1                Poslovni broj: Kž-346/2022-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog M. P. i 2. optužene pravne osobe G. d.o.o. Č. zbog kaznenih djela iz članka 293. stavak 1. i 2. u vezi članka 33. i članka 312. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 i 57/11; dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu protiv presude Općinskog suda Čakovcu poslovni broj 11 K-67/2015-65 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 11 K-67/2015-65 od 3. svibnja 2022. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08) 1. optuženi M. P. i 2. optuženo trgovačko društvo G. d.o.o. Č., oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo i to 1. optuženik djelo pod točkom 1.) protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju u pokušaju – opisano u članku 293. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 33. KZ/97, a kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97, te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave – opisano i kažnjivo po članku 312. stavak 1. KZ/97, a 2. optuženo trgovačko društvo pokušajem ostvarenja imovinske koristi na način da bi pod točkom 2.) kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju u pokušaju – opisano u članku 293. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 33. KZ/97, te u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“, br. 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12; dalje: ZOPOKD), a kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97 u svezi članka 3. stavak 1. i stavka 2. ZOPOKD i povredom dužnosti na način opisan pod točkom 2) da bi bilo odgovorno za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave – opisano u članku 312. stavak 1. KZ/97 u svezi članka 3. stavak 1. ZOPOKD, a kažnjivo po članku 312. stavak 1. KZ/97 u svezi članka 3. stavak 1. i stavka 2. ZOPOKD.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.ZKP/08 u iznosu od 14.166,75 kuna (1.880,25 eura), te nužni izdaci 1. i 2. optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja 1. optuženika i nužni izdaci i nagrada predstavnika 2. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 477. točka 3. i članka 470. stavak 2. ZKP/08 s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi M. P. po branitelju A. N., odvjetniku u Z. s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu ODO Čakovac i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je vratilo na nadležni postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog vidi u tome da je 1. optuženi M. P. u svojoj je obrani, danoj prilikom prvog ispitivanja, priznao da je dana 10. srpnja 2012. sa Internet stranica trgovačkog društva C. S. I." skinuo primjerak Ugovora o franšizi na ruskom jeziku kojeg je popunio na način da je naveo broj Ugovora "343", mjesto i datum V. 2. 8. 2., naziv davatelja franšize C. S..P.A. Italia, koju predstavlja S. Ž., naziv primatelja franšize društvo S. LC te uvjetima franšize, te je na svakoj stranici potpisao ime S. Ž. i u rubriku ispod davatelja franšize pomoću fotokopirnog aparata umetnuo dijelove zaglavlja računa dućana C. O. V. i potpisao S. Ž. iz kojeg je proizlazilo da je društvo C. S. " I. sklopilo Ugovor sa društvom S. LLC, nakon čega je tako izrađeni lažni ugovor poslao A. H. na ovjeru, no tvrdi da to nije učinio u ime društva G. i da društvo zapravo nije ništa učinilo, već je samo iskoristio kopirni uređaj u društvu, kao i da je to bilo u dogovoru s A. H., a ne u cilju da bi ga se prevarilo i lažno prikazalo te da je on htio u C. dućanu u Hrvatskoj kupiti naručenih 800 kg robe prema predračunu i potom ih poslati u Armeniju, ne kao kupac na temelju franšize, nego kao kupac u maloprodaji.

6. Tijekom rasprave 1. optuženik je promijenio svoju raniju obranu iz istrage, navevši da je tako iskazivao jer se nije htio zamjeriti tvrtki M. K., da ne bi izgubio certifikate za rusko tržište koju je ta firma izdavala, pa je morao tako iskazivati, jer su ga ucijenili da će mu poništiti sve certifikate u suprotnom. Nadalje, kao drugi razlog je bio taj da je A. H. bio predsjednik komisije za unutarnje poslove u parlamentu Armenije, pa kada ga je ljubavnica prijavila da posao nije odradio, trebalo je svaliti krivnju na njih u Hrvatskoj. I treći razlog je taj što je njegova djevojka radila u računovodstvu kod K., te su mu rekli da ukoliko ne iskazuje tako kako je iskazivao, da će joj dati otkaz, a imala je i malo dijete.

6.1. Nasuprot izmijenjenoj i pripremljenoj obrani 1. optuženika na raspravi, iz podataka Interpola i e-mail prepiske proizlazi da je A. H. smatrao da je stvarno sklopio ugovor sa C., a ne da bi se radilo o nekakvom dogovoru kako ga prezentira 1. opt. M. P., čime isključuje navode predstavnika 2. optuženog društva da je znao da će robu 2. optuženo društvo kupiti od C. u maloprodaji jer da na taj način društvo prodaje robu, budući da je cilj pregovora i dogovora bilo sklapanje franšiznog ugovora za društvo S. LLC s društvom C., a ne kupnja robe u maloprodaji, odnosno kupnja robe od društva G. d.o.o. Č.. Nadalje iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je 1. optuženik u vrijeme događaja nedvojbeno bio direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva G. d.o.o. i da je prema e-mail korespondenciji i ispostavljenom računu društvu S. LLC postupao u svojstvu odgovorne osobe istog društva, a ne samo kao fizička osoba radeći za uslugu A. H..

7. Iz iskaza svjedokinja I. P. i K. M. zaposlenica C. C. proizlazi da se i njima 1. optuženik predstavljao kao poznanik S. Ž. i da je htio ostvariti suradnju veleprodajnom kupnjom robe na što je upozoren da ne rade na takav način, kao i da su povezali njegov ispostavljeni predračun sa obavijesti iz C. I. da je krivotvoren Ugovor o franšizi, proizlazi osnovana sumnja da je postupanje 1. optuženika bilo usmjereno na stjecanje imovinske koristi za svoje društvo, koje je uostalom i ispostavilo predračun na novčani iznos od 13.472,00 eura, u protuvrijednosti 99.692,80 kuna i kojem bi navedeni iznos bio isplaćen da društvo iz Armenije nakon provjera u Italiji nije utvrdilo da je ugovor o franšizi lažan.

7.1. Iz iskaza S. Ž. proizlazi da se nije mogla realizirati kupnja s 1. optuženim P., s obzirom da se radilo o oko 800 kg robe, o čemu su je obavijestile kolegice. Naime, u maloprodaji se ne kupuje roba u tolikoj količini, jer se tolika količina robe kupuje u veleprodaji, a u maloprodaji se kupuje po nekoliko komada robe.

8. Nije sporno da 2. optuženo društvo nije sklopilo ugovor o franšizi s
C. niti je moglo doći do robe društva C., jer nije imalo
sklopljen ugovor, niti je moglo u veleprodaji kupiti količinu robe prema
predračunu koji je ispostavilo armenskom društvu i da je armensko društvo izvršilo
plaćanje, 2. optuženo trgovačko društvo steklo bi korist u iznosu po predračunu,
s obzirom da nije raspolagalo robom iz predračuna, a koje su okolnosti bile poznate 1.optuženiku i koje je prešutio armenskom društvu. 1. optuženik je nastupio prema armenskom društvu kao posrednik neistinito predočivši da je sklopljen ugovor o franšizi koji je krivotvorio, a potom je ispostavio predračun za kupnju robe koje nije imao pa iako tvrdi u obrani da je samo krivotvorio ugovor bez prijevarne namjere, iz iskaza zaposlenica društva C. C. proizlazi da se predstavljao kao poznanik S. Ž., da je htio uvjeriti zaposlenice da mu isporuče robu u veleprodaji, a koje sve okolnosti upućuju da je postupao s ciljem stjecanja imovinske koristi za svoje društvo, a čija se odgovornost temelji na krivnji odgovorne osobe (članak 2. ZOPOKD).

9. Nadalje iz korespondencije između 1. optuženika sa M. K. kao i sa A. H., a što proizlazi iz provedenih materijalnih dokaza, vidljivo je da je 1. optuženik M. K. putem emaila u privitku proslijedio Ugovor o franšizi 10. srpnja 2012., da je imenovani od M. K. zatim 14. srpnja 2012. primio potpisani ugovor o franšizi, nakon čega 23. listopada 2012. M. šalje fakturu za rublje C. sa zaglavljem trgovačkog društva G. , s napomenom da je prodavatelj rublja G. dok 25. listopada 2012., nakon što ga je 23. listopada 2012. M. K. obavijestio da postoji određeni problem u C., piše direktno A. H. iz kojeg maila je razvidno da je odabrana roba navedena u fakturi, da je osiguran prijevoz zrakoplovom i da su uložili puno truda da se može primiti to rublje, iz čega se zaključuje kako je "posao" u tijeku. Sam svjedok M. K. u iskazu je naveo kako je doista bio samo posrednik u komunikaciji između 1. optuženika i A. H., a nije naveo ni da bi njegova firma izdavala nekakve certifikate za rusko tržište.

9.1. Stoga 1. optuženik u svojoj obrani danoj na raspravi nije dao valjane razloge zašto je izmijenio obranu na raspravi i porekao počinjenje djela, a njegovu obranu danu na raspravi nije potvrdio u svom iskazu saslušani svjedok M. K.. Ovo vijeće smatra da su razlozi za potpunu promjenu obrane optuženika nelogični i neuvjerljivi i dani u cilju umanjenja i izbjegavanja kaznene odgovornosti.

10. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja iz članka 312. stavak 1. KZ/97, za koje se tereti 1. optuženi M. P., sudski vještak za informatiku je pretragom računala pronašao Ugovor o franšizi na ruskom jeziku, na kojem su broj, datum i mjesto ugovora naknadno rukom napisani na odštampanom ugovoru, ali nije pronađen izvorni dokument, koji je prepravljen, da bi na temelju njega nastao predmetni ugovor C. s. -. S. L.. Na raspravi je vještak dodao da se u računalu nalazi ugovor u elektronskom obliku u kojem su popunjeni podaci o strankama ugovora, ali koji nije potpisan, te nije moguće utvrditi na koji način je došao na računalo, dok je potpisani ugovor od strane ruske firme došao putem e-maila sa adrese ...

10.1. Isto upućuje na to da je 1. optuženi M. P. pribavio obrazac, a izvorni dokument koji je prepravljen mogao je napraviti na nekom dugom računalu i prenijeti na USB te ga na njemu popuniti. Također nikome drugom nije bilo u interesu popuniti i poslati taj ugovor, a nedvojbeno je da ga je popunjen i potpisan od strane ruske tvrtke upravo 1. optuženik primio ne e-mail.

11. Nadalje, to što je grafološka vještakinja u svom nalazu navela da usporedbom potpisa S. Ž. s nespornim rukopisom M. P. nisu utvrđene značajnije sličnosti, ne isključuje mogućnost da je neka druga nepoznata osoba pomogla 1. optuženiku u popunjavanju ugovora i potpisivanju S. Ž., kako bi u slučaju vještačenja istog otklonio odgovornost od sebe. To je mogla biti i njegova djevojka koja je navodno radila u računovodstvu kod K.. Također je grafološka vještakinja navela kao mogućnost da skriptor prilikom ispisivanja tuđeg potpisa često svjesno ili nesvjesno mijenja svoj rukopis, a kakav je onda teško, ponekad i nemoguće dobiti prilikom izuzimanja rukopisa.

11.1. Iako grafološkim vještačenjem nisu utvrđene značajnije sličnosti, odnosno podudarnosti temeljem kojih bi 1. optuženika doveli u vezu s spornim potpisima S. Ž., 1. optuženik je u svojoj prvoj obrani detaljno i okolnosno opisao svoje postupanje te način na koji je došao do ugovora o franšizi i popunio ugovor za koji je utvrđeno da je krivotvoren, a što je mogao znati jedino ako je to doista i učinio, a što je u skladu sa provedenim dokazima. Stoga je u pravu državni odvjetnik u žalbi kada navodi da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

12. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je 1. optuženik htio kupiti 800 kg. robe u maloprodaji i prodati u Armeniju te je u tu svrhu izdao i predračun, no na taj način se može kupovati roba samo u veleprodaji, a za što je trebao imati prethodno sklopljeni ugovor sa C.. 1. optuženik se nadalje lažno predstavljao prodavačicama kao prijatelj voditeljice maloprodaje S. Ž., a u svojoj prvoj obrani je priznao krivotvorenje ugovora bez prijevarne namjere.

              13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve ukazane mu nedostatke i propuste, te provesti sve do sada izvedene dokaze. Pokušat će utvrditi da li su 1. i 2. optuženici uopće mogli i pod kojim uvjetima kupiti robu u veleprodaji i za koliko bi bila povoljnija cijena od kupnje u maloprodaji. Ukoliko sud utvrdi da neki od navoda iz činjeničnog opisa nisu dokazani može ih i ispustiti npr. da je 1. optuženik na svakoj stranici potpisao ime S. Ž. Nakon provedenih dokaza sud će, uvažavajući argumente ove odluke s više pozornosti cijeniti pojedine dokaze te ih međusobno usporediti i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08 na način da će iznijeti sve nesporne i sporne činjenice, a potom sve razloge o svim odlučnim činjenicama.

14. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem (članak 484. stavak 1. ZKP/08) te odlučiti kao u izreci presude.

U Sisku 21. prosinca 2023.