REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2519/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BJF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa BJ, radi priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice priznate ozljede na radu, 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem zaključka i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-21-07 od 12. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom odlukom tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-21-07 od 12. srpnja 2021. i to: zaključkom - odbijen je zahtjev tužiteljice za izuzećem OJ, dr.med. i drugih članova Liječničkog povjerenstva Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok je rješenjem - pod točkom I. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/07, URBROJ: 338-21-02-02- 21-10 od 18. ožujka 2021., a pod točkom II. izreke rješenja usvojena žalba tužiteljice i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502-03/20-02/07, URBROJ: 338-21-02-02-21-12 od 13. travnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 18. ožujka 2021. tužiteljici se bolesti izražene dijagnozama prema šifri MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F32.2 ne priznaju posljedicom ozljede na radu nastale 26. travnja 2012. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 8934260412 0/2012 te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2.1. Prvostupanjskim rješenjem od 13. travnja 2021. (poništenim točkom 2. izreke osporenog rješenja) odbačena je žalba tužiteljice na nalaz, mišljenje i ocjenu Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo KLASA: 502-03/19-09/64, URBROJ: 381-09-91-21-9 od 10. veljače 2021. kao nedopuštena.

3. Tužiteljica osporava odluku tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018., te se u tom smislu poziva na upute suda sadržane u toj presudi. Opisuje radnje koje je radi ostvarenja traženog prava bila prisiljena poduzeti ističući kako upravno tijelo odugovlači postupak vračajući ga nekoliko puta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu što dovodi do toga da postupak traje više godina čime se dodatno narušava njeno zdravstveno stanje. Smatra počinjenim povrede odredaba postupka jer drugostupanjsko tijelo ne zahtjeva provođenje stručno medicinskog vještačenja od strane drugostupanjskog liječničkog povjerenstva već bez cjelovito provedenog postupka uvažava žalbu i vraća prvostupanjskom tijelu. Ističe da je u zakonskom roku dostavila i nadopunu žalbe (10. prosinca 2019.) sa popratnom dokumentacijom i dokazima kojima potkrjepljuje zahtjev za priznanjem ozljede na radu. Navodi kako nadopuna žalbe nije niti razmatrana zbog greške službe u Zavodu. Ističe kako je zahtjev podnijela još 2015., a da je nužno da se zbog zaštite njenih prava kao osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i pacijentice pred Upravnim sudom donese konačna presuda, tim više jer je u radnom odnosu u HZZO-u već punih 32 godine i poznata joj je većina liječnika članova liječničkih povjerenstava diljem Republike Hrvatske, pa smatra upitnim nepristranost istih u donošenju stručno medicinskog mišljenja. Predlaže stoga da se pred sudom provede nepristrano stručno medicinsko vještačenje radi utvrđenja relevantnih okolnosti. Ukazuje na sadržaj pojedinačno naznačene medicinske dokumentacije, a vezano za navode iz obrazloženja zaključka i rješenja navodeći kako mišljenje nadležnog specijalista medicine rada OJF tuženik nije uvažio, te opisuje konkretan događaj osnovom kojeg joj je priznata ozljeda na radu navodeći da je i rješenjem Županijskog državnog odvjetništva potvrđeno da se radilo o prijetnji smrću i kaznenom djelu iz članka 120. stavka 3. Kaznenog zakona (napad na službenu osobu) od strane nepoznate osobe, a ne poznate, kao kako to navodi tuženik. Osporava valjanost obrazloženja odnosno zaključaka nadležnog liječničkog povjerenstva pritom ističući da je u svojim nalazima dr. B koja je specijalist onkolog i koja liječi tužiteljicu navela da psihičke tegobe nisu vezane uz malignu bolest.

3.1. Predlaže da sud usvoji tužbu i tražene dijagnoze prizna posljedicom priznate ozljede na radu kao i prava koja joj za slučaj ozljede na radu pripadaju.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nepravodobnosti tužbe te tužbu predlaže odbaciti kao nepravovremenu.

4.1. U odnosu na meritum stvari navodi kako je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećem zakonskim propisima koji se citiraju, članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje Zakon) i članaka 53. – 56. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19. i 22/20., dalje u tekstu Pravilnik). Tuženik navodi kako je predmet upravnog postupka bilo utvrđivanje mogu li se dijagnoze F43.1 i F32.2 dovesti u uzročno-posljedičnu vezu kao posljedica već priznate ozljede na radu nastale 26. travnja 2012. pod dijagnozom F43.0, a svoj zaključak o tome da se iste ne mogu priznati kao posljedica ozljede na radu temelji na nalazu, mišljenju i ocjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 502-03/19-09/64, URBROJ: 381-09-91-21-9 od 10. veljače 2021., nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženika, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: 502-02/21-04-01/04, URBROJ: 338-21-54-21- od 10. ožujka 2021. te nalaza, mišljenje i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/278, URBROJ: 338-01- 10-04-20-02 od 14. svibnja 2021., jer su predmetne dijagnoze uzrokovane multifaktorijalno, nisu isključivo vezane za predmetni događaj, a stresogeni čimbenik iz događaja od 26. travnja 2012. po vrsti, intenzitetu, sadržaju i formi ne odgovara odredbama MKB-10 klasifikacije niti stručnoj niti znanstvenoj medicinskoj spoznaji da bi mogao uzrokovati PTSP (F43.1), te posljedično i depresivnoj epizodi (F32.2).

4.2. Tuženik ističe da je postupak proveden sukladno uputama u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018. Osporava navode tužbe navodeći da su identični razlozima iznesenima u žalbi, a da pobijano rješenje sadrži detaljno obrazloženje. Napominje da okolnost što je poništeno prvostupanjsko rješenje od 13. travnja 2021. ne znači, kako to navodi tužiteljica, da se taj nalaz, mišljenje i ocjena ne priznaju u postupku jer je navedeno učinjeno iz formalno pravnih razloga budući da se radi o dopuni žalbe na prvostupanjsko rješenje od 18. ožujka 2021., a ne o zasebnoj žalbi izjavljenoj protiv nalaza, mišljenja i ocjene Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ne protivi se izvođenju dokaza sudsko medicinskim vještačenjem ukoliko sud smatra da je navedeno potrebno za rješavanje ovog predmeta. Protivi se izvođenju drugih dokaza, a predlaže izvršiti uvid u spise ovog suda broj UsI-2626/16, UsI-598/20 i UsI-620/21 koji su se između istih stranaka vodili.

4.3. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Prigovor tuženika o nepravodobnosti tužbe nije osnovan. Naime, prema podacima sadržanima u spisu tuženika, dostavnici osporenog rješenja tužiteljica je osporenu odluku tuženika od 12. srpnja 2021. zaprimila 20. srpnja 2021. Kako je tužba podnesena 19. kolovoza 2021. preporučenom pošiljkom, a zaprimljena kod suda 23. kolovoza 2021., to je ista izjavljena u zakonom propisano roku od 30 dana od dana dostave pobijanog rješenja, kako je propisano člankom 24. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), važećim u vrijeme podnošenja tužbe. Ovo zato, jer je odredbom članka 25. stavka 2. istog zakona propisano da kad je tužba upućena poštom preporučeno ili predana ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje sudu.

6. U ovom upravnom sporu primjenjuju se odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje ZUS), na temelju odredbe članka 169. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da će se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit po odredbama ovoga Zakona.

7. U smislu članka 6. ZUS-a kojim je propisano načelo izjašnjavanja stranke održana je u predmetnom sporu usmena i javna rasprava na ročištima dana 30. rujna 2022., 4. listopada 2024. (prisutna samo tužiteljica), te 22. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika tuženika, a na kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Ročište provedeno 4. listopada 2024. održano je u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

8. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8.1. Provedeno je u upravnom sporu vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Domagoju Vidoviću, specijalistu psihijatru, a zadatak vještaka određen je rješenjem suda od 5. svibnja 2023. (stranica 136 spisa), te je u spis dostavljen nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, koji je i saslušan neposredno pred sudom (ročište 22. studenoga 2024., stranica 222 – 224 spisa).

8.2. Raspravnim rješenjem suda izvođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem stručne osobe koja je izradila nalaz i mišljenja u ime Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) te novog sudskog medicinskog vještačenja po drugom vještaku specijalisti psihijatru koji će uzeti u obzir psihologijska testiranja tužiteljice, sud je odbio

8.3. Nije cijenjen opravdanim niti prijedlog tuženika da sud izvrši uvid u pojedinačno naznačene spise koji se pred ovim sudom vode ili su se vodili između tužiteljice i tuženika.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su tužiteljica i njen izabrani liječnik Zavodu 15.02.2016. podnijeli zahtjev kojim traže utvrđivanje i priznavanje bolesti dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F32.2 kao posljedice priznate ozljede na radu pod dijagnozom F43.0 za događaj od 26. travnja 2012.

10.1. Prvostupanjskim rješenjem od 21. travnja 2016. zahtjev je odbijen, a povodom žalbe tuženik je rješenjem od 29. srpnja 2016. odbio žalbu.

10.2. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018. poništena su rješenja tuženika od 29. lipnja 2016. i prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2016. te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s uputom o daljnjem postupanju.

10.3. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj: UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018. utvrđeno je da su razlozi za poništenje pobijanih rješenja nađeni u povredi pravila postupka koja se odnose na sastav prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, slijedom čega se niti odluka nije mogla temeljiti na takvom nalazu i mišljenju, također su nađene povrede odredaba postupka koje se odnose na obvezu očitovanja drugostupanjskog tijela na istaknute žalbene prigovore (procesne povrede) kao i na zahtjev tužiteljice za izuzećem članova prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, a sud je obrazložio i nedostatke pribavljenih nalaza, mišljenja i ocjene. Dana je uputa upravnim tijelima da u ponovljenom postupku osiguraju pravilno i potpuno sa stavljanje nalaza, mišljenja i ocjene nadležnih liječničkih povjerenstava, u skladu s člankom 8. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj: 8/15., 17/15. i 41/15., dalje: Pravilnik o ovlastima) te voditi računa o tome da se na temelju članka 9. Pravilnika o ovlastima ne može donijeti negativna ocjena za osiguranika samo zbog toga što se ne bi raspolagalo potrebnom dokumentacijom, odnosno zato što ta dokumentacija prethodno ne bi bila zatražena od strane nadležnih upravnih tijela.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjsko je tijelo 11. studenoga 2019. donijelo rješenje kojim se predmetne dijagnoze F43.1. i F32.2 ne priznaju posljedicom ozljede na radu, da bi u postupku po žalbi na to rješenje tuženik rješenjem od 8. siječnja 2020. poništio prvostupanjsko rješenje od 11. studenoga 2019. i predmet vratio na ponovni postupak uz uputu o postupanju.

12. Prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2021. pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo KLASA: 502-03/19- 09/64, URBROJ: 381-09-91-21-9 od 10. veljače 2021. i nalaz, mišljenje ocjena Liječničkog povjerenstva tuženika, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: 502-02/21- 04-01/04, URBROJ: 338-21-54-21- od 10. ožujka 2021.

13. Odvojenim prvostupanjskim rješenjem od 13. travnja 2021. odbačena je kao nedopuštena žalba tužiteljice izjavljena na nalaz, mišljenje i ocjenu Službe za medicinu rada,Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 10. veljače 2021.

14. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2021. potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, uz detaljniju kronologiju navođenja poduzetih radnji i donesenih odluka od strane upravnih tijela u predmetnom upravnom postupku od podnošenja zahtjeva do donošenja osporenog rješenja pozivom na sadržaj pribavljenih nalaza i mišljenja nadležnih tijela kao i pojedinačno naznačene medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu. Žalbene prigovore tužiteljice tuženik nije cijenio osnovanima, a u odnosu na pojedinačno naznačene žalbene navode očitovao se osporenim rješenjem, obrazloženje na stranicama 11. i 12. rješenja.

14.1. Uvidom u nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/221-01/278, URBROJ: 338-01-10-04-21-02 od 14. svibnja 2021. utvrđeno je da je u istome izneseno slijedeće.

„Mišljenje: Uvidom u priloženu dokumentaciju osiguranica je 26.4.2012. godine na svom radnom mjestu doživjela verbalni napad od strane nepoznate osobe, koja ju je optužila za smrt svog supruga riječima „otpravila si mi muža na Otruševec, kriva si za njegovu smrt, tko ti je dao diplomu, osvetit ću ti se, dobit ćeš svoje...“. Ova verbalna ataka dogodila se u prisustvu ostalih djelatnika, također i više stranaka, nije bilo naznaka fizičke agresije ili agresije bilo koje druge vrste, a stranka se nakon tih riječi udaljila. Osiguranica je nakon nekog vremena nastavila raditi, a kasnije tog istog dana javila se psihijatru koji je dijagnosticirao Akutnu reakciju na stres F 43.0. Iz dokumentacije je vidljivo i da je osiguranica mailom obavijestila nadređene o događaju, a ženu koja ju je verbalno napala, prijavila policiji. Ta joj je ozljeda od strane HZZO-a priznata kao ozljeda na radu pod dijagnozom Akutna reakcija na stres F 43.0.

U narednom razdoblju nastavlja ambulantno liječenje po psihijatru i nakon 23.05.2012. godine tegobe su djelomično u regresiji, u nastavku više fokusirana na pravne i laborarne okolnosti događaja i postupanje policije. Tijekom ambulantnog pregleda psihijatra 12.06.2012. godine postavljena je sumnja na PTSP, a ta je dijagnoza potvrđena tijekom pregleda psihijatra 25.07.2012. godine, tri mjeseca nakon štetnog događaja (reaktibilna uz niski frustrativni prag, otežano adaptibilna, narušenog prosnivanja uz mome snove). U nastavku se osiguranica liječi po psihijatru pod dijagnozom PTSP-a, liječenje provodi ambulantnim posjetima psihijatru, do kraja 2012. godine jednom mjesečno, a u narednim godinama 5-8 puta godišnje sve do kraja 2016. godine, od 2017. godine pa sve do sada 2-3 puta godišnje. Tegobe blaže osciliraju dugotrajno bez značajnijih promjena (dodatno su provocirane okolnostima u svezi postupanja pravosudnih i ostalih tijela u svezi predmetnog događaja, povremeno uz dekompenzacije), dominira niski frustrativni prag uz reaktibilnost, strah, retraumatizacijske prorade, noću narušeno prosnivanje uz mome snove. U lipnju 2012. dijagnosticirana joj je maligna bolest zbog koje je bila povrgnuta prvo operativnom liječenju, a kasnije i adjuvantnoj kemoterapiji, zračenju i hormonskoj terapiji. Od srpnja 2015. u sklopu dekompenziranih razdoblja i depresivne epizode.

Sada se traži priznavanje posljedica priznate ozljede na radu pod dijagnozama Disordo posttraumaticus stressogenes F43.1 i Episodium depressivum non psychoticum, gradus majoris F32.2.

Iz nalaza psihijatara kroz godine je vidljivo da psihijatar stalno navodi pogoršanja psihičkog stanja zbog retraumatizacijskih prorada koje su vezane uz aktualne stresore (problemi s poslodavcem, sudski procesi koje vodi, razgovori s Liječničkim povjerenstvima za produženje bolovanja, Komisijom za ozljede na radu, druge ozljede kao npr. prometna nezgoda s posljedičnom distenzijom vrata, lom gležnja zbog kojeg je operirana, različite bolesti, spondyloarthritis seronegativa, degenerativne promjene kralježnice). Kroz cijelo razdoblje se znači provlači i laboralna problematika i neslaganje s poslodavcem. Psihijatar u nalazu od 4.8.2020. godine isto potvrđuje i navodi da ima stalne bolove uzrokovane različitim bolestima zbog kojih ne spava noću te da je težina oboljenja umjereno bolestan. Činjenica je da je osiguranici priznata ozljeda na radu pod dijagnozom Akutna reakcija na stres zbog verbalnog napada, isti je mogao eventualno uzrokovati Akutnu reakciju na stres kratkotrajnog i blažeg intenziteta budući je stresor bio manjeg intenziteta od onih koji su povezani na primjer uz fizičke napade vatrenim oružjem ili fizičkim napadom i koji mogu rezultirati ranjavanjem. Nadalje, neosporan je podatak da je osiguranica ukratko nakon samog događaja krenula na medicinsku obradu, kojom joj je otkrivena maligna bolest zbog koje je provela dugotrajno liječenje. Osiguranica negira utjecaj osnovne maligne bolesti dojke i poziva se na nalaz onkologa i psihijatra u kojima se navodi da ista nije vezana uz psihičke tegobe, međutim s medicinske točke u istom nema podloge za takvim tvrdnjama. Saznanje da imaš malignu bolest je dovoljno velik stresor sam po sebi koji uz već narušeno psihičko zdravlje zbog Akutne reakcije na stres je mogao uzrokovati daljnji razvoj i prelazak Akutne reakcije na stres u PTSP i kasnije pridruženu depresiju. Činjenica je i da osiguranica ima višegodišnju anamnezu spondiloartropatije, sistemske upalne reumatske bolesti radi koje je višekratno provođena i bolnička medicinska rehabilitacija (teže pokretna), ima teže degenerativne promjene kralješnice, a kroz protekle godine je imala druge događaje i ozljede (ozljeda vratne kralježnice, lom gležnja, lom rebara), a iste su djelovale tako da osiguranica teško fizički funkcionira zbog bolova, a to se odražava i na njeno psihičko stanje. Napominjemo da sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, posljedica štetnog događaja osiguranice može biti bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica tog nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Temeljem svega navedenog utvrđujemo da se dijagnoze Disordo posttraumaticus stressogenes F43.1 i Episodium depressivum non psychoticum, gradus majoris F32.2. ne mogu smatrati posljedicom priznate ozljede na radu jer su uzrokovane multifaktorijalno odnosno nisu isključivo vezane uz predmetni događaj. Navedeno je potvrdila i sudska vještakinja (Općinski radni sud u Zagrebu, dr. Radmila Buljan. 26.10.2016.).

Također i sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10/ Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija; objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. godine pod naslovom „The ICD-10, Classification of Mental and Behavioral Disorders". Tenth Revision.“) F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj definiran je kao produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju kraćeg ili dužeg trajanja iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode, a koja situacija može izazvati sveprožimajuću uznemirenost u gotovo svake osobe. Kao primjeri stresora navode se prirodne katastrofe i događaji povezani sa istim, borba, teška nesreća, nazočnost nasilnoj smrti drugih osoba, događaji kod žrtava mučenja, terorizma, silovanja i drugih teških zločina.

Uvažavajući vrstu i intenzitet navodnog stresogenog čimbenika, okolnosti događaja, tijek liječenja i dinamiku tegoba kao i stručno medicinsku definiciju i shvaćanje PTSP- a, nalaz psihološke obrade, razvidno je da predmetni događaj sam nije mogao kod osiguranice uzrokovati PTSP, obzirom je u formi, sadržaju i intenzitetu bio nedostatan da bi predstavljao stresogeni čimbenik za taj poremećaj te stoga nema medicinskog osnova zaključivati da bi u nastavku predmetni događaj bio uzrokom PTSP-a i trigerirao depresivne epizode.

Ocjena: Sukladno priloženoj dokumentaciji te opsežnom nalazu i mišljenje Službe za medicinu rada HZJZ-a od 10.02.2021. godine, Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda utvrđuje da se dijagnoze Disordo posttraumaticus stressogenes F43.1 i Episodium depressivum non psychoticum, gradus majoris F32.2 ne mogu priznati posljedicom priznate ozljede na radu (Akutna reakcija na stres F43.0 od 26.04.2012.), jer su uzrokovane multifaktorijalno odnosno stresogeni čimbenik po vrsti, intenzitetu, sadržaju i formi ne odgovara odredbama MKB 10 klasifikacije niti stručnoj niti znanstvenoj medicinskoj spoznaji da bi mogao uzrokovati PTSP, posljedično i depresivnu epizodu.“

14.2. Žalbu tužiteljice izjavljenu na rješenje prvostupanjskog tijela od 13. travnja 2021. kojim je odbačena žalba izjavljena na nalaz, mišljenje i ocjenu Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo KLASA: 502-03/19-09/64, URBOJ: 381-09-91-21-9 od 10. veljače 2021. tuženik je cijenio osnovanom uz obrazloženje da se ne radi o zasebnoj žalbi na navedeni nalaz i mišljenje, eć o dopuni žalbe na rješenje prvostupanjskog tijela, stoga je to rješenje poništeno izrekom pobijane odluke – rješenja, pod točkom II.

15. U ovom sporu prema navodima tužbe sporan je zaključak nadležnih tijela vještačenja, na kojima se temelji pobijana odluka tuženika, da se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1. i F32.2 ne mogu priznati posljedicom ozljede na radu nastale 26. travnja 2012. i priznate pod dijagnozom F43.0.

16. Člankom 53. stavkom 1. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

17. Člankom 54. stavkom 1. Pravilnika propisano je da ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice.

18. Člankom 55. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se u postupku iz članka 54. ovog Pravilnika obvezno pribavlja nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, sukladno članku 127. stavku 2. Zakona, da li se radi o oštećenju zdravlja označenom određenom dijagnozom/dijagnozama po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću.

19. Članak 56. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika.

20. Imajući u vidu da je radi utvrđenja spornih činjenica, a koje su s medicinskog stajališta pravno relevantne radi o primjeni stručno medicinskog znanja kojim ovaj sud ne raspolaže, provedeno je u upravnom sporu sudsko medicinsko vještačenje po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću, specijalisti psihijatru, koji u dostavljenom nalazu, mišljenju i ocjeni navodi:

„Prema svim raspoloživim podacima kod ispitanice je nakon traumatskog događaja došlo do razvoja akutne reakcije na stres. Radi se o prolaznom psihičkom poremećaju koji nastaje naglo, kao reakcija na neki nepovoljni stresor, u ovom slučaju prijetnju izrečenu od strane nepoznate ženske osobe. Glavni simptomi ovog poremećaja su osjećaj nemira, straha, dekoncentracije, uznemirenosti. Poremećaj traje nekoliko dana, a u terapiji se uglavnom primjenjuju anksiolitici. Ispitanici je kasnije postavljena dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Riječ je o psihičkom poremećaju koji nastaje kao posljedica jasnog, intenzivnog traumatičnog događaja koji bi kod većine ljudi izazvao osjećaj straha, prepasti, ugroženosti za sebe ili bliske osobe. Pod traumatičnim događajem smatramo izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozbiljnom ozljeđivanju ili nasilju bilo izravnim doživljavanjem, osobnim svjedočenjem događaju/ima koji su se dogodili drugima ili saznanjem da su se događaji dogodili članu obitelji ili bliskom prijatelju (nasilni čin ili nesretni slučaj). Ovo je osnovni kriterij za postavljanje ove dijagnoze. Simptomi PTSP obuhvaćaju: ponovno preživljavanje traumatskog događaja u vidu nametljivih slika ili sjećanja povezanih sa traumatskim događajem tako da osoba pritom ima osjećaj kao da ovdje i sada ponovno proživljava isto i/ili uznemirujući snovi koji su dijelom ili u potpunosti povezani sa traumatičnim iskustvom; izbjegavajuće ponašanje: nastojanja da se izbjegnu podsjetnici na traumatično iskustvo (npr. misli, osjećaji) i/ili vanjski podsjetnici (npr. ljudi, mjesta, razgovori, stvari, aktivnosti i situacije); doživljaj sadašnje prijetnje i ugroze: pretjerana uzbuđenost i stalni oprez i/ili stalna napetost, nervoza i niski prag tolerancije na frustraciju. Poremećaj se može razviti u kraćem vremenskom periodu nakon traumatičnog događaja, ali i godinama kasnije (prema nekim podacima čak i desetljećima nakon traumatičnog događaja). Kod ispitanice se u medicinskoj dokumentaciji navodi niz klasičnih simptoma PTSP-a, a dijagnoza je postavljena nekoliko mjeseci nakon traumatskog događaja. Ispitanici je tijekom ambulantnog psihijatrijskog liječenja, a prema medicinskoj dokumentaciji postavljena i dijagnoza depresivnog poremećaja (F32 prema MKB 10 klasifikaciji). Riječ je o psihičkom poremećaju epizodnog karaktera, a depresivne epizode karakterizirane su sniženim, tužnim, depresivnim raspoloženjem, smanjenom životnom energijom, gubitkom interesa i motivacije, gubitkom libida i apetita, nesanicom, pesimističnim pogledom na budućnost, vlastite kapacitete i postignuća. Oboljela osoba je često preplavljena osjećajem krivnje, često se javljaju i suicidalna promišljanja i nakane. U težim slučajevima oboljele osobe mogu imati i sumanute ideje krivnje, oboljenja, propasti. Depresivni poremećaj ne smatra se poremećaj primarno reaktivnog tipa, odnosno za njegov nastanak nije obvezno potrebno traumatskog iskustvo (za razliku od PTSP-a gdje je trauma condicio sine qua non za postavljanje dijagnoze). Važno je napomenuti kako u spisu prileži potvrda liječnika obiteljske medicine ispitanice prema kojoj prije traumatskog događaja ispitanica nije liječena od nekog psihičkog poremećaja. Nadalje, važno je napomenuti kako se psihijatrijske dijagnoze donose na temelju kliničkog intervjua te relevantnih heteropodataka. Dodatne dijagnostičke pretrage poput laboratorijskih pretraga, slikovnih prikaza mozga (CT; MR) te psihologijska testiranja služe kao pomoć pri donošenju dijagnoze, ali nisu presudna u tom procesu. Uzimajući u obzir okolnosti traumatskog događaja, vremenski slijed u postavljanju dijagnoza, kliničke opise simptoma te tijek liječenja može se kazati kako postoji dovoljno psihopatoloških elemenata koji ukazuju na uzročno-posljedičnu povezanost akutne reakcije na stres /F43.0/ i posttraumatskog stresnog poremećaja /F43.1/. Naime, ispitanica je odmah po stresnom događaju potražila stručnu psihijatrijsku pomoć, nastavila je ambulantno liječenje, a tijekom vremena u medicinskoj dokumentaciji bilježi se klasična simptomatika posttraumatskog stresnog poremećaja. Isto se ne može kazati za depresivni poremećaj- on po svojoj definiciji nije nužno reaktivnog tipa, a i vremenski se teško može uspostaviti povezanost stresnog događaja i razvoja depresivnog poremećaja (2012. - 2015.). Dakle, nema dovoljno psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na uzročno- posljedičnu povezanost akutne reakcije na stres /F43.0/ i depresivnog poremećaja /F32.2/.“

21. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužiteljica se nije očitovala a tuženik je dostavio prigovore (sadržane u popratnom podnesku Vijeća II. Liječničkog povjerenstva HZZO-a) iz kojeg proizlazi da nisu suglasni sa zaključkom sudskog vještaka da kod tužiteljice postoji civilni PTSP kao posljedica akutne reakcije na stres iz predmetnog događaja navodeći da se u naravi radilo o verbalnoj agresiji druge osobe na tužiteljicu, bez fizičkog napada ili fizičkog ozljeđivanja, u prisutnosti više drugih osoba, također bez posebne verbalne prijetnje fizičkog integritetu tužiteljice, pa tuženik zahtjeva da vještak dodatno pojasni svoj nalaz odgovarajući na pitanja sadržana u navedenom podnesku (stranica 156. i 157. spisa).

21.1. Dana 11. srpnja 2024. zaprimljeno je očitovanje sudskog vještaka na prigovore tuženika, a to je očitovanje dostavljeno strankama spora.

21.2. Budući da je tuženik i na dopunu nalaza i mišljenja dostavio prigovore saslušan je sudski vještak na raspravi 22. studenoga 2024.

22. U dodatnom očitovanju sudskog vještaka, odgovarajući na prigovore tuženika u podnesku od 6. rujna 2023. (str. 156. spisa) navodi pojedinačno, taksativno i kronološki dokumentaciju u kojima je psihijatrijskim nalazima zabilježena klasična simptomatika PTSP-a , navodeći dalje da je tijekom promatranog razdoblja tužiteljica bolovala i od: karcinoma dojke, distorzije desnog skočnog zgloba, osteohondroze, kontrakture skočnog zgloba, distenije vratne kralježnice i vertebrogenih smetnji, te da su predmetne bolesti i poremećaji mogli imati utjecaja i na psihičko zdravlje ispitanice, ali da se u medicinskoj dokumentaciji ove bolesti i poremećaji navode više uzgredno, a bez jasnog opisa koji bi oni imali na psihičko zdravlje ispitanice. (str. 179. spisa). PTSP koji se bilježi kod ispitanice je kroničnog tijeka, odnosno ta se dijagnoza trajno bilježi u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, uvijek je vodeća dijagnoza. PTSP može poprimiti kroničan oblik, odnosno tada taj poremećaj može trajati dugi niz godina pa čak i desetljeća. Kako se redovito navodi kao prva dijagnoza to bi impliciralo kako je PTSP uzrok radnoj nesposobnosti ispitanice. Kod ispitanice se u medicinskoj dokumentaciji bilježe i dijagnoze depresivnog poremećaja i generaliziranog anksioznog poremećaja. Riječ je o poremećajima koji su često komorbidni PTSP-u, no uvijek su navedeni kao druga, odnosno treća dijagnoza. Njihov utjecaj na radnu, obiteljsku i socijalnu funkcionalnost je vrlo teško odvojiti od utjecaja PTSP-a na te razine funkcionalnosti, a posebno stoga što opisi psihičkog stanja dominantno ukazuju i opisuju simptome PTSP-a i njihov utjecaj na funkcionalnost, a vrlo rijetko se bilježi utjecaj simptoma depresivnog poremećaja i generaliziranog anksioznog poremećaja na funkcionalnost.

23. Ispitan na raspravi stalni sudski vještak navodi da u potpunosti ostajemkod pisanog nalaza i mišljenja te kasnije dostavljene nadopune odnosno odgovora na pitanja postavljena od strane tuženika.

23.1. Na posebno pitanje suda o tome da li je dijagnoza F43.1 (PTSP) direktna posljedica priznate ozljede pod ozljedom F43.0 te iz kojih razloga se ne slaže s zaključkom tijela vještačenja u upravnom postupku da su uzroci PTSP-a multifaktorijalni (maligna bolest, laboralna problematika i dr.) sudski vještak je odgovorio kako je prema svim dostupnim podacima kod tužiteljice PTSP, F43.1 direktna posljedica štetnog događaja, a koji je kod tužiteljice inicijalno rezultirao pojavom akutne reakcije na stres (F43.0). Ovakav tijek i slijed razvoja psihičkih tegoba je uobičajen i prema psihijatrijskoj literaturi očekivan. Simptomatologija PTSP jest složena i ne može se očekivati da će osoba koja doživi neku traumu razviti sve simptome potrebne za postavljanje ove dijagnoze u kratkom vremenskom periodu. Za razliku od toga simptomatologija akutne reakcije na stres razvija se vrlo naglo, krajnje je nespecifična, a ono što je odvaja od drugih mogućih psihičkih poremećaja jest bliska vremenska povezanost između nekog događaja i pojave samih simptoma. Sukladno svemu navedenom možemo kazati kako PTSP ne može nastati kao posljedica akutne reakcije na stres nego je on logični slijed, eventualna komplikacija odnosno progresija tegoba kod osobe koja je bila izložena nekom traumatskom događaju.

23.2. Na poseban upit suda da li su na razvoj PTSP kod tužiteljice mogli utjecati neki drugi razlozi, pa tako i činjenica da je dva mjeseca prije dijagnoze PTSP-a u lipnju 2012. što je dva mjeseca nakon stresnog događaja koji joj je priznat pod dijagnozom F43.0 dijagnosticirana maligna bolest, sudski vještak je odgovorio kako su navedeni stresovi mogli imati ulogu u razvoju PTSP-a, ne može odgovoriti u kojoj je mjeri to moglo biti, a razlog tome je što se u medicinskoj dokumentaciji psihičke tegobe koje su obuhvaćene pod dijagnozom PTSP-a povezuju samo sa štetnim događajem. Nigdje se u medicinskoj dokumentaciji ne navode druge okolnosti kao okidač za PTSP.

23.3. Na poseban upit suda dali je uobičajeno nakon ovakvog stresnog događaja (verbalni napad na radnom mjestu) razviti PTSP koji je prešao u kronični PTSP sudski vještak je odgovorio kako je moguća pojava PTSP nakon takvog događaja, te je prema cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji kod ispitanice došlo do razvoja PTSP-a.

23.4. Na poseban upit suda od kakvog je utjecaja zaključak sudskog vještaka Radmile Buljan u nalazu i mišljenju od 26. listopada 2016. da su psihičke tegobe tužiteljice nakon 2012. vezane za malignu bolest sudski vještak je odgovorio kako se u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji u opisima psihičkog statusa uvijek navodi radna problematika kao vodeći uzrok PTSP-a, a naravno kako je pojava odnosno prisutnost maligne bolesti mogla djelovati nepovoljno na psihičko stanje tužiteljice.

23.5. Na poseban upit tuženika da li je i kakvog je intenziteta bio događaj od 26. travnja 2012. odnosno da li predstavlja jaku ugroženost za tužiteljicu sudski vještak je odgovorio kako je prema svim medicinskim nalazima koji su priloženi u spisu taj događaj očito za nju imao snažan intenzitet jer je iz toga proizašlo dugotrajno psihijatrijsko liječenje.

23.6. Na daljnji upit tuženika da li se objektivno radilo o događaju takvog intenziteta da bi doveo do razvoja PTSP-a sudski vještak je odgovorio kako je osjećaj ugroženosti kombinacija subjektivnog i objektivnog osjećaja, a u definiranju objektivnosti potrebno je uključiti čitav niz različitih čimbenika od intenziteta i agresivnosti nastupanja osobe koja je prijetila, od dobi i fizičke spremnosti osobe kojoj se prijeti, samog okruženja, prostora u kojem se to događalo, a nepobitno i o psihološkoj predisponiranosti za razvoj psihičkog poremećaja. Navedeni napad se naravno se ne može uspoređivati sa primjerice sa sudjelovanjem u teškoj prometnoj nesreći, oružanim prepadom, silovanjem ili nanošenjem teških tjelesnih ozljeda, ali ponavljam prema procjeni psihijatra intenzitet tegoba bio je takav da je kod tužiteljice došlo do razvoja psihičkih tegoba, prvo akutne reakcije na stres, a potom i PTSP-a.

23.7. Na poseban upit opunomoćenika tuženika da li je uobičajeno da osoba medicinske struke koja radi sa strankama i doživljava takve napade razvije PTSP sudski vještak je odgovorio kako ovakva pojava nije uobičajena, jer su nažalost medicinski djelatnici, tijekom svog svakodnevnog rada izloženi raznim verbalnim, a nažalost povremeno i fizičkim napadima bolesnika i njihove rodbine.

23.8. Opunomoćenik tuženika daje na uvid sudskom vještaku nalaz psihijatrijske bolnice od 11. srpnja 2012. te poziva sudskog vještaka da se očituje na navod iz tog nalaza, a vezan za rezultate psihološkog testiranja, uvidom u koji se utvrđuje da je navedeno: “Obavila psihološko testiranje;… Na osnovu provedenog psihološkog ispitivanja mišljenja sam da su kod ispitanice prisutni depresivni simptomi, anksioznost, preosjetljivost i agresivne tendence. Snižene je samozaštite. Navedene smetnje dijelom su vezane i uz izrazito stresno iskustvo na radnom mjestu.“ U odnosu na predočeni ambulantni nalaz sudski vještak je iskazao, uzimajući u obzir zaključak psihološkog testiranja koji je citiran u nalazu od 11. srpnja 2012. kako ne misli da taj nalaz odnosno zaključak psihologijskog testiranja ima utjecaja na ranije izneseno mišljenje. Uzimajući u obzir psihologijsko testiranje u navedenom nalazu obrazlaže da je psihologijsko testiranje pomoćno sredstvo u donošenju dijagnoze, nipošto nije glavno, jedino i presudno u donošenju dijagnoze. Psihijatrijsku dijagnozu kako samo ime kaže donosi psihijatar, a ne psiholog. Nadalje dijagnoza koja je postavljena u ovom nalazu je F43.1 i.o. što znači da je kolega O specijalist psihijatar tada dijagnozu PTSP-a razmatrao kao moguću odnosno vjerojatnu, a tijekom daljnjeg liječenja u psihijatrijskoj bolnici se u opisima psihičkog statusa ne navode druge tegobe kao mogući razlog razvoja PTSP-a. Prema navedenom nalazu tužiteljica je tada došla na kontrolni pregled, te proizlazi da tužiteljicu opterećuje dodatno nerazumijevanje okoline i poslodavca.

23.9. Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da se očituje na točku 35. (zaključak) nalaza mišljenja i ocjene HZJZ, Službe za medicinu rada od 19. listopada 2020., u smislu postojanja PTSP kod tužiteljice i u smislu uzročno- posljedične veze između F43.0 i F43.1 sudski vještak je odgovorio kak se dijagnoza PTSP-a postavlja na temelju kliničkog intervjua, a ne na temelju psihologijskog testiranja, dijagnozu donosi i postavlja psihijatar, a ne psiholog. U cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji se stalno neprekidno navodi kao su problemi vezani uz posao i stresni događaj uzrok psihičkim tegobama. Obzirom na prethodni navod o razmatranoj odnosno vjerojatnoj dijagnozi PSTP-a prema nalazu od 11. srpnja 2012. na poseban upit kada je ta dijagnoza potvrđena sudski vještak je iskazao da je to bilo 29.8.2012., nakon toga u nalazu 13. rujna 2012. te dalje u nalazu od 3. listopadu 2012. (opaska suda, podaci sadržani u nalazu i mišljenju sudskog vještaka na stranici 2.).

23.10. Na poseban upit opunomoćenika tuženika s obzirom da je prema MKB da se PTSP dijagnoza može dijagnosticirati pod uvjetom da nema alternativnog psihičkog poremećaja, a u medicinskoj dokumentaciji od 11. srpnja 2012. su utvrđeni alternativni psihički poremećaji kako je moguće dijagnosticirati dijagnozu PTSP-a sudski vještak je odgovorio kako nije točno da se dijagnoza PTSP-a ne može postaviti kod osobe koja ima neki drugi psihički poremećaj jer bi to impliciralo da se PTSP može pojaviti samo kod savršeno zdravih psihičkih osoba.

23.11. Na poseban upit opunomoćenika tuženika da li klinički nalaz u nalazu od 29.8.2012. sadržava obilježja PTSP-a sudski vještak je odgovorio kako taj nalaz to ne sadrži.

23.12. Odgovarajući na upit tužiteljice da li bolest PTSP oscilira tijekom godine u simptomatologiji odgovaram sudski vještak je odgovorio da da, a na daljnji upit tužiteljice da li očekivanje poslodavca da ispunjava radne obveze u srpnju 2012. a nakon traumatičnog događaja iz travnja 2012. može dovesti do pogoršanja psihičkih tegoba koje se opisuju kao laboralna problematika sudski vještak navodi kako je odgovor na ovo pitanje je špekulativan jer ukoliko osoba nije sposobna odraditi 8 sati zbog psihičkih tegoba onda mora biti na bolovanju, a ne se izlagati radnim obavezama koje nije sposobna odraditi, takav pristup pacijenta prema radu govori o nekritičnosti samog pacijenta.

23.13.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika koje je jačine, intenzitet stresora saznanje za malignu bolest dojke, sudski vještak je iskazao kako je uobičajeno to doživjeti kao značajan stresor, a na daljnji upit kako takav stresor utječe na razvoj PTSP kod tužiteljice, sudski vještak je iskazao kako prema medicinskoj dokumentaciji pojava takve maligne bolesti nije imala utjecaja.

24. Tuženik je na raspravi prigovorio zaključku vještaka o uzročno posljedičnoj vezi dijagnoze F43.0 i F43.1 s obzirom da vještak zanemaruje MKB klasifikaciju zanemaruje objektivnu intenzitet događaja od 26. travnja 2012., zanemaruje sadržaj medicinske dokumentacije a što uključuje "kliničke nalaze" i psihologijska testiranja u pojedinim nalazima specijalista psihijatra koji je liječio tužiteljicu, kao i probleme zdravstvene i životne koje je tužiteljica u to vrijeme imala. Posebno tuženik ističe da je zaključak vještaka ne samo suprotan nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva tuženika već i nalazima i mišljenjima HZJZ i sudskog vještaka pred Općinskim sudom u Zagrebu. Također da iz očitovanja vještaka na raspravi proizlazi da na dan 29. kolovoza 2012. kada je utvrdio da je dijagnosticiran PTSP iz kliničkog nalaza proizlazi da nema te dijagnoze što čini predmetni nalaz i mišljenje sam po sebi kontradiktoran. 24.1. Tužiteljica je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatila u cijelosti.

25. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

26. Imajući u vidu sadržaj izreke osporene odluke tuženika (zaključak i rješenje) sud će prvo iznijeti razloge zbog kojih nije prihvatio razloge koje tužiteljica iznosi u tužbi i tijekom spora, a koje se tiču izreke zaključka, vezano za izuzeće članova Liječničkog povjerenstva. Tuženik je odbio prijedlog tužiteljice za izuzećem članova Liječničkog povjerenstva uz obrazloženje kako činjenica da je tužiteljica zajedno s jednim od članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda članica tijela Hrvatske liječničke komore, kao niti to da su svi članovi povjerenstva kao i tužiteljica zaposlenici Zavoda, samo po sebi ne predstavlja razlog za izuzeće, već moraju postojati konkretni razlozi koji upućuju na postupanje članova liječničkog povjerenstva koje može dovesti u sumnju njihovu pristranost,

a koje razloge tužiteljica u svom zahtjevu nije iznijela, a istovremeno su članovi liječničkog povjerenstva u očitovanju na zahtjev tužiteljice dali detaljno i obrazloženo očitovanje, temeljem kojeg je tuženik zaključio da ne postoje razlozi za njihovo izuzeće.

26.1. Razloge i obrazloženje tuženika u ovom dijelu u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. 26.2. Tijekom spora istaknuti prigovori tužiteljice vezani za sastav članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj stvari. Ovo zato, jer je odredbama članaka 5. do 10. Pravilnika o ovlastima propisan sastav i obveze Liječničkih povjerenstava Zavoda, a u konkretnom slučaju drugostupanjski nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda donesen je 14. svibnja 2021. donesen je u sastavu članova vijeća – 3 specijaliste OJ, dr. med spec., LJ, dr. med. spec i ŠJ, dr. med. spec., dakle bez povreda na koje ukazuje tužiteljica.

27. Iz obrazloženja rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2021. kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

28. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji spisa, prikupljenim dokazima te citiranim odredbama Zakona i Pravilnika.

28.1. Tijekom spora, u odnosu na zaključak sudskog vještaka koji je identičan zaključku nadležnih tijela vještačenja da kod tužiteljice dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji F32.2 nije uzročno-posljedično povezana s predmetnim događajem od 26. travnja 2012. i priznatom ozljedom na radu dijagnoze F43.0, stranke spora nisu iznosile nikakve prigovore, stoga je nedvojbeno utvrđeno da se dijagnoza šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji F32.2. ne može utvrditi posljedicom priznate ozljede na radu pod dijagnozom F43.0.

29. Spornim se tijekom ovog spora ukazuje zaključak sudskog vještaka da je dijagnoza F43.1. direktna posljedica ranije priznate ozljede na radu pod dijagnozom F43.0.

30. Imajući u vidu suprotstavljene nalaze, pribavljene u upravnom postupku u dva stupnja, tri nalaza i to: nalaz i mišljenje LP u I. stupnju, nalaz i mišljenje LP u II. stupnju i nalaz i mišljenje HZJZ s jedne strane, te nalaz sudskog vještaka s druge strane, koji u dijelu jedne od zatraženih dijagnoza i to: F43.1. iznosi suprotan zaključak o tome da je ista direktna posljedica dijagnoze F43.0, sud je analizom sadržaja pribavljenih dokaza pojedinačno, te u njihovoj ukupnosti, a dovodeći iste u vezu sa relevantnim odredbama koje su prethodno citirane, utvrdio kako nisu osnovani navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja.

30.1. Zaključak sudskog vještaka da kod tužiteljice postoji oštećenje zdravlja, pod dijagnozom F43.1 koja je izravno nastala kao posljedica predmetnog događaja od 26. travnja 2012. u kojemu je tužiteljica verbalno napadnuta od strane ženske osobe na radnom mjestu na način da joj se obratila riječima: „tko je vama dao diplomu, završit ćete na Otruševcu, ja vas budem uništila“, te joj je nakon toga rekla da je nesposobna i nestručna, a u kojem događaju je tužiteljica zadobila ozljedu F43.0 koja joj je priznata ozljedom na radu, sud nije prihvatio da bi na istome temeljio svoju odluku.

30.2. Naime, vrednovanjem svih prikupljenih dokaza kao i danih nalaza i mišljenja u oba provedena stupnja upravnog postupka, te nalaza, mišljenja i ocjene HZJZ pribavljenog sukladno uputi sadržanoj u presudi ovog suda poslovni broj UsI- 2626/16-9 od 24. rujna 2018., po pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza, sud je utvrdio kako su isti valjano obrazloženi, detaljni, razumljivi i jasni, te pokrijepljeni dokumentacijom priloženom u spisu tuženika.

30.3. Imajući u vidu određeni zadatak sudskog vještaka te na koja sporna pitanja je morao odgovoriti, kvaliteta danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, nije dostatna za zaključak da je sudski vještak uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju spisa, jer se u svom nalazu i mišljenju prvenstveno u postavljanju dijagnoze PTSP rukovodio anamnestičkim (anamneza i status) podacima pojedinačno naznačenih nalaza tužiteljice, a bez detaljnog obrazloženja kliničkih nalaza pojedinačno naznačene medicinske dokumentacije, na što opravdano ukazuje i tuženik na raspravi. Pored navedenog, kontradiktoran je sudski vještak na samoj raspravi kada iskazuje da je dijagnoza PTSP potvrđena 29. kolovoza 20212., budući da je na izričit upit tuženika o tome da li klinički nalaz u nalazu od 29. kolovoza 2012. sadržava obilježja PTSP-a sudski vještak iskazao da taj nalaz to ne sadrži.

31. Imajući u vidu cjelokupnu, opsežnu medicinsku, ali i drugu dokumentaciju spisa prema ocjeni suda valjano je obrazložen zaključak Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da su razlozi za nastanak dijagnoze F43.1 – PTSP multifaktorijalni, pri tome cijeneći sve okolnosti konkretnog događaja – verbalnog napada na tužiteljicu 26. travnja 2012. (priznata dijagnoza F43.0, ozljedom na radu), kao i daljnje životne i zdravstvene okolnosti tužiteljice o kojima postoji dokumentacija u spisu, a koju je prema ocjeni suda sudski vještak u cijelosti zanemario. Za utvrđenje posljedice priznate ozljede na radu mora se raditi o bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je dinamika bolesti za koju je priznato takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. U konkretnom slučaju tužiteljica je nakon stresnog događaja na radnom mjestu (verbalni napad) bila izložena činjenici saznanja za malignu bolest, utjecaj koje negira tužiteljica na razvoj PTSP-a, a za koju je sudski vještak naveo da je prisutnost maligne bolesti mogla djelovati nepovoljno na psihičko stanje tužiteljice.

31.1. Radna problematika kao vodeći uzrok PTSP-a na koju ukazuje sudski vještak, a temeljeći navedeno na navodima tužiteljice iz anamnestičkih podatka prema ocjeni suda ne može se povezivati isključivo sa traumatičnim događajem od 26. travnja 2012., obzirom na činjenice koje proizlaze iz spisa, a odnose se na to da tužiteljica vodi višegodišnje sudske sporove sa HZZO-om, pred različitim sudovima, radi priznavanja traženih prava, a koji HZZO - je istovremeno i poslodavac tužiteljice, te je i u vezi bolovanja morala pristupati liječničkom povjerenstvu, što ju sve opterećuje.

31.2 Liječničko je povjerenstvo Direkcije Zavoda analiziralo, te u svom opširnom nalazu na 12 stranica iznijelo sadržaj medicinske i druge dokumentacije, te valjano obrazložilo svoj zaključak (14.1. obrazloženja presude) o multifaktorijalnim uzrocima PTSP-a, cijeneći sve stresove kojima je tužiteljica bila izložena u relevantnom vremenu, stoga nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 53. stavka 1. Pravilnika za priznavanje predmetne dijagnoze posljedicom ozljede na radu.

32. Ovakva ocjena provedenih dokaza temelji se na odredbama članka 49. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te stavku 3. istog članka prema kojemu sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

32.1. Slijedom navedenog, nisu prihvaćeni osnovanima navodi tužbe.

32.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao, a u ponovljenom postupku, upravna su tijela postupila u skladu sa primjedbama suda iznesenima u presudi UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018.

32.3. Nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako su predložile stranke, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje novog sudsko medicinskog vještačenja po sudskom vještaku specijalisti psihijatru sud odbio kao nepotrebno i neekonimično, te suprotno načelu učinkovitosti spora iz članka 8. ZUS- a. Saslušanje osobe koje ja u ime HZJZ-a sastavila nalaz i mišljenje nije opravdano provoditi, budući da sud ima uvid u cijeni navedeni nalaz i mišljenje kao jedan od dokaza pribavljen u postupku odlučivanja o predmetnoj upravnoj stvari. Uvid u spise koji se pred ovim sudom vode između istih stranka, sud također nije cijenio opravdanim provoditi, budući da opsežan spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu sadrži svu relevantnu dokumentaciju dostatnu za odluku u ovoj upravnoj stvari, a nije od utjecaja na odluku činjenica da tužiteljica na primjer vodi spor radi priznavanja ozljede na radu iz nekog drugog događaja (prometna nesreća). Odluka o dokaznim prijedlozima temelji se na odredbama članka 49. stavka 4. ZUS-a prema kojemu stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

33. Navod tužiteljice da nalaz, mišljenje i ocjena Liječničko povjerenstva Direkcije Zavoda nije valjano obrazložen, nije osnovan iz razloga koje je sud prethodno, prihvaćajući navedeni nalaz, u obrazloženju ove presude naveo.

34. Ostali navodi tužbe, vezani za vraćanje predmeta na ponovni postupak i nadopunu žalbe, ponovljeni su navodi žalbe na koje se, na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

Slijedom navedenog sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.

35. Osporenom odlukom uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

36. U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

37. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (pod točkom I.).

38. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora, zatraženog na ime plaćenih troškova sudsko medicinskog vještačenja (izrade pisanog nalaza i mišljenja, te pristupa sudskog vještaka na ročište), sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

38.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporene odluke tuženika, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

38.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. DJ, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis