1                            Poslovni broj: II Kž-520/2023-5

Poslovni broj: II Kž-520/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1., 3. i 7. i stavka 2. u svezi članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-40/2023-5 (Kzd-3/2023.) od 24. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-40/2023-5 (Kzd-3/2023.) od 24. studenog 2023., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog A. A., zbog šest kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., šest teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1., 3. i 7. i stavka 2. KZ/11. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. KZ/11 te kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. te mu je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. ožujka 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi A. A. po branitelju, odvjetniku M. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "prihvatiti ovu žalbu u cijelosti i pobijano rješenje temeljem čl. 125. st. 1. t. 1. i t. 3., čl. 127. st. 4. ZKP/08. preinačiti rješenjem kojim se ukida produljeni istražni zatvor, a okrivljeni se ima odmah pustiti na slobodu, podredno ukinuti pobijano rješenje u cijelosti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno opozvati odluku o istražnom zatvoru temeljem čl. 126. ZKP/08."

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. A., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj.

6. Osnovana sumnja da je optuženi A. A. počinio kaznena djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora.

6.1. U odnosu na navode žalbe kojima se iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza na kojima se optužnica temelji, kao i ponovoljeni žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje jer nije odredio provođenje psihijatrijskog vještačenja, skreće se pozornost žalitelju da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren, dok će odluku o krivnji optuženika donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza.

6.2. Stoga, žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, nisu od značaja.

7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 14 kaznenih djela počinjenih u razdoblju od 14 godina na štetu žrtava, njegove sada bivše supruge E. A. i njihovo šestero djece (šest kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., šest teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1., 3. i 7. i stavka 2. KZ/11. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. KZ/11 te kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 3. KZ/11.), da je optuženik ranije osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-887/2019. od 14. lipnja 2019., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu iste žrtve E. A., i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.

9. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi da je kaznena prijava podnesena tek 2021. za kaznena djela počinjena od 2005. pa do 2019., da je optuženik po pozivu policije dobrovoljno došao u R. H. iz S. N. gdje je zaposlen, zatim, da je od oštećenice razveden te da s njom i zajedničkom djecom ne živi jer ima novu partnericu s kojom ima zajedničko dijete te da u razdoblju od 2019. do danas nije činio nikakva kaznena djela. Naime, okolnost kada je kaznena prijava podnesena nije od utjecaja na odluku o produljenju istražnog zatvora, dok ostale nabrojane okolnosti, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

10. Protivno prigovorima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2023.