Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3210/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv 1. tuženice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupani po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Babić i Babić u Splitu, radi ispravke uknjižbe, odlučujući o žalbi 1. tuženice i 2. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3093/2020-14 od 17. listopada 2024., 16. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3093/2020-14 od 17. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika kao neosnovan i potvrđena rješenja tog suda poslovni brojevi P-3093/2020-11 i P-3093/2020-12 od 11. listopad 2024. kao neosnovan.
2. Pravodobno podnesenom žalbom prvostupanjsko rješenje u cijelosti pobijaju tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o pristojbi naloženo tuženicima platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv presude jer da obveza plaćanja te pristojbe ne ovisi o uspjehu u sporu.
6. U svojoj žalbi tuženicu ističu kako se u konkretnom slučaju radi o uspjehu tuženika u tom postupku pa da stoga nemaju obvezu na snašanje ni tog troška.
6. Iz stanja spis proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o podnesku, odnosno pravnom lijeku - žalbi, koju su tuženici podnijeli 12. travnja 2023. e-komunikacijom, dakle u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, zbog čega je obveza plaćanja pristojbe nastala u trenutku podnošenja žalbe. Nadalje, iz stanja spisa je razvidno da tuženici nisu istovremeno uz podnšenje žalbe platili i sudsku pristojbu, kao ni naknadno. 7. Odredbom članka 1. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, broj 118/18., dalje: ZSP) propisano da se u postupku pred sudovima plaćaju sudske pristojbe po odredbama tog Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi. Nadalje, člankom 3. ZSP-a određeno je kako je pristojbe propisane ovim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom (stavak 1.), dok članak 4. ZSP-a propisuje kako obveza plaćanja pristojbe za pravne lijekove, nastaje u trenutku kada se predaju. Prema članku 7. stavak 3. ZSP-a propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju, sudska pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke
8. U situaciji kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju pristojbu mora platiti u punom iznosu, a ovdje je riječ o iznosu od po 313,23 eura, odmjerenom u skladu s Tarifom i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi te s odredbama ZSP (uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora 26.677,28 eura).
9. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud pozvao tuženike na plaćanje pristojbe na žalbu , kao i što je pravilno odbio prigovor tuženika na rješenje kojim im je određena obveza plaćanja pristoijbe na žalbu tuženika.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika da bi tu obvezu trebao snosti tužitelj jer su tuženici uspjeli u sporu za odgovoriti je tuženicima da trošak na ime pristojbe za žalbu protiv presude predstavlja trošak koji je stvarno nastao trenutkom izjavljivanja žalbe i kao takav je bio potreban za provođenje postupka, međutim, takav trošak stranka treba popisati i zatražiti prije donošenja odluke, što u konkretnom slučaju tuženici nisu učinili.
11. Imajući u vidu navedeno trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a.
Split, 16. prosinca 2024.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović
