Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-84/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ćuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice "HP – Hrvatska pošta" d.d., iz Zagreba, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, zastupane po punomoćnici GJJ, dipl. iur., djelatnici tuženice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice i to "Euroherc osiguranje" d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri" iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr-1524/2022-39 od 27. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr- 1524/2022-39 od 27. prosinca 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je naložio tuženici da s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnove naknade imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) isplati tužitelju ukupan iznos od 5.070.01 euro/ 38.200,00 kuna[1] , sa pripadajućim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 9. prosinca 2022. do isplate. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 2.064,70 eura/ 15.556,48 kuna, sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 27. prosinca 2023. do isplate.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

2.1. Tuženica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu, i to kako navodi iz svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Umješač na strani tuženice je također protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presude ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da je preinači.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome ističe kako su žalbe tuženice i umješača neosnovane te ih predlaže "odbaciti kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti."

4. Žalbe tuženice i umješača na strani tuženice su osnovane.

5. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu (troškove tuđe njege i pomoći), a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu 4. kolovoza 2021. u Zagrebu, Voćarska ulica 65. Konkretno, tužitelj inače zaposlen kod tuženice, prema vlastitim tvrdnjama, da je u okviru redovnog radnog vremena i u svezi sa poslom kojeg obavlja kod tuženice, prelazio kolnik ceste i to baš na pješačkom prijelazu, vukući pri tome kolica pošte. U jednom trenutku kako je čuo nailazak automobila, pa da bi izbjegao udarac automobila kako je naglo potrčao preko kolnika i uspio završiti prelazak ceste. No, da je tom prilikom osjetio da je nešto "puklo" u njegovom koljenu te da uskoro više nije mogao podići nogu niti se na nju osloniti. Tužitelj smatra kako je upravo radi njegovog naglog pretrčavanja kolnika (na pješačkom) prijelazu, a kako bi izbjegao udar automobila, i došlo do ozljede koljena. Nakon provedenog dokaznog postupka, posebno izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj tom prilikom zadobio distorziju lijevog koljena i rupturu MM lijevog koljena, nakon čega da je bio podvrgnut operaciji te proveo fizikalnu terapiju.

7. Tuženica u žalbi navodi da ona ni na koji način nije odgovorna za nastalu štetu tužitelju. Posebno osporava da bi tužitelj prelazio kolnik na pješačkom prijelazu, odnosno tvrdi da je prilikom prelaska ceste tužitelj "zanemario pažnju koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti" odnosno da je prilikom prelaska kolnika postupao sa krajnjom nepažnjom, što da je i dovelo do predmetne ozljede koljena.

8. U svezi sa pitanjem odgovornosti tuženice za nastanak predmetnog štetnog događaja, u uzročno posljedičnoj vezi s time i za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako tuženik ničim nije dokazao da šteta tužitelju potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti da je tuženik dokazao da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. U odnosu pak na samu dinamiku i tijek nastanka štetnog događaja, kao i mjesto gdje je isti nastao, prvostupanjski sud tek navodi kako su neosnovani navodi tuženika " da je tužitelj pretrčavao prometnicu na mjestu bez obilježenog pješačkog prijelaza, budući isto ne proizlazi iz provedenih dokaza."

9. Nakon razmatranja žalbi tuženice i umješača na strani tuženice, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu potrebno je reći slijedeće.

10. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR), propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

13. Slijedom navedenog tuženica - poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju – radnku po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe članka 111. stavak 1. ZR-a, u svezi sa odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a.

14. Ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

15. ZR, kao ni ZOO ne daju definiciju krajnje, grube nepažnje. U sudskoj se praksi i pravnoj znanosti nepažnja određuje ponajprije po objektivnim kriterijima. Krajnjom nepažnjom (nemarnošću) smatra se ponašanje subjekta (štetnika) koje ne udovoljava ni najnižem standardu, a to je pažnja prosječnog čovjeka.

16. Zakonom (članak 25. stavak 1. ZZR-a) propisana odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnoga leži na poslodavcu.

17. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju proizlazi kako je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza i u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a, prije svega trebao utvrditi činjenice vezane za prijelaz tužitelja preko kolnika, kada je po vlastitom kazivanju, tužitelj morao naglo ubrzati kako bi izbjegao udar automobila. Naime za pitanja je li tužitelj eventualno bio nepažljiv prilikom prelaska kolnika, i ako eventualno jest, kako bi se ta moguća nepažnja tužitelja mogla pravno kvalificirati (obična ili krajnja nepažnja) svakako je bilo potrebno utvrditi na kojem je mjesto tužitelj prelazio kolnik (na obilježenom pješačkom prijelazu ili ne), je li mjesto prelaska bilo pregledno ili ne, je li tužitelj tom prilikom poštivao prometne znakove i prometna svijetla, ako ih je bilo, je li se prije poduzete radnje prelaska preko kolnika, i to sa ručnim kolicima koja je vukao, uvjerio može li ovu radnju poduzeti bez da ugrozi vlastito zdravlje ili život u smislu mogućeg nailaska vozila na njega i sl. Međutim prvostupanjski je sud u svezi ovih bitnih okolnosti tek paušalno naveo kako su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj pretrčavao prometnicu na mjestu bez obilježenog pješačkog prijelaza, a da to proizlazi iz provedenih dokaza. Usput je za navesti kako je prvostupanjski sud propustio navesti zašto te dokaze smatra vjerodostojnima.

18. Slijedom navedenog ostvaren je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Na ovu se povredu postupovnog zakona tuženica u žalbi izričito poziva. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

19. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka pa će u tom smislu ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, a po potrebi i izvođenjem novih dokaza, ako takvih dopuštenih prijedloga bude, doći do pravilnog utvrđenja na koji je način tužitelj prelazio kolnik ceste vukući ručna kolica te zaključka je li u njegovom postupanju bilo nepažnje (samo krajnja nepažnja bi mogla dovesti do oslobađanja od odgovornosti tuženice, odnosno umanjenja njezine odgovornosti). Naime upravo od ove okolnosti zavisi i pravilna primjena materijalnog prava. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 16. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić