Povrv-100/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Papandopulova 3, Split, OIB: 95077462370, zastupanog po pun. Dori Živković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nikici Bojkić odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. listopada 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Dori Živković, odvjetnici iz Splita, i zamjenika punomoćnika tuženika Boška Bojkića, odvjetnika u Splitu, te po objavi od 16. prosinca 2024. ,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 21. rujna 2023. pod brojem Ovrv- 11851/2023 donijela javni bilježnik Željena Biuk iz Trogira, a kojim je naloženo tuženiku HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju NOVI DANI d.o.o, Split, OIB: 95077462370, iznos od 922,75 eura / 6.952,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje teku:

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.09.2020.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.10.2020.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.11.2020.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.12.2020.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.01.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.02.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.03.2021.godine do isplate,

– na iznos od 37,11 eura /279,61 kuna od 16.04.2021.godine do isplate,

– na iznos od 37,11 eura /279,61 kuna od 16.05.2021.godine do isplate,

– na iznos od 37,11 eura /279,61 kuna od 16.06.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.07.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.08.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.09.2021.godine do isplate,

– na iznos od 61,00 eura / 459,60 kuna od 16.10.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.09.2020.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.10.2020.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.11.2020.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.12.2020.godine do isplate,

–

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.01.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.02.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.03.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.04.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.05.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.06.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.07.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.08.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.09.2021.godine do isplate,

– na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 16.10.2021.godine do isplate, dok se ukida platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 8 dana isplatiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 erua /1.594,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 664,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Dana 04. svibnja 2023.godine zaprimljen je prijedlog radi ovrhe iznosa od 922,75 eura / 6.952,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji tvori iznos glavnice do isplate. Potraživanje tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa] odnosi se na neplaćenu pričuvu dva posebna dijela predmetne zgrade za razdoblje od kolovoza 2020. do rujna 2021.

2. Dana 21. rujna 2023.godine doneseno je rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz Trogira Željene Biuk kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura/1.594,00 kuna.

3.Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor 02. listopada 2023. kojim osporava visinu dugovanja navodeći da je došlo do povećanja iznos u zajedničku pričuvu, da je pričuva povećana za 160%, ističe kako nije transparentan razlog zašto je došlo do takvog povećanja pričuve kao i u koju namjenu se ta sredstva troše.

4. Dana 31. listopada 2023. doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv-11851/2023-17 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi koje je donijela javni bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U svom podnesku od dana 20.10.2023. tužitelj navodi kako je on upravitelj stambene zgrade u [adresa], pa je sukladno odredbama čl. 93.st. 1. i 2., čl. 378. st. 5. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika navedene nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve.

5.1. Tuženik je vlasnik dva posebna dijela predmetne zgrade čest. zem. ZEM 8405 KO [katastarska općina], ZU 19049 , i to suvlasnički dio: 25/1138 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4),dijela koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom podrumskog prostora 4, u podrumu, koji ima netto korisnu površinu 25,20 m2; suvlasnički dio: 115/1138 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) dijela koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana 4, na I. (prvom) katu, koji se sastoji odhodnika, dvije ostave, WC-a, kupaonice, hodnika i blagovaonice, dnevnog boravka, predsoblja i tri sobe, ukupne netto površine 101,30 m2 te dva natkrivena balkona ukupne netto površine 13,60 m2, odnosno ukupne netto površine 114,90 m2 te vanjskog pripatka stana: parkirališta P4, neto površine 11,50 m2.

5.2. Međuvlasničkom ugovorom svi suvlasnici su preuzeli obvezu da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu za sve radove na zajedničkim dijelovima zgrade izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu koji odgovara 0,54% etalonske cijene vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela, te je točkom 6. ugovora navedena ta vrijednost. Sukladno navedenom ugovoru i to točki 13, svaki suvlasnik je dužan plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve koji odgovara jednoj dvanaestini njegove godišnje obveze, do desetog u mjesecu za tekući mjesec. U siječnju 2018.g., te dana 15.05.2020.g. suvlasnici predmetne zgrade su donijeli dvije Odluke o povećanju pričuve.

5.3.Iz navedenog proizlazi kako je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju temeljem međuvlasničkog ugovora i navedenih odluka, koje su potpisane od većine suvlasnika, bio dužan za svoj suvlasnički dio plaćati iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu. Međutim, tuženik nije platio zajedničku pričuvu za navedeni posebni dio u utuženom razdoblju, a što je bio dužan učiniti sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, radi čega je pokrenut predmetni postupak.

6. Tuženik u postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, koji se nastavio voditi kao postupak povodom platnog naloga, ističe, osporava i osnovu i visinu traženja, posebno osporav ispravnost donesene Odluke o povećanju cijene pričuve, jer da potpisani suvlasnici posebnih dijelova zgrade nisu imali potrebnu većinu sukladno odredbi članka 6. Međuvlasničkog ugovora od dana 25.5.2015. kojim je propisano da suvlasnici mogu naknadno u bilo kojem trenutku donijeti većinsku odluku o promjeni iznosa pričuve, dok je člankom 40. st 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se većina glasova računa po broju suvlasničkih dijelova a ne po broju suvlasnik

a.

7. Tužitelj tijekom postupka podneskom od 13.05.2024. navodi kako iz Međuvlasničkog ugovora, Ugovora o upravljanju, Odluke suvlasnika o povećanju pričuve, te Izvatke iz zemljišnih knjiga, jasno proizlazi osnovanost tužbenih navoda kako u pogledu pravnog osnova, tako i u pogledu visine potraživanje, a sve imajući u vidu da je obveza pričuve određena zakonom.

7.1. Pregledom Međuvlasničkog ugovora, i to točke 8 ugovora, jasno proizlazi da je TM ovlaštena od suvlasnika zgrade biti predstavnicom suvlasnika i sklopiti s tužiteljem Ugovor o upravljanju. Stoga izjava CM koju je tuženik dostavio u sudski spis nema nikakav značaj za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja.

7.2. Prigovor tuženika da suvlasnici sa većinskim suvlasničkim udjelom u predmetnoj zgradi nisu zaključili Međuvlasnički ugovor niti da su donijeli Odluku suvlasnika o povećanju pričuve, također je u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom članka 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim propisano je:

"(1)Ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona. (2) Sve što je u glavi 4. trećega dijela ovoga Zakona određeno glede suvlasnika na čijem je dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, vrijedi za sve osobe iz stavka 1. ovoga članka, s time da ih se sve zajedno smatra tim suvlasnikom.

(3) Međusobni odnosi osoba iz stavka 1. ovoga članka prosuđuju se, ovisno o vrsti sudjelovanja tih osoba u suvlasništvu odgovarajućega suvlasničkoga dijela, po pravilima o suvlasništvu odnosno o zajedničkom vlasništvu, ali nikada suprotno pravilu iz stavka 1. ovoga članka. "

8. U ovoj pravnoj stvari prethodni postupak je zaključen na ročištu od 06. lipnja 2024. na kojem ročištu je tužitelj u spis dostavio Karticu vlasnika prostora na ime tuženika koja nije bila priložena spisu javnog bilježnika Željene Biuk pod brojem Ovrv 1185/23, radi čega je tuženik na ročištu od 15. listopada 2024. protivio da se ti dokazi uzmu u obzir temeljem čl. 461.a st. 6 i 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP).

9. U postupku je izveden dokaz pregledom i čitanjem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 20.05.2015., ( str 32-34), Međuvlasnički ugovor od 20.05,2015. ( str 98-100., Popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine ( str 101,102.), Odluka o povećanju pričuve od 13.05.2020 sa popisom i potpisima suvlasnika stambene zgrade u [adresa] ( str 103), Izvadak iz zemljišne knjige za stambenu zgradu, dvor, čest. zem. [katastarska čestica] ZU 19049 KO [katastarska općina] ( str 104), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za stambenu zgradu, dvor čest. zem. [katastarska čestica] ZU 19049 KO [katastarska općina], kartica vlasnika prostora na ime tuženika od 25.10.2021. ( str 132,133.).

10. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Dakle, tužitelj je upravitelj zgrade u [adresa] u kojoj tužena ima u svom vlasništvu stan, posebni dio zgrade. Plaćanje pričuve zakonska je obveza svakog suvlasnika, prema odredbi čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je kako su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, koju prema čl. 90. st. 2. ZV-a istog zakona čine novčani doprinosi koje suvlasnici uplaćuju na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, dakle, plaćanje pričuve predstavlja zakonsku obvezu suvlasnika zgrade, pa tako i tužene.

13. Tužitelj je dokazao visinu svoj zahtjeva odnosno mjesečnog iznosa pričuve koji mu je bila dužan platiti tuženik za utuženi period što ista do danas nije napravio, pa je valjalo obvezati tuženika da tužitelju na račun sredstava zajedničke pričuve zgrade uplati upravo zatraženi iznos od 922,75 eura / 6.952,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, zatraženi tijek kamata tužena nije niti sporila.

14. Dakle, visinu zahtjeva tužitelj je dokazao priloženom dokumentacijom, Međuvlasničkim ugovorom i aneksom istog, a iz Odluke suvlasnika zgrade od 13.05.2020.godine razvidno je da je podignut koeficijent pričuve na 4,00 kn po m2, a za garaže od 3,00 kn/m2 počev od 01.07.2020.

15. Uvidom u Odluku o povećanju visine pričuve za stanove i garaže u stambenoj zgradi u [adresa], ( str 103), primjenom obične matematičke radnje zbrajanja, ovaj sud je utvrdio da su tu odluku donijeli suvlasnici koji imaju ukupno 838,90m2, dakle da se radi o odluci koju su donijeli vlasnici posebnih dijelova zgrade sa većim broju suvlasničkih dijelova sukladno odredbi članka 40.st.2. ZV-a.

15.1.Slijedom prednjeg, obzirom da je tužitelj vlasnik stana od 114,9 m2 pa bi pričuva po 4,00kn/m2 iznosila 459,60 kn tj 61,00 eura a za garažu od 25,2 po 3,00 kn7m2 bi iznosila 75,6 kn tj 10,03 eura, pa je visina u cijelosti osnovana.

16. Prigovor tuženika u pogledu neuzimanja u obzir dokaza koji je tužitelj dostavio na ročištu od 06. lipnja 2024. u vidu kartice vlasnika prostora na ime tuženika ( str 132,133.), prije zaključenja prethodnog postupka, ne neosnovan, jer je evidentno da je do pogreške došlo u postupku pred javnim bilježnikom koji je donio rješenje o ovrsi jer je očito omaškom došlo do zamjene kartica vlasnika prostora. Naime, kako je rješenje o ovrsi doneseno u odnosu na potraživanja koja evidentno proizlaze iz kartice vlasnika prostora tj tuženika, ovaj sud drži kako se ne bih radilo o novim dokazima na što ukazuje tuženika pozivom na odredbu članka 461.a st. 6 i 9. ZPP-a.

17. Radi navedenog valjalo je održati na snazi rješenje o ovrsi koje je 21. rujna 2023. pod brojem Ovrv- 11851/2023 donijela javni bilježnik Željena Biuk iz Trogira, kako je to odlučeno u točki I izreke ove presude.

18. Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. To znači da je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe sa kamatama od donošenja rješenja o ovrsi valjalo ukinuti i o troškovima cjelokupnog postupka donijeti posebnu odluku.

19. Odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu od 75 bodova, sastav podnesaka od 20.10.2023., i od 13.05.2024. od po 75 bodova; zastupanja na ročištu održanog dana 15.10.2024. od 75 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi od 2,00 eura, priznati parnični trošak je 600,00 eura koji valja uvećati za troškove naknade javnom bilježniku od 25,00 eura te troškove sudske pristojbe presude od 39,82 eura, što ukupno iznosi 664,82 eura.

19.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate određene člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) a koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a.

19.2. Radi prednjeg, valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije. Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun.tužitelja

- pun.tuženika

-u spis