Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-27/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja SPORT-STIL d.o.o., OIB: 08502520034, Koškovec 42 B, Maruševec, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika HB TIM PRO d.o.o., OIB: 56656478734, Okrugli Vrh 95A, Lopatinec, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 6. studenoga 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu stranaka i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-4761/2023, UPP/OS-Ovrv-592/2023 od 8. studenoga 2023. kojim je naloženo tuženiku HB TIM PRO d.o.o., OIB: 56656478734, Okrugli Vrh 95A, Lopatinec, platiti tužitelju SPORT-STIL d.o.o., OIB: 08502520034, Koškovec 42 B, Maruševec, iznos od 5.437,50 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 26. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku osam dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 eura uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju SPORT-STIL d.o.o., OIB: 08502520034, Koškovec 42 B, Maruševec, naknaditi tuženiku HB TIM PRO d.o.o., OIB: 56656478734, Okrugli Vrh 95 A, Lopatinec, parnični trošak u iznosu od 1.300,42 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 187,50 eura, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Jasenka Crnčec iz Čakovca donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4761/2023, UPP/OS-Ovrv-592/2023 od 8. studenoga 2023. (list 21 spisa) u kojem je sadržan platni nalog kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, platiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 5.437,50 eura zajedno sa zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznos ovršnog troška od dana donošenja rješenja o ovrsi.

2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 26 - 30 spisa) u kojem je naveo da osporava u cijelosti i osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja, sada tužitelja. Nadalje, navodi da ovrhovoditelj, sada tužitelj, nema osnovano potraživanje prema ovršeniku, sada tuženiku, a priložena isprava – račun kao jednostrana isprava nije sastavljen u skladu sa stvarnim stanjem međusobnih obveza te je potpuno nejasno na što se navedeni račun odnosi te koje usluge su njime obuhvaćene.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Čakovcu oglasio se rješenjem poslovni broj Povrv-3/2024-2 od 10. siječnja 2024. (list 38-10 spisa) stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti dostavio spis predmeta na daljnje postupanje ovom sudu. U nastavku postupka, ovaj sud je donio rješenje poslovni broj Povrv-27/2024-2 od 19. ožujka 2024. (list 54-56 spisa) kojim je stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom podnesenim ovome sudu 9. travnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika navodeći da se iz utuženog računa br. 99/1/1 od 25. rujna 2023. vidi da se isti odnosi na vozilo marke Golf 6 koje je tužitelj predao u najam tuženiku te je za isto ugovoren iznos mjesečnog najma od 500,00 eura za 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. mjesec 2023. Tužitelj je tuženika u više navrata pozivao na plaćanje dugovanja te je isti u svojim porukama naveo da će isto riješiti. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te da istovremeno tuženika obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova.

5. U podnesku od 9. svibnja 2024. tuženik se očitovao na navode iz podneska tužitelja od 9. travnja 2024. osporivši iste u cijelosti. Naime, tuženik osporava da bi tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o najmu vozila za kojeg bi bila ugovorena mjesečna najamnina u visini od 500,00 eura i navedeno ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Pojašnjava da je predmetno vozilo marke Volkswagen Golf tužitelj prodao i isporučio 13. prosinca 2022. trgovačkom društvu BH-TIM d.o.o., Šenkovec, Josipa Bedekovića 2E, OIB: 03553533504, na temelju računa broj 194/1/1 od 13. prosinca 2022. Nad trgovačkim društvom BH-TIM d.o.o. otvoren je stečaj te isto nije platilo ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a tužitelj je zatim ponovno to isto vozilo prodao tuženiku temeljem računa broj 86/1/1 od 28. kolovoza 2023. za ukupan iznos od 3.750,00 eura. Tuženik je navedeno vozilo platio 5. rujna 2023. Nadalje, tuženik napominje da je na računu broj 86/1/1 upisana napomena da vozilo ostaje u vlasništvu tužitelja, odnosno prodavatelja do konačnog podmirenja računa i da se vozilo ne može koristiti prije toga, dakle, prije plaćanja istog, a tužitelj mu je ipak naknadno, nakon plaćanja, fakturirao najam za razdoblje od 1. – 8. mjeseca 2023. Dakle, tuženik zaključno napominje kako nikakvog ugovora o najmu između stranaka nije bilo, a SMS poruke dostavljene od strane tužitelja ne odnose se na obvezu plaćanja navodnog najma. Stoga tuženik predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu nastalih parničnih troškova tuženiku.

6. Tijekom postupka ovaj sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu predmeta i to: računa tužitelja od 25. rujna 2023. br. 99/1/1 ispostavljen tuženiku HB TIM PRO d.o.o., Okrugli Vrh 95A, 40311 Lopatinec (list 7 spisa), preslike poruka iz mobitela koje je tužitelj dostavio sudu (listovi 60 – 62 spisa), e-maila od 25. rujna 2023. (list 67 spisa) računa br. 86/1/1 od 28. kolovoza 2023. (list 68 spisa) i br. 194/1/1 od 13. prosinca 2022. (list 69 spisa); ispisa transakcije plaćanja od 5. rujna 2023. (list 70 spisa), obavijesti Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Ispostava Čakovec, od 23. svibnja 2024. (list 75 spisa).

6.1. Nadalje, u tijeku postupka je saslušan i direktor tužitelja ŠK te prokurist tuženika JK (listovi 83 – 86 spisa).

6.2. Sud nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke jer je provedbu predloženog vještačenja smatrao nepotrebnim s obzirom da su, po mišljenju suda, ostali provedeni materijalni i personalni dokazi bili dostatni za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari, a to posebice imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu novčane tražbine tužitelja u iznosu od 5.437,50 eura na temelju vjerodostojne isprave – računa tužitelja broj 99/1/1 od 25. rujna 2023., koji se odnosi na najam vozila, koji račun je ispostavljen tužitelju HB TIM PRO d.o.o.

8. Između stranka je sporno jesu li tužitelj i tuženik sklopili ugovor o najmu vozila marke Volkswagen Golf, a na temelju kojeg ugovora o najmu tuženik duguje iznos od 5.437,50 eura i to s osnove najamnine za siječanj, veljaču, ožujka, travanj, svibanj, lipanj, srpnja i kolovoz 2023., odnosno, sporna je kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud nije našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prije svega, u konkretnom slučaju relevantna je odredba čl. 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano kako se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu, s time da valja napomenuti kako nije propisan poseban oblik u kojem takav ugovor mora biti sklopljen (osim za ugovor o najmu nekretnine koji mora biti sklopljen u pisanoj formi).

10.1. Nadalje, relevantna je i odredba čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano kako se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Pri tome se ističe kako se kod pokretnina (a vozilo jest pokretna stvar) za stjecanje prava vlasništva ne traži kao modus da za istu bude izvršen upis u službenim evidencijama, odnosno, pravo vlasništva na vozilu, a na temelju pravnog posla, stječe se neovisno od upisa u evidenciju vozila Ministarstva unutarnjih poslova.

11. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio sljedeće:

- iz računa br. 99/1/1 od 25. rujna 2023. proizlazi kako je isti izdan tuženiku od strane tužitelja za najam vozila u razdoblju od siječnja do kolovoza 2023., u iznosu od 5.437,50 eura;

- iz preslike SMS poruka dostavljenih od strane tužitelja proizlazi kako su direktor tužitelja ŠK te prokurist tuženika JK bili u komunikaciji vezano uz postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju (da su bili u komunikaciji ne spore ni same stranke), ali sud na temelju dostavljenih SMS poruka nije mogao utvrditi na koje se dugovanje iste odnose;

- iz e-mail korespondencije između stranaka od 25. rujna 2023. proizlazi kako je tuženik obavijestio tužitelja kako neće knjižiti predmetni utuženi račun jer nije vjerodostojan te zatražio storniranje računa;

- iz računa br. 86/1/1 od 28. kolovoza 2023. proizlazi kako je isti izdan tuženiku od strane tužitelja za kupnju vozila VW Golf VŽ810OO po cijeni od 3.750,00 eura uz napomenu na računu: "vozilo ostaje u vlasništvu prodavatelja do konačnog podmirenja računa i ne može se koristiti prije toga";

- iz računa br. 194/1/1 od 13. prosinca 2022. proizlazi kako je isti izdan društvu BH- TIM d.o.o. od strane tužitelja za kupnju vozila VW Golf VŽ810OO po cijeni od 5.806,62 eura uz napomenu na računu: "vozilo ostaje u vlasništvu prodavatelja do konačnog podmirenja računa i ne može se koristiti prije toga";

- iz potvrde Raiffeisen banke od 23. studenoga 2023. proizašlo je da je tuženik uplatio na račun tužitelja iznos od 3.750,00 eura, a kao datum plaćanja naveden je 5. rujna 2023.

12. Vezano uz sporne činjenice sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem direktora tužitelja ŠK te prokurista tuženika JK.

12.1. Prilikom saslušanja, direktor tužitelja ŠK naveo je kako se s tuženikom poznaje daleko prije ovog događaja te da su i prije surađivali, stoga je između njih postojao neki odnos povjerenja. Vezano uz konkretan automobil Volkswagen Golf, tužitelj je posao dogovarao s JK, a to je bilo u 11. ili 12. mjesecu 2022. Dogovorena je cijena od 5.000,00 eura te je račun ispostavljen na društvo BH-TIM d.o.o. Auto je predan u posjed društvu BH-TIM d.o.o., no račun nije plaćen, a JK mu je javio da ima poteškoće s poslovanjem tog društva, ali da bi on zadržao automobil u najmu i plaćao najam. Automobil je bio u najmu cca osam mjeseci, a nakon toga mu je JK rekao da bi sad kupio auto, ali da se račun ispostavi na drugo društvo i to HB TIM d.o.o., ovdje tuženika. Dogovor je bio da mu ispostavi umanjeni račun (manje od 5.000,00 eura), pa je tako i ispostavljen umanjeni račun na 3.000,00 eura + PDV, dok će razlika do 5.000,00 eura biti podmirena s osnova najma vozila u prethodnih osam mjeseci. Kasnije tijekom saslušanja, a na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, direktor tužitelja je pojasnio kako se prvi račun od 3.000,00 eura + PDV odnosi na kupoprodaju vozila, a ovaj drugi na najam vozila za period od prvog do osmog mjeseca 2023. i da se radi o dva samostalna računa po dvije različite osnove te da tuženik nije trebao zbirno ta dva računa platiti 5.000,00 eura, nego svaki na iznos koji u njemu glasi. Nadalje, pojasnio je da kada govori o iznosu od 5.000,00 eura, da se tu radi o zaokruženom iznosu jer trenutno ne zna točan iznos koji je bio u pitanju, a što se tiče iznosa ugovorene mjesečne najamnine za vozilo, izjavio je da ne zna točno koji je bio dogovoren iznos, ali da je to bilo 450,00 ili 500,00 eura, što se može vidjeti u izdanom računu. Isto tako, direktor tužitelja naveo je kako u tih osam mjeseci trajanja najamnog odnosa nije plaćena nijedna rata najma, iako je načelno bilo dogovoreno da će se plaćati mjesečno, odnosno "kako bude bilo novaca", a to sve iz razloga jer je tužitelj vjerovao JK s obzirom da su surađivali izvjesno vrijeme prije ovog događaja. Istaknuo je da je račun od 3.000,00 eura + PDV plaćen, a za preostali dio mu je JK tvrdio da će platiti za što postoje poruke koje su predane u spis predmeta, ali to se nije dogodilo. Automobil je ipak odlučio prodati tuženiku, iako prethodno nije bila plaćena ni jedna rata najma za isti, jer je automobil već bio u posjedu tuženika i tu je isti više bio nemoćan, a postojao je i neki odnos povjerenja.

12.2. Prokurist tuženika JK je prilikom saslušanja naveo kako je točno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu duže vrijeme s obzirom da mu je tužitelj prodavao radna odijela i između njih su se odvijale i puno veće transakcije i u iznosima od 100.000,00 kuna. Vezano uz ovaj automobil, njemu je isti bio potreban za prijevoz radnika i dogovoreno je s tužiteljem da tuženik od njega otkupi taj automobil, ali nikako ne za iznos od 5.000,00 eura, koji iznos sada prvi puta čuje, već je dogovorena cijena od 30.000,00 kuna, s time da je dogovoreno da se izda račun na iznos od 9.000,00 kuna na društvo BH-TIM d.o.o., a ostatak da se tužitelju isplati u kešu, kao što su i inače radili prilikom kupnje radnih odijela, kada se pola isplaćivalo na račun, a pola u kešu. Nadalje, naveo je kako je auto preuzeo negdje u prosincu 2022., auto nije posebno pregledavao jer je to bio auto za prijevoz radnika i nakon toga je otišao na teren. Tada (kada je bio na terenu) mu je tužitelj ispostavio račun na puno veći iznos. On je zatim kontaktirao tužitelja jer nije znao o čemu se radi s obzirom da se tako nisu dogovorili i taj račun nije ni plaćen. Nakon nekih mjesec dana kako je tuženik primio auto u posjed, isti se pokvario na terenu u Malinskoj i tuženik ga je popravio. Misli da je predračun za te radove bio 20.000,00 kuna, o kvaru je obavijestio tužitelja, ali isti nije ništa konkretno odgovorio. Nadalje, naveo je kako je taj automobil koristio sve do isteka registracije, a nakon toga vozilo nije više mogao koristiti, s obzirom da nije mogao obaviti tehnički pregled i registraciju jer i dalje nije bilo preneseno vlasništvo. Za to vrijeme tužitelj i on su bili u komunikaciji, a kako bi se postigao dogovor oko kupoprodajne cijene, a sve to jer je ispostavljen račun koji je bio veći od onoga što je dogovoreno i nikada nisu bili spominjani nikakvi računi za najam, niti mu je tužitelj izdavao račune za mjesečni najam vozila jer takvo što nikada nije bilo dogovoreno. Napomenuo je da ga je direktor tužitelja prijavio policiji u Čakovcu vezano uz predmetno vozilo, to je bilo negdje u kolovozu 2023. i tada ga je policija pozvala da dođe u njihove prostorije radi davanja izjave, ali on se ionako trebao taj dan naći s direktorom tužitelja, i tom prilikom su dogovorili kupoprodajnu cijenu za taj sporni automobil od 3.000,00 eura + PDV, s time da je dogovoreno da se taj račun izda na HB TIM PRO d.o.o. i taj račun je u konačnici i plaćen par dana nakon toga i tada je tuženik mogao registrirati vozilo. Mislio je da je na taj način stvar riješena, ali nakon toga mu je tužitelj ispostavio drugi račun za navodni najam vozila, a što nikada nije bilo dogovoreno i tuženik nije platio taj račun, već je poslao službeni dopis knjigovodstvu tužitelja da neće platiti jer ne zna o čemu se radi. Vezano za poruke koje se nalaze u spisu predmeta, iste se odnose na komunikaciju vezano za kupoprodajnu cijenu za vozilo, a ne na navodni najam vozila jer o tome nikada nije bilo riječi. Isto tako, napomenuo je kako je na računu od 3.000,00 eura + PDV stajala napomena "vozilo ostaje u vlasništvu prodavatelja do konačnog podmirenja računa i ne može se koristiti prije toga", što znači da je morao podmiriti račun i tek tada je mogao registrirati vozilo i prenijeti vlasništvo, a da je bio ugovoreni najam, u tom slučaju bi bilo logično da je trebao podmiriti i taj drugi račun za najam vozila. Prilikom dogovora plaćanja 3.000,00 eura + PDV za vozilo, dogovoren i rok u kojem je bilo potrebno navedeni iznos platiti, a to je bilo odmah nakon izdavanja računa te je račun podmiren maksimalno sedam dana nakon tog dogovora, a direktor tužitelja nije ga nakon toga više kontaktirao, odnosno zvao. Vezano za poruke koje su u spisu predmeta koje su slane od strane direktora tužitelja, istaknuo je da su iste bile vezane uz prvi račun, a da je sve vezano uz plaćanje cijene dogovoreno na policiji. U odnosu na podnesak tuženika od 9. svibnja 2024., u kojem tuženik tvrdi da je predmetno vozilo tužitelj prodao i isporučio BH TIM d.o.o. temeljem računa broj 194/1/1 te da nije plaćena ugovorena kupoprodajna cijena s obzirom da je nad tim društvom otvoren stečaj, a u podnesku piše da je dogovorena kupoprodajna cijena, no sada tu cijenu osporava, prokurist tuženika naveo je kako se radi o pogreški u pisanju podneska, da je račun ispostavljen na jedan iznos, a da je stvarno ugovorena druga cijena i to 30.000,00 kuna, s time da bi preko računa išao samo iznos od 9.000,00 kuna. Nadalje, s obzirom da je vozilo bilo u kvaru te je potom popravljeno, istaknuo je kako tuženik nije izvršio nikakvo prebijanje s tužiteljem u tom smislu te da tuženik u odnosu na isto nema potraživanja prema tužitelju.

13. Sud je iskaz direktora tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o najmu predmetnog vozila cijenio kao neuvjerljiv, životno nelogičan i iskonstruiran za potrebe ovog parničnog postupka. Naime, prema mišljenju ovog suda, životno je nelogično da bi tužitelj i tuženik sklopili ugovor o najmu vozila, a da tužitelj više od osam mjeseci, koliko je navodno trajao najam vozila, ne bi tuženiku fakturirao nijedan račun na ime mjesečne najamnine, s time da sud ponavlja kako iz dostavljenih SMS poruka nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi kako se iste odnose na navodni poziv tužitelja tuženiku da plati dugovanu najamninu. Opravdanje direktora tužitelja kako je tome bilo tako jer je između parničnih stranaka postojao odnos povjerenja, sud također smatra neuvjerljivim, a to posebice imajući u vidu da je odnos između stranaka bio narušen jer je između stranaka već postojao spor oko kupoprodajne cijene vozila.

13.1. S druge strane, sud je iskaz prokurista tuženika cijenio kao uvjerljiv jer je isti iskazivao detaljno i okolnosno, dajući jasne odgovore na postavljena pitanja.

14. Analizom materijalnih i personalnih dokaza sud je, dakle, utvrdio kako između parničnih stranaka nije sklopljen ugovor o najmu predmetnog vozila. Naime, i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u tom dijelu, i iz iskaza prokurista tuženika, sud je utvrdio kako su stranke od početka pregovarale o prodaji predmetnog vozila tuženiku, a za potrebe prijevoza radnika tuženika, a da je, iz samo njima znanih razloga, dogovoreno fakturiranje računa na društvo BH - tim d.o.o. u stečaju, čiji je jedini član društva upravo JK, prokurist tuženika, a što je vidljivo iz javno objavljenih podataka u sudskom registru. Dakle, sud je utvrdio kako je prava volja i namjera parničnih stranaka od početka bila sklapanje ugovora o kupoprodaji vozila, koji ugovor i jest sklopljen, ali je račun samo formalno fakturiran na drugo društvo, te je vozilo, a kako to proizlazi iz iskaza tuženika, predano tuženiku u posjed u prosincu 2022. te ga je on koristio za potrebe svojih radnika.

14.1. Iako, je i na računu br. 194/1/1 od 13. prosinca 2022. koji je izdan na društvo BH – tim d.o.o. (sada u stečaju) i na računu br. 86/1/1 od 28. kolovoza 2023. naznačeno "vozilo ostaje u vlasništvu prodavatelja do konačnog podmirenja računa i ne može se koristiti prije toga", činjenica je, a što nije sporno ni među strankama, da je vozilo predano u posjed i na korištenju tuženiku odmah u prosincu 2022., dakle, očigledno su stranke u tom pogledu imale drugačiji dogovor nego što je to naznačeno na samim računima. Dakle, predajom vozila u posjed tuženiku, isti je stekao pravo vlasništva predmetnog vozila, a sve u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZV-a, s time da se napominje kako za prijenos vlasništva nije potreban upis u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova te stoga nije od utjecaja činjenica što je prijenos vlasništva pri Ministarstvu unutarnjih poslova izvršen tek naknadno. Slijedom navedenog, od trenutka predaje u posjed, tuženik je postao vlasnik predmetnog vozila, pa stoga tužitelj od tuženika ne može osnovano potraživati bilo najamninu za predmetno vozilo, bilo naknadu za korištenje tuđe stvari s obzirom da više nije bio vlasnik vozila. Tužitelj je, prema mišljenju ovog suda, bio ovlašten od tuženika potraživati samo plaćanje kupoprodajne cijene uz pripadajuće zatezne kamate.

14.2. Nadalje, na temelju iskaza prokurista tuženika, sud je utvrdio kako tuženik nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji nije izvršio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene iz razloga što je tužitelj tražio plaćanje većeg iznosa nego što je ugovoreno te su nakon toga stranke pokušale postići kompromisno rješenje, a što su na kraju i uspjele, te je u konačnici i plaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 3.750,00 eura.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako između stranka nije postojao odnos iz ugovora o najmu, već isključivo odnos nastao na temelju usmeno sklopljenog ugovora o kupoprodaji pokretne stvari, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

16. Imajući u vidu gore navedeno, a posebice imajući u vidu čl. 116. st. 1. ZV-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Jasenke Crnčec iz Čakovca, poslovni broj Ovrv- 4761/2023, UPP/OS-Ovrv-592/2023 od 8. studenoga 2023., o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.

17. O troškovima ovog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

17.1. Kao opravdani trošak tuženiku je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 9. svibnja 2024. i 20. lipnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 11. rujna 2024. i 6. studenog 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 eura na koji iznos tuženik ima pravo i na PDV po stopi od 25% u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Nadalje, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,42 eura. Dakle, tuženiku je sveukupno priznat trošak od 1.300,42 eura, a koji iznos je sud naložio da tužitelj plati tuženiku.

17.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV jer je isti podnesak sud smatrao nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a za vođenje ovog parničnog postupka. Isto tako, tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu uvećano za pripadajući PDV s obzirom da je sud isti cijenio kao nepotreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a imajući u vidu da se ova presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda.

Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

18. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. prosinca 2024.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku, odvjetniku Daliboru Gradinščaku iz Varaždina 2. Tuženiku, po punomoćniku, odvjetniku Josipu Pintariću iz Čakovca