REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-240/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŽI, protiv tuženika GI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ĆI, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno okonča postupak u premetu Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem: P-435/2021.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u nastavku: tužitelj) je podnio tužbu protiv tuženice GI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u u nastavku: tuženica), a radi stvarno - pravo vlasništva nekretnine. U svojoj tužbi tužitelj navodi da je tužitelj samovlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], voćnjak kod kuće u selu, povr. 1259 m2. Tužitelj ističe da je tuženica samovlasnica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], dvorište, povr. 1144 m2, pomoćna zgrada povr. 285 m2, stambena zgrada, [adresa], povr. 200 m2. Tužitelj tvrdi da je između prednika tužitelja, njegova sada pok. oca VI i tužiteljeve sada pok. bake ZI, i tuženice, u izvanparničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Sisku pod br. R1-172/03, uređena međa između nekretnina opisanih u točki I. i II. ove tužbe, a sve prema skici izmjere stalnog sudskog vještaka Nenada Stojanovića, imenovanog od strane suda u tom postupku. Očevidom obavljenim od strane suda i sudskog vještaka geodetske struke, Nenada Stojanovića, sudski vještak je utvrdio u svom nalazu i mišljenju da se radi neslaganja stanja na terenu i katastarske mape, međa nije mogla urediti "po mapi", radi čega je uređena po zadnjem mirnom posjedu tako da ide od točke A (zabijene međašne oznake uz betonski temelj uz cestu) za 6,50 m do točke B ( druge zabijene međašne oznake) pa dalje po željeznoj ogradi u dužini od 33,10 m do točke C (željeznog stupa nosača nadstrešnice štale). Međa nadalje ide do točke D u dužini od 30,10 m ( točka D u naravi drveni stup u ogradi) te ravnom linijom do točke E u dužini od 157,50 m ( točka E u naravi zadnji drveni stup nosač u žičanoj ogradi). Navodi da je Općinski sud u Sisku, svojim rješenjem br. R1- 172/03 od 21. lipnja 2005., uredio među između nekretnina opisanih u točki I. i II. ove tužbe, na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nenada Stojanovića i to prema posljednjem mirnom i sukladno sporazumu između stranaka tog postupka ( str. 2., obrazloženja rješenja). Tvrdi da je od trenutka uređenja međa prema rješenju suda pa do danas, stanje između nekretnina je neizmijenjeno te svaka stranka uživa i samostalno posjeduje svoje nekretnine, do granica međe kako je to utvrđeno sudskom odlukom i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Tužitelj navodi da je tuženica dana 6. listopada 2021., protiv tužitelja, kao vlasnika nekretnine iz točke I., pokrenula parnični postupka radi predaje dijela posjeda nekretnine opisane pod točk.

II., a koji se u dijelu za koji se traži predaja posjeda, doista i nalazi u samostalnom posjedu tužitelja. Međutim, kako je već ranije opisano, dio nekretnine iz točke II. ove tužbe, koji se sada nalazi u samostalnom posjedu tužitelja a čiju predaju tužena traži od tužitelja, bio je predmetom uređenja međe, iz čega proizlazi činjenica da sporni dio nekretnine tužitelj, najprije po njegovim prednicima pok. ocu VI i pok. baki ZI, a tako i kao njihovom pravnom nasljedniku, posjeduje zakonito, istinito i pošteno. Zakonitost kontinuiteta posjedovanja spornog dijela proizlazi iz činjenice da je suvlasnički dio svog prednika, pok. oca VI, na nekretnini iz točke I. ove tužbe, tužitelj stekao nasljeđivanjem, temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O- 1448/2017 od 14.06.2017., a suvlasnički dio svog prednika pok. bake ZI, stekao nasljeđivanjem temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-1938/2017 od 27.09.2017.. Tužitelj ističe da su i prije sudskog uređenja međe u postupku koji se vodio pod br. R1-172/03, prednici tužitelja samostalno, nesmetano i zakonito uživali sporni dio nekretnine opisane u točki II., ove tužbe. Da je tome tako, proizlazi iz činjenice da je tuženica protiv prednika tužitelja, ZI Č vodila postupak radi smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Sisku pod br. P-434/94, kojim rješenjem suda od 16. studenog 1994., je odbijena sa tužbom kao neosnovanom, s obrazloženjem da je namjeravala postaviti međašne znakove, suprotno nagodbi iz predmeta br. P-754/93 od 20.01.1994. (str. 2. odjeljak 1., obrazloženja navedene presude), u kojem predmetu su se stranke nagodile kojom linijom razgraničenja se proteže međa između nekretnina, koja linija je istovjetna današnjoj, postojećoj liniji razgraničenja. Sve navedenog ukazuje da je postojeća međa razgraničenja bila već utvrđena dana 20.01.1994., prema stanju koje je bilo zatečeno na dan zaključenja nagodbe, a to je stanje nepromijenjeno do danas. Valja dodati i činjenicu da iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Sisku br. P-434/94, na str. 2., odjeljak 1., sud utvrđuje da je uvidom u ovosudni predmet br. P-754/93 od 20.01.1994. utvrdio da su se stranke u tom predmetu nagodili i da su se dogovorili da će se izvršiti cijepanje čestice tužene opisane u točki II., ove tužbe, a nakon toga i uknjižba prava vlasništva prema navedenoj nagodbi. Tužitelj tvrdi da je sporni dio nekretnine tužene u naravi, fizički odijeljeni dio njene nekretnine opisane u točki II., tužbe, jer se nalazi u okviru ograđenog dvorišta koje pripada tužitelju i koje samostalno koristi i posjeduje, zajedno sa ostalim dijelom svoje nekretnine iz točke I., ove tužbe. Sporni dio nekretnine tužene, je od ostatka njene nekretnine fizički odijeljen čvrstom ogradom, na način da je 2005.,godine, nakon sudskog uređenja međe, tužena po crti uređene međe, postavila betonske temelje sa metalnom ogradom, koja ograda postoji i danas. Budući da je još i prije uređenja međe u postupku koji se vodio pod br. R1-172/03, između prednika tužitelja i tužene postignuta nagodba o crti razgraničenja između nekretnina opisanih u točki I. i II. tužbe, a koje stanje se nije nikada promijenilo na drugačije od sadašnjeg, tužiteljev otac je 1996., sagradio garažu za svakodnevnu uporabu, koja i danas postoji na istom mjestu na kojem je sagrađena. Sporni dio nekretnine tužene koji je ogradom fizički odijeljen od ostatka njene nekretnine, ostao je u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika a nakon njihove smrti i samog tužitelja. Svim susjedima i bilo kojoj trećoj osobi, ulaskom u dvorište tužitelja, nedvojbeno je da se posjed tužitelja na spornom dijelu proteže do čvrste metalne ograde s lijeve strane od ulaza u dvorište, kojom je taj sporni dio odvojen od ostatka nekretnine tužene, da je na tom dijelu tužitelj samostalni vlasnik i posjednik nekretnine sve do čvrste ograde. Postojanje ograde upravo dokazuje činjenicu da na spornom dijelu tužena nema nikakav posjed, a što je u naravi i nesporno, te da na tom dijelu postoje jedino i isključivo posjedovna vlast samog tužitelja. Sve navedeno ukazuje na činjenicu da je sporni dio fizički odijeljeni dio nekretnine tuženice, na kojem je tužitelj stekao vlasništvo, i da taj sporni dio predstavlja pojedinačno određenu stvar te kao takav shodno čl. 5. st. 1., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, može biti objektom stvarnih prava, kao pojedinačno određena stvar. Navodi da je tužitelj na dijelu nekretnine tuženice, opisanoj u točki II, ove tužbe, a koji dio drži u posjedu, nesporno stekao pravo vlasništva dosjelošću, budući da su ispunjenje sve pretpostavke propisane čl.159. st. 1. i 2 i 3., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Tužitelj je samostalni posjednik, spornog dijela nekretnina tuženice opisane u točki II. ove tužbe, njegov je posjed, zakonit, istinit i pošten, jer je takvo posjedovanje bilo i na strani njegovog prednika sada pok. oca VI i pok. bake ZI. Zakonitost, posjeda proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Sisku br. R1-172/03 od 21. lipnja 2005. Istinitost posjedovanja proizlazi iz činjenice da posjed nije pribavljen silom, prijevarom ili potajno, niti zlouporabom povjerenja, jer je tužena u tom postupku bila suglasna sa uređenjem međe prema posljednjem mirnom posjedu koji se očituje u sadašnjem stanju na terenu a njena suglasnost proizlazi i iz nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Sisku u predmetu br. P-754/93. Osim toga, pravomoćna sudska odluka eliminira bilo kakvu silu, prijetnju ili prijevaru ili zlouporabu povjerenja. Poštenje posjeda je neupitno jer pokraj pravomoćne sudske odluke o uređenju međe, koja nikada nije mijenjana odlukom parničnog suda u korist tužene, tužitelj nije imao niti jednog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed dijela nekretnina tužene iz točke II. ove tužbe. Sve navedene karakteristike posjeda spornog dijela nekretnina tužene iz točke II. ove tužbe, odnose se i na tužiteljeve prednike, pa se u vrijeme potrebno za dosjelost, sukladno čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uračunava i vrijeme prednika tužitelja, iz čega proizlazi nesporni zaključak da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnina tužene, koji sada posjeduje. Pravni učinci stjecanja vlasništva dosjelošću, nastaju u trenutku ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki, a kako je nesporno da su se takve pretpostavke ispunile a potrebno vrijeme dosjedanja već isteklo, to je onda nesporno i da je tužitelj postao vlasnik spornog dijela nekretnine tuženice, jer je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima u posjedu spornog dijela više od 35 godina. Osim navedenog, valja istaknuti da je čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Kada se ima u vidu činjenica da je tužiteljev samostalni posjed spornog dijela nekretnine, upravo takav, zakonit, istinit i pošten, tada je nesporni zaključak da je od 2005., kada je sporni dio nekretnine uređenom međom u postupku koji se vodio pod br. R1- 172/03, fizički odijeljen od ostatka nekretnine tužene, proteklo više od 10 godina, pa je time i nesporno da su nastupili pravni učinci dosjelosti. Podredno, kada se ima u vidu i činjenica da je sporni dio nekretnine, nagodbom između prednika tužitelja i tuženica, u sudskom postupku koji se vodio pod br. P-754/93 još tada uređen na način da je od navedenog vremena pa do danas stanje spornog dijela ostalo nepromijenjeno, tada je neupitno da su protekli svi rokovi propisanom zakonom za stjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno da je tužitelj ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki za takav način stjecanja, stekao pravo vlasništva spornog dijela ( čl. 159. st. 3., ZOVO-a). Navodi da parnični postupak kojeg je tuženica pokrenula protiv tužitelja ( opisano u točki VII., ove tužbe) vodi se kod ovog suda pod br. P-435/2021. Imajući u vidu činjenicu da se u navedenom postupku radi o istovjetnoj nekretnini koja je predmet i ove tužbe, te imajući u vidu činjenicu da je u navedenom predmetu određen za dan 04.09.2024., u 9,30 sati uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke radi utvrđivanja posjeda stranaka i međa između nekretnina opisanih u točki I. i II. ove tužbe, to tužitelj predlaže da se radi ubrzavanja raspravljanja i smanjenja troškova, sukladno članku 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku spoje parnice, te predlaže da se postupak nastavi pred sucem koji vodi predmet pod br. P-435/2021.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da tužitelj ovom tužbom traži da sud utvrdi da je isti dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela nekretnine ovdje tuženice tj. dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov posjed spornog dijela nekretnine zakonit, istinit i pošten i da je takvo posjedovanje bilo i na strani njegovih prednika sada pok. ZI VI i pok. bake ZI. Međutim, iz povijesnog vlasničkog lista za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je navedena čestica spojena sa ranijom kč. br. [katastarska čestica] u novu česticu kč. br. [katastarska čestica] temeljem Geodetskog elaborata od 17.03.2020., a koji Elaborat je proveden u gruntovnim knjigama. Iz navedenog vlasničkog lista proizlazi da je isključivi vlasnik predmetne čestice ovdje tužena GI, a koja je upisana i kao posjednik te čestice u posjedovnom listu br.551, k. o. [katastarska općina]. Dakle, navodi tužitelja da su on odnosno njegovi prednici bili posjednici predmetne čestice te da je on dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu te čestice su u cijelosti neosnovani. Nadalje, tuženica ističe da su čestice oznake kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, a iste su međašne sa kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čiji je vlasnik ovdje tužena. Navedene čestice tužitelja su ranije bile u suvlasništvu ovdje tužene u 1/3 dijela, njezinog sina OI u 1/3 dijela i ovdje tužitelja (koji je svoj suvlasnički dio stekao temeljem nasljeđivanja iza VI i [adresa].). Tuženica tvrdi da je dana 26.03.2019. ovdje tužitelj ČI je sa sinom ovdje tužene, OI sklopio Sporazum o međi, u kojem sporazumu je naveo da pristaje da se međa između kč. br. [katastarska čestica], s jedne strane, i kč. br. [katastarska čestica], s druge strane, uredi po stanju u katastru tj. na način kako je vidljivo iz katastarske izmjere, a ne prema zadnjem mirnom posjedu utvrđenom po stalnom sudskom vještaku Nenadu Stojanoviću iz Siska. Dakle, međa između gore navedenih nekretnina ide uz duž crne katastarske crte, a ne crvene iscrtane po sudskom vještaku. Potpisi na navedenom Sporazumu su ovjereni od strane Javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić, posl. br. OV-2039/2019 od 26.03.2019. Zauzvrat, OI je istoga dana kada je i sklopljen Sporazum o međi od 26.03.2019. sa ovdje tužiteljem ČI sklopio Ugovor o darovanju nekretnina, koji je ovjeren od strane Javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić, pod posl. br. OV-2036/2019 od 26.03.2019., a predmet kojeg ugovora je između ostaloga i suvlasnički dio OI na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje čestice su temeljem tog ugovora prešle u vlasništvo ovdje tužitelja u cijelosti. Navodi da sukladno čl. 103.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međa se može urediti i sukladno sporazumu. Sklapanjem Sporazuma o međi 26.03.2019. ovdje tužitelj se suglasio da se međa između njegovih nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s jedne strane i kč. br. [katastarska čestica] (kojoj je naknadno pripojena i kč. br. [katastarska čestica]) i 720/8, s druge strane, uredi prema stanju u katastru, a ne na način kako je to uređena od strane stalnog sudskog vještaka Nenada Stoajnovića, u postupku Općinskog suda u Sisku, posl. br. R1- 172/03, na koje rješenje se poziva tužitelj u tužbi. Usprkos sklopljenom Sporazumu o međi, ovdje tužitelj ČI ne želi ovdje tuženoj GI predati u posjed dio njezine čestice oznake kč. br. [katastarska čestica], pa je tužena bila prisiljena protiv ovdje tužitelja podnijeti tužbu radi predaje u posjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 1144 m2, pomoćna zgrada od 285 m2, stambena zgrada, [adresa] od 200 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu od 4712 m2,u dijelu koji će biti pobliže identificiran nakon provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, a koji očevid je određen za dan 04.09.2024.g. Postupak u navedenoj pravnoj stvari se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod posl. br. P-435/2021. Nadalje, ističe da iz vlasničkog lista za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (koja čestica je predmetom ovog tužbenog zahtjeva), iz teretovnice proizlazi da je dana 10.01.2020.g. sklopljen Ugovor o zakupu, koji zakup se odnosi na pomoćnu zgradu od 285 m2 koja se nalazi na navedenoj čestici i koristi se za uzgoj stoke i proizvodnju mlijeka i to za korist EI. Isto tako je preko dijela nekretnine za koji tužitelj ČI smatra da njemu pripada, uknjiženo pravo stvarne služnosti pristupnog puta, prohoda i provoza preko kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], cijelom dužinom čestice, od sredini prema desnoj strani međe sa kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 9 m trasom ucrtanom u Izvodu iz katastarkog plana za korist kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Isto tako se ističe da je sukladno čl. 108. Zakona o gradnji EI, kao vlasnica nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a za korist koje čestice je osnovano pravo stvarne služnosti preko kč. br. [katastarska čestica] (kako je to ranije opisano), podnijela Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju gospodarske zgrade za uzgoj stoke sa spremištem za tekući stajski gnoj (lagunom). Navedena Građevinska dozvola je pravomoćna s danom 21.05.2024.. Prema tome, sve navedeno, upućuje na zaključak da tužitelj nikako nije dosjelošću stekao sporni dio kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kako to navodi u tužbi ali isti ne želi predati u posjed ovdje tuženoj koja je vlasnica tog spornog dijela čestice, a što je tužitelj i sam priznao sklapajući Sporazum o međi od 26.03.2019.. Slijedom svega navedenoga, tužena predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženoj nadoknadi troškove ovog postupka.

4. Uvidom u eSpis ovog suda poslovni broj P-435/2021 utvrđeno je da je u istom dana 8. listopada 2021. podnesena tužba ovdje tuženice kao tužitelja, protiv ovdje tužitelja kao tuženika, a radi predaje u posjed dijela nekretnina koje su predmet i ovog postupka i to u dijelu koji je u konačnici određen nakon provođenja uviđaja na licu mjesta u skladu sa skicom izmjere sudskog vještaka. U odgovoru na tužbu u tom predmetu ovdje tužitelj kao tuženik, između ostalog, navodi da je između stranaka vođen sudski postupak uređenja međe slijedom čega je uređena međa u tom postupu ovog suda poslovni broj R1-172/03 te po takvom uređenju međe je tuženik posjedu nesmetano spornog dijela nekretnine više od 20 godina (dijelom prema uređenoj međi), slijedom čega se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u tom predmetu. Postupak ovog suda P-435/2021 nije pravomoćno okončan te je zakazana glavna rasprava dana 14. siječnja 2025..

5. Čl. 103. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZOV) propisano je da trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. No, st. 6. istog čl. propisano je da, i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

6. Dakle, iz kronologije odredbe čl. 103. ZOV jasno je da, unatoč pretpostavci iz čl. 103. st. 5. ZOV (a osnovom koje odredbe sada tužitelj temelji tužbu u ovom predmetu) u smislu čl. 103. st. 6. ZOV svatko može, i nakon što je sud u postupku uredio među, dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa (a što upravo ovdje tuženica kao tužiteljica i zahtjeva u postupu kod ovog suda poslovni broj P-435/2021 te predlaže da joj se sporni dio preda u posjed, temeljeći svoj zahtjeva na svome vlasništvu spornog dijela čestice). Dakle, upravo osnovanost zahtjeva tužiteljice u predmetu ovog suda broj P-435/2021 utječe na presumpciju vlasništva ovdje tužitelja, a kojeg temelji na čl. 103. st. 5. ZOV, a kako to i sam ZOV navodi da „unatoč urečenoj međi svatko može u parnici dokazivati vlasništvo“. Dakle, u ovom postupku tuženik ne traži da se međa označi u skladu s pravom vlasništva tužitelja već suprotno tome da se upravo temeljem već utvrđene međe u izvanprničnom postupu utvrdi njegovo vlasništvo a temeljem presumpcije iz čl. 103.st. 5. ZOV u svezi čl. 159.ZOV, a u skladu s tako uređenom međom (u predmetu ovog suda R1-172/03) te da takvo stanje i uknjiži u zemljišne knjige. S druge strane ovdje tuženica kao tužiteljica u predmetu ovog suda P-435/2021 traži upravo suprotno da se njezino vlasništvo označi protivno presumpciji iz čl. 103. st. 5. ZOV, te da joj se temeljem istog preda u posjed sporni dio nekretnine.

7. Slijedom iznesenog ovaj sud navodi da upravo odluka u parnici ovog suda poslovni broj: P-435/2021 odnosno osnovanost zahtjeva tužiteljice u toj parnici (a u kojoj je ovdje tužitelj kao tuženik istakao prigovor nepravovremenosti zahtjeva tužiteljice a temeljem čl. 103. st. 6. ZOV) je prethodno pitanje za ovaj postupak, sljedom čega je ovaj sud, a u smislu čl. 213. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 12. ZPP, prekinuo predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-435/2021 te je odlučio kao u toč. I izreke ovog rješenja.

8. Postupak će se nastaviti nakon što se pravomoćno okonča postupak koji se vodi u predmetnu ovog suda poslovni broj P-435/2021 (čl. 215. st. 4. ZPP), stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

U Sisku, 16. prosinca 2024.

Sudac

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćnici