REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4506/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja NAVI PROJECT 3 d.o.o., OIB: 40625723352, Zagreb, Gradišćanska ulica 34, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2347/2024 od 6. studenoga 2024., 16. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2347/2024 od 6. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem sud oglasio stvarnu nenadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari i određeno je da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.
2. Prema obrazloženju, postupak je započeo tužbom protiv tuženika Infligo d.o.o. iz Zagreba i ČJ iz [adresa], no sud je postupak u odnosu na tuženika ČJ razdvojio rješenjem od 2. listopada 2024., nakon čega je donio rješenje kojim oglašava svoju stvarnu nenadležnost u odnosu na tuženika ČJ pozivom na odredbu čl. 34.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Sud pri tome navodi da je rješenje donio pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost primjenom odredbe čl. 17. st. 1. ZPP-a.
3. Tužitelj je protiv rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. ZPP-a pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se rješenje ne može ispitati, da su netočni navodi prvotuženika, društva Infligo d.o.o., prije razdvajanja postupka, kako tuženici nisu bili u pravnom odnosu odnosno pravnoj zajednici, ovo stoga što je tuženik ČJ direktor društva Infligo d.o.o. od 17. travnja 2012., tu funkciju obnaša i danas te je ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno. Sud se u pobijanom rješenju poziva na odredbu čl. 34.b t.
1. ZPP-a kojom je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost, ako se radi o sporu u svezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema zakonu uvijek sude općinski sudovi odnosno za koje je utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Međutim, sud ispušta iz vida odredbu čl. 34.b t. 10. ZPP-a kojom je propisano kako trgovački sudovi sude i u sporovima između osoba iz odredbe čl. 34.b t. 1. ZPP-a u kojima kao suparničari iz čl. 196. st. 1. t. 1. ZPP-a sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. Upravo primjenom te odredbe sud je trebao zaključiti da tuženici stoje u pravnom odnosu jer je tuženik ČJ direktor u društvu Infligo d.o.o. pa je sud nadležan i za postupanje u odnosu na oba tuženika, jer dolazi do atrakcije nadležnosti trgovačkog suda u odnosu na tuženika. Stoga predlaže preinačiti rješenje, podredno isto ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a. Rješenje je pravilno i zakonito.
6. Pogrešno žalitelj smatra da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 34.b t. 10. ZPP-a kojim je propisana atrakcija nadležnosti u korist trgovačkih sudova u situaciji kada u sporovima između osoba iz točke 1. toga članka kao suparničari iz čl. 196. st. 1. t. 1. ZPP-a sudjeluju druge fizičke ili pravne osobe.
7. Odredbom čl. 196. st. 1. t. 1. ZPP-a je propisano da više osoba mogu jednom tužbom biti tužene, dakle, biti suparničari ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proističu iz iste činjenične i pravne osnove. Dakle, jedino u toj vrsti suparničarstva propisana je mogućnost atrakcije nadležnosti u korist trgovačkih sudova i za one osobe koje inače ne spadaju u krug osoba propisanih odredbom čl. 34.b t. 1. ZPP-a, u čijim sporovima su nadležni trgovački sudovi u parničnom postupku.
8. Iz sadržaja tužbe koju je tužitelj podnio protiv tuženika Infligo d.o.o. i ČJ iz [adresa], proizlazi da tužitelj ima potraživanja prema tim tuženicima iz različitih pravnih osnova i da u svezi spora tuženici ne stoje ni u kakvoj pravnoj zajednici niti njihove obveze proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove. Naime, tužitelj je potraživanje prema društvu Infligo d.o.o. utužio kao primatelj na temelju ugovora o cesiji kojim je na tužitelja trgovačko društvo Five Holdings B.V. prenijelo potraživanje prema tuženiku Infligo d.o.o. na temelju Sporazuma o naknadi za ustupljena potraživanja i Sporazuma o usklađenju, dok je tužitelj utužio tuženika ČJ također kao primatelja na temelju ugovora o cesiji s ZJ od 8. ožujka 2024. kojim je ZJ Č ustupio tražbinu prema SJ upravo tužitelju a tražbina se temelji na Ugovoru o zajmu od 27. veljače 2019.
9 Iz ovoga proizlazi da se radi o tužiteljevim tražbinama prema tuženicima iz dvije različite pravne osnove i da tuženici glede predmeta spora nisu ni u kakvoj pravnoj zajednici, kako to pogrešno smatra žalitelj. Činjenica da je tuženik ČJ u odnosu na kojeg je sud pozivom na odredbu čl. 313. t. 3. ZPP-a odredio odvojeno raspravljanje, direktor društva Infligo d.o.o., ne dovodi do zaključka da se radi o pravnoj zajednici tih tuženika s obzirom na predmet spora. Također iz sadržaja pravnih poslova na temelju kojih tužitelj ima prema tuženicima ustupljena potraživanja, ne proizlazi da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako je već navedeno.
10. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud nije ostvario niti pogrešnu primjenu odredaba ZPP-a kada se oglasio stvarno nenadležnim, a niti je pogrešno utvrdio činjenično stanje ili pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to u žalbenim navodima pogrešno ističe tužitelj.
11. Zbog navedenog je rješenje kao pravilno i zakonito valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 16. prosinca 2024.
Sudac
Jagoda Crnokrak
