Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića

Poslovni broj: P-202/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja Ivana Erenta, OIB 39168322396, Augusta Šenoe 14, 40323 Prelog, zastupanog po punomoćniku Zoran Brica, odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika Josipa Filipana, OIB 96338949647, Čakovečka 1, Nedelišće, zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 5.studenog 2024. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 13.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik Josip Filipan iz Nedelišća, Čakovečka 1, OIB 96338949647, dužan je isplatiti tužitelju Ivanu Erent iz Preloga, Augusta Šenoa 14, OIB 39168322396, iznos od 19.908,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos 6.636,14 EUR od 02.09.2018. do isplate, na iznos 6.636,14 EUR-a od 01.01.2019. do isplate i na iznos 6.636,14 EUR od 01.07. 2019. do isplate, prema propisanoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.712,18 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da su parnične stranke zaključile ugovor, izjavu od 21.4.2018. kojom je tuženik izjavio da je posudio od tužitelja iznos od 150.000,00 kuna sa rokovima vraćanja 1.9.2018. u iznosu od 50.000,00 kuna, 31.12.2018. iznos od 50.000,00 kuna, s rokom do 30.6.2019. za iznos od 50.000,00 kuna. Parnične stranke bile su u prijateljskom odnosu, te su dogovorili da tužitelj kao vlasnik i direktor trgovačkog društva Domet d.o.o. Prelog pomogne tuženiku u adaptacijama i građenju poslovnih prostora upisano kao stambeno poslovna i gospodarska zgrada upisana u z.k.ul.br. 971 k.o. Nedelišće, vlasništvo tuženika u 1/1 dijela na Trgu Republike u Nedelišću. Tužitelj je ispostavljao robu, građevinske materijale prema potrebama tuženika, a koje je uglavnom vodio sin tuženika Robert Filipan. Tuženik nije ništa plaćao tužitelju. Kako je tužitelj morao zatvarati potraživanja u svom trgovačkom društvu dogovreno je da podmiri navedeno dugovanje, te su stranke zaključile navedeni ugovor o pozajmici i plaćanje na rate jer je tuženik imao upisane kredite i ovrhe koje nije mogao odjednom podmiriti. Tužitelj je poslao odvjetničku opomenu tuženiku s pozivom za plaćanje 25.4.2022., a kako je tuženik osporavao potraživanja i potpisivanje izjave od 21.4.2018. tužitelj je predložio grafološko vještačenje. S obzirom na navedeno tražio je da sud obveže tuženika da tužitelju isplati iznos od 150.000,00 kuna, u tri rate od po 50.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Naveo je da je netočna činjenica da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o pozajmici odnosno izjavu od 21.4.2018. Netočno je da su se stranke dogovorile da će tužitelj kao vlasnik i direktor društva Domet d.o.o. Prelog pomoći tuženiku u adaptaciji i građenju poslovnih prostora kao i da bi tužitelj ispostavljao robu i građevinske materijale prema potrebama tuženika. Iz tužbe proizlazi da je navodno postojao poslovni odnos između tuženika i društva Domet d.o.o. slijedom čega tuženik ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Za podnošenje tužbe aktivno je legitimirano društvo Domet d.o.o. , dok glede pasivne legitimacije tuženik navodi da nije osobno ulagao u predmetne prostore, već je to radilo društvo Filipan d.o.o.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izjavu ( list 3 spisa), odgovor na poziv/opomenu pred tužbu ( list 5 i 6 spisa), z.k.ul.br. 971 k.o. Nedelišće (list 8-10 spisa), odgovor na tužbu ( list 14-16 spisa), očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu ( list 25 spisa), podnesak MUP PUM Čakovec s prilozima ( list 58-60 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente Marijana Krajina ( list 68-72 spisa), podnesak tužitelja s prilozima ( list 84-87 spisa), podnesak tuženika ( list 94-96 spisa), iskaze svjedoka Erent Branka i Roberta Filipana, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Svjedok Branko Erent, sin tužitelja je izjavio da su njegov otac i gospodin Filipan bili u prijateljskim odnosima. Gospodin Filipan je krenuo u renovaciju objekta, čini mu se da se radi o restoranu Martin u Nedelišću, te mu je njegov otac isporučivao materijal i stolariju. Gospodin Filipan odugovlačio je s plaćanjem, pa je njegov otac sastavio izjavu vezano uz plaćanje na rate koju je odnio u Nedelišće gospodinu Filipanu. On nije bio nazočan tom prilikom ali je bio nazočan kada je gospodin Filipan ponekad sam, a ponekad sa sinom Robertom dolazio u njihovu firmu. U početku su dolazili radi nabavke materijala, kasnije radi vraćanja duga, te su obećavali da će to biti uskoro. On je bio zaposlen u očevoj firmi u vrijeme kada se renovirao objekt od strane tuženika. Nije se sjećao da li su nakon potpisivanja izjave o pozajmici tuženik ili njegov sin dolazili u njihovu firmu. Glede materijala koji je isporučivan tuženiku pretpostavlja da su otpremnice potpisane, no ne zna da li od strane tuženika ili majstora koji su tamo radili. U vrijeme isporuke navedeniih materijala njegov otac bio je vlasnik i direktor firme Domet d.o.o., a firma se bavi proizvodnjom građevinske stolarije i prodajom građevinskog materijala. Prepostavlja da račun od strane firme nije ispostavljen tuženiku iz prijateljskih razloga. Kada je njegov otac vidio da gospodin Filipan ne podmiruje dugovanja on je sam ista podmirio firmi. Izjavio je da se ne sjeća kada su izvršena predmetna ulaganja, može biti pred 10 godina, te da ne zna koji je novčani ekvivalent isporučenog materijala i stolarije odnosno da se radilo o iznosu koji je naveden u izjavi bez kamata upravo zbog prijateljskih odnosa stranaka. Naveo je da u firmi vjerojatno postoji evidentirano novčano potraživanje kao i to da je njegov otac platio isto. Cjelokupno potraživanje zatvoreno je od strane njegovog oca.

5. Svjedok Robert Filipan, sin tuženika izjavio je da je upoznat da je tužitelj dao materijal njegovom ocu u iznosu od oko 130.000,00 do 140.000,00 kuna , time da ne zna točan iznos. Njegov otac je vlasnik nekretnine odnosno restorana dok je on u to vrijeme bio direktor F Martin firme. Navedeni materijal koristio se za adaptaciju tog restorana. Nema saznanja da li je njegov otac vratio novac u protuvrijednosti navedenog materijala ili dio novca. Kasnije je bilo dogovoreno da se plaćanje vrši preko firme. Kako je firma ubrzo otišla u stečaj plaćanje se nije vršilo putem firme, time da on do nedugo nije imao saznanja da navedeno potraživanje nije vraćeno. Naime, on je u međuvremenu otišao u inozemstvo gdje je boravio oko 10 godina i sve to je vodio njegov otac. Izjavio je da je tužiteljeva firma Domet poslovala sa firmom F Martin na način da su im isporučivali materijal za adaptaciju restorana , time da je ulaganja u adaptaciju vršila firma F Martin. On je u to vrijeme bio direktor F Martin , a svi dogovori išli su putem njegovog oca i tužitelja jer su bili prijatelji na način da im je tužitelj isporučio materijal. Sa gospodinom Erentom dogovarali su zajedno on i njegov otac. Navedeni materijal dovozili su radnici Dometa.

6. Tužitelj Ivan Erent je izjavio da su on i gospodin Filipan bili prijatelji, da je tuženiku trebala pomoć oko adaptacije restorana, pa mu je on kao fizička osoba obećao pomoć navodeći da može pričekati vraćanje , te mu je isporučio crijep, stolariju i izolacijski materijal u protuvrijednosti 150.000,00 kuna. Radilo se o materijalu koji je proizvodila njegova firma Domet. Često je bio nazočan i sin tuženika, no ne i svaki put. Navedenu robu on je pozajmljivao iz firme i zatvarao vlastitim pozajmicama jer je bio u takvoj mogućnosti , a tuženik mu je navedeni iznos trebao vratiti kao fizičkoj osobi. Ni dio iznosa nije vraćen , bili su izgovori da se u banci čeka kredit. Izjavu s lista 3 spisa je on sastavio,a tuženik ju je potpisao na terasi svoje kuće. Sve je bilo dogovoreno sa gospodinom Filipanom, kao fizičkom osobom, firma nije bila niti spomenuta, pa nema saznanja da li je to bila njegova firma, ili firma njegovog sina. Glede zatvaranja računa za izdanu robu iskazao je da su se pisale interne otpremnice, a on je račune podmirivao vlastitim pozajmicama. Iznosi su zatvoreni financijskim pozajmicama, dok nisu izdavani računi na ime. Otpremnice su bile interno potpisivane, s njihove strane, odnosno možda je iste potpisao radnik koji je radio na adaptaciji u Nedelišću jer nije svaki put bio nazočan Robert Filipan. Materijale je preuzeo radnik Dometa , time da firma Domet ne posjeduje danas spomenutu dokumentaciju s obzirom da je prošao rok čuvanja iste. U izjavi je naveo da se radi o novčanoj isplati jer je tuženik kroz dulje vrijeme prolongirao isplatu , a ukupan dug financijski je prikazan u novčanim iznosima radi čega je u izjavi naveo novčani iznos.

7. Uvidom u izjavu koju je priložio tužitelj utvrđeno je da se u istoj navodi da je tuženik Josip Filipan od tužitelja Ivana Erenta od 2006.godine, pa nadalje u više navrata pozajmio ukupan iznos od 150.000,00 kuna, te da se isti iznos obvezuje vratiti u tri roka i to svaki za 50.000,00 kuna. Izjava je potpisana od Josipa Filipana i Ivana Erenta, 21.4.2018.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da potpis na izjavi „ J Filipan“ vrlo vjerojatno nije napisan rukom Josipa Filipana. Glede decidiranog mišljenja nužno bi bilo potrebno imati na raspolaganju izvornik spornog dokumenta, te nešto više nespornih potpisa imenovane osobe nastalih u vrijeme datiranja spornog dokumenta.

9. Nakon provedenog postupka nesporno je utvrđeno

- da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u z.k.ul.br. 971 k.o. Nedelišće, stambeno poslovna zgrada i gospodarske zgrade,

- da se vršila adaptacija i dogradnja objekta na navedenoj z.k. čestici za koju je tužitelj kao vlasnik firme Domet d.o.o. isporučivao robu za navedene radove, i to stolariju, građevinski materijal, crijep, a koji materijal je proizvodila firma Domet,

- da iz iskaza svjedoka Branka Erenta i iskaza tužitelja proizlazi da je protuvrijednost isporučenog materijala bila 150.000,00 kuna, dok je svjedok Robert Filipan naveo da se radi o materijalu vrijednosti od oko 130.000,00 kuna do 140.000,00 kuna, odnosno da ne zna točan iznos,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka kao i tužitelja proizlazi da su tužitelj i tuženik dogovorili da će tužitelj isporučiti robu tuženiku za adaptaciju nekretnine , time da je svjedok Robert Filipan izjavio da je upoznat da je tužitelj dao njegovom ocu materijal, za adaptaciju predmetne nekretnine.

10. Nelogičan je iskaz svjedoka Roberta Filipana koji je u vrijeme adaptacije restorana bio direktora F Martin firme, da se u konkretnom slučaju radilo o poslovanju između firme Domet i firme F Martin, te da je plaćanje bilo dogovoreno preko firme, s obzirom da je isti naveo da su svi dogovori išli između tužitelja i njegovog oca, tuženika, da on nije imao saznanja da li je njegov otac vratio tužitelju novac u protuvrijednosti navedenog materijala, te da do nedugo nije imao saznanja da navedeno potraživanje nije vraćeno. Naime, s obzirom da je svjedok Robert Filipan bio direktor F Martin firme i da je kako on tvrdi plaćanje za materijal bilo dogovoreno preko firme, to bi isti kao direktor firme trebao imati zavedeno potraživanje tužitelja u poslovnim knjigama uz navođenje da li se radi o potraživanju fizičke osobe ili firme, a kako isti tvrdi da nije imao saznanja da njegov otac nije vratio novac u protuvrijednosti navedenog materijala , to iz njegovog iskaza proizlazi da se radilo o dogovoru između fizičkih osoba , dakle između tužitelja i njegovog oca, pa je s obzirom na navedeno i neosnovan prigovor tuženika glede aktivne ili pasivne legitimacije.

11. S obzirom na navedeno sud je smatrao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost osnovan.

12. Stoga je riješeno kao u izreci.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), , dakle 2,00 EUR/bod, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav tužbe u iznosu 500,00 EUR (Tbr.8./1 Tarife), sastav podneska od 5.11.2022., 9.10.2023. i 22.4.2024. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak (Tbr.8/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 8.12.2022., 4.4.2023., 1.8.2023., 4.9.2023., 29.9.2023., 20.8.2024., 5.11.2024. ( Tbr.9/1 Tarife) u iznosu od 500,00 EUR za zastupanje na svakom ročištu, PDV na navedene radnje što ukupno iznosi 6.875,00 eura, predujam za izlazak sudske komisije u iznosu od 53,64 eura, predujam za vještačenje u iznosu od 538,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 122,77 EUR, sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 122,77 EUR, što ukupno iznosi 7.712,18 eura.

14. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 13.prosinca 2024.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1.tužitelj po pun.

2.tuženik po pun.