Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-310/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja RC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Zoran Švaco, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 04. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 16. prosinca 2024., u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovora o kreditu broj 9012063187 sklopljen dana 30.10.2006. godine između Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditora i AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i to ugovorna odredba točke 4. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB: 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50 da u roku od 15 dana tužitelju RC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 1.071, 31 EUR 8.071,80 kn / zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu:

iznos 2,38 EUR / 17,95 kuna od 31. ožujak 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 30. travanj 2007.

iznos 5,05 EUR 38,07 kuna od 31. svibanj 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 30. lipanj 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. srpanj 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. kolovoz 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 30. rujan 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. listopad 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 30. studeni 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. prosinac 2007.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. siječanj 2008.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 29. veljača 2008.

iznos 5,05 EUR / 38,07 kuna od 31. ožujak 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. travanj 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. svibanj 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. lipanj 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. srpanj 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. kolovoz 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. rujan 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. listopad 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. studeni 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. prosinac 2008.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. siječanj 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 28. veljača 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. ožujak 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. travanj 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. svibanj 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. lipanj 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. srpanj 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. kolovoz 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. rujan 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. listopad 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. studeni 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. prosinac 2009.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. siječanj 2010.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 28. veljača 2010.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. ožujak 2010.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 30. travanj 2010.

iznos 13,02 EUR / 98,07 kuna od 31. svibanj 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 30. lipanj 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. srpanj 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. kolovoz 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 30. rujan 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 18,94 EUR / 142,67 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 37,41 EUR / 282,67 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 41,50 EUR / 312,67 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 54,77 EUR / 412,67 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 54,77 EUR / 412,67 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 291,96 EUR / 2.199,81 kuna od 31. listopad 2011.

III. Tužena je dužna naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parnice u iznosu od 2.175,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju od dana donošenja presude tj. od 16. prosinca 2024., pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od sveukupno 650,00 EUR, uvećano za PDV kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 1.895,53 EUR / 14.281,86 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj RC, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom Privredna banka Zagreb, d.d. OIB: 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50, (dalje: tuženik), kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012063187 dana 30.10.2006. godine prema kojemu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.278,85 CHF (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju tužene Banke za CHF, a tužitelj se je obvezao vratiti predmetni kredit uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama. Prema citiranom Ugovoru o kreditu ugovorena je otplata kredita u anuitetima uz redovne kamate koje su promjenjive prema Odluci o kamatnim stopama tužene, a na dan sklapanja citiranog Ugovora iznosile su 4,99 % godišnje. Prema citiranom Ugovoru, ugovoren je između stranaka rok otplate kredita od 60 mjesečna anuiteta. Na iznos kredita koji je stavljen u otplatu ugovorene su redovne kamate koje se obračunavaju za cijelo vrijeme trajanja ugovora od dana stavljanja kredita u otplatu. Citiranim Ugovorom ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 231,66 CHF prema srednjem tečaju tužene Banke na dan plaćanja, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamate obračunate temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja citiranog Ugovora, a u slučaju izmjene kamatne stope, prema kamatnoj stopi prema Odluci tužene kao kreditora (točka 6. Ugovora). Anuiteti prema citiranom Ugovoru dospijevaju uzastopno, zadnjeg dana u mjesecu, počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

1.2. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ugovoreni srednji tečaj HNB-a za švicarski franak (CHF) iznosio je 4,631433 kn za 1 CHF, a nakon toga je kontinuirano rastao 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., a što tužitelju nije bilo poznato i nije moglo biti poznato jer nema nikakvog ekonomskog obrazovanja niti nije upućen u ekonomska zbivanja na monetarnom tržištu. S druge strane tuženi je banka koja je dio svjetskog monetarnog tržišta, pruža financijske usluge fizičkim i pravnim osobama i zasigurno joj je moglo biti poznato, ili barem poznato u većoj mjeri nego tužitelju kako će se kretati trendovi tečaja na domaćem monetarnom tržištu. Zbog takve nepredvidive razlike u tečaju tužitelj je plaćao povećane anuitete kredita u odnosu na ugovoreni anuitet odnosno tečaj koji će tužitelj odrediti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja sukladno čl. 186.b ZPP-a.

1.3. Tužitelj se poziva na Zakon o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov. br. 9/2015) propisano je da su banke dužne da na redovne kamate otplate kredita ugovorenih u CHF i uz valutnu klauzulu u CHF, primjenjuju tečaj 1CHF za 6,39 kn. Međutim, navedeni tečaj se primjenjuje tek od 27.01.2016. godine. Prema mišljenju tužitelja tužena je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Postupanje tužene kod sklapanja predmetnog ugovora s valutnom klauzulom u valuti CHF također je suprotno odredbama Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.

1.4. Ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tužene i u sudskoj praksi ocijenjeno je nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Pri tome, ugovorne odredbe u spornom ugovoru u kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, nisu bile razumljive. Stoga, primjenom testa poštenosti sporne odredbe ugovora, kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., odnosno čl. 99. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena, posljedica čega je njezina ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. god. odnosno čl. 102. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. U predmetu Suda Europske unije br.C-472/10 (RCM v. Invitel Tavkozlesi Zrt) u postupku prethodnog odlučivanja, a povodom zahtjeva nacionalnog suda upućenog tom sudu vezano za pitanje (ne)poštene ugovorne odredbe u smislu čl. 3. st. 1. i 3. Direktive 93/13 koja dopušta mogućnost jednostrane izmjene pojedinih ugovornih odredbi, kakve su banke sklapale u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, zauzeto je stajalište da su takve odredbe ocijenjene nerazumljivim, te posljedično tome i nepoštene.

1.5. Iz izloženih razloga tužitelj smatra da su ugovorne odredbe točke 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 9012063187 sklopljenog između stranaka dana 30.10.2006. godine ništetne u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odnosno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja stranke stavlja u neravnopravni položaj s obzirom da je samo tuženoj ostavljena mogućnost da promijeni kamatnu stopu. Na taj način tužena je stekla nepripadnu korist s osnova djelomično ništetnog Ugovora o kreditu te je primjenom pravila o stjecanju bez osnove stečeno bez osnove dužna vratiti tužitelju.

1.6. S toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba je u cijelosti neosnovana, osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je zastupila zastara potraživanja tužitelja, da utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Navodi da nema mjesta vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., a ne kamoli izravnoj primjeni navedene presude. Valutna klauzula da je zakonom izričito dopuštena. U odgovoru navodi da je iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, koja dopušta Ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da Ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa da je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Navodi da konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom Ugovoru, određene su na temelju Ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Tuženik navodi da ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu Ugovorne kamate. Da u ovom konkretnom slučaju Ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s Valutnom klauzulom.

2.1. Tužitelj da nije dokazao da se radi o Odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelo savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka. Da nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva budući da tužitelj nije dokazao niti osnovu svoga potraživanja.

2.2. Navodi da prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik je u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima Hrvatskog pravnog pretka te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima u tužbi kao ni kasnije, s toga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjevu cijelosti uz nadoknadu troškova.

2.3. Sud je nakon provedenih dokaza donio presudu posl. br. P-411/2019-38 od 13.11.2023. kojim je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje te na isplatu novčanog iznosa od 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnoj odredbi zbog promjene valute.

2.4. Rješenjem istoga suda određena je da je tužba tužitelja povučena za iznos od 1.895,53 EUR / 14.281,86 kn.

2.5. Protiv navedene odluke tuženik je podnio žalbu.

2.6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-156/2024-2 od 11.06.2024. ukinuto je rješenje u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.098,49 EUR / 8.276,57 kn, s pripadajućim kamatama i Presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-411/2019-38 od 13.11.2023. i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje.

3. Sud je u ponovnom postupku pročitao tužbu, odgovora na tužbu, uvjerenje o prebivalištu, Ugovor o kreditu broj 9012063187 od 30.10.2006., saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušana je svjedokinja ČC na okolnost kupnje predmetnog vozila, preslika plana otplate, preslika otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope, preslika knjigovodstvene kartice, preslika pregleda uplata, preslika prometa po predmetnom kreditu, podatak o uplaćenim iznosima anuiteta (rate kredita) u kunama i CHF, preslika prvotnog otplatnog plana, preslika odluka o promjenama kamatnih stopa sa otplatnim planovima, podatak o tečaju CHF na dan plaćanja svakog anuiteta, uvid u priložene presude Općinskih sudova te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17, Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13.06.2014., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po NC, uvid u odluku Rev-3142/18 od 19.03.2019., uvid u Opće uvjete poslovanja s građanima i pojašnjenja analize kredita koji se odnose na kredit uz valutnu klauzulu s promjenjivom kamatnom stopom, podnesci stranaka.

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 9012063187 od 30. listopada 2006. godine sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor kreditu (dalje: Ugovor) broj 9012063187 od 30. listopada 2006. godine (list 6-10) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 12.278,85 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Te Ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja tog kredita iznosi 4,99% godišnje, kamata se obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcijalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva zajedno na naplatu s njima (čl. 4. Ugovora).

7. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 60 mjeseci. Prvi anuitet dospio je na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita otplatu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta (čl. 6 Ugovora).

8. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti 1. ožujka 2015. godine.

9. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Ugovor o kreditu br. 9012063187, koji je sklopljen 30. listopada 2006. godine, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

12. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

14. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

15. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

17. Iskazom tužitelja proizlazi da su u Autokući Prikratki u Koprivnici koja je inače koncesionar za Fiat, odlučili se na kupnju automobila marke Fiat Grande Punto. Kako im je nedostajala određena suma novca, osoba koja im je pokazala predmetno vozilo dala im je do znanja za mogućnost realizacije kredita i da ta Autokuća posluje sa PBZ (ovdje tuženikom), i da rade sa CHF, te da će oni s njima komunicirati. U banci da su od njega tražili određenu dokumentaciju koju im je priložio. Osobni automobil da je kupio za svoje osobne potrebe i da u to vrijeme, vrijeme kupnje nije bio poduzetnik i da inače nije poduzetnik već da radi u Carinskoj upravi, a te 2006. godine da je radio u privatnoj tvrtki koja je bila iz Zagreba. Također ni njegova supruga ne bavi se poduzetništvom, a u to vrijeme bila je na porodiljnom.

18. Svjedokinja ĐC koja je supruga tužitelja potvrdila je tužiteljev iskaz da te 2006. godine su očekivali rođenje drugog djeteta i da im je automobil bio potreban, kao i prijedlog osobe koja je bila zaposlena u Autokući vezano za mogućnost realizacije kredita.

19. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od 30. listopada 2006. godine utvrđeno je da u čl. 2. Ugovora upisana namjena kredita koja se odobrava za kupnju vozila. Utvrđeno je da je za kupnju vozila Ugovoreno i osiguranje vraćanja kredita u točki 7. gdje je navedeno vozilo marke Fiat Grande Punto, 1.4 8v Active, broj šasije [broj šasije]; godina proizvodnje 2006; boja: metalik crna; zapremnina i snaga motora: 1368 cm3 i 57 kW.

20. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

21. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

22. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

24. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

25. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

26. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

27. Tužitelj u svom iskazu navodi da u vrijeme potpisivanja predmetnog kredita za kupnju osobnog vozila rečeno mu je samo koliko iznosi kredit, a da je to bilo negdje oko 7.565,20 EUR / 57.000,00 kn, i rok otplate na 5 godina, te kolika je visina rate. Nije znao kolika je visina kamatne stope te niti da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, da mu to nije nitko rekao. Priznaje da prije potpisivanja Ugovora isti je na brzinu pogledao i vidio je iznos koji u je bio potreban za kupnju i da je "to bilo to". Tužitelj je ovjerio Ugovor kod javnoga bilježnika te napominje da ni tamo mu nije bilo ništa posebno rečeno. Sud doznaje da u vrijeme realizacije kredita nije imao otvoren račun kod tuženika već kod Podravske banke. Navodi da nije mogao utjecati na pojedine odredbe Ugovora o kreditu vezano za kamate, nije ekonomski stručnjak i u kamate se ne razumije. Navodi da se nije žalio na obavijesti o kamatama, postavlja si pitanje a kome bih se žalio. U početku, rata je iznosila 143,34 EUR / 1.080,00 kn, a poslije 199,08 EUR / 1.500,00 kn, da je znao da će do ovoga povećanja doći, da vjerojatno nikada ne bih realizirao kredit te 2006. godine.

28. Svjedokinja ČC, u svom iskazu navodi da nije bila prisutna kod potpisivanja Ugovora kod tuženika, te da joj od strane supruga nije rečeno da li mu je bilo što pojašnjeno u banci vezano za kamate i valutnu klauzulu, iz njezina iskaza proizlazi da osoba u autokući dala im je do znanja da mogu realizirati kredit jedino da posluju sa PBZ-om i u CHF valuti. Odgovorila je na pitanje punomoćnika da li su tražili kredi u drugoj banci i da li bi mogli kupiti odgovarajuće vozilo odgovorila je da nisu iz razloga što osoba u autokući rekla im je da rade isključivo sa PBZ-om.

29. Sud nije saslušao predloženu svjedokinju tuženika FC, čiji se potpis na Ugovoru od 30. listopada 2006. kao osobni bankar, iz razloga što je tuženik na održanom ročištu glavne rasprave dana 04.012.2024. odustao od njezinog saslušanja.

30. Analizirajući iskaz tužitelja te svjedokinje ČC, sud je utvrdio da tužitelju na razumljiv način nije objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno koji bi se čimbenici mogli utjecati i koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja Ugovornog kreditnog razdoblja, a tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

31. Po mišljenju suda tužitelj nije mogao u budućnosti znati kakvi bi učinci iz takve sklopljene Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za njega mogli nastati. Tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim Ugovornim odredbama odnosno odredbama koje se donose na kamatnu stopu jer su takve odredbe bile u naprijed formulirane od strane kreditora – tužene.

32. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

33. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u čl. 4., Ugovora broj:9012063187, od 30. listopada 2006. godine, je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 4,99% godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

34. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 6., Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

35. Razgledavanjem Ugovora 9012063187 od 30. listopada 2006. godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

36. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.

37. Tuženik se poziva na odredbu čl. 26. ZOO-a, navodeći da je ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonom dopušteno. Ovaj sud smatra da je to dopuštenje u ovom konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno je odredi čl. 84. ZPP/03 (tuženik kako prana osoba koja se bavi pružanjem kreditnih usluga u okviru svoje profesionalne djelatnosti, znao je i trebao je u Ugovor ugraditi odredbu koja će biti jasna i razumljiva.

38. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora od 30. listopada 2006. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za kupnju osobnog automobila.

39. S obzirom da su odredbe Ugovora u člancima čl.4. i čl. 6., Ugovora o namjenskom kreditu broj 9012063187 od 30. listopada 2006. godine u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

40. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

41. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos. 42. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

43. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju osobnog automobila te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

44. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

45. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, Park R. Kropeka 2, stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo NC, mag. oec.

46. Zadatak vještaka je bio izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (4,99% godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje.

47. Vještakinja navodi da je ugovorenom Ugovoru u o kreditu broj 9012063187 od 30. listopada 2006. godine Privredna banka Zagreb odobrila korisniku kredita RC kredit pod slijedećim uvjetima i to iznos kredita 12.278,85 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a redovnom kamatnom stopom, 4,99% godišnje. Promjenjiva sukladno odluci kreditora, na rok od 60 mjesečnih anuiteta u iznosu od 231,66 CHF, otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Anuitet je periodički iznos koji plača korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata.

48. U zaključku vještaka se navodi da je tužitelj tuženom zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora (4,99% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate kredita, u razdoblju od 30.11.2006. do 27.10.2011. više platio 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn[1] i to po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 329,07 EUR / 2.479,38 kn, te po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 742,24 EUR / 5.592,42 kn[1] .

49. Tužitelj u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovog suda 16. prosinca 2022. godine (list 308-310) navodi da nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da isti sačinjen u skladu sa zadatkom i pravilima struke.

49.1. Tužitelj istim podneskom sukladno nalazu i mišljenju od 12. rujna 2022. specificirao je tužbeni zahtjevi to na način da od tuženika potražuje s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, zbog više plaćenog, potražuje novčani iznos od 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn.

50. Tuženik pismenim podneskom koji je zaprimljen kod ovog suda 13. listopada 2022. godine navodi da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 1.986,66 CHF / 13.001,92 kn[1] , što se ima smatrati povlačenjem tužbenog zahtjeva, time što sada potražuje isplatu u iznosu od 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn, poziva se na sjednicu građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (posl. br. Su-IV-16/21-8).

51.1. Navodi kako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon što je došlo do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, da tuženik pristaje na smanjenje tužbenog zahtjeva te da potražuje trošak parničnog postupka koji je tuženiku nastao uslijed djelomičnog povlačenja tužbe.

52. Ovaj sud je rješenjem P-411/2019 od 13. studenog 2023., riješio da se tužba tužitelja smatra povučenom za iznos 1.895,53 EUR / 14.281,86 kn, s toga je riješeno kao u izreci rješenja u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a.

53. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

54. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

55. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

56. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

57. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 12. lipnja 2019. godine., s toga je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

58. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

59. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

60. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

61. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu u iznosu od 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

62. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

63. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

64. Sud je utvrdio da je tužitelju odnosu na svoje tužbene zahtjeve uspio u cijelosti u pogledu osnove zahtjeva, koje je osnove tuženik u cijelosti osporavao. Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu.

65. Sniženje tužbenog zahtjeva na parnični trošak smatra se povlačenjem tužbe (OS u Zagrebu, Gž 2728/84 od 19.06.1984. – PSP 25/178).

66. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev odnosno povukao je tužbu za iznos od 1.895,53 EUR / 14.281,86 kn, zahtijevajući isplatu od 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn, umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.966,84 EUR / 22.353,66 kn.

67. Navedeno sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje dijela tužbe, a koje nije posljedica djelomičnog udovoljenja tužbenog zahtjeva. S toga u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a, tuženiku pripada pravo na naknadu parničnog troška za sve radnje u postupku poduzete do momenta sniženja tužbenog zahtjeva i to prema vrijednosti povučenog dijela tužbe.

68. Kako prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.966,84 EUR / 22.353,66 kn, i konačno postavljeni tužbeni zahtjev 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn pripadaju istom tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, a smanjenjem tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi u tom slučaju tuženiku ne pripadaju troškovi prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a.

69. Sud o troškovima (VPS 1.071,31 EUR / 8.071,80 kn) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr), i to za sastav tužbe (Tbr 7. t. 1.) iznos od 150,00 EUR, za zastupanje na ročištu (Tbr 9. t. 2.) dana 24.10.2019. u iznosu od od 75,00 EUR, za zastupanje na ročištima (Tbr 9. t. 2.) dana 05.11.2020., iznos od 75,00 EUR, za zastupanje na ročištima (Tbr 9. t. 2.) dana 11.01.2022. u iznosu od 75,00 EUR, za zastupanje na ročištima (Tbr 9. t. 2.) dana 03.05.2022. u iznosu od 75,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr 9. t. 1.) dana 17.04.2023. u iznosu od 150,00 EUR zastupanje na ročištu (Tbr 9. t. 1.) dana 03.10.2023. u iznosu od 150,00 EUR, trošak za pristup na ročište radi objave i uručenja (Tbr 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, za sastav pismenog podneska od 02.10.2019. godine (tbr. 8. t.1. ) (sastav zahtjeva) u iznosu od 150,00 EUR, za sastav podneska (tbr. 8. t.1. ) od 16.12.2022. u iznosu od 150,00 EUR, ročište 12.11.2024. (Tbr 9. t. 2.) u iznosu od 75,00 EUR, ročište 04.12.2024. (Tbr 9. t. 1.) u iznosu od 150,00 EUR, objava i uručenje presude (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.475,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 368,75 EUR, te trošak sudskog vještaka 331,81 EUR, sveukupno 2.175,66 EUR

70. Na dosuđeni iznos troškova od 2.175,66 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 16. prosinca 2024. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

71. Nisu dosuđeni troškovi tužitelju za sastav pismenog podneska od 29.10.2021. godine u iznosu od 200,00 EUR, a kojim se tuženik očituje na odgovor na tužbu. Očitovati se mogao i na zakazanom ročištu dana 11. svibnja 2022., za sastav pismenog podneska od 20.05.2020. u iznosu od 150,00 EUR, za sastav pismenog podneska od 10.01.2022. u iznosu od 150,00 EUR, za sastav pismenog podneska od 16.03.2023. u iznosu od 150,00 EUR, iz razloga što ti podnesci nisu bili nužni za vođenje ovog postupka, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a., sveukupno 650,00 EUR, uvećano za PDV, s toga je odbijen tužitelj s navedenim zahtjevom za naknadu troškova kako neosnovanim.

72. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici, 16. prosinca 2024. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Švaco iz Koprivnice

2. Odvjetnik Andrej Šooš Maceljski iz Zagreba