9 P-129/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB 81184470570, zastupano po direktoru i zz ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on zastupan po Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ad 1. ČEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Jurlini, odvjetniku u Šibeniku i ad 2. LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, radi stjecanja bez osnove i isplate, na ročištu objave održanom dana 16. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

„I. Nalaže se I. tuženoj ČEP odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom LE odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, na ime povrata stečenog bez osnove, solidarno isplate iznos od 9.954,21 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31.03.2023.g. pa do isplate, i to dana 31.03.2023.g. pa do dana 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženoj ČEP odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom LE odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura i to tuženiku ad 1. ČEP iznos od 500,00 eura, a tuženiku ad 2. LE iznos od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku vodio parnični postupak posl.br. P-237/2015, kasnije P-97/2022, protiv ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg su u navedenom postupku zastupali tuženici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ČEP i LE. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je dana 17.10.2022.g. donio presudu posl.br. P-97/2022, ispravljenu rješenjem od dana 20.10.2022.g. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 693.921,10 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 101.500,00 kuna, u roku od 15 dana. Navedena prvostupanjska presuda preinačena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kuna. Dana 23.02.2023.g. I.tužena se putem e-maila obratila punomoćnici tužitelja sa zahtjevom da tužitelj isplati dosuđeni iznos troška u iznosu od 9.954,21 EUR na račun njihova zajedničkog odvjetničkog ureda broj: IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Reiffeisenbank Austria d.d., na ime odvjetnika LE, ovdje II.tuženika. Dana 30.03.2023.g. tužitelj je izvršio navedenu uplatu te je istog dana I.tužena obavijestila punomoćnicu tužitelja kako je predmetna uplata od strane tužitelja sjela na navedeni račun njihova zajedničkog odvjetničkog ureda.

Nadalje je tužitelj naveo da je u međuvremenu tužitelj dana 29.03.2023.g. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g. na temelju kojeg je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revd 2189/2023-2, od dana 19.07.2023.g., ispravljenog rješenjem posl.br. Revd 2189/2023-5, od dana 12.10.2023.g. dopuštena revizija protiv navedene presude suda II. stupnja. Tužitelj je dana 03.10.2023.g. podnio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g. koja je usvojena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev 1073/2023-2, od dana 19.12.2023.g. te je ukinuta navedena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom, posl.br. Pž-1106/2024-2 od dana 26.03.2024.g. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-97/2022, od dana 17.10.2022.g., ispravljenu rješenjem od 20.10.2022.g. te naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 6.864,04 EUR. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je na zahtjhev tuženika, na račun zajedničkog odvjetničkog ureda I. i II. tuženika isplatio iznos od 9.954,21 EUR na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž- 5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g., a koja presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev 1073/2023-2, od dana 19.12.2023.g. Dakle, riječ je o osnovi koja je kasnije otpala, uslijed čega je nastala obveza vraćanja predmetnog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja, sukladno citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se u mirnom postupku, prije pokretanja ovog postupka obratio tuženicima sa zahtjevom za povrat stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, no tuženici do danas tužitelju nisu izvršili povrat utuženog iznosa kojeg su stekli od tužitelja temeljem osnove koja je kasnije otpala. Tužitelj ističe kako je isti predmetnu uplatu od dana 30.03.2023.g. izvršio po zahtjevu tuženika na račun broj: IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Reiffeisenbank Austria d.d., a koji račun je otvoren za korist Zajedničkog odvjetničkog ureda tuženika LE i ČEP. Prema tome, sporni iznos od 9.954,21 EUR je prešao iz imovine tužitelja u imovinu Zajedničkog odvjetničkog ureda tuženika LE i ČEP, pa su isti navedeni iznos dužni solidarno vratiti tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31.03.2023.g. pa do konačne isplate.

Odredbom članka 26. Zakona o odvjetništvu, odvjetnici u zajedničkom uredu solidarno odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda. Obzirom je tužitelj predmetnu uplatu izvršio za koristi Zajedničkog odvjetničkog ureda Branka Baice i Ive Baica Skert, za obveze kojeg solidarno odgovoraju tuženici. U prilog navedenom, tužitelj ukazuje na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-3325/06 od 15.9.2009., prema kojem „Zajednički odvjetnički ured nema svojstvo pravne osobe, pa zbog toga ne može biti stranka u postupku. Umjesto zajedničkog odvjetničkog ureda, stranke u postupku mogu biti samo odvjetnici iz tog ureda koji solidarno odgovaraju za obveze nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda.“ Slijedom svega naprijed navedenog, a obzirom tuženici do danas nisu izvršili povrat utuženog iznosa, stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala, to tužitelj moli i predlaže da Naslovni sud nakon provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, donese presudu. Tuženik ad 1. je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava kako činjeničnu, tako i pravnu osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, te ujedno istikla prigovor promašene pasivne legitimacije kako u odnosu na nju, tako i u odnosu na tuženika ad.2 LE. Tužena ad.1. je navela da je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 5181/2022-2 naloženo da tužitelj TERRA JASKA d.o.o. dosuđeni iznos parničnog troška isplati tuženom iz tog predmeta ĐE (klijentu tuženih), dakle obvezno-pravni odnos iz navedene presude -u konkretnom slučaju osnova za plaćanje - je nastao između TERRA JASKA d.o.o. i ĐE. Potom je rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1073/2023-2 od dana 19. prosinca 2023., ta ista osnova i otpala, a kada osnova iz određenog obvezno-pravnog odnosa otpadne, tada može otpasti samo u odnosu na one osobe koje su u obvezno- pravnom odnosu iz kojeg je ta osnova otpala, iz čega proizlazi da tuženici ad.1. i ad.2. nisu ti u odnosu na koje je osnova otpala, pa nisu niti pasivno legitimirani za povrat navedenog iznosa. Naime, jedini odnos koji tuženici ad.1. i ad.2. imaju vezano za navedeni parnični postupak jeste odnos između njih i njihove stranke (klijenta) ĐE, kojem su tuženi ad.1. i ad.2 (odnosno njihov zajednički odvjetnički ured -ZOU) dana 29. ožujka 2023. izdali Račun br. 13/1/1 za svoje odvjetničke usluge za zastupanje u navedenom predmetu u navedenom iznosu, sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, a isti je u u cijelosti podmirio (platio) navedeni račun na način da je putem svojih odvjetnika tuženika ad.1. i ad.2. zatražio tužitelja (putem njegovog odvjetnika) da dosuđeni iznos odvjetničkih, odnosno parničnih troškova uplate na račun ZOU ureda tuženika ad.1. i ad.2.

Nadalje tuženik ad 1. je naveo da se ovdje radi o odnosu tuženika ad.1. i ad.2. i njihovog klijenta ĐE kojim je na prethodno navedeni način isti podmirio račun za njihove odvjetničke usluge, i taj odnos je neovisan od odnosa tužitelja Terra Jaska d.o.o. i ĐE i ta osnova nije otpala, pa ovdje nije riječ o stjecanju bez osnove na strani tuženika, već na strani klijenta tuženika ĐE, slijedom čega tuženi ad.1. i ad.2. nisu u nikakvoj obvezi tužitelju vraćati ovdje utuženi novčani iznos, iz čega proizlazi da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije a za što je sudska praksa je zauzela jedinstven stav u identičnim pravnim pitanjima, koji stav potvrđuje prethodno navedeno pravno tumačenje tuženika ad.1. i ad.2. da oni nisu pasivno legitimirani za vraćanje utuženog iznosa. Osim toga, tužena ad.1. je istakla da sve i kada bi ona i tuženik ad.2. bili obveznici vraćanja (a nisu iz svih prethodno navedenih razloga), tužbeni zahtjev bi svejedno bio neosnovan u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata počevši od dana izvršene uplate (31. ožujka 2023.) jer bi to bilo u izričitoj suprotnosti s čl.1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kojim se regulira početak tijeka zakonskih zateznih kamata kod stjecanja bez osnove (odnosno otpale osnove), iako tužena ad.1. ponovno naglašava da ona nije u nikakvoj obvezi vraćanja, kako niti u odnosu na glavnicu, tako niti u odnosu na kamate, i to sve iz prethodno elaboriranih razloga. Slijedom navedenog, budući je tužbeni zahtjev neosnovan, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje prouzročenih parničnih troškova tuženici ad.1.

Tuženik ad 2. je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je tužitelj temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5181/2022-2 od 17. siječnja 2023. godine isplatio parnični trošak ĐE (tuženiku u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Šibeniku pod posl. br. P-237/2015, kasnije P-97/2022) na način da je tužitelj isplatu parničnog troška u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn, za ĐE izvršio na račun njegovih odvjetnika, tuženika. Međutim, potpuno pogrešno tužitelj zaključuje da je time dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika. Naime, tužitelj je predmetni iznos parničnog troška isplatio, a tuženi isti iznos primili, isključivo u ime svoje stranke ĐE koji je tuženike na to ovlastio s punomoći predanom u spisu predmeta koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Šibeniku pod posl. br. P- 237/2015, kasnije P- 97/2022, a sve sukladno čl. 95. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Uplatom parničnog troška na račun tuženika, kao odvjetnika NE, između tužitelja i tuženika nije nastao nikakav pravni odnos, već je time pravni odnos nastao između tužitelja i NE budući je ĐE bio stranka parničnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Šibeniku pod posl. br. P-237/2015, kasnije P-97/2022. Dakle, s jedne strane postoji pravni odnos između tužitelja i RE, dok s druge strane postoji pravni odnos između SE i njegovih punomoćnika, tuženika s kojim odnosom tužitelj nema nikakve veze, odnosno ovdje parnične stranke nisu u nikakvom pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza plaćanja predmetnog iznosa.

Nadalje je tuženik ad 2. naveo da naknadnim ukidanjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5181/2022-2 od 17. siječnja 2023. godine pravna osnova na temelju koje je predmetni parnični trošak isplaćen je otpala te je isključivo ĐE u obvezi isti iznos vratiti tužitelju, a nikako njegovi punomoćnici. Da su tuženi trošak parničnog postupka primili u ime svoje stranke, jasno proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 5181/2022-2 od 17. siječnja 2023. godine prema kojoj je tužitelj bio u obvezi isplatiti RE predmetni iznos, a ne njegovim punomoćnicima. Isto je također jasno vidljivo i iz e-mail komunikacije između punomoćnice SE, tužene ad1., LEP i punomoćnice tužitelja, ZE, kojom tužena ad1., u svojstvu punomoćnika svoje stranke, a ne u svoje ime, od punomoćnice tužitelja zahtjeva da tužitelj isplati parnični trošak iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 5181/2022-2 od 17. siječnja 2023. godine. Prema tome, uplatnom predmetnog parničnog troška dio imovine tužitelja je prešao u imovinu RE, pa se odredbe čl.1111. st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima, koje tužitelj citira u tužbi, nikako ne odnose na tuženike, već isključivo na ĐE. U identičnim predmetima je sudska praksa jasno zauzela stav iz kojeg proizlazi da tužbe protiv punomoćnika koji su primili parnični trošak u ime svojih stranaka nisu osnovane radi promašene pasivne legitimacije. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti tužbu uz naknadu parničnog troška tuženiku ad 2.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-237/2015, presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-97/2022, od dana 17.10.2022.g. i rješenje o ispravku od dana 20.10.2022.g., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g., uvid u e-mail korespondenciju, uvid u potvrdu o uplati od dana 30.03.2023.g. , uvid u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd: 2189/2023-2 od dana 19.07.2023.g. te rješenja pod posl. br. 2189/23-5 od dana 12. listopada 2023. g., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-1106/2024-2 od dana 26.03.2024.g., uvid u e-mail korespondenciju od dana 25.04.2024.g., Račun ZOU Baica br. 13/1/1 od dana 29. ožujka 2023.g.

Odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, kao suvišan, budući, bi po ocijeni ovog suda, isto predstavljalo odugovlačenje postupka , a sve obzirom na dokaze koji prileže spisu.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Odredbama čl.1111. do 1121 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-237/2015, presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-97/2022, od dana 17.10.2022.g. i rješenje o ispravku od dana 20.10.2022.g., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-5181/2022-2, od dana 17.01.2023.g., uvid u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd: 2189/2023-2 od dana 19.07.2023.g. te rješenja pod posl. br. 2189/23-5 od dana 12. listopada 2023. g., uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-1106/2024-2 od dana 26.03.2024.g., razvidno je da se pred ovim sudom vodio spor između tužitelja TERRA JASKA d.o.o. protiv ĐE u kojem su postupku ĐE zastupali odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branko Baica i Iva Baica Skert, ovdje tuženika. Dana 23.02.2023.g. temeljem pravomoćne presude ovog suda pod posl. br. P-97/22 tužitelj je navedenim odvjetnicima po nalogu ĐE isplatio troškove parničnog postupka u iznosu od 9.954,21 eura. Odlukom Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev- 1073/23-2 od dana 19.12.2023.g. ukinuta je presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom, posl.br. Pž- 1106/2024-2 od dana 26.03.2024.g. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl.br. P-97/2022, od dana 17.10.2022.g., ispravljenu rješenjem od 20.10.2022.g. te naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 6.864,04 eura.

Nadalje, uvidom u e-mail korespondenciju, uvid u potvrdu o uplati od dana 30.03.2023.g., uvid u e-mail korespondenciju od dana 25.04.2024.g., Račun ZOU Baica br. 13/1/1 od dana 29. ožujka 2023.g. jasno proizlazi da je ĐE kojeg su ovdje tuženici zastupali u predmetu pod posl. br. P-97/2022 dao nalog istima da zatraže od tužitelja da se izvrši isplata punomoćnicima na račun troškova postupka koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-97/2022.

Imajući u vidu da je tužitelj TERRA JASKA d.o.o. isplatio tuženicima, kao odvjetnicima iz predmeta pod posl. br. P-97/2022 troškove parničnog postupka po nalogu RE, stranke koje su ovdje tuženici zastupale u predmetu pod posl. br. P-97/2022 proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu temeljem ugovora o zastupanju kojeg je ĐE imao sa tuženicima u ovom postupku a time nije otpala osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje ovdje tuženiku. Naime, između tužitelja i tuženika nije nastao obvezno pravni odnos kao između primatelja upute i upućenika, jer je kod upute potrebna izjava volje o pristanku sudjelovanja u konkretnom upućivanju, ne samo od uputitelja i upućenika već i od primatelja upute a to bi u konkretnom slučaju bio tuženik a u odnosu na kojeg proizlazi da nije dao izjavu volje o pristanku o upućivanju.

Imajući u vidu naprijed navedeno da je tužitelj izvršio isplatu utuženog iznosa kao punomoćnica u predmetu pod posl. br. P-97/2022 a u kojem predmetu su tuženici bili punomoćnici RE koji je bio stranka u postupku odnosno tužitelj i po čijem nalogu je TERRA JASKA d.o.o. ovdje tužitelj izvršio isplatu tuženicima a po osnovi zastupanja u tom predmetu jasno je da navedeni pravni osnov po kojem je izvršena isplata nije otpao, to bi tužitelj, bio ovlašten, po ocjeni ovog suda potraživati utuženi iznos od ĐE a ne od tuženika.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženici ad. 1. ČEP, je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, te zastupanje na ročištu glavne rasprave od 30. listopada 2024. godine u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, što uvećano za troškove PDV-a daje iznos od 500,00 Eura., to trošak tuženika ad. 1. iznosi 500,00 Eura.

Tuženiku ad. 2. LE, je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, te zastupanje na ročištu glavne rasprave od 30. listopada 2024. godine u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, što uvećano za troškove PDV-a daje iznos od 500,00 Eura., to trošak tuženika ad. 2. iznosi 500,00 Eura.

Tuženiku ad. 2. nije priznat trošak obrazloženog podneska od 29. listopada 2024. godine, budući, isti nije bio potreban za presuđenje u ovoj pravnoj stvari te je istim dostavljena sudska praksa.

Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 16. prosinca 2024. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika ad 1.

- Pun. tuženika ad 2.