Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1203/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate zateznih kamata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1897/2021-7 od 17. svibnja 2024., 16. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1897/2021-7 od 17. svibnja 2024.:

- potvrđuje u točki II. izreke za iznos od 796,93 EUR (slovima: sedamsto devedeset šest eura i devedeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. svibnja 2024. do isplate,

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 790,43 EUR (slovima: sedamsto devedeset eura i četrdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. svibnja 2024. do isplate tako da se za taj iznos odbija zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 31,25 EUR (slovima: trideset jedan euro i dvadeset pet centi), u roku 15 dana.

III. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„ I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju procesne kamate koje na iznos od 496,12 € teku od dana podnošenja tužbe, tj. od 12.11.2018. g. pa do konačne isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.587,36 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 17. svibnja 2024. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

2. Protiv točke II. izreke pobijane odluke dopuštenu, pravovremenu i potpunu žalbu podnio je tuženik 22. svibnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda te naloži tužitelju da mu naknadi troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je odluka nerazumljiva i jer nije vidljivo je li i u kojem dijelu prvostupanjski sud uvažio uspjeh stranaka u postupku.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. Tužitelj je tužbom potraživao isplatu zakonske zatezne kamate na iznose isplaćene naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade, kako je to specificirao u tužbi, te na neisplaćenu zakonsku zateznu kamatu procesnu zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.

7. Odlukom prvostupanjskog suda broj P-5346/18 od 23. prosinca 2022. odbijen je zahtjev tužitelja u cijelosti. Povodom žalbe tužitelja ovaj sud je svojom odlukom broj Gž-201/2021-2 od 5. svibnja 2021. prvostupanjsku odluku potvrdio u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zatezne kamate na u točki I. izreke navedene iznose od zatraženog datuma kao dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do 11. rujna 2017. zajedno sa zatraženom procesnom kamatom, preinačio u točki I. izreke tako da je naložio tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku na iznos od 3.422,99 kuna (slovima: tri tisuće četiristo dvadeset dvije kune i devedeset devet lipa), iznos od 8.380,59 kuna (slovima: osam tisuća tristo osamdeset kuna i pedeset devet lipa), iznos od 3.686,64 kuna (slovima: tri tisuće šesto osamdeset šest kuna i šezdeset četiri lipe), iznos od 10.874,92 kuna (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe), iznos od 10.874,92 kuna (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe), iznos od 10.874,92 kuna (slovima: deset tisuća osamsto sedamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe) i iznos od 8.769,89 kuna (slovima: osam tisuća sedamsto šezdeset devet kuna i osamdeset devet lipa) od 12. rujna 2017. pa do 13. kolovoza 2018., u roku 15 dana, te ukinuo u točki I. izreke u dijelu u kojem je na iznos ovom odlukom dosuđene zatezne kamate zatražena procesna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u točki II. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

7.1. U ponovljenom postupku, a nakon što je tužitelj postavio određen tužbeni zahtjev u odnosu na zatraženu procesnu kamatu na dosuđenu, a neisplaćenu zakonsku zateznu kamatu na iznose imovinske štete koji su isplaćeni sa zakašnjenjem, prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku, odnosno na uglavničeni iznos zakonske zatezne kamate, a koji je iznosio 496,12 eura, dosuđena je zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate. U točki II. izreke odlučeno je da tuženik tužitelju naknadi parnični trošak u iznos od 1.587,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7.2. Odluka o parničnom trošku donijeta je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina parničnog troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i primjenom Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) sa Uredbom o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.). Pri tome je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora od kojeg je računao nagradu za rad punomoćnika tužitelja uzeo iznos od 10.000,01 kuna, kako je vrijednost predmeta spora bila označena u tužbi.

8. U svojoj žalbi tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, jer da je trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u postupku. Nadalje, da se tužitelju nije mogla priznati nagrada za rad punomoćnika tužitelja i sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,01 kn, već u iznosu od 496,12 EUR (3.738,01 kn), pa da je prvostupanjski sud trebao o troškovima odlučiti primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u postupku. Pored toga da je pogrešno prvostupanjski sud priznao tužitelju za ročišta održana 19. studenoga 2020. i 26. ožujka 2024. puni iznos propisan Tarifom, jer se radilo o ročištima na kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife jer je u Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

8.2. U odnosu na ročišta koja su održana 19. studenoga 2020. (pripremno ročište na kojem je zaključena glavna rasprava) i 26. ožujka 2024. (ročište na kojem je zaključena glavna rasprava u ponovljenom postupku) pravilno je prvostupanjski sud priznao nagradu punomoćniku tužitelja po Tbr. 9.1. Tarife, u punom iznosu jer se ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

8.3. U odnosu na tvrdnju tuženika da se nagrada za rad punomoćniku tužitelja nije mogla priznati po VPS-u od 10.000,01 kn, odnosno da je u tom slučaju trebalo trošak ocijeniti prema članku 154. stavak 2. ZPP-a treba reći slijedeće. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev opisno, iako je već u vrijeme podnošenja tužbenog zahtjeva mogao izračunati koliko nominalno iznosi zakonska zatezna kamata koju mu je tuženik dužan platiti na iznose imovinske štete koje je platio sa zakašnjenjem. Kako je postavio tužbeni zahtjev koji nije bio određen odredio je sam tužitelj vps sa iznosom od 10.000,01 kn (1.327,23 EUR). Njegov tužbeni zahtjev je djelomično usvojen u odnosu na vremensko razdoblje za koje treba platiti zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose imovinske štete koje je tuženik platio sa zakašnjenjem, ali je ukinuta odluka prvostupanjskog suda u djelu u kojem je na tako opisnu neplaćenu zakonsku zateznu kamatu koja je suđena, naloženo da tuženik plati i zakonsku zateznu kamatu (procesnu) od utuženja do isplate. Nakon što je tužitelj u ponovljenom postupku uglavničio dosuđenu zakonsku zateznu kamatu te je tužbeni zahtjev postavio na način da traži isplatu na uglavničenu zakonsku zateznu kamatu, a koja iznosi 496,12 eura, zateznu kamatu od podnošenja tužbe, prvostupanjski sud je tu kamatu dosudio tužitelju.

8.4. To je po, ocjeni ovog suda, trošak tužitelja pa tako i nagradu za rad njegovog punomoćnika kao i iznose sudske pristojbe trebao dosuditi po članku 154. stavak 1. ZPP-a prema konačnom tužbenom zahtjevu u visini koja je propisana za iznos od 496,12 eura. U konkretnom slučaju nije došlo do povlačenja djela tužbe, niti do promjene tužbenog zahtjeva, a djelomično preinačenje odluke prvostupanjskog suda koja je ranije donesena nije od utjecaja na uspjeh stranaka u postupku. Zbog toga se ne bi mogao primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP-a.

8.5. Polazeći od iznosa koji je stvarno tužen tužbom, dakle od iznosa 496,12 eura, te primjenom Tarife, tužitelju treba priznati nagradu za rad njegovog punomoćnika za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 19. studenoga 2020. i 26. ožujka 2024., po Tbr. 9.1. Tarife i za sastav podneska od 1. veljače 2024, po Tbr. 8.1. Tarife, za svaku radnju po 100,00 eura, za sastav žalbe protiv ranije presude prvostupanjskog suda s kojom je uspio po Tbr.10.1. Tarife iznos od 125,00 eura i za zastupanje na ročištu 21. veljače 2024. po Tbr. 9.3. Tarife iznos od 50,00 eura. Tim iznosima treba dodati iznos PDV-a od 25% što iznosi 143,75 eura, pa bi ukupni iznos nagrade za zastupanje tužitelja iznosio 690,75 eura. Tim iznosima treba dodati i iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura i na presudu u iznosu 26,54 eura, prema iznosu od 496,12 eura, te prema istoj vrijednosti na žalbu na raniju odluku u iznosu od 53,09 eura. Dakle, ukupni trošak na koji bi tužitelj imao pravo i koji mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi iznosi 796,93 eura, za koji iznos je ovom odlukom potvrđena pobijana odluka u trošku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja je pravilno dosuđena. Tužitelj ne bi imao pravo na trošak u iznosu od 790,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, za koji iznos je ovaj sud preinačio točku II. izreke pobijane odluke i odbio za taj iznos zahtjev tužitelja.

9. Kako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, to mu se dosuđuje trošak žalbe sukladno uspjehu. Osporava je iznos od 1.587,36 eura, a tuženik je uspio s iznosom od 790,43 eura, pa kada se u omjer stave ta dva iznosa proizlazi da je tužitelj uspio sa 50%. Trošak žalbe koji se priznaje tuženiku sastoji se od nagrade za sastav žalbe prema visini ožalbljenog troška, a koja prema Tbr. 10.4. Tarife iznosi 50,00 eura. Ovaj iznos treba uvećati za iznos PDV-a, odnosno za iznos od 12,50 eura, pa ukupni trošak žalbe iznosi 62,50 eura. 50% od tog iznosa je 31,25 eura, koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženiku, kako je to suđeno ovom odlukom.

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP- a.

11. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica,16. prosinca 2024.

Sutkinja

Vesna Rep