1              Poslovni broj: II Kž-530/2023-5

Poslovni broj: II Kž-530/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. L., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj 1 Kov-16/2023-9 od 30. studenoga 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. L., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 31. svibnja 2023. pa nadalje. Pod točkom III izreke na temelju članka 131. stavka 2. i 3. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Pod točkom IV izreke na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08. određeno je da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. Pod točkom V izreke na temelju članka 129. stavka 5. ZKP/08. okrivljenik je poučen o pravu na žalbu i pravu da predloži ukidanje istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. L., po branitelju, odvjetniku N. H. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te ga pusti na slobodu uz primjenu mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se istražnozatvorska svrha za sada ne može ostvariti nekom od blažih mjera.

6. Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljenik u žalbi iz razloga što je prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge za svoju odluku o produljenju istražnog zatvora i to kako u odnosu na postojanje osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., tako i u odnosu na neprikladnost primjene blažih mjera od istražnog zatvora. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju koristi "stereotipne formulacije" niti je od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja pozivanje okrivljenika na odluke Europskog suda za ljudska prava jer su razlozi u pobijanom rješenju koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora izneseni konkretno i ponaosob u odnosu na okrivljenika.

7. Pri tome, utvrđenje prvostupanjskog suda ne predstavlja povredu pretpostavke nedužnosti okrivljenika iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske jer se pobijano rješenje temelji na postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela, a ne na utvrđenju krivnje, zbog čega nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.1. Jednako tako, pravilno ističe žalitelj da će činjenična obilježja kaznenog djela i postojanje krivnje u slučaju potvrđivanja optužnice utvrđivati raspravni sud s obzirom na to da iz pobijanog rješenja niti ne proizlazi da bi prvostupanjski sud utvrđivao navedeno jer prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu na to ovlašteni kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio i valjano obrazložio zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, odnosno od dovršetka pokušanog kaznenog djela ubojstva, na okolnostima počinjenja kaznenih djela koja proizlaze iz sadržaja dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica. Te okolnosti upućuju da je inkriminirani događaj kulminacija odnosa između okrivljenika i oštećenika, s obzirom na postojanje navodnog financijskog duga oštećenika prema okrivljeniku te okrivljenikove sumnje da je oštećenik u ljubavnoj vezi s njegovom djevojkom. Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s rezultatima psihijatrijskog vještačenja prema kojima kod okrivljenika postoji depresivno-anksiozni otklon u funkcioniranju, praćen zatomljenim agresivnim nabojem te je okrivljenik misaono i emocionalno preokupiran predmetnim događajem i relevantnim socijalnim odnosima koje elaborira u paranoidno-hostilnom tonu i boluje od posttratumatskog stresnog poremećaja, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da su u pitanju one osobite okolnosti na strani okrivljenika koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da bi u slučaju puštanja na slobodu okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano.

9. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja da ista nije od utjecaja u konkretnom slučaju u smjeru otklanjanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Stoga, nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud navedenu okolnost nije cijenio u pobijanom rješenju. Jednako tako, žalbeni navodi da je okrivljenik teški srčani bolesnik zbog čega primjena istražnog zatvora mora biti još restriktivnija, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer zdravstveno stanje ne umanjuje utvrđenu opasnost na strani okrivljenika, pri čemu valja imati na umu da se adekvatna liječnička skrb okrivljeniku može pružiti u okviru zatvorskog sustava.

10. Slijedom svega navedenog, produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

11. Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2023.