REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-350/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika CĆ podnesenoj po branitelju Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj K-7/2023-62 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika CĆ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj K-7/2023-62 od 9. rujna 2024. okrivljeniku CĆ produljene su mjere opreza zabrana približavanja žrtvi BĆ na udaljenost manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s BĆ koje su mu određene rješenjem ODO u Požegi broj KP-DO-122/2022-9. od 23. lipnja 2022. i produljene rješenjem istog suda broj Kv-32/2023-9 od 4. listopada 2023.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik CĆ po branitelju odvjetniku Domagoju Miličeviću, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Okrivljenik po branitelju u podnesenoj žali osporava stav prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela smatrajući da je prvostupanjski sud na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u nedostatku dokaza o pisanju oštećenika kao novinara i nepostojanju dokaza o novim sukobima i ne imajući u vidu da je zbog proteka vremena od gotovo dvije godine od dana navodnog događaja do donošenja presude, u kom periodu nije došlo do nikakvih novih incidenata, tvrdnja o postojanju opasnosti od ponavljanja djela izgubila na vrijednosti ipak zauzeo stav da takva opasnost postoji. Nadalje se ističe da je pravno neutemeljen i proturječan prirodi samih mjera opreza stav prvostupanjskog suda da učinkovitost mjera opreza opravdava njihovo produljenje dok su izostali razlozi o stvarnom i konkretnom postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Ističe nadalje da sud u svojoj odluci upućuje na potrebu zaštite oštećenika, a da ta potreba nije konkretizirana niti obrazložena već je obrazloženje suda svedeno na deklaratorne fraze čime je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer ono uključuje pravo na dostatno obrazloženje, a ono je izostalo jer općenito sud nije pružio konkretne razloge i činjenice koje bi opravdale produljenje mjera opreza zbog potrebe zaštite oštećenika dok se istovremeno ograničavaju prava okrivljenika.

5. Suprotno žalbenim navodima pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalitelj ukazuju, a niti koju drugu bitnu povredu na koju ovo drugostupanjsko vijeće pazi po službenoj dužnosti, a u pobijanom rješenju prvostupanjski sud naveo je jasne, određene i dostatne razloge za produljenje mjera opreza prema okrivljeniku.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nije bilo osnova za produljenje mjera opreza, jer da nisu ispunjene pretpostavke za produljenje mjera opreza navedene u članku 123. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u vidu postojanja osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili počiniti neko teže djelo odnosno ostvariti prijetnju, a prijetio je ubojstvom. Prema mišljenju ovog vijeća, u pobijanom rješenju su navedeni jasni razlozi u pogledu pravno odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom produljenja mjera opreza, a činjenično stanje je pri donošenju pobijanog rješenje potpuno i pravilno utvrđeno.

7. Naime okrivljenik je nakon provedenog dokaznog postupka nepravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje na štetu FĆ, a prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik je nakon što je čuo da njegova supruga koja razgovara sa oštećenikom koji je novinar i koji je na portalu [obrt] objavljivao članke u kojima je kritički pisao o radu njegove supruge, pročelnice ABC, revoltiran time prišao oštećeniku i tri ga puta pokušao uhvatiti za vrat, u čemu nije uspio jer se oštećenik izmicao, a onda je u nakani da ga ustraši uperio kažiprst prema njegovu licu i rekao mu "Mrtav si" što je kod oštećenika izazvalo strah za vlastiti život, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz primjenu uvjetne osude iz članka 56. KZ/11 koja kazna zatvora se neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Time je ispunjena osnovna pretpostavka za produljenje mjera opreza.

7.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je obrazložio i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju opasnosti da bi okrivljenik mogao ponoviti djelo ili počiniti teže kazneno djelo ostvarenjem prijetnje da će ubiti oštećenika BĆ stoga se pobijano rješenje, unatoč žalbenim navodima može ispitati, a žalba okrivljenika iz ovog žalbenog razloga nije osnovana i za ovaj svoj zaključak prvostupanjski sud je dao jasno i dostatno obrazloženje u točki 6.1. pobijanog rješenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime zbog prirode posla kojim se oštećenik bavi, a bavi se novinarstvom i temama koje obrađuje, a to je kritika funkcioniranja lokalnih struktura Grada Požege, a okrivljenikova supruga je dio te strukture, doista se može dogoditi da oštećenik kroz novinarski posao dođe u priliku nešto pisati o okrivljenikovoj supruzi, zbog čega bi okrivljenik ponovno mogao doći u napast da prijeti oštećeniku zbog takvog pisanja pa bi mogao ponoviti kazneno djelo ili bi mogao počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti, a prijetio je ubojstvom. Kako je u konkretnom slučaju osim upućenih riječi prijetnji oštećeniku okrivljenik postupao i na način da je oštećenika pokušao uhvatiti za vrat to ukazuje i na ozbiljnost okrivljenikovih riječi prijetnje upućenih oštećeniku te opravdanu bojazan i strah za vlastiti život na strani oštećenika.

7.2. Svrha je mjera opreza spriječiti okrivljenika da prema oštećeniku ponovi ili počini neko teže kazneno djelo ili čak da ga usmrti, pa se svakako radi o vrlo važnoj i bitnoj svrsi koja se inače postiže istražnim zatvorom, no sud se odlučio za mjere opreza za koje smatra da mogu postići istu svrhu koja se ostvaruje istražnim zatvorom. Upravo zbog činjenice da su dosadašnje mjere opreza polučile svrhu sud je u točki 6.3. obrazložio da se one mogu produljiti i da nije nužno da se okrivljeniku odredi istražni zatvor, a pogrešno žalitelj interpretira obrazloženje prvostupanjskog suda navodeći da je prvostupanjski sud mjere opreza produljio isključivo zbog njihove učinkovitosti, a da nije ispitao postojanje opasnosti zbog kojih su određene.

8. S obzirom na naprijed iznijeto, ovaj sud je našao da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitujući rješenje sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a ni povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

Slavonski Brod, 16. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić