REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5970/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog HV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Zdenku Radiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja nasljedstva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2024.g. u prisutnosti pun. tuženika Zdenka Radića, odvj. u Splitu, a u odsutnosti tužitelja, objavljeno istog dana

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je izvornik oporuke oporučitelja EV iz [adresa] datirane dana 1. srpnja 2016., uništen, izgubljen, skriven ili zametnut bez znanja EV, te da predmetna oporuka proizvodi učinke pravovaljane oporuke.

2. Dužan je tuženiku u roku od 15 dana tužitelju naknaditi parnični trošak."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.318,28 eura.

Obrazloženje:

1.U tužbi se navodi kako je u ostavinskom postupku iz smrti EV, vođenom pred ovim sudom, 14.2.2018. doneseno rješenje kojim je tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženika, sina ostavitelja radi utvrđenja da je original ostaviteljeve oporuke od 1.7.2016. uništen, izgubljen, sakriven ili zametnut bez znanja oporučitelja, te da navedena oporuka proizvodi pravne učinke. Iz dokaza provedenih u ostavinskom postupku da proizlazi kako je pok. EV **.**.2016. sastavio i u nazočnosti 2 svjedoka, potpisao oporuku kojom svojim nasljednikom na cjelokupnoj imovini određuje tužitelja, dok svog sina HV isključuje od nasljedstva, jer ga je u bolesti zapostavio i s njime odbio svaku komunikaciju, iako je znao da mu je potrebna pomoć. Tako potpisanu oporuku ostavitelj da je spremio u omotnicu i pohranio u kućni sef. Neutvrđenog dana između 21. i22. 2.2017. da je izvršena provala u kuću ostavitelja kojom prilikom je otuđeno više vrijednih stvari, među kojim i sef u kojega je bila pohranjena oporuka. Provala da je prijavljena polici 22.2.2017. o čemu je sastavljen izvještaj. Tužitelj da je 25.2. podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela provale i teške krađe. S obzirom da je prilikom navedene provale otuđen izvornik oporuke od 1.7.2016., predloženo je da sud donese presudu sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako oporuka na koju se tužitelj poziva nije pravno valjana, ne samo zbog toga što nema izvornika, već zbog toga što pok. EV oporuku s takvim sadržajem nikada nije potpisao. Ova oporuka da nije sastavljena u propisanoj formi, jer mora biti potpisana od oba poprečna svjedoka, a ovdje se radi o skeniranju potpisa ostavitelja i svjedoka JV. O tome da se svjedok JV izjasnio na ročištu u predmetu Psp-211/17 održanom 10.12.2018. Svjedok da je naveo kako se na sjeća oporuke, da ne zna je li na njoj njegov potpis, te da je prvi put došao u tu kuću kada je bila prva provala, a ista je bila nakon smrti ostavitelja. Tužitelj da je blisko povezan sa CV, drugom potpisnicom oporuke, pa se postavlja pitanje njene objektivnosti i nepristranosti svjedočenja u predmetnom postupku . Tuženik navodi kako postoje nelogičnosti i kontradikcije u ponašanju tužitelja i svjedokinje CV vezano uz dvije sporne oporuke, te postavlja pitanje zašto bi ostavitelj izjavljivao usmenu oporuku ako već postoji pismena oporuka istog sadržaja. Tvrdi kako je oporuka sastavljena nakon sudskog ročišta u ostavinskom postupku, a postoje i druge nelogičnosti vezane uz istu, s obzirom da je ostavitelj nekretnine koje predstavljaju ostavinsku masu prethodno prodao poliklinici Matulić o čemu postoji zabilježba u zemljišnim knjigama.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda O-1412/12, predugovora o kupoprodaji nekretnina od 14.9.2016., tužbe u predmetu P-1493/2018, preslike oporuke od 1.7.2016., rodnog lista tuženika od 26.6.2007., smrtnog lista EV od 24.2.2017., zapisnika u predmetu Psp-211/17 od 10.12.2018., izvatka iz Fininfo hr, zapisnika javnog bilježnika Ivana Bradarića br. O-1412/17 od 12.5.2017., službene zabilježbe javnog bilježnika Ivana Bradarića O-1412/17 od 11.5.2017., pismena ŽV i RV od 14.2.2017., zapisnika javnog bilježnika Ivan Bradarića O-1412/17 od 26.5.2017., izvatka iz zemljišne knjige za čet. zem. 1083/19 i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4955 K. O. [katastarska općina], ugovora o zajmu i sporazumu o prijenosu vlasništva od 31.12.1997., zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7482 K. O. [katastarska općina], optužnog prijedloga br. K-DO-356/02 od 27.12.2004., zapisnika o ispitivanju svjedoka broj I Kir-681/02 od 28.5.2003., rješenje ovog suda IK-1390/04 od 24.1.2008., rješenja ovog suda Psp-211/17 od 20.5.2019., rješenja Županijskog suda u Zadru Gž- 33/20 od 1.4.2020., izvješća PU Splitsko dalmatinske II. policijska postaja Split broj 511-12-24-KU-524/17 od 15.9.2020., posebnog izvješća PU Splitsko dalmatinske II. policijske postaje broj 511-12-24-436/17 od 30.3.2017., službene zabilješke Druge policijske postaje od 22.2.2017. i 15.3.2017., kaznene prijave tužitelja od 25.2.2017. i 17.9.2017., zapisnika o očevidu PU Splitsko dalmatinske Sektora kriminalističke policije od 17.9.2017., izvješća PU Splitsko dalmatinske Sektora kriminalističke policije od 17.9.2017., službene zabilješke i posebnog izviješća PU Splitsko dalmatinske sektora kriminalističke policije 17.9.2017., kaznene prijave tužitelja od 27.9.2017. i 30.9.2017., službene zabilješke II. policijske postaje PU Splitsko dalmatinske od 17.9.2017., 27.9.2017., 2.10.2017., 3.10.2017., 4.10.2017., zapisnika ovog suda u predmetu K-673/2016 od 5.11.2020., izvješća PU Splitsko dalmatinske I. policijske postaje od 7.5.2021., zapisnika ovog suda u predmetu K-1152/15 od 14.6.2021., službene zabilješke I. policijske postaje PU Splitsko dalmatinske postaje od 28.1.2022., zapisnika o ispitivanju svjedoka PU Splitsko dalmatinske Sektora kriminalističke policije 28.11.2017., optužnice ODO u Splitu K-DO-1978/17 od 31.12.2019., spisa ovog suda K-495/20, zapisnika ovog suda broj P-1493/18 od 9.7.2017., presude Županijskog suda u Splitu Kž-us-2/2021-16 od 1.4.2022., zapisnika ovog suda u predmetu P-1493/18 od 18.10.2022., pisane izjave svjedoka ĐV djelatnicima I. policijske postaje od 16.10.2010.(2017?), službene zabilješke PU Splitsko dalmatinske I. policijske postaje od 16.10.2017., i Sektora kriminalističke policije od 20.9.2019., saslušanjem svjedoka ČV, UV, MV, FV, TV, ĐV, čitanjem izjave svjedoka DV i saslušanje parničnih stranaka.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan

5.U postupku je utvrđeno slijedeće:

- kako je pred ovim sudom u tijeku ostavinski postupak broj O-1412/17 koji se vodi iza smrti EV pok, P umrlog **.**.2017. u [adresa]

- kako je jedini zakonski nasljednik pok. EV prema podacima iz naprijed navedenog ostavinskog spisa njegov sin HV

- kako ostavinsku masu iza smrti pok. EV čini ¾ dijela čest. zem. [katastarska čestica] dvor površine 440 m2 te zgr. 3410 površine 135 m2, ukupno 575 m2, sve ZU 4955 K. O. [katastarska općina], dok su preostali suvlasnici za po 1/8 dijela BV i ĆV, te nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1018 ukupne površine 457 m2, za ½ dijela, dok je u preostaloj polovici upisana kao vlasnica AV, sestra ostavitelja. Također, ostavinsku masu čini i 36/288 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] ZU598 K. O. [katastarska općina] površine 234 m2, kulture, dvor i gustijerna

- kako u Hrvatskom upisniku oporuka nisu pronađeni podaci po oporuci pok. EV

- kako su u ostavinskom postupku koji se pod brojem O-1412/17 vodio kod javnog bilježnika Ivana Bradarića 11.5.2017. pristupile CV rođ. ČV i RV rođ. H, radi predaje teksta usmene oporuke ostavitelja EV, te su zatražile da se ista pohrani u ostavinski spis

- kako je na ročištu u ostavinskom postupku O-1412/17 održanom 12.5.2017., proglašena usmena oporuka ostavitelja od 28.2.2017. potpisana po svjedocima CV i RV

- kako je na ročište od 26.5.2017. u postupku O-1412/17 pristupio PV, ovdje tužitelj, navodeći da je ostavitelj E **.**.2016. u svom stanu, u nazočnosti svjedoka SV i ĐV sačinio oporuku koju je u omotnici položio u kućni sef. U stanu ostavitelja da je između 21. i 22. 2. 2017. izvršena provala, te su otuđene neke stvari među kojima i sef u kojem se nalazila navedena oporuka, koju je priložio u preslici, za koju tvrdi da je njen sadržaj u cijelosti identičan sadržaju oporuke sačinjene pred svjedocima

- kako je na istom ročištu od 26.5.2017. u postupku O-1412/17 javni bilježnik proglasio fotokopiju oporuke ostavitelja sačinjene pred svjedocima 1.7.2016.

- kako je naprijed proglašenu fotokopiju oporuke na istom ročištu osporio kao pravno nevaljanu i krivotvorenu zakonski nasljednik ostavitelja LV - kako se u naprijed navedenoj proglašenoj fotokopiji oporuke navodi da ostavitelj EV cjelokupnu svoju imovinu ostavlja PV, ovdje tužitelju, te da se sin ostavitelja potpuno isključuje iz nasljedstva, jer je u bolesti potpuno zapostavio oca i s njima odbio svaku komunikaciju, iako je znao da se nosi s teškom bolešću i da mu je potrebna pomoć

- kako se radi o kopiji pisane oporuke pred svjedocima, na kojoj se na mjestu oporučitelja nalazi potpis EV, a na mjestu svjedoka potpisi

SV i ĐV

- kako iz potvrde PU Splitsko dalmatinske II. policijske postaje Split od 17.3.2017. proizlazi da je tužitelj 22.2.2017. u 13,04 sati dojavio toj policijskoj postaji da mu je 21./22. 2.2017. izvršena provala u kući na adresi [adresa] u [adresa], te da je upućena auto ophodnja koja je izvijestila da je na kući promijenjena brava na ulaznim vratima i da je riječ o kući u vlasništvu EV koji je preminuo. Također se navodi kako je 27.2.2017. zaprimljena poštom kaznena prijava tužitelja protiv nepoznatog počinitelja za kazneno djelo teške krađe - kako je rješenjem ovog suda O-1412/17 od 14.2.2018. upućen tužitelj PV da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv HV, sina ostavitelja, radi utvrđenja da je original ostaviteljeve oporuke datirane sa "u Splitu, dana 1.7.2016. g." uništen, izgubljen, sakriven ili zametnut bez znanja oporučitelja, te da predmetna oporuka proizvodi učinke pravovaljane oporuke

- kako je tužitelj protiv naprijed navedenog rješenja ostavinskog suda izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-2878/18 od 9.10.2018.

- kako je predmetna tužba podnesena neposredno sudu 12.12.2018.

- kako je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak pod brojem P-1493/18 koji se vodi po tužbi tužitelja HV protiv tuženika PV radi utvrđenja pravne nevaljanosti usmene oporuke ostavitelja koju su predale

CV i RV

- kako je pred ovim sudom pod brojem Pst-211/17 vođen parnični postupak po tužbi tužitelja PV i WWW Press d.o.o. Zagreb čiji je tužitelj direktor i zakonski zastupnik, protiv tuženika BV, ĆV, TV i HV radi smetanja posjeda

- kako je u naprijed navedenom postupku Psp-211/17 20.5.2019. doneseno rješenje kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi kako su ga navedeni tuženici u noći sa 26. na 27. 9.2017. zasmetali u posljednjem mirnom i savjesnom posjedu nekretnine anagrafske oznake [adresa] u [adresa] (čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. ZU 4955 K. O. [katastarska općina]), te kojim je tražio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, predaju ključeva zgrade i dvora, te zabranu sličnog smetanja ubuduće, koje rješenje je po žalbi tužitelja potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-33/20 od 1.4.2020.

- kako je na traženje suda PU Splitsko dalmatinska II. policijska postaja 15.9.2020. dostavila sudu podatke iz kojih proizlazi da je tužitelj PV **.**.2017. zatražio intervenciju prijavljujući kako je od strane nepoznatog počinitelja izvršena provala u njegov stan u [adresa], nakon čega je 25.2.2017. podnio pisanu kaznenu prijavu po istom osnovu, te je 30.3.2017. podnijeto posebno izvješće s prilozima nadležnom ODO u Splitu. Nadalje, kako je tužitelj 17.9.2017. zatražio intervenciju policije kada je prijavio da je u razdoblju od 6 do 17.9.2019., u vremenu od 12,30 do 12 sati izvršena provala i krađa na istu adresu od strane nepoznatog počinitelja, te da je 25.9.2017. podnio kaznenu prijavu protiv TV i BV, te nepoznatih osoba zbog počinjena kaznenih djela teške krađe, te naknadno 2.10.2017., kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe zbog kaznenog djela prijetnja i uznemiravanja, o čemu je policija 6.10.2017. sastavila posebno izvješće s prilozima te izvijestila ODO u Splitu. Također, u istom izvješću policije navodi se da je ODO u Splitu 20.8.2018. pod brojem K-DO-1456/2018 donijelo rješenje kojim se odbacuje kaznena prijava protiv TV i BV.

- kako su sudu dostavljena posebna izvješća PU Splitsko dalmatinske navedena u prednjem očitovanju iz kojih proizlazi da su djelatnici policije postupali po dojavama tužitelja, te se tako u zabilješci od 22.2.2017. navodi kako je vizualnim pregledom utvrđeno postojanje sitnih komadića željeza koji su ostali od bušenja brave, u zabilješci od 15.3.2017. se navodi kako tužitelj prijavljuje otuđenje umjetničkih slika i sefa u kojem je bilo 10.180,00 eur u apoenima 20x500 eur, 3x50 eur, 3x10 eur i 250CHF u raznim apoenima, 580 kn te srebrni i zlatni nakit, sve u vlasništvu ostavitelja. Izvješću prileži i kaznena prijava tužitelja od 17.9.2017. i 24.2.2017. u kojima se na spominje otuđenje sporne oporuke, a policija je o zatečenom stanju zastavila zapisnik o očevidu 17.9.2017. te izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja istog dana.

- kako su na traženje suda od strane PU Splitsko dalmatinske dostavljena i službena zabilježba od 17.9.2017. sačinjena po dojavi tužitelja u kojoj se na spominje nestala sporna oporuka, te posebno izvješće od 6.10.2017. koja se odnosi na zabilješke o obavljenim razgovorima sa GV, BV, ŠV i ZV. Niti u službenoj zabilješci od 17.9.2017. sačinjenoj od strane policijskog službenika NV, u prijavi tužitelja ne navodi se sporna oporuka. Službena zabilješka od 2.10.2017. odnosi se na obavljeni razgovor s TV gdje ovaj navodi kako je 27.9.2017., nakon što je vidio da tužitelj 17.9.2017. ulazi i izlazi iz kuće u [adresa], ispilio i promijenio lokote na kući, te angažirao čuvare u dogovoru s tuženikom i njegovim punomoćnikom, te su napravili popis stvari u kući i angažirali čuvare. Tom prilikom TV je naveo kako mu nisu poznati podaci da bi ranije, do 27.9.2017. bile izvršene provale u navedeni objekat. Iz daljnjih službenih zabilježki od 3.10.2017. proizlazi da su tuženik i TV angažirali čuvare predmetne nekretnine u osobi IV i ZV, koji obavljaju posao za koji su angažirani.

6.Sve prednje navedeno proizlazi iz isprava koje su stranke priložile ili ih je sud po prijedlogu stranka pribavio u dokazne svrhe.

7.Sud je u postupku saslušao parnične stranke i svjedoke predložene od strane istih.

8.Svjedokinja ČV u svom iskazu navodi kako je predmetnu oporuku potpisala zajedno s EV i ĐV. Ostavitelj da je pročitao sastavljenu oporuku te da ih je pitao žele li ju potpisati, na što je ona reagirala pitanjem o tome je li siguran da želi takvu oporuku, s obzirom da ima sina kojega je isključio. Ostavitelj da je odgovorio kako je siguran u svoju odluku te da ih je zamolio da potpišu oporuku, što su i učinili. Navodi kako nakon potpisivanje ostavitelj tražio da ona slika i pošalje fotografiju oporuke tužitelju, kojega je zvao barba PV. Potom da je presavio oporuku, stavio je u kuvertu i zalijepio, te izjavio kako će je staviti u sef. Nije joj poznato gdje se taj sef nalazi, te tvrdi da je ĐV bio prisutan potpisivanju oporuku istodobno kada i ona. Nije joj poznato gdje je oporuka sastavljena, a potpisala ju je sa bivšim prezimenom CV. Tvrdi kako je ostavitelja poznavala preko 40 godina, kao i njegove pokojne roditelje, da su se jedno vrijeme i družili, nakon čega su im se putevi razišli, te su se ponovno počeli družiti 2013. Te godine da je bio u lošoj financijskoj i zdravstvenoj situaciji, žalio se da nema nikoga, da su ga svi napustili i da ga je sin u potpunosti zanemario, da ne komunicira s njime i da odbija pozive. Nakon takve jedne kave da je sve ispričala tužitelju, nakon čega su EV i tužitelj stupili u kontakt, te je potom tužitelj počeo pomagati EV financijski i voditi brigu o njemu. EV da je bio 100% invalid, da se kretao sa štakama, bolovao o hepatitisa i drugih bolesti, kao žuč ili slično. Imao je dvije operacije koljena i kuka. Tužitelj da ju je zvao da EV kupi spizu i odnese je kada on osobno ne bi bio u Splitu, te da je odnos između njih dvojice bio dobar, da je EV govorio kako ga jedino tužitelj pomaže. Svjedokinja je potvrdila da je potpis na predočenoj preslici oporuke njezin, dok se u pogledu vjerodostojnosti potpisa ostavitelja nije mogla izjasniti. Tvrdi kako nema nikakvih obveza prema tužitelju s osnova ugovora od 21.12.1997. koji se nalazi u sudskom spisu. Navodi kako tužitelja poznaje preko 40 godina i da ima ured u njegovoj kući u [adresa], u [adresa], no njihov odnos opisuje isključivo kao poslovni. Navodi kako ima više poslovnih prostora u Zagrebu koje koristi, pa tako i tužiteljev ured u [adresa], u [adresa]. U vrijeme sačinjena oporuke 1.7.2016. da su se ona i ĐV zatekli u kući ostavitelja, da je ona donijela hranu dok je ĐV, inače kućni majstor, trebao nešto popraviti u toj kući. Tvrdi da je tužitelj isključivo brinuo o EV jer ovaj nije imao financijskih sredstava, nije imao mirovine, nitko o njemu nije brinuo i svi su ga napustili. Tužitelj da bi u razdoblju od 2013 pa dalje znao zamoliti ĐV da pomogne EV ako je trebalo obaviti neke poslove u kući ili oko kuće.

9.Svjedokina ČV saslušana je i u postupku ovog suda Psp-211/17 po tužbi tužitelja protiv OV i dr. radi smetanja posjeda na ročištu održanom 10.12.2018., gdje je vezano uz spornu oporuku navela kako je došla u posjetu ostavitelju koji ju je dočekao s pismom kojeg je pročitao te je tražio da ona oporuku fotografira i pošalje tužitelju. Ostavitelj da je tražio od nje i ĐV, koji je također bio prisutan, da oboje potpišu tu oporuku što su i učinili, nakon čega je izjavio da će je staviti u sef. Par dana nakon smrti EV tužitelj da je predložio da odu u Rankovu kuću uzeti amajliju koju je uvijek imao uza sebe, kako bi je stavili zajedno s njime u grob. Prošli su kroz dvorišna vrata koja su uvijek bila zaključana, dok je gornja brav sa ulaznih vrata bila odvaljena a donja promijenjena, tako da tužitelj sa svojim ključevima nije mogao ući, nakon čega je pozvao policiju koja je izvršila očevid, a potom i odvjetnika Stipu Čaljkušića, koji je predložio tužitelju da ponovno promjeni bravu i postavi dodatnu zaštitu u vidu željeznih rešetki, pa da je tužitelj ponovno promijenio bravu i pozvao policiju. Nakon toga da je otišao na sprovod, te da je došao Rankov sin HV, njegova bivša supruga i sestra. Tužitelj da je bravu promijenio sutradan nakon sprovoda. U svom iskazu datom za potrebe navedenog postupka, ova svjedokinja navodi kako je ključeve nekretnine EV imala i VV, koju je tužitelj angažirao da brine o VV. 22.9.2017. da je na zamolbu tužitelja došla na istu adresu zajedno s ĐV, te da je upravo ĐV kazao da je došlo do provale. Nakon što su ušli u kuću, da su vidjeli odvaljeni prozor i zakrivljeni krakun, te su nazvali tužitelja. Sutradan da je ĐV donio bušilicu kako bi sve mogao pozatvarati i osigurati, te su fotografije poslali tužitelju. Sutradan su vidjeli staklo na podu, to jest ponovno se radilo o provali o čemu su obavijestili tužitelja, koji je zvao policiju. Tijekom policijskog izvida da je na nekretnini pristupila žena koja se predstavila kao vlasnica i dr. OV, koji je kazao kako je njegova sestra suvlasnica nekretnine i da je prilikom prolaska vidjela ljude.

10.U obrazloženju pravomoćne sudske odluke Psp-211/17 od 20.5.2019. sud utvrđuje kako je iskaz svjedokinje CV suprotan iskazu svjedoka ĐV, koji je naveo kako u kući EV prvi put bio nakon njegove smrti, radi čega je isti cijenjen nelogičnim i neuvjerljivim.

11.Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio i podatke iz Fininfo. hr koji se odnose na tvrtku Fenero d.o.o., koja je registrirana na adresi [adresa] a u vlasništvu je svjedokinje CV. Na istoj adresi posluje i tvrtka De facto-eco d.o.o. u vlasništvu tužitelja PV. Također, priložio je u daljnjem tijeku postupka i ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva zaključenim između PV i CV **.**.1997., iz kojeg proizlazi da je tužitelj pozajmio svjedokinji 60.000,00 njemačkih maraka, a kao garanciju svjedokinja ČV (ranije CV) dala je fiduciju na nekretnini površine 1891 m2 upisanoj u ZU 7482 K. O. [katastarska općina], čija je vlasnica bila za 1/8 dijela, što je zabilježeno u zemljišnim knjigama.

12.Svjedokinja CV spominje se u kaznenoj prijavi tužitelja od 25.9.2017. kao osoba nazočna policijskom očevidu od 24.9.2017., gdje se navodi da su ona i ĐV na njegovo traženje, obilaskom nekretnine u [adresa] uočili kako je u istu provaljeno između 23. 9. i 24. 9.2017.

13.Svjedokinja CV saslušana je i postupku ovog suda K-673/2016 na ročištu održanom 5.11.2020. gdje je navela da nema financijskih dugovanja prema PV i da je bila svjedok oporuke u njegovu korist. Navela je da između njih postoji dugogodišnja poslovna suradnja oko 20 godina jer ima ured u vlasništvu u njegovoj zgradi u [adresa] u [adresa].

14.Svjedok ĐV saslušan je također na ročištu održanom 10.12.2018. u postupku Psp-211/17, gdje je izjavio da nije poznavao pok. EV, da je dolazio u kuću anagrafske oznake [adresa] na zahtjev i nagovor PV i u prisutnosti CV. Navodi da nije bilo nikoga u kući kada su on i CV tu dolazili. Prvi put u tu kuću da je došao na poziv tužitelja kada je bila provala, gdje su sve stvari bile razbacane po kući. Ne sjeća se da je tada došla policija, već pretpostavlja da je CV sastavila neki zapisnik. Nakon te prve provale da je s drugim ljudima na inicijativu tužitelja dolazio oko predmetne kuće. Posebno upitan je li bio svjedok pisane oporuke kojom je EV svoju imovinu ostavio tužitelju uz predočavanje preslike iste, ovaj svjedok je naveo da se ne sjeća te oporuke i da ne zna je li to njegov potpis.

15.Svjedok ĐV saslušan je pred ovim sudom u postupku K- 673/16 5.11.2020. gdje je iskazao kako nije bio svjedok oporuke u korist PV. Također je naveo da je jedno vrijeme radio u tužiteljevoj firmi kao direktor, za što nije dobivao novčanu naknadu, da je hranio njegove pse kada bi bio odsutan i obilazio kuću, sve to bez naknade.

16.Svjedok ĐV saslušan je u istom svojstvu na ročištu od 14.6.2021. u predmetu ovog suda K-1152/2015, gdje je naveo kako je bio svjedok oporuke u korist PV, te da nikada nije izjavio kako nije bio svjedok oporuke u korist tužitelja. Na pitanje vezano uz njihov odnos, odgovorio je da su poznanici.

17. Djelatnici PU Splitsko dalmatinske I Policijske postaje Split sačinili su 16.10.2017. službenu zabilježbu broj 511-12-23/17.IL u vezi obavljenog obavijesnog razgovora sa ĐV. U zabilješci stoji kako poznaje tužitelja preko 30 godina, da su prije 13. godina osnovali zajedničku tvrtku u kojoj je bio odgovorna osoba godinu dana, da pazi na kuću tužitelja kada izbiva iz Splita, da s tužiteljem odlazi na njegovo imanje u Kaštelima, pa da je tako bio s njim prije 5 mjeseci u kuću u [adresa] u [adresa], za koju mu je tužitelj rekao da je njegova. To prilikom da su očistili dvor, te da ga je tužitelj zamolio jednog petka da obiđe kuću. Navodi da su kroz rujan 2017. u kući bile dvije provale, te da je prilikom prve provale bio prvi put sa KV u kući, da je očisti stakla, a drugi put sa CV, tužiteljevom prijateljicom koja ima ključ od kuće. Zajedno sa CV na poziv PV da su obavijestili policiju o provali. Nadalje, u istoj zabilješci se navodi kako ĐV navodi da ne poznaje osobu po imenu EV, da je nikada nije susreo niti vidio, da nije bio svjedok oporuke od 1.7.2016. koja mu je predočena, niti bilo koje druge oporuke, kao i da s tužiteljem i CV nije potpisivao nikakvu oporuku, niti bio svjedok oporuke. Također, navodi da s osobama koje su navedene u oporuci od 1.7.2016. nije bio u kući na adresi [adresa], te da je prvi put u toj kući, samo u dvoru, bio prije 5 mjeseci, te kroz rujan 2017. zbog navedenih provala. Za potpis na koji se nalazi na predočenoj oporuci, navodi da je moguće skeniran i da tužitelj ima njegove potpise na poslovnoj dokumentaciji tvrtke De facto eco d.o.o. koja je ostala kod njega. Upitan može li dati svoj potpis za potrebe vještačenja, svjedok je naveo kako za tim nema potrebe, da predmetna oporuka nema nikakve veze s njim i da želi napisati pisanu izjavu, što je i učinio, te je u toj vlastoručnoj pisanoj izjavi naveo sve naprijed navedeno.

18.Svjedok ĐV pozivan je od strane ovog suda više puta radi davanja iskaza neuspješno, unatoč činjenici da je sud tražio terenske provjere podataka o njemu od MUP-a. U svom iskazu navodi da se ne sjeća kako je u životu potpisao bilo kakvu oporuku, niti da bi ga EV, ili bilo tko drugi pozvao da potpiše bilo kakvu oporuku. Navodi da ga je CV jedan put pozvala da nekom čovjeku, kojega je vidio 2-3 puta u životu nešto potpiše, no ne sjeća se je li to bila oporuka. Sjeća se da je potpisao neki list papira, na kojemu je nešto pisalo, te da je osim njega i CV, bila nazočna ta treća osoba, čijeg se imena ne sjeća. Navodi kako je bio zamoljen doći u tu kuću nešto popraviti, da se ona nalazi negdje oko nove dvorane na Gripama, te da je i ranije tu dolazio nešto popravljati jer je bio nezaposlen. Ne može se sjetiti koliko puta je dolazio, jer je prošlo 6 do 7 godina, a u glavnom je dolazio u društvu CV i tužitelja. Ne sjeća se da je pročitao ono što mu je CV dala da potpiše, radilo se o gotovom tekstu koji se nije pisao za vrijeme dok je bio tamo. Potom navodi kako tada nije razgovarao sa PG, da je čovjek bio bolestan i ležao u krevetu. Ne sjeća se da bi na tom dokumentu već netko bio potpisan, te dok je bio tu nitko istovremeno nije potpisivao dokument, te se uopće loše sjeća kako je taj dokument potpisao. S EV da nije razgovarao o tome što potpisuje, niti ga je pitao može li to potpisati. EV je bio u krevetu i to se potpisivalo u njegovoj sobi. Ne sjeća se što mu je CV rekla u pogledu razloga potpisivanja, potom da mu ista nije rekla što potpisuje. Kada mu je predočena preslika oporuke sa strane 16. spisa, izjavio je da se na njoj nalazi njegov potpis. Potvrdio je da tužitelja poznaje 30 do 40 godina, te da je bio "potpisnik" u njegovoj firmi, te je naveo kako ga je o ročištu obavijestio upravo tužitelj.

19.Sud je u dokazne svrhe saslušao i parnične stranke, koje su svoj iskaz dale i u postupku ovog suda P-1493/2018 na ročištu održanom 9.7.2019. u predmetu po tužbi tužitelja HV, protiv tuženika PV radi utvrđenja da usmena oporuka ostavitelja izjavljena pred svjedokinjama CV i RV, proglašena pred javnim bilježnikom 12.5.2017. nije istina niti pravno valjana.

20.U svom iskazu datom u predmetnom postupku, tužitelj u bitnom navodi kako je od ČV dobio podatak da je EV u ljeto 2016. sastavio pisanu oporuku, u nazočnosti ČV (ex CV) i ĐV. Nekoliko mjeseci ranije da mu je ĐV najavio kako će to učiniti u znak zahvalnosti za sve što je učinjeno, za sve ono što mu je pomagao kod svakodnevnih obveza i sporova koje je EV imao u tijeku. U to vrijeme da je vodio sporove sa sestrom AV, pokojnom majkom, TV i odvjetnicima Ankom Radić i Mladenom Vuškovićem i još nekim osobama. Navodi kako je osobno angažirao odvjetnika Feliksa Dukana da obavi određena odvjetničke radnje vezano za te sporove za njegov račun uz suglasnost EV, te da je ovaj pokrenuo određene postupke pred sudom u Zadru. Sporove koji su pritiskali EV da su ga vodili ka financijskoj neimaštini, te da je u njemu (tužitelju) našao zaštitu. Navodi kako osobno nije sudjelovao u kreaciji i sastavljanju oporuke, niti ju je inicirao. Kada je oporuka napisana i potpisana, EV da je zamolio CV da ju fotografira i prenese njemu (tužitelju) u PDF formatu. EV da mu je govorio kako ima problema sa TV, njegovom sestrom i majkom, te da ne zna kako će izaći iz tih problema. Tužitelj potom iskazuje činjenice vezane uz problem i odnos EV i TV vezano uz kupoprodaju nekretnine u [adresa], navodeći kako je EV rekao da mu je TV postavio zamku iz koje će se teško izvući. Glede oporuke navodi da je nakon potpisivanja EV rekao da će oporuku pohraniti u sef, koji se nalazio u sobi punoj knjiga u kojoj je držao osobne dokumente i nešto zlatnine. Pokazivanju ČV i DV, koji je u više navrata boravio kod EV kako bi ga educirao na rad na računalu, oporuka je završila u sefu. Pretpostavlja da je DV, koji nema pravničkog znanje i iskustva, napravio EV koncept oporuke. Tvrdi kako je nakon provale u kuću EV odnesen i sef, za kojeg mu je EV govorio da će mu dati ključeve, što ga nije zanimalo. U kuću da je provaljeno neposredno prije ukopa EV, da je policija ignorirala njegov poziv, te da je došla sutradan i nije utvrdila sve što je otuđeno, već samo utvrdila činjenicu provale. Nakon toga da su u više navrata iste osobe provaljivale u kuću, te da je uvijek druga policijska postaja zaprimala njegove prijave i zataškavala ih, ali su djelatnici policije opservirali predmetnu nekretninu i evidentirali što su vidjeli. Tvrdi da je predmetna oporuka nestala iz sefa prilikom prve provale, neposredno prije ukopa.

21.Tužitelj je u predmetu ovog suda P-1943/18 opširno iskazivao glede poznanstva i prirode odnosa njega i pok. EV, bolesti od kojih je pokojnik bolovao, imovini koju je imao i raspolaganjima s tom imovinom, vezno uz ugovor o prodaji sklopljen s poliklinikom Matulić. Navodi kako je s pokojnim EV zaključio 2014. ugovor o uzdržavanju, kojim se obvezao pomagati EV financijski i na drugi način, dok se ovaj obvezao nakon što proda kuću u [adresa], vratiti mu uložena financijska sredstva, bez kamate. U tom iskazu navodi kako je EV pred ČV i HG, kao svjedocima sastavio pisanu oporuku na računalu koje mu je poklonio, dok je printer bio J, koja ga je obučila za rad na računalu. ČV je tu oporuku slikala, te mu je jedne prigode, ne zna točno kada proslijedila.

22.Tuženik u svom iskazu navodi kako su njegovi roditelji rastavljeni od šeste godine njegovog života, te da je bio povjerenje na daljnji odgoj i roditeljsku skrb majci. Oca da je viđao redovito, da kasnije nije plaćao alimentacije, da to nije niti tražio od njega, te da su znali kako će riješiti financijsko stanje prodajom kuće. Upoznat je sa zdravstvenim stanjem oca, njihov odnos držao je normalnim, posebno sa obzirom na činjenicu da je u kolovozu 2016. otišao raditi u Dubrovnik, gdje je i živio, a prije toga je studirao arhitekturu. Za spornu oporuku je prvi put saznao na ostavinskoj raspravi. Zadnji put oca je vidio za Božić 2016. i nije mu spominjao tužitelja, ali mu je spominjao potencijalnog kupca, da je u pitanju vlasnik neke ordinacije, bez spominjanja imena. Poznato mu je da je njegov otac susjedima dao da koriste dvorište za parkiranje motora, te da je jedno vrijeme dvorište dao za najam autopraonice. Tvrdi da on nije nasilno ušao u kuću nakon očeve smrti, niti angažirao treće osobe da to učinu. Naknadno je saznao kako je tužitelj imao ključeve kuće, da je zvao policiju zbog provale, dok njega osobno nitko nije obavijestio. Tvrdi da njegov otac nije imao sef u kući, ali je imao neke vrijedne stvari, kao na primjer nakit i nekretnine, s obzirom da su njegovi djed i baka svojedobno imali antikvarijat u Trstu. Ukoliko je u kuću provaljeno, pretpostavlja da su neke stvari oduzete. Mjesecima kasnije da je sa dr. TV ušao u kuću i nije primijetio tragove provale. Za CV zna da je prijateljica njegovog oca iz mladosti, no nije s njom bio u redovnim odnosima, niti mu je poznato da bi brinula o njemu, nisu imali takav odnos. Također, nije mu poznato da bi neka treća osoba brinula o njegovom ocu. Otac mu nije dao naslutiti da bi mogao sastaviti oporuku u kojoj on neće biti naveden kao nasljednik.

23.U bitnome je tuženik identično iskazivao i u predmetu ovog suda P- 1943/2018 na ročištu od 9.7.2019. Ovdje navodi kako je otac uvijek govorio da će mu ostaviti ono što je njemu njegov otac ostavio, te ponavlja da otac nikada nije spominjao tužitelja.

24.Sud je saslušao i predložene svjedoke UV, MV i FV. Riječ je o osobama koje su poznavale pokojnog EV kao osobu koja je živjela u njihovom susjedstvu te imala vrt odnosno prostor oko kuće gdje su EG i FV držali vozila odnosno motore, te za to plaćali EV određeni manji novčani iznos. Svjedok EG navodi da je najprije parkirao skuter u dvorištu ostavitelja nekih 6 do 7 godina uz mjesečnu naknadu od 60 do 70 kn, a u međuvremenu da je kupio automobil, te da je za parkiranje vozila i skutera plaćao 150,00 kn mjesečno. Navodi da je dnevno bio u dvorištu EV cca 4 do 5 puta dnevno, da je on često boravio u kuhinji, da bi se naslonio na prozor i da su pričali. Jednom prilikom da je u dvorištu zatekao tužitelja koji mu je rekao da izvadi motor jer će se tu nešto raditi. Prije tog događaja da EV nije vidio par dana, a kasnije da ga je viđao redovito. Navodi da je pokojnika vidio 7 do 8 dana prije smrti, da je odlazio u šetnje, žalio se na bolove u koljenima, govorio o operaciji u Biogradu, žalio se na kuk i prostatu. Tvrdi da kroz tih 6 do 7 godina suradnje s pokojnikom nije vidio da netko dolazi kod njega i brine o njemu, osim što je jedanput vidio čistačicu, za koju je pokojnik naveo da je plaća. Također, viđao je i svjedoka MV, koji je obrezivao biljke, te okopavao i čistio dvorište EV. Sjeća se također da je jedno vrijeme EV iznajmljivao prostor defektologiji. EV mu nikada nije spominjao tužitelja, ni JG niti ĐV, niti činjenicu da bi sastavio oporuku. Poznato mu je da je pokušavao više puta prodati kuću, te da je govorio kako će nakon toga kupiti sinu stan i popraviti kuću na Silbi. O odnosu sa sinom nije pričao, te smatra da bi mu s obzirom na njihov odnos rekao da ima oporuku, ili da je nešto prodao.

25.Svjedok CG navodi kako je EV upoznao 2004. na Badnjak, a zadnjih 5 do 6 godina prije njegove smrti da su se intenzivnije viđali ili čuli mobitelom 3 do 4 put tjedno, te je svjedok odlazio kod njega, vozio ga do liječnika ili do pošte, te do obiteljske liječnice dr. ŽG na Skalice. Nije mu poznato da bi EV sastavio oporuku, ali mu je poznato da je primao socijalnu pomoć, da su mu neke iznose davali susjedi koji su u njegovom dvorištu držali motore, i da je čekao mirovinu iz Slovenije. Poznato mu je da je imao nekog rođaka u Zagrebu koji mu je pomagao. Pred kraj života kada je ušao u postupak prodaje kuće, EV da je govorio kako će sinu dati 30.000,00 eura da ide na specijalizaciju u Švicarsku. Također, svjedoku je poznato kako je Bogdanićev sin studirao i zaposlio se u Dubrovniku, te bi se s ocem čuo mobitelom. Ovaj svjedok navodi kako je sređivao vrt oko Bogdanićeve kuće za gušt i bez naknade. Uglavnom EV nikada nije spominjao oporuku. Tužitelja je prvi put susreo krajem ljeta 2016., dok je EV umro u drugom mjesecu 2017. U vrijeme kada je susreo tužitelja u kući EV, ovaj da je već bio u prodaji kuće, u sklapanju kupoprodajnih ugovora i predugovora, te da je tu sve zapelo a tužitelj mu je došao pomoći. CV da je razgovarala s EV i rekla mu da će mu poslati čovjeka. Po Rankovoj priči, i on ga je tada prvi put vidio, nije ga poznavao, što pretpostavlja po tome kako su razgovarali. Tužitelja je vidio kod EV 4 do 6 puta, te pretpostavlja da je dolazio zbog prodaje kuće. EV je kod tužitelja u njegovom uredu u gradu bio jedanput. CV nikada nije vidio kod EV u kući, već na sprovodu. ĐV ne poznaje niti ga je EV spominjao. Poznato mu je da je bilo puno kupaca zainteresiranih za kuću pokojnog EV, a zadnji da je bio dr. TV kao najbolji kupac, no tu je nešto zapelo. Svjedoku nije poznato ništa o provali EV u kuću, a o njegovoj smrti obavijestio ga je tužitelj. Početkom tjedna da je kontaktirao EV telefonom i da je sve bilo u redu, zbog čega ga je činjenica njegove smrti šokirala. Kada mu je saopćio činjenicu da je EV umro, tužitelj da je rekao kako ne treba obavijestiti njegovog sina i sestru, niti dati šonetu u novine, te mu je rekao "ja ću se vama javiti pa ćemo vidjeti što ja mogu napraviti za vas, a što vi možete napraviti za mene".

26.Svjedok FV u svom iskazu također navodi da je u dvorištu EV parkirao motor, te prao automobil, no EV nikada nije govorio o svojoj želji da sastavi oporuku, niti oporučnu volju. Kada bi se dotakli teme o prodaji kuće, EV je kako svjedok navodi govorio da će dio novca od prodaje dati sinu za kupnju stana, a drugi dio sebi za kupnju stana. Poznato mu je da je u fazi prodaje kuće više osoba iskazivalo želju za kupnjom i da se spominjao iznos od 700 000,00 do 500 000,00 eura, a postojala je i mogućnost nadogradnje. Svjedok ne poznaje tužitelja i navodi kako nije dolazio kod EV, već je kod njega viđao jedino CG. Navodi kako je EV umro iznenada, prije toga da je bio vitalan i da ga je viđao, da je bio samostalan s time što je u zadnje vrijeme koristio štake, ali nikada nije tražio pomoć od nikoga. Niti ovaj svjedok ne poznaje ni ČV i RG, niti ih je EV spominjao.

27.Svjedok TV navodi kako je pokojnog EV upoznao u ljeto 2015. kada je saznao da prodaje kuću u [adresa] blizu njegove poliklinike, te da je imao namjeru preseljenja u veći prostor. EV da mu je rekao kako su se neki ugovori izjalovili i da ima namjeru prodaje. U kontaktima da je spominjao sina koji studira arhitekturu i ne živi u [adresa], te d a ima kuću na Silbi. Za spornu oporuku o d1.7.2016. izjavljuje da je laž. Svjedok je iznosio činjenice koje se odnose na pregovaranje i sklapanje predugovora o kupoprodaji nekretnine u [adresa], što nije vezano za predmet spora, osim što govori u prilog iskaza ostalih svjedoka da je EV imao ozbiljnu namjeru prodati kuću u [adresa] te da je našao kupca, te njegovom stanju u periodu od ljeta 2015. do ljeta 2016. Svjedok C navodi kako EV u tom periodu nije spominjao tužitelja, da bi krajem ljeta 2016. kada su se trebali naći radi sklapanja glavnog ugovora, najavio kako će na sastanak doći i tužitelj. Prethodno mu je rekao da ima prijateljicu koja ga je upoznala s tužiteljem, koja je dugo u poslu s nekretninama, te da će mu tužitelj pomoći da vidi je li s ugovorom sve pravno uredno. Početkom rujna 2016. da su došli na dogovoreni sastanak u Cukarin, te da je tužitelj rekao kako će on pogledati ugovor, ako što treba iskorigirati i slično. Glede tog prvog dojma, budući da ga ranije nije poznavao, da je mislio kako će sve biti u redu, dok je kasnije saznao da je u pitanju izvanserijski prevarant koji se veliki dio života isključivo time bavi, te da EV nije jedina osoba koju je pokušao prevariti. Tvrdi da mu se naknado javilo više osoba s pričama kako je i njih tužitelj prevario. Nakon tog razgovora u Cukarinu da su počela natezanja iako je sve bilo spremno za isplatu, radi čega je shvatio da će doći do prevare, te je otišao na policiju po savjet, gdje mu je jedna visoko pozicionirana osoba Krim policije rekla da tužitelja prate već godinama, te ako se što dogodi EV, da će tužitelj doći s papirom da mu je EV sve ostavio. Njegova majka i sestra, koje se također spominju kao kupci u ugovoru d asu podnijeli prijavu polici i ODO-u radi prijevare i krivotvorenja protiv tužitelja. Navodi dalje kako je E zadnji put vidio manje od tjedan dana prije smrti, kada se vjerojatno vraćao iz kafića, te ga je pitao zar ne vidi da ga tužitelj želi prevariti. Svjedok nije upoznao CV niti ĐG, već je za njih čuo interesirajući se za ishod ostavinskog postupka iz smrti pok. EV. Nije mu poznato niti da bi u kuću EV bilo provaljeno za vrijeme njegova života, a nakon što je umro da je pored kuće prolazio nekoliko puta dnevno, jer mu je to dnevna rutina na putu od kuće do poliklinike, i nikada nikoga nije vidio. Krajem ljeta 2017. da je vidio neke ljude u vrtu i oko kuće radi čega je zvao sestru, da se spusti i vidi o čemu je riječ, jer su one i majka bile upisane kao vlasnice za ¼ dijela. Osobno da je također pristupio, te da mu je rečeno kako se radi o tobože izvršenoj provali, da je bila policija, te da se obratio nekoj ženi, koja se predstavila kao CV. Vidio je i drugu osobu, neuglednog i bijednog izgleda, pa je pretpostavio da je to ĐV, za kojega navodi da je njihov rob, kojega tretirao kao psa na lancu i daju mu oglođanu kost, da ih se boji i da su mu zaprijetili kako se ne smije pojaviti na sudu kao svjedok. Ovo posljednje da je njegova pretpostavka. U posjedu kuće u [adresa] sada je njegova bivša supruga s dvoje djece uz suglasnost njegove majke i sestre.

28.Tužitrelj je u spis dostavio izjavu svjedoka DV u kojoj se navodi da ga je s EV upoznao PV sredinom ljeta 2015., kako bi ga podučio korištenju računala koje mu je poklonio tužitelj. U kući EV da je boravio cca 5 puta u 3 tjedna. EV d aga je sljedeće ljeto pozvao i ponudio da stanuje kod njega, što je odbio a iz razgovora je shvatio da je Bogdanićevo zdravstveno stanje narušeno i da je zabrinut za budućnosti. Navodi kako mu je jednom prilikom ne najavljena pristupila gospođa koja je donijela kućne potrepštine i hranu i potom počela pripremati jelo. Zaboravio je obećanje da će ponovno pristupiti, pa ga je EV ponovno nazvao. Kada je došao sredinom dana, da je EV zatekao nervoznom, jer je planirao kombi vozilom za invalide otići na more, što je propalo, što ga ja on osobno odveo na Marjan. Slijedećeg dana da ga je posjetio i da je bio neraspoložen, da je govorio kako je pri kraju i da se ne može nadati dobru, da su mu svi osim barba PV okrenuli leđa, da mu je najteže što ga sin posljednjih 15ak godina nije nazvao, da je odbijao njegove pozive, te da je nedavno na računalu napisao oporuku koju su potpisali svjedoci, te ga je iznenadilo kada mu je pokazao arak papira i rekao da pročita tekst. Dok je on čitao tekst u dnevnoj sobi, koji je bio ispisan na jednoj stranici, EV da je u polu ležećem položaju prilegao na kauču. Ne može se sjetiti detalja iz sadržaja teksta, osim da svoju imovinu ostavlja tužitelju. Nakon dovršenog čitanja EV ga je pitao je li to u redu, no ne sjeća se koji odgovor mu je točno dao. Potom je EV ponovno uzeo papir na kojem je bilo više potpisa i vratio ga je u kovertu iz koje ga je i izvadio. Taj događaj svjedok je prenio tužitelju, od kojega je dobio odgovor da je to Rankova sudbina i da ga pokuša oraspoložiti.

29.Prema odredbi čl. 26. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.

30.Prema odredbi čl. 29. ZN-a valjana je ona oporuka koja ne napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

31.Prema odredbi čl. 31.ZN-a oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

32.Prema odredbi čl. 41. ZN-a oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

33.Za pravnu valjanost pismene oporuke pred svjedocima odlučna je istodobna nazočnost dvaju svjedoka oporuke, to jest bitno je da oporučitelj pred dvojicom istodobno nazočnih svjedoka potpiše oporuku izjavljujući da je to njegova oporuka, o čemu se izjasnila i sudska praksa u brojnim odlukama. Dakle, pravno je nevaljana pismena oporuka pred svjedocima ako je ostavitelj nije pred svjedocima potpisao izjavljujući da je to njegova oporuka pa makar je izjavio da ju je ranije potpisao. 34.Da bi uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta oporuka imala učinke pravno valjane oporuke, potrebno je utvrditi postojanje svih zakonom utvrđenih pretpostavki za valjanost oporuke, a teret dokaza je na zainteresiranoj osobi, u konkretnom slučaju tužitelju.

35.To znači, da bi uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta oporuka imala učinke pravovaljane oporuke, potrebno je utvrditi postojanje svih zakonom utvrđenih pretpostavki za valjanost oporuke, to jest da ju je učinio oporučitelj koji je sposoban za oporučivanja, da je njenom očitovao svoju volju bez mana koje štete valjanosti oporuke, da je to očitovanje učinio u nekom od oblika predviđenih za valjano oporučivanje, u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl.31. ZN-a, da je sadržaj tog očitovanja – raspolaganje za slučaj svoje smrti koje je moguće i dopušteno.

36.Tužitelj je u postupku trebao dokazati sve navedene činjenice koje su relevantne za rekonstrukciju oporuke, prvenstveno da je oporučitelj zaista oporučio, a potom da je oporučio na jedan od načina predviđen zakonom.

37.Dužnost je tužitelja u postupku da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građansko – pravne i procesne pravne. Tužitelj treba navesti pravno relevantne činjenice koje u svojoj cjelini čine jedan historijat događaja kojim pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Takve činjenice treba da pokažu kako postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga kojeg zakon predviđa kao i osnovu za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži.

38.Činjenice koje se navode u tužbi moraju biti dovoljno precizirano opisane da omogućuju konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa (sistem supstanciranja stvarne osnove spora). Tužitelj ranije nije morao, ali sada mora, već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. Nadalje, dužan je navesti za koje se činjenice nude određena dokazan sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati.

39.Ne predlaganje dokaza za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema stajalištu sudske prakse nije razlog za odbacivanje, već za odbijanje tužbenog zahtjeva (VSRH Gž-2035/78).

40.Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

41.Novelirani ZPP dakle inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.

42.U vezi prednjeg, već se izjasnila i Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.

43.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl.8. ZPP-a (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 ., 114/22. i 155/23.) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, jer u postupku nije utvrđeno postojanje pisane oporuka pred svjedocima oporučitelja EV sačinjene 1.7.2016., pa se stoga u konkretnom slučaju ne radi o uništenoj, izgubljenoj, skrivenoj ili zametnutoj oporuci. Ovo proizlazi iz dokaza izvedenih u postupku koje je sud cijenio pojedinačno i ukupno u međusobnoj vezi. Tužitelj tvrdi kako je sporna oporuka sačinjena 1.7.2016. u kući EV, te da su je istodobno pročitali i potpisali oporučitelj i dva svjedoka, ČV (ex CV) i ĐV. Međutim, iskazi ovih svjedoka sudu nisu uvjerljivi, logični ni istiniti, te sud smatra da se radi o iskonstruiranim iskazima za potrebe predmetnog postupka. Naime, ČV je dugogodišnja prijateljica i poslovna suradnica tužitelja, te je prilikom njenog saslušanja ovaj sud stekao dojam da se radi o osobi koja ne iskazuje istinito, već onako kako tužitelj od nje očekuje. Prilikom iskazivanja nije pokazivala sigurnost ni uvjerljivost, a radi se o osobi koja se pojavljuje kao svjedok ne samo predmetne sporne pisane oporuke, već i sporne usmene oporuke istog oporučitelja, zbog čega se vodi i drugi parnični postupak pred ovim sudom. Ono što je najbitnije jeste da se kao sudionici sporne oporuke pojavljuju pok. EV kao oporučitelj, te ČV i ĐV, kao svjedoci pisane oporuke, a iskazi oporučnih svjedoka ČV i ĐV u cijelosti se razlikuju, te vrve nelogičnošću i neživotnošću. Tako, svjedokinja ČV navodi kako su ona i ĐV istodobno potpisali oporuku, te da je oporučitelj tražio da je ona slika i pošalje fotografiju tužitelju, a potom da ju je stavio u kuvertu i zalijepio, te izjavio kako će je staviti u sef, dok njoj nije poznato gdje se taj sef nalazi. Potom navodi da je potpis na spornoj oporuci njen, dok se u pogledu vjerodostojnosti potpisa ostavitelja nije mogla izjasniti, što je začudno s obzirom da tvrdi kako su svih troje sudionika oporuke istodobno potpisali istu. Međutim, ono što u cijelosti kompromitira iskaz ove svjedokinje, jesu iskazi više puta saslušavanog ĐV, kako pred sudom, tako i pred djelatnicima policije, koji su o tome sačinili službene zabilješke koje prileže spisu. Ovaj svjedok u svom iskazu navodi kako se ne sjeća da je u životu potpisao bilo kakvu oporuku, niti da bi ga EV ili bilo tko drugi pozvao da potpiše bilo kakvu oporuku. Potom navodi da ga je CV pozvala da nešto potpiše nekom čovjeku kojega je vidio 2 do 3 puta u životu, ali se ne sjeća da je to bila oporuka. Izjavljuje u ovom postupku kako je i prije dolazio u kuću EV da nešto popravlja, isključivo u društvu gospođe CV i tužitelja. Tekst kojega je potpisao da je prethodno bio napisan, da nije razgovarao s EV i da je ovaj ležao u krevetu. Dakle, ovaj svjedok koji se nije odazivao pozivima suda dok ga tužitelj nije pozvao, iskazuje da je EV bio bolestan u krevetu u svojoj sobi, dok svjedokinja ČV izjavljuje da su sjedili kod EV u dnevnom boravku, te da je on izvadio sastavljenu oporuku, a poslije ju je čak odnio u sef za koji ona ne zna gdje se nalazi. Dakle dva svjedoka oporuke iskazuju različito u pogledu mjesta potpisivanja, stanja oporučitelja i istodobnosti potpisivanja, jer svjedok ĐV navodi kako mu je papir na potpis dala CV i ne spominje da mu je oporučitelj pročitao oporuku. Svjedokinja ČV (CV) navodi da im je EV pročitao oporuku i pitao ih žele li ju potpisati, dok svjedok ĐV navodi da oporuku nije pročitao, te da je potpisao ono što mu je CV dala da potpiše, a ne da je to oporučitelj tražio od njega. Po iskazu ove svjedokinje i tvrdnji tužitelja, EV je bio takvog zdravstvenog stanja da je nakon što ga je tužitelj obučio rukovati računalom putem DV, sam sastavio oporuku i pozvao dva svjedoka kojima ju je pročitao i tražio od njih da ju potpišu, te potom odnio na (ne)poznato mjesto gdje se nalazi sef, dok iz iskaza svjedoka ĐV ovom sudu proizlazi da je EV bio bolestan i ležao u krevetu u spavaćoj sobi, te da je potpisao ono što mu je dala CV, a ne EV, koji mu nije pročitao oporuku i naveo da je to bila njegova posljednja volja.

44.Svjedok ĐV saslušan je u postupku ovog suda Psp-211/17 10.12.2018. gdje je izjavio da nije poznavao pok. EV, te da je prvi put u njegovu kuću došao na poziv tužitelja kada je bila provala, da se ne sjeća sporne oporuke i ne zna je li na istoj, budući mu je predočena, njegov potpis. U predmetu ovog suda K-673/16 **.**.2020. ĐV je decidirano iskazao da nije bio svjedok oporuke u korist PV, dok je u predmetu K-1152/15 14.6.2021. naveo kako je bio svjedok sporne oporuke, te da nikada nije izjavio kako nije bio svjedok oporuke u korist tužitelja. Međutim, niz različitih iskaza svjedoka ĐV i kompromitiranost njegovog iskazivanja najviše dovodi u pitanje službena zabilješka PU Splitsko dalmatinske od 16.10.2017. i izjava koju je sam potpisao istog dana djelatnicima policije. Tom prilikom ovaj svjedok navodi da ne poznaje EV, da ga nikada nije susreo niti vidio, da nije bio svjedok oporuke od 1.7.2016. koja mu je predočena, niti bilo koje druge oporuke, te da s tužiteljem i CV nije potpisivao nikakvu oporuku, da je prvi put u kući u [adresa] bio u travnju 2017., da je njegov potpis na oporuci moguće skeniran i da ga tužitelj ima u poslovnoj dokumentaciji tvrtke De facto eco koja je ostala kod njega. Ova službena zabilješka i izjava svjedoka ĐV za sud imaju posebnu dokaznu snagu iz razloga što su kasniji iskazi dani s vremenskim odmakom, te su ostavili svjedoku vremena i prostora da svoj iskaz prilagodi interesu tužitelja s kojim je očigledno povezan na razne načine. Radi se o iskazu datom djelatnicima policije u obavljanju njihove redovne djelatnosti, i baš postupanja po prijavi tužitelja glede provala u nekretninu koja predstavlja ostavinsku masu oporučitelja, te je uz iskaz dan policiji ovaj svjedok sastavio i vlastoručnu izjavu iz koje jasno proizlazi da 1.7.2016. nije bio u kući EV niti je zajedno sa svjedokinjom CV potpisao spornu oporuku.

45.S obzirom na ovako dan iskaze svjedoka ČV i ĐV, jasno proizlazi da EV **.**.2016. nije sastavio, potpisao niti pročitao oporuku u nazočnosti dva istodobno prisutno svjedoka u smislu odredbe čl. 31. ZN-a, pa je za zaključiti da je preslika oporuke koja je proglašena u ostavinskom postupku nečija konstrukcija.

46.Što se svjedoka DV tiče, isti je po mišljenju ovog suda sastavio izjavu u prilog tužitelja, da bi navodno osobno vidio list papira na kojemu je stajalo da oporučitelj sve ostavlja PV, s potpisima više osoba. Iako sud nije saslušavao ovog svjedoka neposredno, nesporno je da se radi o osobi iz bliskog kruga tužitelja s kojom je tužitelj u odnosu jednakom onom s svjedocima CV i ĐV, dakle radi se o osobama koje su po njegovom nalogu i za njegov račun, kako sam navodi u svom iskazu, obavljali poslove, odnosno naredbe koje im je davao vezno uz oporučitelja EV.

U postupku su saslušani svjedoci EG, MV i FV, koji su EV poznavali dugi niz godina, te niti jednom od njih nije poznato da bi sastavio oporuku, da bi tuženik brinuo o njemu i da bi EV imao namjeru isključiti jedinog zakonskog nasljednika od nasljeđivanja. Sud nema razloga sumnjati u istinitost iskazivanja ovih svjedoka, te njihove iskaze cijeni životno uvjerljivim i logičnima. Iskaze parničnih stranaka, zbog opravdane zainteresiranosti za uspjeh u sporu sud cijeni subjektivnima, s time što tuženik očigledno i nije imao saznanja o ulozi tužitelja u životu njegovog oca, pa tako i nije mogao imati neposrednih saznanja o tome što se doista događalo u periodu od srpanja 2016. do smrti njegova oca. Međutim, oca je vidio posljednji put za Božić 2016., a on je umro **.**.2017., nakon 2 mjeseca, te nište ne upućuje na zaključak da su njihovi odnosi bili poremećeni, a dinamika viđanja, s obzirom na posao tuženika, ne može utjecati na kvalitetu odnosa, međusobnu ljubav i povjerenje. Što se iskaza svjedoka TV tiče, on tužitelja drži odgovornim za to što nije došlo do realizacije ugovora o kupoprodaji kuće u [adresa] s pok. EV, pa je u tom djelu njegov iskaz koji se odnosi na ocjenu ponašanja tuženika djelomično subjektivan. Međutim, i ovaj svjedok imao je više kontakata s pok. EV, gdje ovaj nije spominjao oporuku niti mogućnost isključenja sina iz nasljeđivanja, već naprotiv, namjeravao je od kupoprodajne cijene dio izdvojiti upravo za njega. Dakle, sud na temelju neposredno izvedenih dokaza saslušanjem svih naprijed navedenih svjedoka, iskaze svjedoka EG, MV, FV i TV drži uvjerljivima, logičnima i istinitima, za razliku od iskaza svjedoka CV i ĐV.

47. Sudu je znakovito da tužitelj u kaznenim prijavama i prijavama policiji koje prileže sudskom spisu, nije prijavio krađu sporne oporuke za koju tvrdi da je postojala, dok prijavljuje krađu raznih stvari i novca koji su se nalazili u kući EV po njegovu opisu. EV je kako proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka (osim ĐV) bio osoba sposobna za rasuđivanje, sklapao je određene pravne poslove (angažirao odvjetnike za zastupanje u postupcima koje je vodio pred sudom radi rješavanja pitanja nekretnina na Silbi), brinuo je o svojim pravima (koristio je prava koja socijalna država pruža građanima s invaliditetom, kao odlazak na plažu organiziranim prijevozom), davao je za naknadu susjedima vrt za parkiranje niz godina, pa nije jasno što bi ga spriječilo da oporuku ne pohrani na sudu ili registru.

48.Navodni izvornik oporuke vidjele su svega 3 osobe, tužitelj, njegova prijateljica CV i DV, a ova dva svjedoka nesporno su u prijateljskim i poslovnim odnosima tužitelja, jer ih je kako je naprijed navedeno, po vlastitom iskazu angažirao za razne poslove oko EV, za nošenje hrane, do informatičke obuke, no za ove činjenice tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz, jer nitko treći nije vidio osim njega da CV i DV pomažu EV, kao što nitko osim njega nije vidio da on osobno pomaže EV.

49.Glede prijedloga za izvođenje dokaza predloženih u točci 4. tužbe, za navesti je da spisu prilože policijski zapisnici i službene zabilješke o radnjama djelatnika policije po kaznenim i drugim prijavama tužitelja, koje sadrže dovoljno podataka o poduzetim radnjama po tim prijavama, posebno iskaze svjedoka sporne oporuke, radi čega nema potrebe pozivanja i saslušavanja djelatnika policije s obzirom da su sve poduzete radnje navedene u pisanoj dokumentaciji dostavljenoj sudu. Djelatnici policije odradili su svoje zadatke lege artist, te jednako tako, nema potrebe pribavljanja državno odvjetničkih spisa o poduzetim radnjama, niti je sudu preciziran ovaj dokazni prijedlog. Zadatak suda bio je utvrditi na temelju dokaza koji su predloženi postojanje valjane oporuke koja je nestala, odnosno ukradena kao što tužitelj tvrdi, no ocjenom dokaza utvrđeno je: 1.) da oporuka nije postojala 2.) da nije sastavljana u obliku predviđenom zakonom 3.) da tužitelj nije dokazao da je uništena slučajem ili radnjom treće osobe a ne oporučitelja ili da je izgubljena, skrivena ili zametnuta, to jest tužitelj nije dokazao da se radi o valjanoj oporuci u smislu odredbe čl. 31. ZN-a, odnosno da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 41. ZN-a za utvrđenje postojanja valjane oporuke, na što je upućen u parnicu rješenjem ostavinskog suda.

50.Kako ovaj sud smatra da EV **.**.2016. nije sastavio pisanu oporuku pred svjedocima CV i ĐV, te da je ta oporuka uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta bez znanja oporučitelja, jer to proizlazi iz svega naprijed navedenog, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neutemeljen.

51.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, a tuženiku e obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 663,60 eur, za zastupanje na ročištima od 26.3.2019. 331,80 eur, za sastav podnesaka od 12.3.2020., 11.3.2020., 29.5.2020., 10.11.2020., 18.2.2022., 23.5.2022. po 663,60 eur, za zastupanje na ročištima od 8.9.2020., 26.2.2021., 21.4.2021., 27.8.2021., 19.10.2021., 22.3.2022., 20.5.2022., 12.9.2022., 21.11.2022. po 663,60 eur, za sastav podnesaka od 24.1.2023. i 12.5.2023. po 995,00 eur, za zastupanje na ročištima od 3.3.2023., 22.9.2023., 27.3.2024., 9.4.2024., 9.7.2024., i 12.12.2024. po 995,00 eur, tako da trošak zastupanja tuženika iznosi 18.909,40 eura uvećan za 4.727,35 eura PDV-a, tako da ukupno iznosi 23.636,75 eura. Tuženiku pripada i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 663,61 eur, te troškovi sudskog dostavljača po uplata od 26.2.2021. i 20.9.2021. u iznosu od po 15,46 eur, tako da ukupni trošak iznosi 24.318,28 eura.

U Splitu, 13. prosinca 2024.g.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis