Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika SD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženika i zamjenice njegove punomoćnice, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između GD kao primateljice uzdržavanja i tuženika AD kao davatelja uzdržavanja, od dana 21. rujna 2018. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke dana 21. rujna 2018. godine pod brojem ovjere OV-8731/2018.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe, kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 5.000,00 EUR (slovima: pet tisuća eura) sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 13. prosinca 2024. godine do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj ovome sudu 21. listopada 2020. godine, tužiteljica traži da sud po provedenom dokaznom postupku

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između GD kao primateljice uzdržavanja i tuženika AD kao davatelja uzdržavanja od 21. rujna 2018. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke istoga dana pod brojem ovjere OV-8731/2018, a zahtijeva i naknadu parničnog troška.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je tuženik sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom, sada pokojnom, bakom GD, prema kojem se obvezao uzdržavati baku, dok mu ona trenutkom smrti prenosi u cijelosti vlasništvo nekretnina i pokretnina. Opisuje da je ona pak kćer GD, dakle njezina zakonska nasljednica. Tužiteljica navodi da je njezina majka preminula u dobi od 95 godina, da zadnje dvije godine nije bila sposobna za rasuđivanje, obzirom na teško i nestabilno fizičko i psihičko zdravstveno stanje, kao i poodmaklu životnu dob. Tvrdi da je sporno postojanje njezine stvarne volje za sklapanje ugovora, a posebno ističe da je pok. GD preminula niti godinu dana nakon sklapanja ugovora te je u to vrijeme kako zbog poodmakle životne dobi, tako i zbog bolesti od kojih je bolovala pred kraj života, bila jako povodljiva, zbog čega je lako prihvaćala tuđu volju kao svoju vlastitu. Navodi da je uočila kako majka nije razumjela niti povezivala događaje i osobe oko sebe, nije prepoznavala vlastitu djecu i unuke i često se „gubila“ tijekom razgovora. U jednom trenutku bi prepoznala tužiteljicu, u drugom trenutku ne bi znala tko je ona, a njezina sposobnost razumijevanja zadnje dvije godine njenog života bila je bitno smanjena. Zbog otežanog kretanja i nemogućnosti brige za sebe, bila je ovisna o pomoći i njezi tuženika, te više nije imala svoju slobodnu volju niti snagu da se za tu volju bori. Stoga drži da je pok. GD volja tuženika nametnuta, a da je tome tako, govori i to što je pok. GD bila hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici Lopača u Rijeci neposredno prije svoje smrti radi nestabilnog i lošeg psihičkog stanja, dok je ranije boravila u domu za stare i nemoćne osobe, unatoč obvezi tuženika kao davatelja uzdržavanja da skrbi o njoj. Zaključuje da je tuženik iskoristio stanje nemoći i nesposobnosti za rasuđivanje pok. GD kako bi sebi priskrbio materijalnu korist, pa kako je riječ o ništetnom ugovoru traži donošenje presude sadržaja kao u točki I izreke.

3. U odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora, a ističe i da je pokojna GD, unatoč visokoj životnoj dobi, apsolutno mogla shvatiti značenje i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je u vrijeme potpisivanja bila potpuno svjesna i sposobna za rasuđivanje. Tvrdi da se posljednjih 30 godina svog života brinuo za baku, pogotovo nakon smrti djeda, pa je do sklapanja ugovora došlo na izričito inzistiranje pokojne GD. Tuženik opisuje da s druge strane, tužiteljica već godinama prebiva u [adresa] i iznimno je rijetko dolazila majci u posjetu, pa je tako 2017. godine nije ni vidjela, dok ju je 2018. posjetila svega u jednom navratu, i zbog čega nije imala neposrednih saznanja o njezinom psihofizičkom stanju i sposobnosti za rasuđivanje. Upire i na sadržaj potvrda specijalista obiteljske medicine, dr. OD, o psihofizičkom stanju pok. GD na dan sklapanja ugovora. U tom smislu navodi da su ugovorne strane imale namjeru sklopiti ugovor još krajem 2017. godine, ali uslijed nedostatka vremena tuženika, sklapanje je spontano odgođeno za rujan 2018. godine, što je bio razlog zbog kojeg je pok. GD posjetila liječnika opće prakse radi pribave potvrde istovjetnog sadržaja i na čiji sadržaj ukazuje. Navodi i da je člankom 2. stavkom 3. spornog ugovora određeno da se tuženik obvezuje osigurati skrb druge osobe ili organizirati smještaj bake u odgovarajuću ustanovu u slučaju teže bolesti i/ili teže

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

pokretljivosti, što je i učinio. Nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa zaključno, zbog svih iznesenih razloga, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.

4. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušao je parnične stranke, kao i svjedoke DDH, RD, MD, ČD, OD, CD, ĐD, ŽD, ĆD, ID, TD i ED, a provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Klementini Ružić, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

5. Naime, na ročištu održanom 29. listopada 2024. godine, punomoćnici stranaka istaknuli su da nemaju drugih dokaznih prijedloga, s time što valja ukazati da tužiteljica koja je u tijeku pripremnog postupka osporavala da bi pok. GD i potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. rujna 2018. godine, od ovih navoda odustala na pripremnom ročištu održanom 7. srpnja 2022. godine, slijedom čega na ovu okolnost dokazi nisu provođeni. Na istom ročištu, sud je sukladno članku 40. stavku 3. ZPP, raspravnim rješenjem od 7. srpnja 2022. godine odredio vrijednost predmeta spora iznosom od 200.000,00 kn / 26.544,56 EUR, jer je ocijenjeno da je tužiteljica prenisko odredila vrijednost predmeta spora označivši ga iznosom od samo 5.000,00 kn / 663,61 EUR. Obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora čiji predmet je između ostalog i polovica kuće pok. GD na Trsatu, to je ocijenjeno da je riječ o iznosu koji ne odražava stvarnu vrijednost i kompleksnost predmeta, a utječe na pravo na naknadu troškova postupka i zbog čega je vrijednost od 26.544,56 EUR ocijenjena primjerenom.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Naime, među strankama su nesporne slijedeće okolnosti:

- da je pok. GD, majka tužitelja i baka tuženika, s tuženikom dana 21. rujna 2018. godine zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje: ugovor) kojim se tuženik obvezao uzdržavati pok. GD, dok je imenovana tuženiku nakon svoje smrti odredila prenijeti vlasništvo ½ dijela 2. suvlasničkog dijela nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica], kuće br. 24, u naravi dvije zgrade i dvorišta površine 274 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Sušak, potom svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; zatim k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u posjedovni list 1148 k. o. [katastarska općina], te sve pokretnine koje se nalaze u njezinom vlasništvu,

- nije sporno niti da je člankom 2. stavkom 3. ugovora tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao vršiti svoju obvezu uzdržavanja osobno, a ukoliko to ne bude u mogućnosti, osigurati skrb druge osobe ili pok. GD Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

smjestiti u odgovarajuću ustanovu u slučaju teže bolesti ili teže pokretljivosti, s time što se člankom 5. ugovora obvezao pok. GD kao primateljici uzdržavanja, omogućiti stanovanje i korištenje nekretnina do njezine smrti ili eventualnog smještaja u odgovarajuću ustanovu u slučaju teže bolesti ili teže pokretljivosti,

- nije sporno niti da je GD i nakon sklapanja ugovora nastavila živjeti u svojoj kući na Trsatu sve do lipnja 2019. godine kada je smještena u Dom za starije osobe Izvor u Lukežima, da bi 6. kolovoza 2019. godine bila premještena u Psihijatrijsku bolnicu Lopača, a preminula je u KBC Rijeka dana 31. kolovoza 2019. godine.

8. Ono što je prijeporno jest pitanje je li pok. GD imala sposobnost rasuđivanja u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. rujna 2018. godine, odnosno je li bila u stanju shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom.

9. Radi utvrđivanja zdravstvenog stanja pok. GD sud je saslušao parnične stranke, te svjedoke DDH, RD, MD, ČD, OD, CD, ĐD, ŽD, ĆD, ID, TD, ED, a po pribavljenoj medicinskoj dokumentaciji za pok. GD, radi razjašnjenja ovog pitanja provedeno je i vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke Klementini Ružić, obzirom da je riječ o okolnosti o kojoj sam sud nema dovoljno stručnih znanja.

10. Iz nalaza i mišljenja prim. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med., specijalista psihijatrije, subspecijalista forenzične i socijalne psihijatrije, proizlazi da je pok. GD sporni ugovor potpisala u dobi od 94 godine, no da ta gerijatrijska dob sama po sebi nije čimbenik koji dovodi u pitanje sposobnost za rasuđivanje jer se u kliničkoj praksi viđaju osobe u dobi iznad 90 godina života koje imaju potpuno održanu sposobnost za rasuđivanje. Vještakinja je naglasila da u zdravstvenom kartonu nije evidentirano da bi pok. GD bila značajno narušenog zdravlja u vremenu prije potpisivanja predmetnog ugovora, što bi moglo utjecati na njezinu sposobnost rasuđivanja. Naime, imenovana nije bila dekompenziranog tjelesnog stanja iz osnova bilo koje bolesti, nema podataka o potrebi za hitnom medicinskom skrbi ili intervencijama, a u zdravstvenom kartonu nisu evidentirane niti bolesti ili stanja iz spektra duševnih bolesti ili poremećaja koji bi dovodili u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje. Vještakinja je pojasnila da je od psihijatrijskih dijagnoza od 19. rujna 2012. godine evidentirana jedino dijagnoza neorganske nesanice (F.51), no koja ne narušava mentalnu sposobnost, odnosno sposobnost za rasuđivanje, i zbog čega je pok. GD neredovito tj. sporadično bio propisivan lijek Praxiten, koji većina starije populacije uzima kao lijek za nesanicu. Posebno je naglasila da u zdravstvenom kartonu prije potpisivanja ugovora nema podataka da je pok. GD ikada bila u tretmanu psihijatra tj. nema dokumentacije o bilo kakvom psihijatrijskom liječenju.

11. Ukazala je i da je obiteljski liječnik izdao tri liječničke potvrde i to dana 5. prosinca 2017. godine gdje je navedeno da GD ne boluje od akutnih ni kroničnih bolesti, a u terapiji po potrebi uzima Praxiten 15 mg, s time što je ova potvrda izdana za potrebe darovnog ugovora; zatim potvrdu od 27. lipnja 2018. godine sadržaja jednakog kao i u prijašnjoj potvrdi od 24. rujna 2018. godine; kao i potvrdu od 24. rujna 2018. godine u kojoj je navedeno ponovno da GD ne boluje od

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

akutnih ni kroničnih bolesti, a u terapiji po potrebi uzima Praxiten 15 mg, s time što je navedeno da se ova potvrda izdaje za potrebe sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Vještakinja je naglasila da su dvije potvrde izdane u vremenu prije potpisivanja predmetnog ugovora, a jedna nakon potpisivanja, iz čega se može zaključiti da je pok. GD u vrijeme potpisivanja ugovora bila mentalno sposobna za rasuđivanje, kao što je bila sposobna za rasuđivanje tri dana nakon potpisivanja spornog ugovora, kako bi to proizlazilo iz potvrde od 24. rujna 2018. godine. U odnosu na druge upise u zdravstvenom kartonu, vještakinja je istaknula da je GD bila u ambulanti obiteljskog liječnika dana 27. lipnja 2018. godine, kada je u kartonu evidentirano da se otežano kreće, dok je 13. kolovoza 2018. godine pristupila u ambulantu kako bi zatražila savjet oko smještaja u starački dom, pri čemu nije navedeno da je došla u pratnji. Konačno, dana 24. rujna 2018. godine u kartonu GD evidentirana je kućna posjeta prilikom koje je GD izjavila da je spremna sklopiti ugovor o uzdržavanju, kao i da ne želi da to bude kćer zato što je ona u kolovozu namjeravala pokrenuti njezin smještaj u domu za starije. Dozvolila je pritom da se potvrda izda unuku, ovdje tuženiku.

12. Analizirajući dostupne podatke, vještakinja je stoga zaključila da se psihičko stanje pok. GD počelo pogoršavati nakon smještaja u dom za starije osobe u lipnju 2019. godine, s time što je to pogoršanje u kratkome roku progrediralo prema demenciji koja je dijagnosticirana pok. GD u kolovozu 2019. godine. Tako je i u prijemnom zapisniku Psihijatrijske bolnice Lopača od 6. kolovoza 2019. godine evidentirano da je GD do "šestog mjeseca ove godine funkcionirala i sama je doma živjela na Trsatu u Rijeci u svojoj kući". Istaknula je i da je po prvi puta dijagnoza demencije evidentirana GD dana 18. lipnja 2019. godine, u vrijeme kada je smještena u dom u Lukežima, te joj se od tog dana pa nadalje, počinju propisivati diferentniji psihofarmaci (Haldol, Qpin), nakon čega je 31. srpnja 2019. godine pregledana po psihijatru te potom smještena u Psihijatrijsku bolnicu Lopača kao pacijent koji plaća smještaj. Konačno, vještakinja je naglasila da prema medicinskoj dokumentaciji pok. GD nije bolovala od mentalnih poremećaja prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je unatoč visokoj životnoj dobi, samostalno funkcionirala i samostalno živjela sve do lipnja 2019. godine, zbog čega na temelju dostupne medicinske i druge dokumentacije, zaključuje da je na dan 21. rujna 2018. godine kada je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, bila sposobna za rasuđivanje.

13. Očitujući se na pisane primjedbe tužitelja na raspravi održanoj 29. listopada 2024. godine, stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke prim. dr. sc. Klementina Ružić, je odgovarajući na pitanje koliko prije su simptomi demencije koja je prvi puta evidentirana u zdravstvenom kartonu pok. GD **.**.2019. mogli nastupiti, odnosno bili vidljivi, istaknula kako je postupak nastanka simptoma proces, odnosno da postoje demencije koje naglo nastupaju u relativno kratkom vremenu, ali i one koje se postupno razvijaju, ali ne moraju biti zamjetne za okolinu. Istaknula je da se u praksi često vidi da simptomi demencije postaju manifesni kada se osoba starije životne dobi izdvoji iz svoje uobičajene sredine, odnosno promijeni mjesto boravka, što se dogodilo u ovom konkretnom slučaju. Stav je vještaka da je GD bila osoba koja je relativno dobro funkcionirala u svojoj poznatoj sredini u kojoj nije morala pokazivati simptome demencije, no kada se izdvojila u cilju smještaja njeni simptomi su postali manifesni. Naglasila je da u vremenu rujna 2018. godine, nije pronašla nikakve elemente koji bi ukazivali na narušenu sposobnost za rasuđivanje pok. GD, u smislu razumijevanja značaja ugovora o

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

doživotnom uzdržavanju. Vještakinja je pojasnila i da je medicinski verificirana demencija kod pok. GD ustanovljena 18. lipnja 2019. godine, kao i da ne može odgovoriti nedvojbeno i jasno na pitanje koliko vremena je potrebno od trenutka nastanka dementnih simptoma, do trenutka kada oni postaju vidljivi i okolini. U prilog svom zaključku navela je da je 24. rujna 2018. godine, dakle tri dana nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, u zdravstvenom kartonu pok. GD evidentirano kako ona iskazuje kako želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, no da ne želi da to bude njezina kćer, dakle jasno je iskazala da želi takav ugovor s ovdje tuženikom, a ne želi ga s ovdje tužiteljicom, te je čak liječniku navela i razloge za tu odluku, a to je što je njezina kćer u kolovozu pokušala pokrenuti njezin smještaj u dom, što tada pok. GD nije odgovaralo. Konačno, vještakinja se očitovala i da je ovaj unos u karton uveden 24. rujna 2018. godine, no da nije naveden dan kada se kućna posjeta zaista dogodila, je li to bilo taj dan ili nekoliko dana prije.

14. Vještačenje stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Klementine Ružić, specijalistice psihijatrije i subspecijalistice forenzične i socijalne psihijatrije, sud je cijenio cjelovitim, obrazloženim, utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugim dokazima provedenim u postupku, razumno razloženim i sačinjenim sukladno pravilima struke. Osim toga, vještakinja je prilikom usmenog očitovanja na primjedbe tužiteljice, detaljno obrazložila razloge za zaključak da je pok. GD u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom dana 21. rujna 2018. godine, bila sposobna za rasuđivanje i vladala je svojom voljom.

15. Vještakinja je jasno i određeno obrazložila razloge koji su je doveli do tog zaključka. U tom smislu istaknula je da kod pok. GD u zdravstvenom kartonu prije potpisivanja spornog ugovora nije bilo evidentirano da bi imenovana bila značajno narušenog tjelesnog zdravlja, njeno zdravstveno stanje je bilo stabilno, ona nije imala potrebe za hitnim medicinskim intervencijama, izuzev nesanice uobičajene za tu dob nije imala evidentiranih nikakvih psihijatrijskih tegoba, dok činjenica što je radi nesanice uzimala Praxiten, ne utječe na njezinu mentalnu sposobnost, odnosno sposobnost za rasuđivanje. Vještakinja je naglasila i da je GD i nakon sklapanja spornog ugovora 21. rujna 2018. godine, u daljnjem vremenu sve do lipnja 2019. godine, nesporno živjela sama u svojoj kući na Trsatu, te je tek tada smještena u dom gdje joj je vrlo brzo evidentirana dijagnoza demencije.

16. Ovaj zaključak je i po ocjeni ovoga suda osnovan ne samo iz razloga što je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom, već jednaki zaključak o postojanju svijesti i sposobnosti pok. GD da na dan 21. rujna 2018. godine upravlja svojom voljom te donosi odluke koje se tiču njezine imovine i njezine budućnosti, i ovaj je sud stekao iz iskaza prije svega, saslušane svjedokinje TD. Naime, svjedokinja TD, srodnica parničnih stranaka koja je u vrijeme saslušanja imala 85 godina te nema interes iskazivati u korist ijedne od stranaka u sporu, istaknula je da je bila u kontaktu s pok. GD sve do mjesec dana prije njezinog odlaska u dom, da nikada na njoj nije primijetila da bi se gubila, da je GD sama čistila kuću, a ponekad je tu uskakala i supruga tuženika ED, znala je sama prati robu, a kada to više nije mogla i u tome bi pomagala supruga tuženika, znala je sama kuhati, a što se tiče svoje budućnosti bila je vrlo realna, ali dosta tajanstvena, pa bi joj na pitanje kome će ostaviti svoj dio kuće, uvijek odgovarala da će to učiniti onome tko ju bude htio gledati, odnosno tko će je podvoriti, time što je GD u brizi oko svakodnevne nabavke hrane, čišćenja, kuhanja, nabavke drva, ličenja prostorija i slično, pomagao upravo tuženik, dok je tužiteljica prema iskazu GD dolazila samo jednom godišnje, Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

te bi je zvala telefonom svaka dva ili tri mjeseca. Svjedokinja TD koja je dakle, bila u čestim kontaktima s pok. GD, istaknula je da je GD bila dobrog zdravlja, bistra, te da nitko na nju nije mogao utjecati jer je ona imala svoj stav, a bistrom se činila svjedokinji i u vrijeme prije nego će otići u dom, jer je svjedokinja s njome vodila razgovore. Otklonila je svaku mogućnost da bi se pok. GD žalila na tuženika, suprotno tome iskazavši da ga je kao svog unuka obožavala, nikad se na njega nije žalila, no zato se žalila na tužiteljicu koja bi došla samo jednom godišnje iz Italije na dva dana pa bi otišla, a i telefonom je rijetko zvala majku GD.

17. Što se tiče preostalih svjedoka saslušanih u tijeku ovog postupka, svjedokinja DDH, javnobilježnička prisjednica kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića u čijem uredu je solemniziran sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije se sjećala nikakvih konkretnih okolnosti oko sklapanja ovog ugovora, već je govorila jedino o uobičajenim postupku ovjere tih pravnih poslova, zbog čega je ocijenjeno da ona nema relevantnih saznanja za ovaj postupak. Svjedokinja MD također nije imala relevantnih saznanja jer je prema vlastitom iskazu pok. GD vidjela samo dvaput, jednom kada je puno prije 2014. godine kada je pok. GD imala operaciju oka u KBC Rijeka, kod nje s RD bila u njezinoj kući i popila kavu, kao i ranije između 2005. i 2009. godine kada je pok. GD njezina unuka ZD dovela na oftalmološki pregled u KBC Rijeka. Neposrednih saznanja o zdravstvenom stanju pok. GD nije imala ni svjedokinja ĐD koja ju je vidjela samo jednom, na sahrani Zdenkinog supruga (2002. godine) te sva svoja saznanja o tome kako je pok. GD živjela i tko joj je pomagao, u naravi crpi iz pričanja tuženika.

18. Zaključak vještaka o tome da pok. GD prije sklapanja ugovora nije imala takvih zdravstvenih poteškoća koje bi utjecale na njezinu sposobnost rasuđivanja, potvrđuju i svjedoci CD, ŽD, ĆD i ID, kao i svjedokinja ED, koja je i prema stavu ovoga suda dala objektivan iskaz, unatoč činjenici što je supruga tuženika te ima nedvojbeni interes za uspjehom tuženika u ovom sporu. Svi gore navedeni svjedoci posjećivali su pok. GD za vrijeme dok je živjela u svojoj kući na Trsatu. Tako je svjedok CD ličio pok. GD na poziv tuženika kuhinju i dnevni boravak, svjedok ŽD je kao vjenčani kum tuženika svraćao u kuću pok. GD skupa s tuženikom, svjedok ID tamo je navraćao jer je sušio meso u sušnici u vrtu po dopuštenju tuženika, dok je svjedokinja ĆD, vjenčana kuma tuženika, tamo dolazila dok bi u kući bio tuženik i njegova obitelj, jer je živjela na obližnjoj Vežici. Nitko od imenovanih svjedoka nije potvrdio tvrdnje tužiteljice o tome da pok. GD nije znala s kime govori, da bi bila zaboravna, smetena, već su upravo suprotno, svi pok. GD opisali kao visoko funkcionirajuću osobu starije životne dobi, koja je živjela sama i samostalno se brinula o većini svojih životnih potreba (kuhanju, pranju, održavanju čistoće doma), dok bi joj u ostalome pomagao tuženik koji je organizirao ogrjev, donosio hranu iz dućana, ponekad i kuhane obroke, lijekove, brinuo se o njoj, a sama GD je voljela društvo, bila razgovorljiva i komunicirala normalno s drugim ljudima.

19. Slično je u svom iskazu potvrdio i dr. OD, liječnik opće medicine pok. GD. Naime, imenovani je istaknuo da je pok. GD živjela sama, većinom bi sama i dolazila u njegovu ordinaciju, dok je on čini mu se dvaput kod nje bio u kućnoj posjeti i to na zahtjev kćeri (tužiteljice) koja je radila u Italiji, dok je s tuženikom i njegovom suprugom o zdravlju pok. GD počeo komunicirati

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

tek kasnije. Istaknuo je da je primijetio da je GD sve nesamostalnija, kao i da pokazuje znakove demencije o čemu je telefonom obavijestio i tuženika, na kojeg ga je pok. GD uputila kao osobu koja kod nje dolazi. Svjedok je naglasio da je GD bila malo zaboravljiva što je očekivano s obzirom na njezinu kronološku dob, no da su ti simptomi svakako evidentirani od njega kao obiteljskog liječnika. Svjedok OD nije se mogao sjetiti kada je zamijetio znakove demencije kod pok. GD, pa kada mu je predočen sadržaj zdravstvenog kartona iskazao je kako su osnovne dvije dijagnoze pok. GD bile hipertenzija i poremećaj spavanja, te da 2018. godine i ranije nije bilo potrebe upisivanja dijagnoza koje bi upućivale na demenciju, već je ta dijagnoza upisana u zdravstveni karton pok. GD tek u srpnju 2019. godine jer su tada ti simptomi bili naglašeni.

20. Imenovani svjedok, liječnik pok. GD, naglasio je i da postojanje neke kronične bolesti kao hipertenzija, ne znači da osoba ne može sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, da poremećaj spavanja i hipertenzija uobičajeno ne utječu na sposobnost rasuđivanja, te da bi dijagnoza demencije bila evidentirana u njezinom zdravstvenom kartonu i ranije da je kod pok. GD uočio neke velike ispade. Posebice je naglasio da tijekom 2018. godine nisu navedene neke druge dijagnoze koje bi utjecale na sposobnost rasuđivanja pok. GD, nego je jedino navedeno da GD boluje od križobolje i konjuktivitisa, kao i da polovica stanovnika [adresa] te dobi pije Praxiten jer osobe starije životne dobi imaju problema sa spavanjem, no da pok. GD nije zloupotrebljavala lijekove, a svi lijekovi koje je uzimala su i navedeni u kartonu. Na koncu opisao je i da je jednom pok. GD svojim automobilom vratio kući jer je osjećao da je tako sigurnije, tj. da je GD znala doći u ordinaciju u takvom stanju da se ne bi znala vratiti kući, spominjala je da joj dolaze ljudi u stan, zbog čega je telefonom reagirao prema tuženiku kako bi ga upozorio na te okolnosti, odnosno da je on osoba koja je GD dovezla kući.

21. Dakle, svjedok OD u načelu je potvrdio zaključak vještakinje prim. dr. sc. Klementine Ružić, o tome da tijekom 2018. godine i ranije, u zdravstvenom kartonu pok. GD nisu evidentirana takva zdravstvena stanja koja bi utjecala na njezinu sposobnost za rasuđivanje. Naime, svjedok OD istaknuo je da je pok. GD od lijekova koristila jedino Praxiten, imala je reguliranu bolest visokog krvnog tlaka, kao i da bi on zasigurno kao liječnik opće medicine, unio u zdravstveni karton opaske koje bi se ticale njezinog mentalnog statusa, da je primijetio neke simptome ili ispade.

22. Nesporno je s druge strane, da svjedok OD takve opaske nije unio, odnosno da je suprotno tome, pok. GD u vremenu od 10 mjeseci i to 5. prosinca 2017. godine, 27. lipnja 2018. godine i 24. rujna 2019. godine, izdao tri liječničke potvrde kojima je potvrdio da pok. GD ne boluje od akutnih ni kroničnih bolesti, a po potrebi u terapiji uzima jedino Praxiten od 15 mg. Svjedok OD iskazivao je doduše i o određenim okolnostima zdravlja pok. GD koji ukazuju na postojanje zdravstvenih problema povezanih s demencijom, kao da je jedne prilike odvezao pok. GD kući svojim automobilom jer nije bio siguran hoće li se ona sama vratiti, no nije se mogao vremenski odrediti o datumu kada se ovo dogodilo, pa ovaj sud zaključuje da je riječ o događaju nakon 21. rujna 2018. godine, obzirom da je svjedok sam kazao da bi znakove demencije svakako unio u zdravstveni karton pok. GD da ih je uočio, a s druge strane pregledi pok. GD evidentirani su i 16. listopada 2018. godine, 28. ožujka 2019. godine, te konačno pregled dana 31. svibnja 2019. godine. Što se pak tiče navoda svjedoka

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

OD o tome da je o zdravstvenom stanju pok. GD od obitelji komunicirao prvenstveno s kćeri, ukazuje se da je prema sadržaju zdravstvenog kartona, pok. GD sve do 2019. godine bila odličnog zdravlja, imajući u vidu njezinu visoku životnu dob, živjela je sama, pa interes tužiteljice za zdravlje majke, koji je iskazivala za vrijeme dok bi preko ljeta boravila u [adresa], je opravdan i uobičajen interes koji najbliži srodnici iskazuju prema članovima svojih obitelji. Na koncu, upravo je tužiteljica, uz pomoć svoje kćeri i polusestre tuženika, ZD, kao i svjedokinje MD i RD, organizirala pregled i operaciju karcinoma na kapku pok. GD tijekom 2014. godine.

23. Međutim, u odnosu na odluku o tome gdje će pok. GD živjeti u starosti, ukazuje se i na unos u zdravstvenom kartonu od 24. kolovoza 2018. godine kada je tužiteljica pristupila zajedno s pok. GD u ambulantu, te kada je liječnik naveo da "tužiteljica ne zna što majka pije od terapije", no da "želi mamu smjestiti u dom", a kada je liječnik tužiteljici kazao da je preporuka svaki dan mjeriti majci krvni tlak, da je kćer tj. tužiteljica kazala "da je to teško izvedivo, da joj ne može ona dolaziti svaki dan mjeriti tlak".

24. Namjera tužiteljice koju je iskazala u kolovozu 2018. godine da pok. GD smjesti u dom, prema ocjeni ovoga suda, dovela je i kako to ukazuje psihijatrijski vještak, do odluke pok. GD da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopi upravo s tuženikom. Naime, u zdravstvenom kartonu pok. GD (list 136 spisa) je za dan 13. kolovoza 2018. godine uvedeno da je pok. GD došla u ambulantu liječnika radi savjeta za smještaj u starački dom, jer da sve mora sama, ima kćer i unuka, no više ne može sama živjeti, s time što je već ranije, 27. lipnja 2018. godine liječnik evidentirao da se pok. GD otežano kreće, dok je „unuka“ zatražila potvrdu o zdravstvenom stanju za potrebe sastavljanja darovnog ugovora. Konačno, pregled kod kuće pok. GD evidentiran je u njezinom zdravstvenom kartonu i 29. kolovoza 2018. godine, dok je za dan 24. rujna 2018. godine evidentirana kućna posjeta, u kojoj je pok. GD izjavila da je spremna sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i da „ne želi da to bude kćer koja je u 8 mjesecu bila namjeravala pokrenuti smještaj u dom za starije osobe“. Tom prilikom, pok. GD dozvolila je da se potvrda izda ovdje tuženiku kao njezinom unuku, kada je i izdana liječnika potvrda.

25. Prema tome, kada se imaju u vidu iskazi saslušanih svjedoka CD, ŽD, ĆD, ID i ED, o stanju svijesti pok. GD, sa iskazom svjedoka OD i svjedokinje TD, proizlazi da je pok. GD iskazivala jasnu volju da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopi s tuženikom, odnosno da takav ugovor ili neki drugi nije željela sklopiti sa svojom kćeri, ovdje tužiteljicom. Pok. GD je za to i navela razloge liječniku prilikom izdavanja potvrde od 24. rujna 2018. godine, kada je iskazala da ju je kćer pokušala smjestiti u starački dom, što je ona odbila, dakle, znala je iskazivati o sadržaju događaja otprije mjesec dana, znala je i kada se on dogodio (24. kolovoza 2018. godine je evidentiran u kartonu), a na koncu pok. GD je imala saznanja i o tome da joj kćer ne može pružiti brigu kakvu je ona očekivala. Naime, tužiteljica živi u [adresa] gdje radi, a u Rijeku dolazi jednom godišnje na mjesec dana, tijekom ljeta, pa je jasno da sve i da su odnosi između pok. GD i tužiteljice bili prisni i bliski, u što se sud nije uvjerio, tužiteljica tako rijetkim posjetima ne bi mogla brinuti o zdravstvenim, higijenskim, emotivnim i drugim potrebama svoje majke. Na koncu, i u zdravstvenom kartonu pok. GD liječnik je 24. kolovoza Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

2018. godine evidentirao da „kćer (ovdje tužiteljica, op. suda) ne zna što mama pije od terapije“, da je „želi smjestiti u dom“, a na preporuku liječnika da joj mjeri svakodnevno tlak, odgovara „da je to teško izvedivo da joj ona ne može dolaziti svaki dan mjeriti tlak“. Prema tome, kada se imaju na umu ove okolnosti i s druge strane, povezanost koja je i po ocjeni ovoga suda postojala između pok. GD i tuženika, pomaganje tuženika svojoj baki kao i činjenica da i on i supruga žive u [adresa], u blizini pok. GD koja je tada još uvijek živjela u kući na Trsatu te njihovi bliski odnosi, tada je pok. GD, ocijenivši vlastitu zdravstvenu i životnu situaciju, donijela svojevoljnu odluku da upravo s tuženikom sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju, sve imajući u vidu njihov dugogodišnji odnos emotivne bliskosti i raniju upućenost pok. GD upravo na tuženika. Pok. GD je i prilikom izdavanja ove liječničke potvrde dana 24. rujna 2018. godine (iako je moguće riječ o upisu kućne posjete u naravi obavljene prethodnog radnog dana, u petak 21. rujna 2018. godine), sama liječniku iskazivala razloge za ovu odluku, što također pokazuje da je bila svjesna razloga posjeta, izdavanja potvrde kao i da je jasno manifestirala svoju volju za sklapanjem upravo spornog ugovora. Konačno, činjenica i što je liječnik GD izdao više potvrda u vremenu od gotovo godinu dana, pokazuje čvrstu namjeru GD sklopiti ugovor kojim će u zamjenu za uzdržavanje raspolagati svojom imovinom, kao što je uostalom tu namjeru GD u više navrata priopćila i svjedokinji TD.

26. U odnosu na iskaz svjedokinje RD koja je s pok. ND prema vlastitim tvrdnjama komunicirala više puta tijekom 2014. godine, a koja je iskazala da se GD gubila u razgovoru, ne bi znala nastaviti priču i slično, ovaj sud nije držao da bi svjedokinja iskazivala istinito, s obzirom da nitko od drugih osoba, pa ni liječnici koji su bili u kontaktu s pok. GD prilikom operacije oka 2014. godine, kao i liječnik opće medinice dr. OD, kojeg je pok. GD posjećivala radi kontrola, nisu evidentirali postojanje ovih promjena, demencije, smetenosti, zbunjenosti ili drugih simptoma. Upravo suprotno, zdravstvena dokumentacija pok. GD prije lipnja 2019. godine ne govori u prilog postojanja takvih simptoma, niti o tome govore gore drugi navedeni svjedoci, prvenstveno svjedokinja TD. Na koncu, i svjedokinja RD tvrdi da je pok. GD bila uredna, čista, da je i njoj znala skuhati kavu, da bi je uvijek prepoznavala kada bi došla, a svjedokinja nije osoba poznata baki GD zbog učestalih kontakata, već upravo suprotno, osoba koja je sporadično dolazila u njezinu kuću tijekom 2014. godine za vrijeme Zdenkine starosti. S druge strane, svjedokinja ČD je sama iskazala da kod svoje bake, pok. GD, nije bila od 2015. godine, a s njome nije komunicirala ni telefonom, pa dakle ona nije niti mogla imati neposredna saznanja o zdravstvenom stanju bake i uvjetima u kojima ona živi. Što se pak tiče navoda svjedokinje ČD o organizaciji dostave toplih obroka pok. GD preko Crvenog križa, koja je trajala tijekom 2018. godine pa do lipnja 2019. godine, ističe se da svjedokinja ne može imati konkretne dokaze o tome na koji način je i koliko pripremala sebi hranu pok. GD, a suprotno, da je pok. GD kuhala hranu sebi i nije godinama živjela na suhoj hrani kako to svjedokinja tvrdi, iskazivala je svjedokinja RD, koja je potvrdila da je pok. GD prilikom njezinih posjeta 2014. godine, sama sebi kuhala obroke.

27. Iskaz tužiteljice koja tvrdi da bi se s majkom čula svakih desetak dana za vrijeme dok je boravila u [adresa], da je primijetila da se unazad par godina prije smrti majka gubi u telefonskim razgovorima pa je nije niti prepoznavala na telefon i ne bi više znala s kime priča, da nije mogla stabilno stajati na nogama, a jela bi samo baškot

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

(tvrdo pecivo) i bijelu kavu, nisu potkrijepljeni niti zdravstvenom dokumentacijom imenovane, niti iskazima svjedoka OD, TD, kao ni iskazima svjedoka CD, ŽD, ĆD, ID i ED, a posebice zdravstvenom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Klementine Ružić. Naime, nitko od imenovanih svjedoka nije tvrdio da je pok. GD bila nesposobna skrbiti o vlastitoj prehrani u smislu kuhanja i slično, a svjedok OD jasno je iskazao da bi u zdravstveni karton pok. GD unio opasku o njezinom pogoršanom mentalnom stanju da je primijetio kakve ispade u razgovoru ili ponašanju, a nesporno je da je takav upis učinjen tek u lipnju 2019. godine, kada je pok. GD već smještena u dom. Naime, ukoliko bi pok. GD gubila se u običnom telefonskom razgovoru s tužiteljicom koja joj je najbliži srodnik i ne bi je, kako to tvrdi tužiteljica, znala prepoznati niti je nakon nekog trajanja razgovora znala s kime priča, tada je očekivano da bi ti simptomi postali vidljivi i manifestirali se i u kontaktima s okolinom, rodbinom, poznanicima i liječnikom, s kojima pok. GD zasigurno nije bila u tako čestom kontaktu. Međutim, izuzev tužiteljice, a djelomično i svjedokinje RD (što sud nije držao istinitim), nitko od drugih saslušanih svjedoka ne potvrđuje ove tvrdnje tužiteljice, niti je išta od tih tegoba evidentirano u zdravstvenom kartonu tužiteljice, prije lipnja 2019. godine. Na postojanje ozbiljno narušenog stanja svijesti pok. GD ne ukazuje niti iskaz svjedokinje TD, koja je bila u čestim kontaktima s pokojnom GD, no koja nije primijetila nijednu od ovih okolnosti koje tužiteljica tvrdi da su postojale, već koja pok. GD upravo opisuje kao bistru osobu koja je znala što želi.

28. Stoga je iskaz tužiteljice u dijelu što se odnosi na zdravstveno stanje pok. GD cijenjen neistinitim, jer je protivan medicinskoj dokumentaciji, ali i drugim provedenim dokazima (prvenstveno iskazu svjedoka OD i TD). S druge strane, iskaz tuženika ocijenjen je istinitim, obzirom da izuzev iskaza svjedokinje RD (u dijelu gdje tvrdi da se pok. GD gubila u razgovoru) i djelomično ČD (u dijelu što se tiče prehrane pok. GD), koji su jedini uz tužiteljicu ukazivali na postojanje zdravstvenih problema pok. GD koji bi utjecali na njezinu sposobnost za rasuđivanje, no što nije ocijenjeno osnovanim iz razloga što su ovi svjedoci kao i tužiteljica, izravno zainteresirani za ishod ove parnice, a nijedan drugi dokaz ne potvrđuje njihove iskaze. Protivno tome, svi drugi dokazi govore u prilog tvrdnji tuženika o tome da je pok. GD postupala razumno, samostalno upravljajući svojom voljom u trenutku kada je s tuženikom sklopila sporni pravni posao.

29. Iz iznesenih je razloga i ovaj sud prihvatio zaključak psihijatrijskog vještaka o tome da i iskazi svjedoka potkrjepljuju navode medicinske dokumentacije o tome da je pok. GD u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 21. rujna 2018. godine, bila sposobna za rasuđivanje. Na drugačiji zaključak suda ne utječe niti činjenica što je pok. GD u lipnju 2019. godine, manje od 9 mjeseci nakon sklapanja spornog ugovora, dijagnosticirana demencija. Naime, vještakinja je pojasnila da se psihičko stanje pok. GD očito počelo naglo pogoršavati nakon smještaja u dom za starije, te je u kratko vrijeme progrediralo prema demenciji, a što ukazuje činjenica da je pok. GD sve do lipnja 2019. godine funkcionirala samostalno i sama je živjela u kući na Trsatu. Sud prihvaća i pojašnjenje vještaka da postoje demencije koje nastupaju u relativno kratkom vremenu, kao i da se u praksi često vidi da simptomi demencije postaju manifesni tek kada se osoba

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

starije životne dobi izdvoji iz svoje uobičajene sredine, odnosno promijeni mjesto boravka, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

30. Stoga je utvrđeno da nisu osnovane tvrdnje tužbe o tome da je pok. GD u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nesposobna za rasuđivanje. Prema tome, vještakinja prim. dr. sc. Klementina Ružić u potpunosti logično obrazlaže kada navodi da je pok. GD je unatoč visokoj životnoj dobi funkcionirala i samostalno živjela u svojoj kući sve do lipnja 2019. godine, da je iskazivala i liječniku obrazlagala razloge zbog kojih želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju upravo s tuženikom, a ne i s tužiteljicom kao svojom kćeri, pa s obzirom na sadržaj medicinske dokumentacije i ovaj sud zaključuje da se može utvrditi da je pok. GD u vrijeme sklapanja ugovora, racionalno i razložno sagledavajući okolnosti, vladala svojom voljom.

31. Sukladno članku 276. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, na snazi u vrijeme zaključenja pravnog posla, u daljnjem tekstu: ZOO), za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. To znači da je ugovor kojeg je sklopila osoba koja je bila nesposobna za rasuđivanje ništetan. Prema odredbi članka 277. ZOO-a suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezinog zakonskog zastupnika, a isto pravo ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Nadalje, odredbom članka 332. stavka 1. ZOO određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Dakle, za ocjenu valjanosti ugovora relevantno je postojanje poslovne nesposobnosti u trenutku sklapanja pravnog posla, pa je ništetan ugovor kojeg je sklopila osoba koja u tom trenutku nije bila sposobna za rasuđivanje.

32. Kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. rujna 2018. godine valjan pravni posao, jer je GD u vrijeme njegovog zaključenja bila sposobna za rasuđivanje, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev te presuditi kao u točki I izreke presude.

33. O parničnom trošku odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, pri čemu se sud vodio troškovnikom tuženika te utvrđenom vrijednošću predmeta spora od 26.544,56 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Tuženik opravdano zahtijeva trošak od 500,00 EUR na ime sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), a isti iznos pripada mu i za sastav podneska od 29. veljače 2024. godine kojim se očituje na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka jer se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife. Za ročišta zakazana za dane 15. veljače 2022. godine, 7. srpnja 2022. godine, 10. studenog 2022. godine, 17. veljače 2023. godine, 22. rujna 2023. godine i 29. listopada 2024. godine, tuženik opravdano traži nagradu od po 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tuženik tako za zastupanje odvjetnika opravdano traži 4.000,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % čini 5.000,00 EUR. Tuženik nije imao trošak sudskih pristojbi pa mu pravo na njihovu naknadu ne pripada.

Poslovni broj: XXXII P-1354/2020

34. Tuženiku je tako sveukupno s osnova parničnog troška dosuđeno 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja mu pripada od dana presuđenja do isplate, sukladno članku 29. stavku 2. ZOO.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 13. prosinca 2024.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.