1              Poslovni broj: II Kž-Us-65/2023-5

Poslovni broj: II Kž-Us-65/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. B. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 328. i 329. stavka 1. točka 3. u vezi članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenika podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-81/2023. (Kov-Us-93/2023.) od 21. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene D. Đ., okrivljene K. Š., okrivljenog H. D., okrivljenog B. I., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H., okrivljenog D. M. i okrivljenog A. Z. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. B. i drugih zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja i kaznenog djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 236. stavak 1. i 2. KZ/11., te protiv okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene D. Đ., okrivljene K. Š., okrivljenog H. D., okrivljenog B. I., okrivljenog N. V., M. H., okrivljenog D. M., okrivljenog A. Z., okrivljenog F. O. i okrivljenog E. Š. zbog kaznenog djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 236. stavak 1. i 2. KZ/11. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22. dalje: ZKP/08.). Okrivljenom R. B., okrivljenom K. Š., okrivljenom A. Š., okrivljenoj M. R., okrivljenoj D. I., okrivljenoj D. Đ., okrivljenoj K. Š., okrivljenom H. D., okrivljenom B. I., okrivljenom M. H., okrivljenom D. M. i okrivljenom F. O. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. studenog 2022., a okrivljenom A. Z. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. siječnja 2023., dok je okrivljenom E. Š. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. veljače 2023., a okrivljenom N. V. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. ožujka 2023.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. Š. po branitelju, odvjetniku N. D. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor okrivljeniku.

 

2.1. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni A. Š. po braniteljici, odvjetnici S. H., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu da žalbu prihvati te ukine pobijano rješenje, a podredno da ukine istražni zatvor okrivljeniku.

 

2.2. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljena M. R. po braniteljici, odvjetnici J. K. iz svih žalbenih razloga s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje, a podredno ukine istražni zatvor okrivljenici.

 

2.3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnijela je okrivljena D. I. po braniteljici, odvjetnici J. S. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i ukine istražni zatvor okrivljenici, te ga zamijeni s mjerama opreza.

 

2.4. Žalbu protiv navedenog rješenja podnijela je i okrivljena K. Š. po branitelju, odvjetniku B. M. isto bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da se ukine istražni zatvor okrivljenici i istu odmah pusti na slobodu.

 

2.5. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljenik H. D. po branitelju, odvjetniku M. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

 

2.6. Protiv navedenog rješenja žali se okrivljenik B. I. po braniteljici, odvjetnici N. K. iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se ukine istražni zatvor okrivljeniku.

 

2.7. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja podnio je i okrivljeni N. V. po braniteljici, odvjetnice M. C. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor okrivljeniku zamijeni nekom od mjera opreza.

 

2.8. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni M. H. po braniteljici, odvjetnice M. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i ukine istražni zatvor okrivljeniku.

 

2.9. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik D. M. po braniteljici, odvjetnici M. P. bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da isti zamijeni mjerama opreza.

 

2.10. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i okrivljeni A. Z. po branitelju, odvjetniku E. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom drugostupanjskom sudu da se ukine istražni zatvor okrivljeniku te se isti odmah pusti na slobodu.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Ponajprije, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, neupitno je da na strani svih prethodno navedenih okrivljenika postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da bi počinili kazneno djelo prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 3. KZ/11, što proizlazi iz optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-78/2023. od 20. studenog 2023. i dokaza na kojima se optužnica temelji, koje dokaze je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

5.1. Slijedom navedenog okrivljena M. R. neosnovano ističe "sve i da postoji osnovana sumnja da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret ona nije dostatna da bi se istoj odredio istražni zatvor". Upravo podizanje optužnice ukazuje na postojanje osnovane sumnje u dostatnom stupnju, pa je s navedenim u vezi promašen i prigovor okrivljenog B. I. "da protiv njega ne postoji niti jedan konkretni odnosno direktni dokaz".

 

6. Nadalje, nisu u pravu okrivljeni K. Š., okrivljeni A. Š., okrivljena M. R., okrivljena D. I., okrivljena K. Š., okrivljeni H. D., okrivljeni B. I., okrivljeni N. V., okrivljeni M. H., i okrivljeni D. M. kada tvrde da na njihovoj strani ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Upravo suprotno, prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovi okrivljenici ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, a s obzirom na nedvojbenu utvrđenu kriminalnu količinu koja se ogleda u ukupno 89 oštećenih osoba, upornost i veliki iznos pribavljene imovinske koristi od ukupno 1.045.005,64 eura.

 

6.1. Stoga nije u pravu okrivljeni K. Š. kada smatra da bi u slučaju izlaska na slobodu opasnost od ponavljanja kaznenog djela na njegovoj strani bili otklonjena samom činjenicom što bi se zaposlio u firmi svog punca, te bi na taj način osigurao sredstva za uzdržavanje sebe i obitelji. Naime, radi se o osobi osnovano sumnjivoj za počinjenje čak 41 kaznenog djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja u vremenu od 6. rujna do 16. studenog 2022. unutar kojeg perioda se okoristio za 135.530,26 eura iskazavši time upornost i visok stupanj kriminalne volje, a isti je i do sada višestruko osuđivan.

 

6.2. Iz istog razloga u žalbi istaknuta mogućnost zaposlenja okrivljenog A. Š., koji navodi da ima licencu za taksi vozača, pa isti doista "nema potrebe za činjenjem kaznenih djela radi uzdržavanja svoje obitelji" nije uzeta kao relevantna pri ispitivanju pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv za počinjenje 17 kaznenih djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja okoristivši se za 47.743,02 eura, koje okolnosti nedvojbeno upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

6.3. Jednako tako, nije u pravu ni okrivljena M. R. koja tvrdi da osnove za istražni zatvor u odnosu na nju nisu konkretizirane, međutim, valjano je u rješenju prvostupanjskog suda navedeno postojanje osnovane sumnje za učin 34 kaznena djela iz članka 329. stavak 1. točka 3. KZ/11, u čemu se ogleda visok stupanj upornosti i kriminalne volje kojim načinom postupanja se okrivljenica okoristila za 101.124.49 eura. Imajući na umu navedeno, nije od utjecaja žalbeni navod da je okrivljenica majka dvoje djece o kojoj se mora brinuti, a koja okolnost je po mišljenju žaliteljice trebala biti od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda o produljenju istražnog zatvora, to tim više što se radi o višestruko osuđivanoj osobi u čak sedam navrata u razdoblju od 2014. do 2021. pa je evidentno da potreba o brizi o dvoje djece, okrivljenicu u dosadašnjem životu nije odvratila o protupravnog postupanja.

 

6.4. Nastavno na navedeno niti roditeljska obveza okrivljene D. Đ. nije od utjecaja na ocjenu o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, s obzirom na istaknutu upornost i kriminalnu volju, te ostvarenu kriminalnu količinu od 27 kaznenih djela koja je rezultirala pribavljanom protupravnom imovinskoj koristi od 95.517,72 eura. Iako žaliteljica navodi da ima dijete s poteškoćama u razvoju, to uzgred rečeno ničim ne potkrepljuje, dok jedina dokumentacija koju prilaže ukazuje na respiratorne probleme djevojčice, međutim iako navodi da je dijete bilo podvrgnuto operativnom zahvatu, upravo iz priložena dokumentacije proizlazi da je dijete sada dobrog općeg stanja, te je preporučen prekid terapije klavocinom. Ovdje valja istaći da neki mogući zdravstveni problemi djeteta ( koji iz priloženog zapravo ne mogu trenutno biti utvrđeni) okrivljenicu u dosadašnjem životu očito nisu spriječili u kriminalnoj aktivnosti budući je već do sada pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv imovine.

 

6.5. Također, i okrivljena K. Š. tvrdi da je majka dvoje djece, pa da bi se istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela mogao zamijeniti mjerama opreza, međutim i u odnosu na ovu okrivljenicu prvostupanjski sud je valjano ocijenio da su okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela (kriminalna količina od 5 kaznenih djela, pribavljena protupravna imovinska korist od 7.442,50  eura i višestruka osuđivanost ) takove da je istražni zatvor jedina adekvatna mjera za prevenirane opisane opasnosti.

 

6.6. Niti okolnost koju navodi okrivljeni H. D. da će se po izlasku iz istražnog zatvora zaposliti u očevoj firmi, gdje ima zajamčeno radno mjesto u trgovačkom društvu D. B. B. d.o.o. L., o čemu je u prilogu žalbe dostavio izjavu direktora, nije od značaja za drugostupanjski sud  kada se ima u vidu da je isti imao ulogu dovođenja u zabludu oštećenika na način da je prikazivao da ih zovu iz policije, te da će do njih doći policijski službenik radi provjere novca i donijeti potvrde.

6.7. Okrivljeni N. V. navodi da treba skrbiti o bolesnoj majci, što uzgred rečeno ničim ne dokumentira, a osnovano je sumnjiv da bi počinio je 11 kaznenih djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja okoristivši se za 49.888,75 eura što upućuje na njegovu upornost i ustrajnost prilikom počinjenja navedenih kaznenih djela i uloženu veliku količinu kriminalne energije.

 

6.8. Okrivljeni D. M. osporavajući opasnost od ponavljanja kaznenog djela tvrdi da se ne može ocjena o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela bazirati isključivo na dosadašnjoj osuđivanosti, međutim skreće mu se pozornost da prvostupanjski sud svoju ocjenu o postojanju takove opasnosti bazira i na načinu počinjenja kaznenog djela, kao i na kriminalnoj količini i na pribavljenoj protupravnoj imovinskoj koristi. Pored navedenog, pogrešno okrivljenik umanjuje značaj dosadašnje osuđivanosti, jer je upravo dosadašnji život najpouzdaniji pokazatelj procjene budućeg ponašanja, a time i za ocjenu o potrebi primjenu mjere istražnog zatvora, te ju je prvostupanjski sud valjano vrednovao.

 

7. Nisu u pravu okrivljeni K. Š. , okrivljeni A. Š., okrivljena M. R., okrivljena D. I., okrivljena K. Š., okrivljeni H. D., okrivljeni B. I., okrivljeni N. V., okrivljeni M. H. i okrivljeni D. M. kada tvrde da se zbog činjenice što se u istražnom zatvoru nalaze preko godine dana, isti pretvorio u izdržavanje kazne. Naime, ovim navodim okrivljenici upiru na povredu načela razmjernosti, međutim drugostupanjski sud ne nalazi da bi isto ovdje bilo povrijeđeno, s obzirom na to da se kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, posebno vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

7.1. Istražni zatvor se prema ocjeni drugostupanjskog suda nije pretvorio u izdržavanje kazne, a u konkretnom slučaju je nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.

 

7.2. Vezano uz navedeno, okrivljeni A. Š. nadodaje da unatoč postojećoj osnovanoj sumnji vrijedi pretpostavka nedužnosti, te da istražni zatvor kao zamjena za buduću kaznu ne samo da nije prihvatljiv, već je pravno i ustavno nedopustiv, pri čemu se poziva na praksu Ustavnog sud a istaknutu u odluci U-III/3797/2008. od 17. rujna 2008. Međutim, na ocjenu da je očuvano načelo razmjernosti nije od utjecaja pozivanje žalitelja na citiranu odluku Ustavnog suda., to tim više što se ovakovo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

8. Nadalje, okrivljeni A. Š. apostrofira pravo na slobodu pojedinca, čemu se svojim navodom pridružuje i okrivljeni Božidar Ivanišević ističući da je pravo na istu zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97., 08/98., 113/00. 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85710 i 05/14) i Konvencijom za zaštitu ljudski h prava i temeljnih sloboda  Vijeća Europe ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 6/99., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.). Naime, drugostupanjski sud ne nalazi da bi donošenjem pobijanog rješenja u konkretnom slučaju citirane odredbe kojima je zaštićena nepovredivost slobode pojedinca bile povrijeđene. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je valjano prvostupanjsku vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika, te za egzistiranje istražnog zatvora iznio razloge koji su konkretni i utvrđeni.

 

9. Okrivljeni A. Š. i okrivljeni N. V. u svojim žalbama navode da su priznali kazneno djelo, s time da okrivljeni A. Š. proširuje tu tvrdnju u prigovor "da njegovo iskreno priznanje kaznenog djela i kooperativnost sa USKOK-om u vidu terećenja ostalih okrivljenika ukazuje na dozu kritičnosti i svjesnosti koju je sud apsolutno zanemario". Ovdje okrivljenik pogrešno smatra da je njegovo držanje pred sudom i tijelima kaznenog progona od značaja prilikom ocjene o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, stoga od strane prvostupanjskog suda valjano nije niti razmatrano, a isto eventualno može biti honorirano prilikom donošenja presude, odnosno odluke o kazni.

 

10. Okrivljeni A. Š., okrivljena D. I., okrivljena K. Š., okrivljeni H. D., okrivljeni B. I., okrivljeni N. V. i okrivljeni D. M. predlažu da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a pritom B. I. u svojoj žalbi dodatno apostrofira primjenu blaže mjere pozivajući se na načelo supsidijarnosti, prema kojem valja uvijek kada se isti cilj može ostvariti s dvije ili više mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika, primijeniti blažu od tih mjera. Međutim u pravu je prvostupanjski sud kada nalazi da je istražni zatvor za sve okrivljenika jedina adekvatna mjera za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno da su okolnosti koje ukazuju na tu opasnost, a istaknute podrobno i u obrazloženju ovog rješenja takve da se da se niti jednom blažom mjerom ne bi mogla postići ista svrha kao istražnim zatvorom.

 

10.1. Slijedom navedenog, pogrešno upire okrivljeni M. H. da rješenje prvostupanjskog suda sadrži bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer ne sadrži valjane razloge zbog čega se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama. Suprotno navedenom ocjena je drugostupanjskog suda da su razlozi o nemogućnosti zamjene istražnog zatvor blažom mjerom u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob, pa tako i M. H. iznijeti detaljno, neproturječno i na zakonu osnovano.

 

11. Okrivljeni A. Z. ističe da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je izreka proturječna obrazloženju rješenja tako što je njegovo ime navedeno u izreci pobijano rješenja, a nije u obrazloženju rješenja u odlomku pod brojem 5.1. i 5.2. gdje se nabrajaju imena svih okrivljenika prilikom obrazlaganja postojanja osnovane sumnje, kao i pod točkom 6. obrazloženja pobijanog rješenja gdje se navodi da u odnosu na sve okrivljenike postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Jednako tako, žalitelj ističe i da je ime okrivljenog A. Z. ispušteno je i pod točkom 7. obrazloženja pobijanog rješenja pod kojom prvostupanjski sud obrazlaže razloge za nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

 

11.1. Iako je točno kao to navodi žalitelj A. Z. da njegovo ime nije navedeno u svim gore citiranim odlomcima obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda, a jest u izreci, navedeno nije od utjecaja na pravilnost rješenja, jer je nedvojbeno razvidno da je isti obuhvaćen osnovanom sumnjom zajedno sa svim okrivljenicima što je razvidno iz odlomka 6.13. gdje se eksplicitno navodi da je "osnovano sumnjiv da bi počinio 6 kaznenih djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja u vremenu od 28. listopada do 9. studenog 2022. okoristivši se za 13.103,47 eura“, a u istom odlomku podrobno i detaljno su obrazložene sve okolnosti u odnosu na ovog okrivljenika ponaosob koje ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Prema tome, razvidno je da se zapravo radi o ispuštanju imena okrivljenika A. Z., prilikom nabrajanja svih okrivljenika, u gore citiranim odlomcima obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda, kod uopćenog i zbirnog iznošenja pretpostavki za sve okrivljenike, a istovremeno su i odnosu na okrivljenog A. Z. dati jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, kako za opću tako i za posebnu pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora, te je isti obuhvaćen istim činjeničnim supstratom u optužnici kao i svi ostali okrivljenici (pa nije od utjecaja ni što je njegovo ime ispušteno kod nabrajanja dokaza). Stoga, je ocjena drugostupanjskog suda da pobijanim rješenjem nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 21. prosinca 2023.