Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-385/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabaraj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovnog broja Pn-43/2022-33 od 24. siječnja 2024., 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovnog broja Pn-43/2022-33 od 24. siječnja 2024. u točki I. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovnog broja Pn-43/2022-33 od 24. siječnja 2024. u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura (slovima: petstošezdesetdva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura (slovima: stoosamdesetseda eura i pedeset centi) kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 70,31 eura (slovima: sedamdeset eura i tridesetjedan cent) u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka tuženika u preostalom dijelu u iznosu od 203,89 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 972,14 eur i to zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 21. siječnja 2022. godine do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 8 dana."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. U žalbi ističe da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud protivno članku 299. ZPP-a uzeo u obzir Odluku tuženika o ophodnji autoceste svakih 12 sati koja je dostavljena na samom kraju ovog parničnog postupka. Pri tome, ističe da je člankom 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta propisano da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati.

4. Tuženik podnosi žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.1. Ističe da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, slijedom čega tuženiku sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 972,14 eura koja je 21. siječnja 2022. na autocesti A3 Bregana-Lipovac u smjeru Zagrebu nastala na osobnom vozilu tužitelja marke Volvo S60 registracijske oznake [registarska oznaka] prilikom naleta tog vozila kojim je upravljala FR na otpali gazeći sloj pneumatika nepoznatog teretnog ili priključnog vozila.

7. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

8. Zbog navedenog, nisu ocijenjeni žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud protivno članku 299. ZPP-a uzeo u obzir Odluku tuženika o ophodnji autoceste svakih 12 sati koja je dostavljena na samom kraju ovog parničnog postupka, a koji žalbeni navodi predstavljaju žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a jer se iz tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može s uspjehom pobijati.

9. Nije sporno da je 21. siječnja 2022. na autocesti Bregana – Lipovac u smjeru Zagreba oko 6:35 došlo do naleta predmetnog osobnog vozila tužitelja kojim je upravljala FR na otpali gazeći sloj pneumatika nepoznatog teretnog ili priključnog automobila. Nadalje, nije sporno da je tuženik osiguravatelj Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno pravne osobe nadležne za održavanje autoceste A3 Bregana – Lipovac sukladno Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019. i 144/2021.; dalje: ZC), Pravilniku o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/2014. i 3/2021.) i Pravilniku o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/2014. i 7/2021.).

10. Sporno je da li je osiguranik tuženika poduzeo sve potrebne mjere radi omogućavanja sigurnog i nesmetanog prometa, odnosno propisanu ophodnju predmetne autoceste, odnosno sporna je odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ta presuda sadrži jasne razloga o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 13. i 14. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

13. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je od strane osiguranika tuženika 20. siječnja 2022. obavljena ophodnja predmetne ceste koja je započeta u 20,30 sati i završena u 23,30 sati, te da je 21. siječnja 2022. ponovno obavljena ophodnja predmetne ceste koja je započeta u 7,10 sati i dovršena u 11,40 sati. Nadalje utvrđuje da prilikom obavljanja navedenih ophodnji nije primijećen pneumatik na kolniku. Konačno, utvrđeno je da je osiguranik tuženika po zaprimanju prijave o naletu osobnog vozila na otpali pneumatik odmah izašao na mjesto događaja.

13.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja koje ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a, prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranih tuženika ispunio svoje obveze u skladu s Odlukom tuženika o ophodnji autoceste svakih 12 sati, a sukladno članku 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta koja je donesena sukladno Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 17. ožujka 2020. (mjera 57.), a koja Odluka je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja na dan 21. siječnja 2022. Stoga, budući da na strani osiguranika tuženika nije dokazana krivnja za nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud zaključuje da na strani tuženika ne postoji odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj, pa pozivom na članak 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.; dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

14. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud cijeneći da je tuženik Odluku o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno članku 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta od 18. ožujka 2020. dostavio na kraju parničnog postupka, a na koju se mogao pozvati već u odgovoru na tužbu zaključuje da bi primjena članka 154. stavka 1. ZPP-a dovela do povrede prava na pristup sudu i nerazumno ograničavanje njegovih imovinskih prava. Stoga, prvostupanjski sud donosi odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1045. ZOO-a.

16. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je osiguranik tuženika 20. siječnja 2022. obavio ophodnju predmetne ceste koja je započeta u 20,30 sati i završena u 23,30 sati, te da je 21. siječnja 2022. ponovno obavljena ophodnja predmetne ceste koja je započeta u 7,10 sati i dovršena u 11,40 sati, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je time osiguranik tuženika ispunio svoju obvezu održavanja javne ceste u vidu ophodnje sukladno članku 26. stavka 1. ZC-a.

17.1. Pri tome, neosnovano se tužitelj žalbenim navodima poziva na odredbu članka 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta kojom je propisano da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. Pravilnika.

17.2. Naime, 17. ožujka 2020. zbog epidemije koronavirusa Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak o mjerama za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa kojim je, između ostalih, prihvaćena mjera za pomoć gospodarstvu broj 57. kojom je izmijenjena propisana duljina ophodarske dionice za autoceste omogućavanjem obavljanje ophodnji autoceste jednom u 12 sati sve dane u tjednu (manji broj ophodnji). Na temelju navedenog Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 17. ožujka 2020., osiguranik tuženika je 18. ožujka 2020. donio Odluku o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno članku 13. Pravilnika o ophodnji javne ceste. Tom odlukom je smanjen broj ophodnji na period od svakih 12 sati, odnosno broj ophodnji je smanjen na dvije ophodnje dnevno tj. na obavljanje jedne ophodnje svakih dvanaest sati. Pri tome odlučeno je da se predmetna Odluka odnosi na sve tehničke jedinice održavanja, odnosno na organizaciju obavljanja ophodnji na dionicama pod upravljanjem osiguranika tuženika.

18. Stoga, s obzirom da je osiguranik tuženika 20. siječnja 2022. obavio ophodnju predmetne ceste koja je započeta u 20,30 sati i završena u 23,30 sati, te da je 21. siječnja 2022. ponovno obavljena ophodnja predmetne ceste koja je započeta u 7,10 sati i dovršena u 11,40 sati, a čime je obavljena ophodnja predmetne ceste sukladno Odluci tuženika o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno članku 13. Pravilnika o ophodnji javne ceste, to je osiguranik tuženika, suprotno žalbenim navodima tužitelja, uredno ispunio svoju obvezu održavanja ceste u vidu ophodnje sukladno članku 26. stavku 1. ZC-a.

19. Slijedom navedenog, budući da je tuženik dokazao da je osiguranik tuženika održavao predmetnu autocestu u vidu ophodnje u skladu s Odlukom tuženika o ophodnji autoceste svakih 12 sati, a sukladno članku 13. Pravilnika o ophodnji javne ceste koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1045. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti kao neosnovan.

20. Međutim, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

21. Prema pravnom shvaćanju ovog suda činjenica da je tuženik Odluku o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno članku 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta od 18. ožujka 2020. dostavio na kraju parničnog postupka, sama za sebe, ne utječe na primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a niti bi u konkretnom slučaju primjena tog članka dovela do povrede prava na pristup sudu tužitelja i nerazumnog ograničavanja njegovih imovinskih prava, a kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Naime, neovisno o tome što je tuženik dokaz o redovnom održavanju ceste, a na temelju kojeg je utvrđeno da nema krivnje osiguranika tuženika za nastanak štete te je posljedično tome odbijen tužbeni zahtjev, dostavio tek pri kraju postupka, nije od utjecaja na pravo tuženika na naknadu troškova postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove postupka. Stoga, činjenica da je tužitelj odlučio zatražiti sudsku zaštitu radi naknade štete, a koji tužbeni zahtjev je odbijen prvostupanjskom presudom, u okolnostima kao u slučaju, ne može opravdano dovesti do odbijanja zahtjeva za naknadu troška tuženika kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu.

22. Stoga, tuženiku na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavka 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu, podneska od 14. studenog 2023. i podneska od 7. prosinca 2023. u visini od 75 bodova sukladno Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje Tarifa), a što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.54. Tarife, te s obračunatim PDV-om sukladno Tbr.46. Tarife ukupno iznosi 562,50 eura.

23. Tuženiku ne pripada pravo na sastav podneska od 21. studenog 2022. jer je istim dostavljana polica osiguranja, te ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tbr.8.t.1. Tarife, a niti je taj podnesak bio potreban za vođenje parnice sukladno članku 155. ZPP-a, slijedom čega se zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 187,50 ukazuje neosnovanim.

24. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a pozivom na članak 373. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

25. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku, a imajući u vidu da je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu o troškovima postupka (rješenje), to tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe u visini od 37,50 bodova sukladno Tbr.10.t4. Tarife, a što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.54. Tarife, te s obračunatim PDV-om sukladno Tbr46. Tarife ukupno iznosi 93,75 eura. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je taj trošak platio.

25.1. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 75% (562,50/750,00) pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u tom omjeru, odnosno u iznosu od 70,31 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tuženika ukazuje neosnovanim. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 16. prosinca 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković