J-K-L-M-N-O-P-R prikazana je utužena površina koja je u naravi pašnjak. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] i položena je užno od lokalne nerazvrstane ulice Općine Proložac (zaseok Lažete). Utužena površina omeđena je od točke I-J-K-L-M-N, granica je omeđena trajno vidljivim oznakama i plavom bojom, a u naravi predstavlja liniju koja prati spomenutu ulicu udaljenu od ruba kolnika 1.50 m cijelom dužinom, zatim od N-O-P-R-I granica je omeđena suhozidom u vlasništvu tužitelja. Utužena površina je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 4537 m2.
Predmetne nekretnine su nekada činile cjelinu u vlasništvu tužiteljeve eredi, te su prilikom izgradnje ulice podijeljene na dvije nekretnine.
8. U pravu je tuženik kada navodi da iz manjkavih isprava priloženih uz tužbu, kao i iz narativa iste sada ne proizlazi osnovanost tužiteljeva traženja.
8.1. Međutim, sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedokinja ZB, PB, GB, IB, MB i ĐB.
8.2. Saslušani svjedoci (listovi 32-34 i 69-71 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. ZB je međašnik, a PB, GB i IB stanovnici zaseoka Lažete koje se nalazi u blizini predmetne nekretnine. Poznavali su prednike tužitelja (djed G je obrađivao zemlju, uglavnom krumpiri i kukuruz, a otac GB je bio vojnik koji je živio u [adresa]). Prema iskazima svjedoka, tužitelj je živio u [adresa], ali financijski je pomagao izgradnju ceste koja „dijeli“ predmetnu nekretninu i koja je izgrađena 70. -ih godina. Cesta vodi do zaseoka Lažete, a o izgradnji je snimljen dokumentarni film naziva „Živjeti u [adresa].“. Što se tiče činjenice da predmetna nekretnina ulazi u Program Hrvatskih šuma, svjedoci su naveli da su na području oko predmetne nekretnine viđali lugare, ali da su dolazili na nekretnine koje su bile državno vlasništvo, a koje se nalaze sa sjeverne strane od predmetne.
8.3. Na raspravi održanoj 13. prosinca 2024., saslušani su djelatnici Hrvatskih šuma MB i ĐB. Za naglasiti je da je upravo ĐB zadužen za nadgledanje predmetne nekretnine. Oni su jasno i detaljno obrazložili sudu i strankama način djelovanja Hrvatskih šuma te ophođenja prema nekretninama koje su dio Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. ĐB je naveo da Hrvatske šume nisu poduzimale nikakve radnje unutar granica predmetne nekretnine. U slučaju kada djelatnik vidi suhozide na terenu, stavlja bilješku „riješiti imovinsko-pravni odnos" s pretpostavkom da je riječ o privatnom vlasništvu. U situaciji kada se radi neka „akcija“ npr. pošumljavanje nekog područja koje je u planu gospodarenja, zaobilaze se dijelovi na kojima su suhozidi, a budući da se isti nalaze na predmetnoj nekretnini, lugar je rekao da je tretira kao privatno vlasništvo.
8.4 .Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji tužitelja, djed tužitelja je za života istu obrađivao. Svjedoci su se sjećali i pokojnog lugara zvanog „ U“ koji je na području gdje se nalazi i predmetna nekretnina „hvatao ljude koji bi tu sjekli drva i kažnjavao ih“, ali nikada na nekretnini tužitelja. Danas je zemljište zaraslo budući da su i tužitelj i njegov pok. otac živjeli u inozemstvu. Činjenica da lugari nisu prijavili gradnju objekta na predmetnoj nekretnini također ukazuje na to da su istu smatrali privatnim vlasništvom. Naime, kada lugari uoče bilo kakvu nepravilnost na nekretninama koje nadgledaju, dužni su to prijaviti, a potom inženjer na terenu snima sporni objekt ili kakvu drugu nepravilnost koja je predmet prijave.
8.5. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu spornih nekretnina te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.
9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.
10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.
11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svojih roditelja oca GB i majke L, kao i ustupanjem nasljedničkog dijela sestre UB, te da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu istih. Iako „šturo“, obrazloženjem tužbenog zahtjeva tužitelj je ukazao sudu kako je on stekao posjed predmetne nekretnine, ne obrazlažući kako su ga stekli njegovi pravni prednici već samo navodi „u konačnici i temeljem dosjelosti.“ Dakle, tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem, već dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, svojih roditelja, djeda i njihovih prednika. Da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, odnosno dijela iste, proizlazi i iz navoda saslušanih djelatnika Hrvatskih šuma. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.
11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).
11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.
11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.
11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika roditelja GB i L i djeda Z. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao suvlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.
12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.
13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao. [adresa], 16. prosinca 2024.
S u d a c
Duje Karaman
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
1. odvj. Krešimir Biočić, Imotski
2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj