REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4240/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika ZAVAROVALNICA SAVA, Zavarovalna družba d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, OIB 45237012600, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1650/19 od 20. listopada 2023., 16. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1650/19 od 20. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.617,17 eura / 12.184,58 kn sa zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.699,93 eura / 12.808,12 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana (točka II. izreke).
2. Sud je donio takvu odluku primjenom odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), a nakon što je utvrdio da je do prometne nesreće došlo na način da se vozilo osiguranika tužitelja zaustavilo ispred pješačkog prijelaza radi propuštanja pješaka te je tada osiguranik tuženika prednjim krajem svog vozila naletio na stražnji kraj vozila osiguranika tužitelja zbog neprilagođavanja svoje vožnje na način da se može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, a što je u konkretnom slučaju morao predvidjeti da se vozilo ispred njega može zaustaviti zbog pješačkog prijelaza.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi da je obrazloženje suda o tome zašto je poklonio vjeru iskazima svjedoka HM i CM neutemeljeno te da izlazi iz okvira objektivnih razloga. Također, da je predlagao provođenje novog prometnog vještačenja u kojem bi se bez dvojbe utvrdili svi tehnički parametri potrebni za ispravno utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja. Smatra da u ovom predmetu nije bilo dovoljno elemenata na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi činjenično stanje te da je o postojanju istog trebalo zaključiti prema pravilima o teretu dokazivanja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Predmetno je riječ o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. u vezi s člankom 502. stavkom 1. ZPP-a) pa žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude.
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.617,17 eura / 12.184,58 kn sa zateznim kamatama, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku radi naknade materijalne štete s osnove police kasko osiguranja na motornom vozilu, nastale u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik.
8. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenice:
- da je svjedok HMM iskazala da je ona upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka], dok je njezin suprug bio suvozač te da je do prometne nesreće došlo tako da je ona zaustavila vozilo ispred pješačkog prijelaza kako bi propustila pješaka, u kojem trenutku je vozilo koje se kretalo iza nje udarilo u stražnji dio vozila kojim je ona upravljala.
- da su svjedoci CM, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] i HM, njegova supruga, koja je bila na suvozačkom mjestu, iskazali da je do prometne nesreće došlo tako što je vozilo osiguranika tužitelja nakon što se zaustavilo ispred pješačkog prijelaza krenulo unatrag i udarilo u njihovo vozilo, a da je pritom svjedok CM iskazao da u trenutku dok su oba vozila bila zaustavljena, njegovo vozilo nalazilo se oko 10 metara od vozila osiguranika tužitelja, a svjedok HM iskazala je da je ta udaljenost bila oko 3 do 4 metra.
10. Tijekom postupka sud je na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode proveo prometno vještačenje po vještaku prometne struke OM te je sud utvrdio da iz nalaza i mišljenja proizlazi sljedeće:
- da je relativna brzina sudara iznosila 14 – 15 km/h pa stoga ako je jedno vozilo u trenutku sudara bilo zaustavljeno, drugo vozilo se kretalo brzinom od 14 – 15 km/h
- da je na mjestu prometne nesreće kolnik Ulice Tome Strižića izveden u usponu od 4%
- da je vozilo osiguranika tužitelja na nizbrdici od 4% na duljini puta od 3,5 metara moglo ubrzati najviše do 6 km/h te da u slučaju da je udaljenost između vozila bila 10 metara, onda je moglo ubrzati do 8,8 km/h s obzirom na to da bi se u tom slučaju vozilo osiguranika tuženika moralo nalaziti tek na ulazu u raskrižje pa bi posljednjih 2,5 metara puta bila uzbrdica za kretanja unatrag vozila osiguranika tužitelja jer je kolnik ulice S. Krautzeka gledano od sredine raskrižja u smjeru sjeverozapada izveden u usponu za smjer vožnje vozila osiguranika tužitelja unatrag.
11. Sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da do prometne nesreće nije moglo doći nehotičnim kretanjem vozila osiguranika tužitelja unatrag jer se u tom slučaju ne može postići relativna brzina sudara od 14 – 15 km/h pa stoga ne bi mogla nastati oštećenja kakva su nastala na vozilima. Isto tako, da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi za nastanak štete kretanjem vozila osiguranika tužitelja unatrag bilo potrebno voljno poduzimanje radnje ubrzavanja vozila pri kretanju unazad nadprosječnim ubrzavanjem ili je šteta nastala jednostavnim stražnjim naletom vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila osiguranika tužitelja koje se zaustavilo ispred pješačkog prijelaza.
12. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo mjesta provođenju novog prometnog vještačenja, ocjenjujući da je nalaz i mišljenje vještaka u ovom predmetu izrađen u skladu s pravilima struke te da je vještak stručnim razlozima odgovorio na sva pitanja i otklonio sve primjedbe.
13. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud dao jasne i argumentirane razloge prilikom ocjenjivanja izvedenih dokaza u ovom postupku. Ovaj sud prihvaća kao uvjerljiv i logičan argument da je sud povjerovao iskazu svjedoka HMM da je do prometne nezgode došlo tako da je ona zaustavila vozilo ispred pješačkog prijelaza kako bi propustila pješaka, a u kojem trenutku je vozilo koje se kretalo iza nje udarilo u stražnji dio vozila kojim je ona upravljala, s obrazloženjem da je taj iskaz logičan i uvjerljiv i u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Prema tome, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, nije bilo mjesta primjeni pravila o teretu dokazivanja u konkretnom slučaju.
14. Nadalje, sud je utvrdio visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 2.588,29 eura / 19.501,47 kn s uključenim PDV-om, kao i da iz sporazuma o izvansudskoj nagodbi proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu na vozilu u iznosu od 12.184,58 kn. Također, sud je iz potvrde o izvršenom plaćanju utvrdio da je tužitelj platio iznos od 12.184,58 kn 3. studenog 2017. pa je pravilno sud primijenio materijalno pravo kada je primjenom odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a naložio tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos.
15. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 16. prosinca 2024.
Sudac
Marina Veljak
