REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1108/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja GIP PIONIR d.o.o., OIB 38262788673, Zagreb, Zagrebačka cesta 145B, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB 82031999604, Ozaljska ulica 105, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Grejić Dolenec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec & partneri d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-899/23 od 15. siječnja 2024., 16. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-899/23 od 15. siječnja 2024. u točki II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-899/23 od 15. siječnja 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak u Zagrebu, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-91813/22 od 18. listopada 2022. i utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u toj pravnoj stvari (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.134,71 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke).
2. Protiv točke II. izreke rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbi čl. 155. i 164. Zakona o parničnom postupku). U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud priznao tuženiku i troškove koji nisu bili potrebni za vođenje spora ističući da je tužitelj povukao tužbu podneskom predanom na spis prije održavanja ročišta i da stoga ročište za koje je priznat trošak tuženiku nije niti trebalo biti održano, a ukoliko je sud smatrao to ročište potrebnim, onda nije trebalo priznatu tuženiku troškove za sastavljanje dva podneska jer je tuženik na tom ročištu mogao iznijeti relevantne navode. Zatim smatra da je povrijeđena odredba čl. 164. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer je tuženik samo do završetka ročišta na kojem je upoznat s povlačenjem tužbe mogao zahtijevati naknadu parničnih troškova, a da je prvostupanjski sud ostavljajući naknadni rok tuženiku za izjašnjenje o povlačenju tužbe i podnošenja zahtjeva za troškove postupka, postupio protivno navedenoj zakonskoj odredbi. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da odbije tuženikov zahtjev.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.288,61 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj povukao tužbu podneskom dostavljenim u spis putem e-maila 8. siječnja 2024. u 12;25 sati, iz razloga jer se između parničnih stranaka o istoj tražbini već vodi spor u predmetu poslovni broj Povrv-447/2023., dok je pripremno ročište određeno i održano 9. siječnja 2024., na koje je pristupila punomoćnica tuženika, koja je molila rok od 3 dana za izjašnjenje o povlačenju tužbe, te je u tom roku dostavila podnesak od 10. siječnja 2024. kojim je obavijestila sud da tuženik pristaje na povlačenje tužbe i zahtjeva troškove spora specificirane u podnesku. Prvostupanjski sud je nakon zaprimanja podneska tuženika donio pobijano rješenje.
7. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj, zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Međutim, prema st. 8. tog članka u slučaju iz čl. 158. tog Zakona (što je ovdje slučaj) zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti.
8. Budući da je tužitelj povukao tužbu neposredno prije dana održavanja pripremnog ročišta, tuženik je tek na tom ročištu upoznat s povlačenjem tužbe pa je sukladno odredbi čl. 164. st. 8. ZPP-a mogao svoj zahtjev za naknadu troškova staviti u roku propisanom tom odredbom. Pored toga, valja reći da je tuženik već u prigovoru, zatim u podnesku od 1. prosinca 2022. (kojim je obavijestio sud da je naknadno saznao za litispendenciju) stavljao zahtjeve za naknadu troškova.
9. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku priznao kao potrebne za vođenje spora i troškove za sastavljanje podneska od 1. prosinca 2022. kojim je obavijestio sud o litispendenciji i podneska od 10. siječnja 2024. kojim se izjasnio o povlačenju tužbe i podnio zahtjev za naknadu troškova spora, kao i ročišta kojem je pristupio tuženik, budući da je tužitelj podnesak o povlačenju tužbe dostavio neposredno prije dana održavanja ročišta.
10. Zbog navedenog je valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke pobijanog rješenja.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer troškovi za sastav odgovora na tužiteljevu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 16. prosinca 2024.
Sudac
Ružica Omazić
