Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1228/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužiteljice HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2228/2021-62 od 15. veljače 2024., 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2228/2021-62 od 15. veljače 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 637,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2017. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.350,64 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana i u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke I. izreke za iznos dosuđenog troška postupka u iznosu od 26,54 eur (preko iznosa od 2.350,64 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice HV, koji glasi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici HV trošak postupka u iznosu od 26,54 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranju d.d. za naknadu trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da isplati tužiteljici HV iznos od 796,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2017. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.377,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.874,98 EUR kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2010,50 EUR, kao neosnovan."

2. Tuženik pobija navedenu presudu u dijelu točke I. izreke za iznos od 637,08 eur s pripadajućim zateznim kamatama kao i u cijelosti glede dosuđenog troška i točku III. izreke u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu odluke kako preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije u zastari, pogrešnog tijeka kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao i u pogledu troška postupka Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe od 3.262,50 kn.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju očito sadržajno upire tuženik. Suprotno navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

5. Tuženik u ovoj pravnoj stvari ne spori pravilnost i potpunost utvrđenih činjenica u ovome postupku u pogledu opsega posljedica koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, no ističe kako je njezin zahtjev u dijelu o kojem je ostalo za odlučiti u nastavku postupka pred prvostupanjskim sudom u zastari zbog činjenice da je tužiteljica iznos naknade štete iz tužbe koji je bio postavljen u iznosu od 10.200,00 kn na ročištu za glavnu raspravu povisila na 15.000,00 kn. Kako je među strankama nesporno da je liječenje tužiteljice okončano 8. veljače 2017., taj zahtjev za koji tvrdi da je postavljen nakon trogodišnjeg roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) smatra zastarjelim, jer je do prekida zastare došlo samo u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi, pozivajući se pri tome na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Na navedene žalbene navode valja odgovoriti kako su neosnovani, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu navedenog spornog pitanja na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje u kojem navodi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

6.1. Slijedom navedenog, a kako je do povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva došlo iz iste činjenične i pravne osnove koja je tuženiku bila poznata i prije podnošenja tužbe, već iz odštetnog zahtjeva kojim mu se tužiteljica obratila te je potraživala i veći iznos od postavljenog tužbenog zahtjeva (na što osnovano ukazuje na ročištu 17. lipnja 2020.), prvostupanjski sud je pravilno odbio tuženikov prigovor kao neosnovan.

7. Provedenim medicinskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO, te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO.

8. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno cijeneći težinu povrede i okolnosti predmetnog slučaja utvrđuje pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO, to pravilno utvrđuje da bi tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO na ime naknade cjelokupne neimovinske štete pripao iznos od 2.601,37 eur. Budući je tuženik prije pokretanja ovog postupka platio iznos od 796,34 eur te tijekom ovog postupka 960,91 eur (7.240,00 kn), to je tužiteljici već prije i tijekom ovog postupka naknađena neimovinska šteta u sveukupnom iznosu od 1.757,25 eur pa bi joj pripadao daljnji iznos od 844,12 eur, ali joj u skladu s odredbom čl. 2. ZPP u granicama postavljenog zahtjeva na ime daljnje neimovinske štete pravilno dosuđuje zatraženi iznos naknade štete od 796,34 eur.

9. Neosnovano tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate ističući kako kamata na preinačeni dio tužbe može teći samo od dana preinačenja zahtjeva u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

9.1. U ovome postupku nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila u mirnom postupku tuženiku 21. ožujka 2017. kao i da je prije tog obraćanja liječenje tužiteljice bilo okončano (8. veljače 2017.), kao i da je postavljeni zahtjev tužiteljice u tom postupku bio veći od iznosa konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, na što je osnovano tužiteljica ukazivala u postupku očitujući se na navedeni prigovor tuženika.

9.2. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredbe čl. 12. st. 6. ZOOP cijeneći ranije istaknute okolnosti konkretnog slučaja s obzirom na visinu postavljanog zahtjeva za naknadu štete u mirnom postupku koji je bio viši i od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u postupku pred sudom, prvostupanjski sud osnovano tužiteljici dosudio zateznu kamatu počevši od 22. ožujka 2017. do isplate.

10. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik obrazlaže navodeći da je prvostupanjski sud odluku o vrijednosti boda dosudio za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda od 1,99 eur/15,00 kn, iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 2. studenog 2022., te je stoga stranci do navedene izmjene mogao biti suđen samo trošak prema vrijednosti od 10,00 kn/1,32 eur.

10.1. Na navedene žalbene navode valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer je o navedenom spornom pravnom pitanju jasan stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. dajući odgovor na postavljeno pitanje, koji glasi: Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 407/15, 37122 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kn (1,99 eura), valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 9. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn (1,33 eura). Stoga je odluka o trošku u navedenom dijelu pravilna i zakonita u smislu odredbe čl. 155. st. 2. ZPP.

10.2. No, osnovano tuženik ističe kako je odlučujući o visini priznate pristojbe na presudu prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio Tarifu sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) dosuđujući po Tbr. 1. pristojbu prema vrijednosti dosuđenog iznosa od 796,34 eur u iznosu od 53,08 eur, umjesto pravilno 26,54 eur, slijedom čega je dio zahtjeva u iznosu od 26,54 eur valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Slijedom svega, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda djelomično je preinačena, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

12. O zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP te je isti odbijen kao neosnovan, jer je tuženik sa žalbom uspio samo s neznatnim dijelom sporednog potraživanja te zbog preinake nisu nastali posebni troškovi.

13. U nepobijanom dijelu točke I. izreke za iznos od 159,27 eur, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2024.

Sudac

Goran Škugor