REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4327/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja FE, vl. SALON CVIJEĆA, Jastrebarsko, Dr. Franje Tuđmana 40, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, Kralja Tomislava 8, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1616/2019 od 24. rujna 2024., 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1616/2019 od 24. rujna 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.124,78 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 49,77 EUR od 26. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 4.075,01 EUR od 24. rujna 2024. do isplate

u visini kamatne stope do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i u točki III. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1616/2019 od 24. rujna 2024. u dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 4.075,01 EUR za razdoblje od 26. listopada 2017. do 23. rujna 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.075,01 EUR za razdoblje od 26. listopada 2017. do 23. rujna 2024.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 400,20 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužiteljici FE vl. SALON CVIJEĆA, Dr. Franje Tuđmana 40, Jastrebarsko, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade materijalne štete isplatiti iznos od 4.124,78 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 26. listopada 2017. pa do isplate i to u visini kamatne stope do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.018,76 EUR sa zateznom kamatom od 23. listopada 2017. do isplate, isplatu zatezne kamate na iznos od 4.124,78 EUR od 23. listopada 2017. do 25. listopada 2017. kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I izreke preko dosuđene kamatne stope, kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.557,95 EUR sa zateznim kamatama od 24. rujna 2024. do isplate po stopi određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana (točka III. izreke), naloženo je tužitelju, da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 297,00 EUR sa zateznim kamatama od 24. rujna 2024. do isplate po stopi određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.217,76 EUR kao neosnovan (točka V. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.203,00 EUR kao neosnovan (točka VI. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika. Smatra da sud nije savjesno i brižljivo cijenio provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, niti je pravilno primijenio odredbe čl. 258., čl. 259. i čl. 261. Zakona o parničnom postupku, a što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Isto tako, da je sud neosnovano odbio tuženikov prijedlog da se provede novo vještačenje po vještaku za cestovni promet. Nadalje, smatra da je pogrešno sud tužitelju dosudio zatezne kamate od 26. listopada 2017., imajući u vidu da je tužiteljica tog dana prijavila štetu iz prometne nezgode koja se dogodila 23. listopada 2017., no da sve do odnošenja prvostupanjske presude nije bilo moguće utvrditi visinu obveze tuženika pa da tužitelju tek od donošenja prvostupanjske presude pripadaju zakonske zatezne kamate na utuženi iznos. Također, smatra da je sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosudivši tužitelju za sve parnične radnje trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR, iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 1. studenog 2022.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prilikom donošenja presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Predmetno je riječ o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a) pa žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.143,54 EUR sa zateznim kamatama s osnove naknade štete koju je tužitelj pretrpio na vozilu reg. oznake [registarska oznaka].

7. Prvostupanjski sud je iz iskaza svjedoka AE, osiguranika tužitelja, utvrdio da je kolnik na mjestu štetnog događaja bio nepregledan i širine samo 2,5 m te se na uzbrdici kretao malom brzinom pa kad je ugledao vozilo osiguranice tuženika kako mu dolazi u susret pustio je gas te se zaustavio nakon čega je došlo do sudara, kao i da proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika, vozeći prevelikom brzinom umjesto da stane, jer se kretalo nizbrdo, udarilo u vozilo tužitelja.

8. Nadalje, sud je iz iskaza svjedoka VE, osiguranice tuženika, utvrdio da kada je vidjela da joj u susret dolazi vozilo, da se maknula udesno i stala, a da vozilo iz suprotne strane nije stalo te se dogodio kontakt vozila, kao i da se radi o uskoj cesti na kojoj nema puno mjesta za micanje te da je išla nizbrdo dok dalje 150 m nizbrdo, u smjeru iz kojeg je dolazilo vozilo osiguranika tužitelja, postoji proširenje gdje je moguće mimoilaženje, a njezino je vozilo ostalo na mjestu sudara do dolaska policije.

9. Na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode tijekom postupka je provedeno prometno vještačenje po vještaku prometne struke NE te je 29. prosinca 2021. izrađen nalaz i mišljenje, koji je dopunjen 5. prosinca 2022. i 27. listopada 2023. Prvostupanjski sud je dopunu nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023. posebno cijenio i uzeo u obzir jer je sačinjen na temelju cjelokupnog spisa o prometnoj nezgodi te ga je doveo u vezu sa nalazom i mišljenjem od 29. prosinca 2021. Sud je utvrdio da iz dopune nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023. proizlazi da je iskazana varijanta svjedoka AE, koji se u trenutku nastanka štetnog događaja upravljao vozilom tužitelja tehnički moguća, dok s druge strane iskazanu varijantu osiguranice tuženika tehnički nije moguće prihvatiti, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka štetnog događaja. Vještak svoje mišljenje obrazlaže time da je do štetnog događaja došlo na način kako to iskazuje osiguranica tuženika, tada bi u sudaru morao biti oštećen njezin prednji lijevi dio, a ne desni kako je to ovdje slučaj, dok bi također njezino vozilo bilo zatečeno ukošeno u desnu stranu, a ne lijevu stranu, kako je to ovdje slučaj pa stoga zbog tih razloga vještak zaključuje da varijanta osiguranika tuženika tehnički nije moguća.

10. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju vještačenje provela stručna osoba, da je vještak dao odgovore na sva pitanja, a da je sam nalaz nepristran, jasan, logičan i izrađen u skladu s raspoloživim podacima i dokumentacijom u spisu predmete. U tom smislu je neosnovan tuženikov žalbeni navod da postoje proturječnosti u nalazu vještaka, a sve iz razloga što je vještak tek prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja od 27. listopada 2023., a koju dopunu je prvostupanjski sud posebno cijenio, imao dostupnu naknadno dostavljenu dokumentaciju spisa MUP-a.

11. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na glavnicu. Naime, opseg naknade štete, kao novčana obveza, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete za oštećenja na vozilu, a sukladno Ponudi od 28. studenog 2017., a čiju visinu tuženik nije osporavao, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. S obzirom na to da je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti, pogrešno je prvostupanjski sud priznao tužitelju pravo na zatezne kamate na iznos od 4.075,01 EUR za razdoblje 26. listopada 2017. do 23. rujna 2024. jer zatezne kamate na novčanu naknadu nenovčane nereparirane imovinske štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se tiče zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.075,01 EUR za razdoblje od 26. listopada 2017. do 23. rujna 2024.

12. S druge strane, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je priznao tužitelju pravo na zatezne kamate na iznos od 49,77 EUR od 26. listopada 2017. jer je riječ o trošku usluge prijevoza iz računa broj 106/PP2/2 od 24. listopada 2017. s dospijećem 24. listopada 2017., a za kojega tužitelj tvrdi da ga je podmirio, a tuženik tu činjenicu nije osporio tijekom postupka.

13. Također, neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom odmjeravanja troška postupka za radnje poduzete prije 5. studenog 2022. odmjerio trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn.

14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u točki II. izreke presude.

15. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio sa žalbom u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na glavnicu, koji je sporedno potraživanje, ocjena je ovog suda da mu ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka.

Zagreb, 16. prosinca 2024.

Sudac

Marina Veljak