Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Broj: Pp-1666/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JL, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 2. i st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, broj Klasa: 211-07/24-5/29814, Ur. broj: 511-21-05-24-1 od 31. listopada 2024., temeljem čl. 183. i 179. Prekršajnog zakona (NN br.107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), nakon zaključene glavne rasprave dana 11. prosinca 2024., objavio je dana 16. prosinca 2024. i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: JL, sin JL i ML, rođen **.**.2006., u [adresa], po narodnosti J, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]., sa završenom oš, bez zanimanja, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan, u tijeku su drugi prekršajni postupci,

k r i v  j e

I. što je 27. listopada 2024., u 16,40 sati, u Pribislavcu, kolnikom [adresa], upravljao osobnim automobilom marke "Opel Crosa", broja šasije: [broj šasije], prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima B kategorije,

II. čime je postupio suprotno odredbi članka 216. st. 2. kažnjivo po čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08.,48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 114/22.),

pa mu se temeljem istog propisa i primjenom čl. 35. st. 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

III. kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana

IV. Temeljem čl. . 1. i st. 2. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku

primjenjuje se

UVJETNA OSUDA

čije izvršenje se odgađa na rok od 6 (šest) mjeseci, te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

V. Temeljem čl.. 6. u svezi čl. . 3. točka a. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijske postaje Čakovec, broj Klasa: 211-07/24-5/29814, Ur. broj: 511-21-05-24-1 od 31. listopada 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika JL, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik JL u obrani je iskazao da kritične zgode nije upravljao tim osobnim automobilom, ali je bio u tom autu. Udaljio se s mjesta zaustavljanja, jer kod sebe nije imao dokumentaciju.

3. U dokaznom postupku je ispitan svjedok HL koji je iskazao da su kritične zgode obilazili naselje Pribislavec i uočili crveno vozilo bez registarskih oznaka, te su uključili rotaciono svijetlo za zaustavljanje. Vozilo su zaustavili na način da su mu blokirali daljnju vožnju, tj. zaustavili su se ispred njega. Nakon zaustavljanja iz crvenog vozila iskočio je mladi gospodin, nazočan u sudnici i otrčao u mnoštvo. Naveo je da ga osobno poznaje, jer mu je tjedan dana prije napisao kaznu kad je bio putnik u vozilu. Tražili su JL, toga dana na kućnoj adresi M kbr. 7. Sutradan su ponovo došli na kućnu adresu i JL je bio doma, te su mu htjeli uručiti obavijest o počinjenom prekršaju koju je odbio potpisati, pa su obavijest uručili u ruke njegovoj majci. U vozilu su bile još dvije osobe i to SL koji je dao auto na upravljanje JL.

3.1. Na pitanja suda svjedok HL je odgovarao, kakvo je bilo vrijeme kad ste zaustavili crveni automobil – bio je dan. Da li ste dobro vidjeli osobu koja je izašla sa mjesta vozača – da. Da li postoji bilo kakva mogućnost da je došlo do zamjene identiteta osobe da je upravljao netko drugi, a ne JL – ne.

3.2. Okrivljenik JL naveo je da je točno što je rekao svjedok da je bio zaustavljen sa ĆL u autu i nije imao dokumente, a kritične zgode nije pobjegao već se udaljio s mjesta, jer nije imao dokumente sa sobom. Nije istina da bi došli drugi dan do njega, već nakon dva ili tri dana, te je rekla majka da su se raspitivali po naselju da li je on vozio taj auto. Misli da svjedok nije siguran da je upravo on vozio taj auto.

3.3. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika JL i svjedoka HL. Svjedok: „zašto si pobjegao, vozio si i bio si na mjestu vozača, budi muško i priznaj što si napravio“. Okrivljenik: „nisam vozio, otišao sam zato što nisam imao dokumente". Svjedok: „na kojem mjestu si bio u autu“. Okrivljenik: „od iza“. Svjedok: „na koja vrata si izašao van“. Okrivljenik: „na vozačeva vrata sam izašao“. Svjedok : „a ko je onda vozio“. Okrivljenik: „ SL“. Svjedok: „kako je SL izašao iz auta“. Okrivljenik: „nije izašao samo se prebacio na suvozača“. Svjedok: „vozilo ima troja vrata“. Okrivljenik: „vozilo je staro, nešto nije radilo, izašao sam sa vozačevog mjesta“. Svjedok: „da ste sjedili na zadnjem sjedištu, ne bi nam pobjegli, bili bi vas uhvatili, nismo došli za dva tri dana, nego drugi dan kad sam došao u noćnu smjenu“. Svjedok: „ SL smo stavili na teret prekršaj što je dao vozilo na upravljanje osobi koja nije stekla pravo na upravljanje, a treća osoba je bila maloljetna, a sa mnom je bila kolegica BL“.

4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja BL koja je iskazala da su bili u naselju Pribislavec i u susret im je dolazilo vozilo crvena "Opel Corsa", bez registarskih oznaka. Vidjela je na mjestu vozača mladog gospodina kojeg osobno poznaje, jer su imali postupanje prema njemu, par dana prije. Vozila je službeni auto i upalila rotaciono svijetlo. Vozilo "Opel" je stalo, a vozač je pobjegao prema ulici S. Vraza.

4.1. Na pitanja suda svjedokinja BL je odgovarala, da li postoji mogućnost da ste zamijenili osobu koja je upravljala vozilom – ne postoji. Koliko je osoba bilo u vozilu – okrivljenik kao vozač, suvozač i maloljetna osoba koja se nalazila na zadnjem sjedištu. Tko je bio suvozač – SL.

4.2. Okrivljenik JL izjavio je primjedbu da su postupali prema njemu tjedan dana prije kad je bio s ĆL i postavio je pitanje svjedokinji da li su tada priveli ĆL. Svjedokinja je odgovorila – da li je to bitno za ovaj postupak?

4.3. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika JL i svjedokinje BL. Okrivljenik: „nisam vozio taj auto, u autu sam bio, udaljio se jesam jer nisam imao dokumente kod sebe". Svjedokinja: „vidjela sam da si upravljao vozilom“. Okrivljenik: „zašto ste rekli mojoj majci tko je upravljao vozilom po naselju". Svjedokinja: „vlasnik vozila SL je rekao da si ti vozio“. Okrivljenik: „vidim da niste sigurni tko je vozio“. Svjedokinja: „ja sam jako sigurna da si ti vozio“.

5. U postupku je izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/24-02/139598, Ur. broj: 514-05-02-01-02-24-02 od 07.11.2024. o kažnjavanosti okrivljenika.

6. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen za počinjeno prekršajno djelo.

7. Odredbom čl. 216. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a st. 3. citiranog članka propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit će se za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

8. Okrivljenik JL poriče počinjenje prekršaja, priznaje da je bio putnik na zadnjem sjedištu vozila i da je nakon zaustavljanja od strane policije izašao iz vozila sa zadnjeg sjedišta na mjestu vozača. Sud je analizirajući obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka utvrdio da obrana okrivljenika ima nedostataka uvjerljivosti jer navodi da je izašao iz vozila sa zadnjeg sjedišta na mjestu vozača, da se vozač SL premjestio na suvozačevo mjesto, kako bi on izašao, a u vozilu su bila trojica, te takva kombinacija izlaska iz vozila nije uvjerljiva. Okrivljenik je dobro poznat svjedocima policijskim službenicima koji su identično iskazali da je okrivljenik izašao iz vozila sa mjesta vozača, te pobjegao, a svjedoci su djelovali vrlo uvjerljivo, tvrdili su da ne postoji mogućnost zamijene osoba, odnosno ne postoji mogućnost da je druga osoba upravljala vozilom, već je upravljao upravo okrivljenik. Svjedoci su naveli da su u vozilu bile tri osobe i to okrivljenik, SL i maloljetnik tako da nije točna obrana okrivljenika da se SL premjestio na mjesto suvozača, jer bi tada dvije osobe sjedile na zadnjem sjedištu, a mjesto suvozača bi moralo biti prazno za premještaj SL. Sud utvrđuje nespornim, na temelju svjedočenja svjedoka koji su neposredno vidjeli da je kritične zgode okrivljenik upravljao osobnim vozilom prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima B kategorije, te je odgovoran za prekršaj. Sud je dva puta poslao poziv svjedoku ČL, ali se nije odazvao na uredno uručene pozive suda jer izbjegava dolazak na sud, te je sud odustao od saslušanja tog svjedoka jer je prekršaj dokazan svjedočenjem policijskih službenika.

9. Prilikom odlučivanja o kazni uzete su u obzir odredbe članka . 1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, s time da je otegotna okolnost dosadašnja kažnjavanost za istovrsni prekršaj, a olakotne okolnosti nisu utvrđene, te je sud okrivljenika kaznio uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, sa rokom kušnje od 6 (šest) mjeseci, jer sud smatra da je izrečena kazna zatvora primjerena težini konkretnog prekršajnog djela, te ista treba djelovati na okrivljenika da nešto takvo ne ponovi jer će uvjetna osuda biti opozvana.

10. Temeljem članka . 6. u svezi sa čl. . 3. točka a. Prekršajnog zakona, okrivljenik se u oslobađa dužnosti naknade troškova postupka jer je utvrđeno da je okrivljenik nezaposlen i uzdržava se od socijalne pomoći, te bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje nužno uzdržavanje okrivljenika.

11. Člankom 58. st. 1. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. U konkretnom slučaju sud nije prema okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom za prekršaj iz članka 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11.1. Sud utvrđuje da nije bilo osnove za izricanjem zaštitne mjere jer je čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN. br. 85/22.) koji je stupio na snagu 30.07.2022., brisan čl. 288. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da će se zaštitna mjera izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom, odnosno izdavanjem vozačke dozvole određene kategorije. U konkretnom slučaju izricanje zaštitne mjere okrivljeniku koji nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije nije u skladu sa Zakonom jer kad takva osoba upravlja vozilom, a nije stekla pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije uvijek čini prekršaj po čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

U Čakovcu, 16. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Okrivljeniku,

Tužitelju,

Za spis,

Za izvršenje.