Poslovni broj: XXXII P-390/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Martini Maršić, u pravnoj stvari tužiteljice: ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. KS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. PS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, radi: poništenja ugovora i dr., nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2023. godine, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavak 6. Zakona o parničnom postupku, dana 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e prvotno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 1-tuženiku darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 1-tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana .

2. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 2-tuženoj darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 2-tužene uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

3. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 3-tuženiku darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z-1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 3-tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.“

II. O d b i j a s e podredno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je dana 12. ožujka 2021. godine opozvano darovanje koje je tužiteljica učinila 1-tuženiku darujući mu nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z- 1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, a koje je darovanje učinjeno kroz Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 1-tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je dana 12. ožujka 2021. godine opozvano darovanje koje je tužiteljica učinila 2-tuženoj darujući joj nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z- 1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, a koje je darovanje učinjeno kroz Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 2- tuženoj po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 2- tužene uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je dana 12. ožujka 2021. godine opozvano darovanje koje je tužiteljica učinila 3-tuženiku darujući mu nekretninu –stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z-1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti, a koje je darovanje učinjeno kroz Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU- 17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 3-tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.“

III. O d b i j a s e trećepostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 1-tuženiku darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 1-tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 2-tuženoj darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1-tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 2-tužene uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica 3-tuženiku darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z- 1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo 1- tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist 3- tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

IV. Usvaja se četvrtopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica tuženiku KS darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-43), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo tuženika KS po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-16/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist tuženika KS uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica tuženici HS darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo tuženice HS po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-18/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist tuženice HS uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljen u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa] kojim je Ugovorom tužiteljica tuženiku PS darovala nekretninu – stan, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z-1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti, slijedom čega se na osnovi ove presude uspostavlja ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvo tuženika PS po osnovi Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. sklopljenog u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-17/2021 kod Javnog bilježnika ŽSB iz [adresa], tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist tuženika PS uz istovremeni upis prava vlasništva navedene nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana.“

V. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj ovome sudu 15. ožujka 2021. godine, tužiteljica traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će poništiti Ugovore o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine sklopljene u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice ŽSB iz [adresa] i kojim je tužiteljica tuženiku KS darovala nekretninu – stan, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-43), temeljem zapisnika- rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa]; potom ugovor kojim je tuženici HS darovala stan u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z-1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa]; a tuženiku PS stan u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z-1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti. Traži i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanje kakvo je bilo prije uknjižbe navedenih nekretnina u vlasništvo tuženika po osnovi ugovora o darovanju tako da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika na toj nekretnini uz istovremeni upis prava vlasništva nekretnine u vlasništvo tužiteljice, u roku od 15 dana . Podredno postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da su ugovori o darovanju opozvani dana 12. ožujka 2021. godine, ponovno uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije upisa prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama, dok trećepostavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da ugovori o darovanju nisu ni nastali. Četvrtopostavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da su ugovori o darovanju ništetni i bez pravnog učinka, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije njihove provedbe, dok prijedlogom za osiguranje zahtijeva određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina.

2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je s tuženicima dana 12. veljače 2021. godine u javnobilježničkom uredu ŽSB iz [adresa] sklopila ugovore o darovanju nekretnina u formi javnobilježničkih akata, darovavši svakom od tuženika posebni dio nekretnine opisan u izreci. Opisuje da su ugovori sastavljeni isti dan, u nazočnosti svih parničnih stranaka istovremeno. Tvrdi da je ona osoba visoke životne dobi i teškog zdravstvenog stanja, ima potrebu za stalnom brigom i pažnjom i teško se može samostalno brinuti o sebi. Opisuje da joj je **.**.2020. umro sin ĆS s kojim je stanovala, nakon čega se pojačala potreba da se netko o njoj skrbi. Tužiteljica opisuje da je na inicijativu ES i PS dana **.**.2021. opozvala oporuku koju je prethodno sastavila, a kojom je raspolagala za korist tuženika KS i IS, te je istovremeno s opozivom zaključila ugovore o darovanju opisane u tužbi. Tvrdi da je ugovor s tuženikom KS zaključila na zahtjev ES koja, iako je tužiteljica imala namjeru nju označiti kao daroprimatelja, nije pristala na darovanje jer bi tako izgubila davanja na ime socijalne skrbi. Tvrdi da tuženicu HS nije poznavala u času darovanja, a njoj je nekretninu darovala na zahtjev tuženika PS.

3. Tužiteljica tvrdi da su nakon sklapanja ugovora tuženici prestali komunicirati s njome, ne pomažu joj niti skrbe o njoj. Smatra da je prijevarnim ponašanjem tuženika dovedena u zabludu o okolnostima i pobudi odlučnoj za zaključenje ugovora jer je ugovore zaključila na temelju uvjerenja da će se tuženici o njoj brinuti, kako su usmeno obećali. Naglašava da jednako kao i u vremenu prije zaključenja ugovora, stanuje na adresi [adresa] u [adresa], na lokaciji gradskih vrtova, sa sanitarnim čvorom fizički odvojenim od barake sagrađene na zemljištu koje nije njezino vlasništvo, dakle živi u uvjetima koji nisu primjereni njezinom zdravstvenom stanju i životnoj dobi. Tvrdi da je njezina pobuda prilikom učinjenih darovanja bila upravo ta da sebi osigura potrebnu pomoć i skrb. Pravo doživotnog stanovanja da za nju nema nikakav učinak radi katnosti stanova. Tužiteljica drži da je i za slučaj izostanka prijevarne namjere tuženika, ona bila u zabludi o okolnostima odlučnim za zaključenje ugovora, pa kako ugovore smatra pobojnim pravnim poslovima, tužbom primarno traži poništenje ugovora.

4. Obrazlažući drugopostavljeni tužbeni zahtjev navodi da je izjavama od 12. ožujka 2021. godine sačinjenim u formi javnobilježničkih akata kod javnog bilježnika ČS, opozvala učinjena darovanja iz razloga svog osiromašenja u smislu članka 493. Zakona o obveznim odnosima, kao i radi nezahvalnosti daroprimatelja, o čemu su tuženici obaviješteni preporučenim dopisima poslanim istoga dana. Naime, tvrdi da je darovanjem ostala bez cjelokupne imovine, bez osiguranog adekvatnog životnog prostora, bez bilo kakve skrbi i uzdržavanja od strane daroprimatelja što su tuženici usmeno obećali, kao i bez mogućnosti iznajmljivanja nekretnina. Ukazuje da je krajem 2020. godine u stanu darovanom tuženiku KS izvršila ulaganja s namjerom što lakšeg iznajmljivanja nekretnine čime je potrošila svu ušteđevinu. Tužiteljica navodi i da u svom okruženju nema osobu koja bi je po zakonu bila dužna uzdržavati. Drži da se nezahvalnost tuženika očituje se u gruboj nezahvalnosti koja se manifestira postojanjem prijevarnog postupanja na strani tuženika, a na štetu tužiteljice.

5. Ističe da navedene okolnosti, a posebno činjenica što su tuženici KS i HS za tužiteljicu strane osobe koje nije dobro ili uopće poznavala prije zaključenja ugovora, upućuju na postojanje mogućeg nesporazuma ugovornih stranaka radi kojega predmetni ugovor uopće nije nastao. Zaključno, zahtjev za utvrđenje ništetnosti obrazlaže time što je djelovala u stanju ovisnosti o tuženicima i u uvjerenju da sporne ugovore mora zaključiti ukoliko želi osigurati tuđu pomoć koja joj je prijeko bila potrebna. Stav je tužiteljice da opisane okolnosti upućuju na postojanje nemogućnosti da u vrijeme sklapanja ugovora shvati značaj svog pristanka na predmetna darovanja, kao i na ništetnost predmetnih ugovora. Tvrdi i da je u trenutku potpisivanja ugovora, njezina osobna iskaznica bila izgubljena, pa njezin identitet nije bio utvrđen sukladno članku 60. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu i što također predstavlja razlog ništetnosti.

6. Tužiteljica osporava navode odgovora na tužbu navodeći kako se trojka tuženika, inače njoj slabo poznate osobe, tazbina pojačana jednim nećakom, okupila i iskoristila golemu bol i tugu u kojoj se našla sama i bolesna, nakon smrti sina jedinca. Navodi da je bila bez volje za životom, rezignirana i odbačena, smišljajući kako da se zbrine „pod stare dane“, pri čemu joj je određenu sigurnost pružala imovina koju je zaradila kao samohrana majka bolesnog djeteta, baveći se uz svoj redovan posao stočarstvom i prodajom mesa. Ističe i kako činjenica čitanja ugovora po javnom bilježniku ne isključuje mogućnost da pobija ugovore, niti da zahtijeva ništetnost. Tvrdi da je vjerovala da su tuženici osobe za kakve su se predstavljali, puni brige, razumijevanja, željni i voljni da se pobrinu za tužiteljicu u njezinim poznim godinama, pa stoga nije smatrala potrebnim postavljati uvjete kada se u času zaključenja ugovora stvorio takav kontekst u kojemu su tuženi naizgled bili aktivni u brizi oko nje. Navod o unošenju odredbe o pravu stanovanja na inicijativu javne bilježnice, prema stavu tužiteljice upravo ukazuje da je i sama javna bilježnica bila začuđena predmetnim darovanjem, nećkala se oko toga i kako je to moguće da osoba daruje svu svoju imovinu bez istovremenog utvrđenja određene protučinidbe. Ukazuje da javni bilježnici nisu vještaci i nemaju mogućnost ocjenjivati nečije psihičko stanje. kao i da sposobnost rasuđivanja, shvaćanja vlastitih postupaka, nije nužno povezana s poslovnom sposobnošću, te konačno nečije psihičko stanje ne mora nužno biti trajno narušeno, odnosno određena osoba može u određenom vremenskom razmaku iz narušenog psihičkog stanja doći do stanja lucidnosti, a takva stanja mogu se i izmjenjivati. S obzirom da je u više navrata oporučno raspolagala, da bi nedugo nakon raspolaganja mijenjala mišljenje i opozivala ranije oporuke, drži i da takvo njezino ponašanje upućuje na labilnost koja je podloga za manipulaciju i dovođenje u zabludu, te upućuje na određenu simptomatologiju koja pruža dostatan razlog za provođenje vještačenja na okolnost njezinog psihičkog stanja.

7. U tijeku postupka ukazuje i da je obustavljena istraga protiv ovdje tuženika radi kaznenog djela prijevare na štetu tužiteljice, a koja je pokrenuta povodom njezine kaznene prijave. Tvrdi da je iz iskaza svjedoka razvidno da je doslovno tragala za osobama koje će joj pomagati, a zauzvrat dobiti vlasništvo stanova te da je njezina namjera očito bila sklapanje ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju. Drži da nije presudna činjenica što obiteljski liječnik i patronažna sestra nisu ukazali na psihičke smetnje kod tužiteljice, jer oni nisu specijalisti iz područja psihijatrije, nisu imali dulji kontakt s tužiteljicom čija je briga o zdravstvenom stanju na niskoj razini i tužiteljica nije fizički u mogućnosti bila voditi brigu o svom zdravlju uslijed teške pokretnosti, izoliranosti i izostanka tuđe pomoći, sve pogoršano epidemijom koronavirusa. Primjedbe tuženika provedenom psihijatrijskom vještačenju drži neosnovanim, a misli i da je dio pitanja tuženika vještaku potrebno i zabraniti. Zaključno predlaže zbog svih iznesenih razloga usvojiti jedan od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva te donijeti presudu sadržaja kao u izreci, uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

8. U odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka tuženici se protive tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prigovaraju naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao odviše niskoj. Navode i da nije točno da su se po sklapanju ugovora o darovanju prestali javljati tužiteljici, već da je činjenica upravo suprotna, odnosno tužiteljica je prestala komunicirati s njima bez naznake razloga. Pobijaju tvrdnje tužiteljice o tome da bi se prestali brinuti i skrbiti o njoj ukazujući da nisu sklopili ni ugovore o doživotnom ni ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, nego ugovore o darovanju nekretnina koji, a što proizlazi i iz njihove vrste i pravne prirode, ne sadrže nijednu ugovornu odredbu koja bi tuženike obvezivala na bilo što osim da darovane im nekretnine prime s zahvalnošću, a kamoli ugovorne odredbe koje bi ih obvezivale na brigu, skrb i uzdržavanje tužiteljice. Drže da je neživotno da bi se tužiteljica pouzdala u navodna usmena obećanja o tome da će brinuti i skrbiti o njoj, a da s tuženicima nije sklopila ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Ukazuju i da su ugovori sklopljeni u formi solemniziranih javnobilježničkih akata pred javnom bilježnicom Vesnom Lovrović Lečić. Tuženici naglašavaju da je prava namjera i volja stranaka bila upravo sklapanje ugovora o darovanju kao besplatnih, odnosno nenaplatnih lukrativnih pravnih poslova, a do pregovaranja i sklapanja navedenih ugovora došlo je upravo na inicijativu tužiteljice koja je i odabrala javnog bilježnika.

9. Stav je tuženika da je tužiteljica bila potpuno upoznata s time kakvu vrstu ugovora sklapa s tuženicima, i to kako po njima, tako i po javnoj bilježnici koja je tužiteljici navedene ugovore pročitala, objasnila joj što oni znače u pravnosadržajnom smislu, izrijekom je upozorila na pravne posljedice, odnosno obveznopravne učinke koji će za nju proisteći iz činjenice njihovog sklapanja i, na koncu, predložila tužiteljici sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju što je tužiteljica izrijekom izričito odbila. Naglašavaju da je tek na inicijativu javne bilježnice u jedan od ugovora unesena klauzula o pravu stanovanja kao osobnoj služnosti tužiteljice. Navode i da iako tužiteljica u ovoj parnici osporava valjanost svog očitovanja volje u vrijeme sklapanja spornih ugovora o darovanju, u Izjavi o opozivu darovnih ugovora od 12. ožujka 2021., sačinjenim po javnom bilježniku ČS, navedeno je da je javni bilježnik utvrdio da je tužiteljica sposobna i ovlaštena za davanje izjave, dakle bila je poslovno sposobna mjesec dana nakon sklapanja spornih ugovora o darovanju. Stoga se protive prijedlogu za provođenje psihijatrijskog vještačenja, poričući da bi postupali prijevarno. Napominju da je ugovor o darovanju jednostranoobvezni ugovor koji obvezuje darodavca na darovanje, dok daroprimac nema nikakvih ugovornih obveza osim primiti darovanu nekretninu s zahvalnošću. Smatraju da je tužbeni zahtjev usmjeren na deklaraciju raskida ugovora o darovanju, osim što je neosnovan i nedopušten jer tužiteljica nema konkretan pravni interes za traženje deklaratorne pravne zaštite, pa ga predlažu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanog.

10. Tuženici drže da tužiteljica nema pravni interes niti za isticanje tužbenog zahtjeva kojima traži utvrđenje da navedeni ugovori o darovanju nisu nastali jer se radi o tužbenom zahtjevu koji je pravno identičan glavnom tužbenom zahtjevu, samo je stiliziran odnosno formuliran drugim riječima pa ga ponovno treba odbaciti, a podredno odbiti. Taj tužbeni zahtjev drže i nepodobnim za raspravljanje i neizvršivim jer su ugovori svakako nastali. Zaključuju da je iz svih iznesenih okolnosti vidljivo da je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova bila pravno i stvarno potpuno poslovno sposobna osoba, kao i da na njenoj strani nije bilo ama baš nikakvih mana prilikom očitovanja volje koje bi bile uzrokom eventualne pobojnosti ili ništetnosti predmetnih ugovora, a protive se i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

11. U tijeku postupka tuženici ističu i da nije životno ni realno da bi tužiteljica kako tvrdi, na temelju usmenih obećanja tuženika da će o istoj brinuti, i to kao navodno polupoznatih osoba, prenijela tuženicima svu svoju imovinu. Naglašavaju da je javni bilježnik prije sklapanja ugovora iste ne samo pročitao nego je i upoznao stranke, pa tako i tužiteljicu s njihovim sadržajnim značenjem i obveznopravnim učincima koje će proizvesti pa ne može biti govora o nikakvoj zabludi nego, upravo suprotno, pravoj i stvarnoj volji tužiteljice kao darodavke. Ističu i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za opoziv darovanja iz članka 493. i 494. ZOO-a jer nije dokazana činjenica da je darodavka osiromašila nakon sklapanja ugovora. Prema tome, stav je tuženika da je tužiteljica zaključila predmetne ugovore svjesna da za sebe nije ugovorila nikakvu protučinidbu, znala je da prijenos prava vlasništva može učiniti i drugim vrstama ugovora uz ugovaranje određenih protučinidbi, nije na zaključenje ugovora bila navedena nikakvim lažnim prikazivanjem činjenica, javna joj je bilježnica u više navrata objasnila značaj njenog postupanja i izričito je upozorila na sve relevantne činjenice i posljedice postupanja. Drže da nema dokaza niti podataka na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je tužiteljica od strane tuženih bila dovedena u zabludu, te je u trenutku zaključenja predmetnih ugovora znala da su to ugovori na temelju kojih ne može tražiti nikakvu protučinidbu, ali je unatoč tome ugovore sklopila vlastitom, jasno manifestiranom voljom. Naglašavaju da je i prije tuženika bilo pokušaja da se sa tužiteljicom pronađe zajednički jezik od strane više osoba, bliže ili dalje povezanih s njome, ali je uvijek sve prekidano isključivo postupanjem i ponašanjem same tužiteljice, njezinom bezrazložno prevrtljivom i teškom naravi i što potvrđuje da je tužiteljica bila ta koja je onemogućila kontakte i pomoć koju su joj pokušali pružiti iako to nisu bili dužni.

12. Tuženici zaključuju da nema razloga za poništenje ugovora budući da niti na jednoj strani nije bilo mana volje, a ponajmanje nije postojala zabluda kod tužiteljice, nema niti zakonskih uvjeta za opoziv darovanja zbog osiromašenja nakon zaključenja ugovora budući da se imovno stanje tužiteljice nakon toga nije ni na koji način promijenilo, ugovor je nastao potpunim suglasnostima volja ugovornih strana, tužiteljica je zadržala pravo stanovanja na tim stanovima koje joj je od strane tuženih omogućeno, a očito je i da ugovori nisu ništetni ni po kojem osnovu koji zakon propisuje kao razloge za ništetnost.

13. Vještački nalaz drže ishitrenim, neutemeljenim na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, pristranim i donesenim neobjektivnim uvidom u iskaz tužiteljice same, a što je nedovoljno za ocjenu njezinog psihičkog stanja, a ne vodeći računa o iskazima dvaju javnih bilježnika. Naglašavaju da ne postoji nijedan psihijatrijski nalaz koji bi ukazivao na bilo kakav kognitivni ili mnestički problem tužiteljice, a prvo spominjanje psihijatra je u prosincu 2022. i na samom početku 2023. godine, i to očito na inicijativu punomoćnika tužiteljice, čiji status punomoćnika je dvojben ako tužiteljica nije imala sposobnost za rasuđivanje kako tvrdi. Tuženici tvrde da ni obiteljski liječnik ni patronažna sestra nisu imale sumnje o poslovnoj sposobnosti tužiteljice, iako je tužiteljica njihove usluge uredno i relativno često koristila, a osim uroloških problema i problema s kretanjem druge bolesti kod tužiteljice nisu evidentirane niti spominjane sve dok nisu zatrebale za potrebe ovog postupka. Vještačenje drži kontradiktornim ističući niz primjedbi i pitanja za vještaka. Ukazuje da se u vještačenju navodi progresija demencije koja uzrokuje nesposobnost tužiteljice za rasuđivanje, no tada je nedvojbeno da nije bila sposobna za rasuđivanje niti kod opoziva darovanja niti kod izdavanja punomoći svom sadašnjem punomoćniku koji je zastupa u ovoj parnici. Citiraju članak 82. i 83. ZPP, zaključno predlažući odbacivanje, podredno odbijanje tužbenih zahtjeva uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.

14. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušao je tužiteljicu i tuženike, kao i svjedoke ŽSB, AS, US, ES, VS, BS, SS i ČS, a provedeno je i psihijatrijsko vještačenje tužiteljice po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Klementini Ružić, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer je prema ocjeni ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

15. Preostali dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem svjedokinje FS (tužiteljica navodi: Ž) u naravi je proveden jer se imenovana osoba zove ZS. Odbijen je i dokazni prijedlog tužiteljice da sud službenim putem zatraži podatak o visini mirovinskih primanja tužiteljice jer je ovaj dokaz tužiteljica mogla sama dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, dok podatak o vlasništvu na nekretninama jest također isprava tj. uvjerenje koju sama tužiteljica putem punomoćnika može pribaviti, no što i nisu isprave relevantne za presuđenje iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku ove presude. Prijedlog tužiteljice da se službenim putem pribave podatci o datumu prijave gubitka osobne iskaznice tužiteljice, datumu izdavanja nove i datumu i broju zamjenskog kartona, odbijeni su kao suvišni obzirom da je su utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim iz drugih razloga. Nije relevantan niti dokazni prijedlog za pribavljanjem istražnog predmeta koji se povodom kaznene prijave tužiteljice vodio protiv tuženika, obzirom da je istraga nesporno pravomoćno obustavljena.

16. Potpuno je neosnovan i dokazni prijedlog tužiteljice da se u dokazni supstrat uvrsti i nalaz i mišljenje vještaka psihologijske i psihijatrijske struke ĐS i NS od 18. listopada 2022. godine koji nije predala do zaključenja prethodnog postupka, već ih je dostavila tek uz podnesak od 21. listopada 2022. godine. Naime, ukoliko je kao ispravu željela dostaviti nalaz i mišljenje osoba koje se nalaze na listi stalnih sudskih vještaka, a sačinjen je izvan sudskog postupka, nije bilo prepreke da to tužiteljica učini do zaključenja prethodnog postupka. Prema tome, ne radi se o medicinskoj dokumentaciji kako to tužiteljica nastoji prikazati, već o ispravi sačinjenoj od strane liječnika radi procjene njezinog psihičkog stanja u svrhu postizanja uspjeha u ovoj parnici, a ne u svrhu liječenja. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim razloge zbog kojih bez svoje krivnje nije zatražila izradu ovog nalaza i mišljenja u fazi prethodnog postupka, iako je imala dovoljno vremena za to, obzirom da je tužbu podnijela sudu 15. ožujka 2021. godine, a prethodni postupak zaključen je tek 11. listopada 2021. godine, dakle nakon gotovo osam mjeseci. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP), pa kako tužiteljica ove okolnosti nije dokazala, to je njezin prijedlog da se u dokaze uvrsti i nalaz i mišljenje NS i ĐS od 18. listopada 2022. godine, sačinjeni po nalogu tužiteljice mimo naloga suda, jest odbijen kao neosnovan, a te isprave zatvorene su u zasebnu kuvertu i nisu dostavljene sudskom vještaku kojem je povjereno psihijatrijsko vještačenje. Neosnovan je i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja, obzirom da ovaj sud nije našao nelogičnosti u nalazu vještaka, a kako će se to obrazložiti dalje u obrazloženju ove presude.

17. Sud je raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2021. godine označio vrijednost predmeta spora iznosom od 20.000,00 kn, obzirom da je tu vrijednost tužiteljica naznačila u tužbi. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica istaknula nenovčane tužbene zahtjeve, primjenom članka 40. stavka 2. ZPP, mjerodavna je vrijednost predmeta spora što ju je tužiteljica naznačila u tužbi, i zbog čega je sud vrijednost predmeta spora označio iznosom od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn. Također, odlučeno je i o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere koja je usvojena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi posl. br. Gž- 1387/2021 od 4. siječnja 2022. godine, kojim je preinačeno ovosudno rješenje posl. br. P-390/2021 od 14. listopada 2021. godine. Konačno, u odnosu na prigovore tuženika valjanosti punomoći za zastupanje tužiteljice, treba istaknuti kako je tužiteljica saslušana pred ovim sudom dana 25. siječnja 2022. godine te je tom prilikom jasno iskazivala o svom odnosu s tuženicima kao i volji da ugovorni odnos s njima okonča. Tužiteljica je za to iznijela razloge, a kroz cijelo trajanja ove parnice pristupala je i na druga ročišta sjedeći uz svog punomoćnika, pa je svojim dolaskom na ročišta, izjavama i sudjelovanjem kao i potpisom punomoći, jasno pokazala sposobnost i volju da upravo punomoćniku Borisu Šolaji povjeri zastupanje u ovoj parnici. Nisu stoga osnovani navodi tuženika kojima zastupanje tužiteljice pokušava dovesti u pitanje, kao i stvoriti dvojbu oko toga želi li tužiteljica ovu parnicu, jer je tužiteljica svojim izjavama, potpisom punomoći i aktivnim sudjelovanjem u svim fazama parnice, pokazala da je vođenje ovog postupka njezina odluka.

18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je četvrtopostavljeni tužbeni zahtjev osnovan. 19. Naime, među strankama su nesporne slijedeće okolnosti:

- da je tužiteljica kao darovateljica s tuženikom KS kao daromprimcem, u formi javnobilježničkog akta dana 12. veljače 2021. godine sklopila Ugovor o darovanju nekretnine kojim je tuženiku KS darovala posebni dio nekretnine - stan u zgradi izgrađenoj na k.č. br. 2998

– stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-43), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z- 1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosoban stan broj 014, na četvrtom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 31,93 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, kao i pravo korištenja grobnog mjesta – jednostruke niše na gradskom groblju Kozala u Rijeci, polje B, sekcija 6/17, broj 11,

- dodatne obveze tuženika KS ne proizlaze iz teksta ugovora, a određeno je da tuženik u posjed darovane nekretnine stupa danom sklapanja ugovora,

- da je tužiteljica kao darovateljica s tuženicom HS kao daroprimcem, u formi javnobilježničkog akta dana 12. veljače 2021. godine sklopila Ugovor o darovanju nekretnine kojim je tuženici HS darovala posebni dio nekretnine - stan u zgradi izgrađenoj na k.č. br. 2998

– stambena zgrada i dvorište, [adresa], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), temeljem zapisnika-rješenja od 31. ožujka 2017., broj Z- 1/2009/3308 iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak, prenesen upis: jednosobnog stana broj 5, na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, wc-a s kupatilom i hodnikom, u ukupnoj površini od 32,92 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, u cijelosti, uz istovremeno osnivanje prava stvarne služnosti stanovanja na toj nekretnini u korist tužiteljice,

- dodatne obveze tuženice HS ne proizlaze iz teksta ugovora, a određeno je da tuženica u posjed darovane nekretnine stupa danom sklapanja ugovora,

- da je tužiteljica kao darovateljica s tuženikom MS kao daroprimcem, u formi javnobilježničkog akta dana 12. veljače 2021. godine sklopila Ugovor o darovanju nekretnine kojim je tuženiku PS darovala posebni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada i dvorište, [adresa], površine 818 m2, k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-49), temeljem zapisnika-rješenja od 25. travnja 2017., broj Z-1/2009/3258 iz PU 172 KPU Trsat-Sušak, prenesen upis: jednosobni stan broj 20, na šestom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan poseban dio, u cijelosti, uz istovremeno osnivanje prava stvarne služnosti stanovanja na toj nekretnini u korist tužiteljice,

- dodatne obveze tuženika PS ne proizlaze iz teksta ugovora, a određeno je da tuženik u posjed darovane nekretnine stupa danom sklapanja ugovora,

- da je istoga dana 12. veljače 2021. godine u formi javnobilježničkog akta kod iste javne bilježnice ŽSB sačinila Zapisnik o opozivu javne oporuke,

- da je potom tužiteljica dana 12. ožujka 2021. godine, kod javnog bilježnika ČS u formi javnobilježničkog akta sačinila izjavu kojom je opozvala darovanja učinjena tuženicima zbog svog osiromašenja i nezahvalnosti obdarenika,

- nije sporno niti da su tuženici u zemljišnim knjigama uknjiženi kao vlasnici opisanih posebnih dijelova nekretnina.

20. Ono što je prijeporno jest pitanje je li tužiteljica imala sposobnost rasuđivanja u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. godine, odnosno je li bila u stanju shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom. Naime, ukoliko tužiteljica nije imala sposobnost rasuđivanja tada nije mogla očitovati pravno relevantno svoju volju i sklopiti valjani ugovor. Stoga, iako je tužiteljica ovaj tužbeni zahtjev postavila tek kao četvrti u redu, jasno je da se poništiti zbog zablude može samo pobojni ugovor, dakle ugovor koji je opterećen manjim stupnjem nedostatka negoli su to ništetni ugovori. Također opozvati se može samo darovanje koje je valjano izvršeno jer ukoliko ugovor o darovanju nije valjano sklopljen, tada se ovaj ugovor ne može niti raskinuti jednostranom izjavom o opozivu kao što je to tužiteljica učinila 12. ožujka 2021. godine. Prema tome, i ovaj tužbeni zahtjev postavljen kao drugi po redu, pretpostavlja utvrđenje da ne postoje razlozi nevaljanosti, odnosno razlozi ništetnosti i pobojnosti ugovora. Tužiteljica nadalje kao trećepostavljeni tužbeni zahtjev ističe zahtjev za utvrđenje da ugovori o darovanju od 12. veljače 2021. godine nisu ni nastali uslijed nesporazuma. Međutim, nesporazum kao uzrok zbog kojeg se drži da ugovor nije ni nastao, može se javiti samo među poslovno sposobnim sukotrahentima, koji se dakle, zbog komunikacijskog jaza ili drugih razloga, nisu valjano sporazumjeli o elementima ugovora, no inače su to sposobni činiti, tj. sklapati pravne poslove. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih ugovora bila poslovno nesposobna, pa dakle, ona nije bila kadra sklopiti valjani ugovor i zbog čega su tvrdnje o tome da bi nesporazum stranaka bio razlog zbog kojih ugovori nisu ni nastali, jesu u cijelosti neosnovani.

21. Protivno tome, sud je utvrdio da tužiteljica zbog svog zdravstvenog stanja prilikom sklapanja ugovora o darovanju od 12. veljače 2021. godine nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka ni vladati svojom voljom pa su ugovori ništetni, kako se i traži četvrto postavljenim tužbenim zahtjevom.

22. Radi utvrđivanja zdravstvenog stanja tužiteljice sud je saslušao tužiteljicu, kao i tuženike, te gore naznačene svjedoke, a po pribavljenoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, radi razjašnjenja ovog pitanja provedeno je i vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prim. dr. sc. Klementini Ružić, obzirom da je riječ o okolnosti o kojoj sam sud nema dovoljno stručnih znanja.

23. Iz nalaza i mišljenja prim. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med., specijalista psihijatrije, subspecijalista forenzične i socijalne psihijatrije, proizlazi da je tužiteljica uredne svijesti, no narušene orijentacije u vremenu. Povremeno je opširnija i pomalo konfuzna u izlaganju pa je razgovor potrebno kanalizirati. Psihomotorno je mirna, no misaoni tijek je konfuzan jer tužiteljica teže održava pažnju. Prevladava depresivna simptomatika iz osnova žalovanja, egzistencijalna problematika, bez dubljih psihopatoloških doživljavanja, no tužiteljica je socijalno izolirana, reduciranih kontakata s okolinom, apatična, emocionalno labilna i plačljiva. Vještak navodi da je tužiteljica skromnije naobrazbe, mnestički reducirana po organskom tipu, evidentnih kognitivnih zatajenja i smanjenog uvida i kritičnosti u aktualnu situaciju. Vještakinja je u nalazu opisala da je tužiteljica osoba starije životne dobi, da je u vrijeme psihijatrijskog pregleda imala 80 godina, otežano je pokretna i hoda sa štakama, a boluje od povišenog krvnog tlaka i gihta zbog čega uzima lijekove, dok pelene koristi posljednje tri godine. Istaknula je da tužiteljica nikada nije bila u psihijatrijskom tretmanu. Opisala je i okolnosti odrastanja tužiteljice u velikoj obitelji, bez oca koji je poginuo, da je završila samo 4 razreda osnovne škole, a u životu imala dva braka, s time što je sa prvim suprugom koji je preminuo imala jedno dijete, sina koji je bio kronični bubrežni bolesnik te je preminuo početkom 2020. godine i od čega se tužiteljica nije oporavila. Tužiteljica živi sama u baraci, u skromnim uvjetima s mirovinom za koju prvo kaže da iznosi 150, a kasnije 350 eura. Susjeda joj nekada skuha, počisti baraku, nabavlja lijekove, dok joj pelene dostavljaju.

24. Vještakinja je u svom mišljenju istaknula kako se u psihičkom statusu tijekom pregleda tužiteljice uočava deficit u vremenskoj orijentaciji i lociranju događaja u vremensku rešetku. Misaoni tijek tužiteljice povremeno je opširan, a povremeno konfuzan radi čega je potrebno usmjeravanje ispitivača, a nisu isključeni ni paranoidni simptomi (sumnjičavost, nepovjerenje, netko joj je prijetio ubojstvom, nestanak stvari iz kuće), dok su njezina pažnja i koncentracija narušeni. Na kognitivnom planu vještakinja je uočila deficite u smislu smetnji pamćenja i upamćivanja, smanjenu kritičnost i uvid u aktualnu životnu situaciju, kao i smanjeni kapaciteti za suočavanje sa stresom. Vještakinja je istaknula da je za procjenu postojanja kognitivnih oštećenja primijenjen MMSE test kojim je moguće dobiti osnovne podatke o orijentaciji osobe u vremenu i prostoru, sposobnosti zapamćivanja, osnovnih računskih operacija, čitanja, pisanja, precrtavanja malo složenijih geometrijskih likova, pri čemu broj postignutih bodova ovisi o stupnju edukacije i životnoj dobi. Tužiteljica je od 30 maksimalnih bodova postigla 19, što ukazuje na postojanje umjerene demencije, s time što prema literaturi rezultat ispod 24 boda može ukazivati na postojanje kognitivnog oštećenja, a rezultat od 20 i manje bodova smatra se pouzdano patološkim, dok rezultat ispod 10 bodova ukazuje na uznapredovalu demenciju.

25. Upozorila je da je demencija progresivna bolest pa se na godišnjoj razini napredovanje demencije, odnosno propadanje kognitivnih funkcija procjenjuje kao 1 bod na godinu. Imajući u vidu da je od potpisivanja spornih ugovora prošlo dvije godine, vješakinja zaključuje da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora mogla ostvariti rezultat od 21/30 na MMSE testu. Vještakinja se očitovala i o činjenici što u zdravstvenom kartonu tužiteljice nema podataka o postojanju mentalnih poremećaja do 12. veljače 2021. godine. Naime, ukazala je da se 14. rujna 2021. godine evidentira da tužiteljica radi inkontinencije koristi anatomske uloške, a nemogućnost kontrole sfinktera je također jedan od simptoma uznapredovale demencije, te je manifestirala ponašanja koja ukazuju na nekritičnost tužiteljice u odnosu na bolest i potrebe liječenja. Stav je vještakinje da su se kod tužiteljice kognitivne i funkcionalne poteškoće manifestirale tek nakon gubitka djeteta, pri čemu je moguće da su postojale i ranije, no nisu bile evidentne. Ovaj događaj je prema vještaku bio okidač za progresiju smetnji organskog karaktera, odnosno dementni razvoj, pri čemu treba imati na umu da je u vrijeme sklapanja spornih ugovora o darovanju kod tužiteljice postojalo žalovanje zbog gubitka sina, koje je zbog svoje simptomatologije (apatija, emocije, depresivno raspoloženje), moglo utjecati na voljnu komponentnu ličnosti tužiteljice u vrijeme potpisivanja predmetnih ugovora. Zaključno, mišljenje je vještaka da je tužiteljica zbog iznesenih razloga bila nesposobna za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine.

26. Protivno mišljenju tuženika, vještakinja se na raspravi održanoj 29. listopada 2024. godine detaljno očitovala o prigovorima tuženika te je razložno otklonila sve prigovore tuženika njezinom nalazu. U odnosu na prigovore korištenju isprava i zapisnika, istaknula je da se koristila svim dostupnim podacima u sudskom spisu, izvršila je uvid i proučila iskaze svjedoka i stranaka, kao i medicinsku dokumentaciju, s time što se vještak vodi hijerarhijom iskaza gdje su na prvom mjestu iskazi medicinskih odnosno stručnih osoba, na drugom mjestu pravnici, bilježnici a tek na trećem mjestu iskazi svjedoka. Očitujući se o pitanju kako to da javna bilježnica, u ovom postupku saslušana svjedokinja ŽSB i javni bilježnik ČS nisu uočili postojanje demencije kod tužiteljice, odnosno njezinu nesposobnost za rasuđivanje, te iz kojih razloga nije iskazima ovih svjedoka dala važnost, naglasila je da u ovom predmetu ne postoje iskazi stručnih osoba liječnika ili drugih medicinskih kadrova koji su najkompetentniji za procjenu psihofizičkog stanja neke osobe, te da osobe pravne struke imaju određena bazična znanja koja su tijekom studija u psihijatrijskim predmetima moguće stekla i mogu se orijentirati, no samo grubo o mentalnom statusu pojedinca. U odnosu na iskaze drugih svjedoka i njihovu važnost za konkretno vještačenje, vještakinja je kazala da se u postupcima često susreću svjedoci koji imaju neposredne interese te se takvi iskazi uzimaju u obzir, ali se njihova vjerodostojnost ne procjenjuje iz razloga što je to zadaća suda, osim u slučajevima kada su izrijekom naredili vještaku da ocjeni vjerodostojnost njihovih iskaza, no što u konkretnoj parnici sud naglašava, nije bio slučaj.

27. Očitujući se o primjedbi tuženika da ako tužiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje, tada nje bila sposobna ni za opoziv darovanja, potpisivanje punomoći odvjetniku i podnošenje tužbe dana 15. ožujka 2021. godine, istaknula je da osim u stadiju teške demencije i u donjim granicama umjerenog stadija demencije gdje postoji kontinuitet u nesposobnosti, u gornjim granicama umjerene demencije i u blagoj demenciji postoje i lucidne faze za rasuđivanje kod osoba. Vještak je mišljenja da se stoga ne može bezrezervno procjenjivati da tužiteljica jeste ili nije sposobna za rasuđivanje za čitav period poduzetih pravnih radnji (jednako kao i kod drugih osoba za koje postoji naznaka ili sumnja u demenciju), te da je uputno kod svake osobe starije životne dobi prije određene pravne aktivnosti ili pravnog posla iznova procijeniti mentalni status. Iskazala je i čuđenje da to nikada tako nije učinjeno u odnosu na tužiteljicu.

28. S obzirom da su tuženici istaknuli i da za tužiteljicu ne postoji nikakav psihijatrijski nalaz prije prosinca 2022., kada je već pokrenula predmetnu parnicu, vještakinja je navela da o razlozima zbog kojih je tužiteljica baš u to vrijeme pošla psihijatru ne može nagađati, dok u odnosu na primjedbu da pregled psihijatra nije pao na pamet niti obiteljskom liječniku ni patronažnoj sestri, ističe da je u zdravstvenom kartonu tužiteljice posljednja posjeta ambulanti obiteljske medicine evidentirana 4. veljače 2020., a kasnije su evidentirani jedino zahtjevi drugih osoba (nećaka, susjede, patronažne sestre, kućna posjeta liječnika sa sestrom i slično). Pojasnila je da to što je napisala da je tužiteljica uredne svijesti znači da nema gubitka svijesti u smislu nesvijesti ili nekog kandidativnog poremećaja svijesti (graduacija svijesti ide od potpune svijesti, somnolencije, sopora, kome). Međutim, u vrijeme pregleda tužiteljica je bila površno vremenski orijentirana, dakle nije znala točno datum, dan, mjesec i godinu u kojoj se nalazimo, pa iako njezin iskaz vještaku djeluje vrlo suvisao i precizno po pitanju određenih događaja u prošlost, vještakinja je naglasila da je tijekom razgovora bilo i netočnih informacija pa uz intervencije vještaka i konfrontacije se nekako došlo do točnih podataka. Naglasila je i da je tužiteljica osoba skromnije naobrazbe jer prema vlastitim navodima ima završena samo četiri razreda osmogodišnje škole. pa je ipak riječ o pismenoj osobi što je potrebno za provođenje minimental testa.

29. Detaljno je opisala i utvrđeno kognitivno zatajivanje jer je procijenila da kod tužiteljice postoje zapori u mišljenju s povremenim blokom misli, postoje smetnje koncentracije i pažnje radi čega je morala postavljati potpitanja ne bih li došla do ikakvih odgovora, a kod tužiteljice evidentne su i praznine u sjećanju koje je znala nadopuniti s nekim sadržajem. Uočeno je i usporeno procesuiranje misli i usporen misaoni tijek. U odnosu na primjedbe tuženika o nepostojanju psihijatrijskog liječenja i povijesti uzimanja lijekova koji bi bili u vezi i imali neki utjecaj na svijest tužiteljice, kao i da odbijanje bolničkog liječenja ne znači gubitak sposobnosti za rasuđivanje, naglasila je da je tužiteljica imala smetnje tjelesne naravi, a u siječnju 2022. i respiratorne probleme za koje je obiteljski liječnik procijenio da bi bilo potrebno bolničko liječenje, a gdje je tužiteljica decidirano odbila daljnju medicinsku pomoć, odnosno odlazak u bolnicu te je to isto učinila i 19. siječnja 2022. Prema tome, simptomi koje je tužiteljica u to vrijeme imala podrazumijevanju nedostatak kisika zbog problema s disanjem, samim time i opskrbu mozga kisikom pa je obiteljski liječnik koji je prihvatio odbijanje medicinske skrbi na strani tužiteljice, to učinio u medicinskim okolnostima koje mogu biti rizične, odnosno i po život opasne, vjerojatno iz razloga što je lakše postupiti na takav pomirljiv način nego angažirati se, prisiljavati bolesnika ili prisilno odvoditi na bolničko liječenje. Vještak je mišljenja da je u ovakvim okolnostima odluku pacijenta, u ovom slučaju tužiteljice, bilo potrebno prihvatiti sa rezervom.

30. Očitujući se o deficitu tužiteljice u vremenskoj orijentaciji ističe da je vremenska dezorijentacija dio mentalnog statusa odnosno kognicije pojedinca, a voljna sposobnost je stanje volje, nagona raspoloženja i afekata. Sposobnost shvaćanja i sposobnost iskazivanja vlastite volje jesu komponente cjelokupnog mentalnog statusa odnosno komponente da bi osoba imala kapacitet i bila psihički zdrava za sklapanje ovih poslova. Što se tiče testa MMSE navela je da je sasvim svejedno hoćemo li rezultat tužiteljice kalkulirati sa 19/30, 20/30, 21/30 ili čak i 22/30, jer svaki rezultat ispod 24/30 ukazuje na postojanje kongitivnih oštećenja. Vještakinja je pojasnila da što se tiče dobi, MMSE test se primjenjuje u cilju procjene kognitivnih sposobnosti u osoba kod kojih procjenjujemo demenciju pa je upravo i ovaj test indiciran za primjenu kod osoba starije životne dobi. Naime, rjeđi su slučajevi gdje se MMSE test primjenjuje kod osoba mlađih od 60 godina, iako postoje i takvi slučajevi, pri čemu je važno napomenuti da je obrazovanje tužiteljice bilo dostatno za primjenu testa. Test se naime ne može primijeniti na osobe s mentalnim poteškoćama (duševno zaostale), osobe nedostatno obrazovane, osobe koje su izolirane u ruralnim sredinama gdje ne prate dnevna zbivanja ili nisu upućeni u aktualna događanja ili pak na osobe koje imaju probleme s teškoćama govora ili sluha u smislu invalidnosti. Pojasnila je i da edukacija tužiteljice nema nikakav kvantitativan odnos u bodovima koje je tužiteljica ostvarila na testu, nego je pitanje edukacije relevantno jedino iz razloga je li test s obzirom na istaknute okolnosti primjenjiv u odnosu na tužiteljicu.

31. Otklonila je i primjedbe da bi za izradu nalaza i mišljenja koristila jedino tvrdnje tužbe i same tužiteljice, navodeći da je koristila sve dostupne podatke u spisu, pa i iskaze drugih osoba uključenih u sudski postupak, te da se tužiteljica njoj očitovala da je predmetne ugovore zaključila na temelju uvjerenja da će se tuženici o njoj brinuti. Vještakinja je iskazala i da se ne može izjasniti je li tužiteljica bila sposobna za rasuđivanje u trenutku opoziva darovanja, angažiranja punomoćnika ili podnošenja tužbe (što nije bilo predmet vještačenja), da je tužiteljica bila pogrešno orijentirana u vremenu u vrijeme pregleda vještaka te da vremenska orijentacija sama po sebi ne znači nesposobnost za rasuđivanje. Očitujući se o pitanjima tuženika koje se odnose na proces žalovanja nakon gubitka sina i da li ta okolnost sama po sebi dovodi do nesposobnosti za rasuđivanje i u kojem opsegu odgovorila je da proces žalovanja u normalnim okolnostima traje oko godine dana, pri čemu se točno vrijeme u dan ili mjesec ne može dati, a praćeno je simptomima anksioznosti, depresivnosti, apatije, gubitka volje, pada nagona, što sve utječe na voljnu komponentu osobe, a voljna komponenta je dio sposobnosti za rasuđivanje u ovakvim okolnostima pa proces žalovanja može utjecati na voljnu komponentu u pojedinca u značajnom stupnju. Naglasila je da je kod tužiteljice žalovanje nastupilo nakon gubitka sina koji joj je bio najbliži srodnik te da gubitak djeteta predstavlja najveći traumatski događaj za roditelja, osobito kada osoba nema druge djece i kada ostaje sam jer je prirodno i za očekivati da roditelj u starosti i nemoći očekuje pomoć djeteta. Istaknula je i da u sudskim postupcima procjenjuju se posljedice trauma u osoba koje su doživjele npr. traumatsko iskustvo iz osnova prometne nesreće ili napada na vlastitu ličnost, u postocima u rasponu od 1 do 20 %, onda bi ovakva trauma bila značajna povreda i utjecaj na smanjenje životne aktivnosti tužiteljice. Konačno, pojasnila je i da je tužiteljica u vrijeme pregleda znala da je u tijeku sudski postupak, znala je razloge zbog kojih se taj postupak vodi, znala je da je opozvala svoju pravnu radnju, odnosno ugovore o darovanju.

32. Vještačenje stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Klementine Ružić, specijalistice psihijatrije i subspecijalistice forenzične i socijalne psihijatrije, sud je cijenio cjelovitim, obrazloženim, utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugim dokazima provedenim u postupku, razumno razloženim i sačinjenim sukladno pravilima struke. Osim toga, vještakinja je prilikom usmenog očitovanja na primjedbe stranaka, detaljno obrazložila razloge za zaključak da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju nekretnina od 12. veljače 2021. godine, bila nesposobna za rasuđivanje.

33. Vještakinja je jasno i određeno obrazložila razloge koji su je doveli do tog zaključka. U tom smislu istaknula je da je kod tužiteljice u vrijeme provođenja vještačenja prisutna teža vremenska orijentacija, da je njezin misaoni tijek povremeno opširan, a povremeno konfuzan, ima smetnje pamćenja i upamćivanja te je smanjenje kritičnosti u odnosu na aktualnu životnu situaciju. Sama boluje od visokog krvnog tlaka i gihta radi čega uzima lijekove, a korisnica je i pelena. Psihički status tužiteljice je deficitaran, ona je smanjene kritičnosti i uvida u trenutnu životnu situaciju, te nema nikakvog kapaciteta za suočavanje sa stresom. Vještakinja je posebno istaknula i da je u vrijeme sklapanja spornih ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine, tužiteljica se još uvijek nalazila u fazi žalovanja, obzirom da je svega godinu dana ranije (u siječnju 2020. godine) izgubila sina jedinca koji je preminuo i o kojem se brinula jer je sin bio kronični bubrežni bolesnik. Prema vještakinji, kognitivne i funkcionalne poteškoće su se kod tužiteljice manifestirale upravo nakon gubitka djeteta u siječnju 2020. godine, a ovaj događaj bio je okidač za progresiju smetnji organskog karaktera, odnosno dementni razvoj, s time što i sam za sebe, proces žalovanja zbog svoje simptomatologije (apatije, emocija, depresivnog raspoloženja) može utjecati na voljnu komponentu ličnosti tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora.

34. Konačno, vještakinja je psihički status tužiteljice i postojanje demencije ocijenila ne samo na temelju razgovora s tužiteljicom i njezinih odgovora, već i provođenjem objektivnog MMSE testa na kojem je tužiteljica ostvarila u vrijeme ispitivanja 19/30 bodova, pri čemu je vještakinja naglasila da svaki rezultat ispod 24/30 može ukazivati na postojanje kognitivnog oštećenja, a rezultat od 20 i manje bodova smatra se pouzdano patološkim. S obzirom da je demencija progresivna bolest i da se njezino napredovanje na godišnjoj razini procjenjuje na 1 bod po godini, vještakinja je zaključila da je tužiteljica mogla ostvariti rezultat od 21/30 bodova da je test bio proveden u vrijeme sklapanja ugovora, 12. veljače 2021. godine.

35. Ovaj zaključak je i po ocjeni ovoga suda osnovan ne samo iz razloga što je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom, već jednaki zaključak o poremećenoj svijesti tužiteljice u trenutku sklapanja ugovora o darovanju i ovaj je sud stekao iz iskaza same tužiteljice koji je tužiteljica dala 25. siječnja 2022. godine. Naime, tužiteljica je u vrijeme davanja iskaza očito bila svjesna svog zdravstvenog stanja i činjenici da je ovisna o pomoći drugih osoba, pa je tako sebe ocijenila kao osobu koja je stara i bolesna, nepokretna, da joj treba pomoć druge osobe samo kako bi ustala s kreveta, a znala je i da darovana tri stana u naravi predstavljaju njezinu čitavu vrjedniju imovinu. Tužiteljica se sjećala da je u vrijeme potpisivanja spornih ugovora još mogla sama hodati, no ocjena je i ovoga suda da razumna osoba koja u vrijeme potpisivanja ugovora 12. veljače 2021. godine imala gotovo punih 78 godina, koja je izgubila sina jedinca, sama živi u baraci u prigradskom naselju te je otežano pokretna i boležljiva, svakako ne bi ostavila cijelu svoju vrjedniju imovinu, odnosno tri stana, osobama koje se nalaze prostorno udaljene od nje, nisu je dotad svakodnevno posjećivale niti su iskazivale osobitu privrženost prema tužiteljici. Tužiteljica u cijelom svom iskazu navodi kako je ona bila uvjerena da će se tuženici brinuti o njoj što da su joj tuženici obećavali, te da se iznenadila kada su je slijedeći dan ostavili te kada je „ostala sama kao drvo“. Osoba koja je svjesna svog narušenog zdravstvenog stanja, bez potomaka, bez bliže rodbine, bez redovnih dostatnih prihoda, očekivano bi i po stavu ovoga suda, imovinu kojom raspolaže – nekretnine, upotrijebila u svrhu osiguranja sredstava za vlastito uzdržavanje. Na koncu, tužiteljica je ranije, dok je bila boljeg zdravstvenog stanja i za vrijeme života svog sina, to i činila jer je predmetne stanove iznajmljivala te tako namicala prihod potreban za pokriće redovnih životnih troškova. Posve je nerazumno da tužiteljica jedinu imovinu iz koje može stjecati prihode za svoje uzdržavanje - tri stana na Vežici, daruje svojim daljnjim rođacima s kojima prethodno nije ostvarila dulju blisku emotivnu vezu. To potkrjepljuje i zaključak psihijatrijskog vještaka koja je istaknula da su se kod tužiteljice kognitivne i funkcionalne poteškoće manifestirale tek nakon gubitka sina jedinca, što je bilo okidač za progresiju smetnji organskog karaktera, odnosno dementni razvoj, pri čemu je kod tužiteljice u vrijeme sklapanja spornih ugovora i dalje bio prisutan proces žalovanja zbog gubitka sina koji zbog svoje simptomatologije (apatije, emocija, depresivnog raspoloženja), je mogao utjecati na voljnu komponentu ličnosti tužiteljice u vrijeme potpisivanja ugovora.

36. Navedeni zaključak vještaka, potkrijepljen je i iskazima svjedoka saslušanih u tijeku ovog postupka kao što je svjedok AS koji tužiteljicu poznaje od 1984. godine, no u cijelom tom vremenu nije viđao tuženike da dolaze kod tužiteljice. Jednako je potvrdio i svjedok VS koji je samo u jednom navratu vidio tuženike KS i PS koji su bili u posjeti kod tužiteljice i donijeli joj odojka i kolača. Svjedokinja LS koja je zajedno sa svjedokom VS koji je njezin suprug, saslušana u tijeku ovog postupka, opisala je kako je nakon smrti sina tužiteljice, zajedno sa suprugom počela pomagati tužiteljici, pomagala joj je obrađivati vrt s time što je i sama od tog imala koristi, pojasnivši da je upoznala tuženike PS i KS, a dva mjeseca nakon toga i ES, suprugu KS. Međutim, kazala je da je saznala da je tužiteljica darovala stanove tuženicima tek kada su PS i ES došli kod nje i supruga u kuću i pitali bi li svjedočili u njihovu korist, kao i da su se tuženici kod tužiteljice pojavili odjedanput, prvo je počeo dolaziti PS i donositi stvari tužiteljici i kojeg je kod nje srela jedno pet puta, dok su KS i ES došli po jednom i također tužiteljici donosili stvari. Svjedok SS koji je bio prijatelj sina tužiteljice 30 godina, istaknuo je da prije njegove smrti tuženici nikada nisu dolazili ni posjećivali tužiteljicu, kao i da je na svoje uši čuo gdje tuženik KS i tuženik PS govore s tužiteljicom da im prepiše svoje stanove, a da će imati sve što je potrebno, dok je HS obećala doći i živjeti s tužiteljicom. Osim toga opisao je i psihičko stanje tužiteljice nakon gubitka sina istaknuvši da je tužiteljica bila tužna, u plaču, nije puno pričala, odsutna, da joj je i par puta trebao postaviti isto pitanje da odgovori, kao i da je sam odbio ponudu tužiteljice da ju uzdržava do smrti kazavši da to mora vidjeti sa svojom rodbinom.

37. Prema tome, tužiteljica koja je u vrijeme sklapanja ugovora imala gotovo 78 godina, stara, bolesna, osamljena, koja je nedavno pretrpjela traumatski događaj – smrt sina jedinca, koja je već tada bila ovisna o tuđoj pomoći (svjedokinja ŠS znala joj je donijeti kuhanu hranu za više dana, a svjedokinja i VS su obrađivali njezin vrt, svjedok AS joj je pomagao u drugim poslovima jer je tužiteljica živjela u baraci koju je bilo potrebno održavati, svjedok SS joj je također pomagao) i koja se kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka SS, VS i AS aktivno raspitivala i kod imenovanih bi li je uzdržavali, je i po ocjeni ovoga suda bila nesposobna shvatiti da ugovori o darovanju koje je sklopila s tuženicima ne jamče joj uzdržavanje od strane tuženika, odnosno na strani tuženika ne kreiraju nikakve dodatne obveze na koje je tužiteljica, očito računala. Pristanak koji je tužiteljica izjavila potpisivanje spornih ugovora nije valjan, i bez obzira na to što je javna bilježnica ŽSB strankama kako navodi, ugovore pročitala i rastumačila.

38. Naime, kod tužiteljice je već tada sukladno utvrđenju vještaka provedenim MMSE testom, postojalo prisutno propadanje kognitivnih funkcija zbog demencije pa je tužiteljica bila podložnija sugestiji te nije mogla razlikovati sadržaj različitih ugovora, tužiteljica sama nije imala nikakav kapacitet za suočavanje sa stresom niti je bila u stanju imati kritični uvid u vlastitu životnu situaciju, pa je i u vrijeme sklapanja spornih ugovora 12. veljače 2021. godine bila nesposobna za rasuđivanje.

39. Uspoređujući postupanje tužiteljice prilikom sklapanja spornih ugovora s prethodnim životom i psihičkim stanjem tužiteljice, ovaj sud mora primijetiti da je tužiteljica rasla i živjela u vrlo teškim i stresnim životnim okolnostima bez oca, u brojnoj obitelji, u siromaštvu, izgubila je dva muža kao i jedino dijete, sina koji je bio dugogodišnji bubrežni bolesnik, godinama na dijalizi i kojeg je pokopala godinu dana prije spornih ugovora, koja je živjela u baraci, obrađivala vrt iz čijih plodova je hranila sina i sebe, te je mukotrpnim radom od prodaje janjaca stekla imovinu – vlasništvo dva stana, dok je treći naslijedila od supruga. Tužiteljica je prema tome, zahvaljujući marljivom radu stekla znatnu imovinu za koju je, kako je to vidljivo iz njezinog ranijeg postupanja, računala da će osigurati prvo život njezinog sina, a kasnije njezino vlastito uzdržavanje u starosti.

40. Na ove okolnosti upućuju ranije oporuke koje je tužiteljica sačinjavala, a kojima je raspolagala u korist trećih osoba, kao i iskazi saslušanih svjedoka SS i VS koji su potvrdili da se tužiteljica kod njih interesirala bi li je uzdržavali, dakle nakon smrti sina aktivno je tražila osobe koje bi joj mogle pružiti njegu i skrb pod stare dane. Na koncu, tužiteljici zbog njezine zdravstvene i stambene situacije jer tužiteljica živi u baraci, u prigradskom naselju Grada Rijeke, udaljena od ceste, ambulante i dućana, i druge osobe pomažu u održavanju kućanstva pa se tako svjedok AS pobrinuo da baraka u kojoj tužiteljica živi ne prokišnjava, supruga svjedoka AS tužiteljici nosi joj lijekove jer ona sama po njih ne može hodati, svjedok VS dovozio joj je hranu za životinje, svjedokinja ZS pomagala u obrađivanju vrta, donosila joj kruh i druge stvari iz dućana, a u poslovima joj je godinama pomagao i SS kao prijatelj pokojnog sina tužiteljice. Dakle, tužiteljica je i prije sklapanja spornih ugovora o darovanju bila ovisna o drugim osobama, a ta ovisnost se tim više pojačala nakon smrti sina kada je tužiteljica izgubila najbližeg srodnika i jedinu osobu koja ju je bila dužna (iako zbog vlastite bolesti nesposobna) uzdržavati. Također, očekivano je da bi svaka razumna i zdrava osoba koja se našla u situaciji istovjetnoj onoj tužiteljice, bila svjesna da će zbog poodmakle životne dobi i narušenog zdravlja, njezina ovisnost o drugim osobama tim više jačati s vremenom. Stoga zaista nije logično, kako to navodi i vještakinja, da tužiteljica koje je u ranijem tijeku svog života pokazivala izuzetnu marljivost, skrbnost, promišljanje o tome na koje načine može osigurati uzdržavanje i bolje životne uvjete sebi i sinu, koja se ranije interesirala o osobama koje bi joj u starosti mogli pružati skrb i uzdržavanje kao što je to činila, nedvojbeno se o tome raspitujući kod trećih osoba, te znajući da tim osobama kao naknadu za uzdržavanje može ponuditi jedino stanove u svom vlasništvu, da bi tako lakomisleno lišila se jedine imovine koju je kao naknadu mogla dati za osiguranje dostojnog života u starosti.

41. Ovo tim više što tuženici nisu bili osobe koje su prije sklapanja spornih ugovora bile bliski s tužiteljicom, pa da se može zaključiti da je tužiteljica zbog višegodišnje bliskosti, povezanosti, odnosa uzajamnog pomaganja ili slično, svojom zdravom i sposobnom voljom odlučila tuženicima darovati sporne nekretnine. Naime, nitko od saslušanih svjedoka koji nisu povezani rodbinski ili interesno sa strankama postupka, nije potvrdio postojanje emotivne veze između tužiteljice i tuženika, kakva uobičajeno postoji kod sklapanja sličnih ugovora o darovanju nekretnina. Protivno tome, svjedok AS koji tužiteljicu poznaje od 1984. godine, naveo je da nikada nije čuo ni vidio da bi itko od rodbine tužiteljice posjećivao tužiteljicu ili njezinog sina ili joj pomagao, a svjedoci VS, LS i SS su potvrdili da nitko od tuženika kod tužiteljice nije dolazio prije smrti njezina sina, kad su tek tuženici počeli dolaziti i družiti se s tužiteljicom. S druge strane, tužiteljica se kako to opisuje i vještakinja, u vremenskom razdoblju kada će potpisati sporne ugovore još uvijek nalazila u fazi žalovanja nakon gubitka sina, sama u sve težim zdravstvenim uvjetima, kada su kod nje prema iskazima svjedoka počeli dolaziti tuženici njezini daljnji rođaci, pranećak PS i KS, njegova supruga ES koja je nećakinja tužiteljica, kao i tuženica HS, djevojka tuženika PS. Prema tome, i po ocjeni ovoga suda, tužiteljica i tuženici su prije sklapanja spornih ugovora komunicirali intenzivnije svega nekoliko mjeseci, kako to potvrđuju i svjedoci, dok je ranije za vrijeme života sina tužiteljice, njihov kontakt bio oskudan i ograničen, a emotivna veza između njih nije postojala niti su se rodbinske veze održavale. U tom smislu sud nije cijenio istinitim iskaz tuženika KS koji je tvrdio da bi u Rijeku dolazio desetak puta godišnje, s obzirom da ga nitko od ispitanih svjedoka nije vidio da dolazi i pomaže tužiteljici te kod nje boravi što bi zasigurno bio slučaj da je tuženik kako tvrdi i inače ranije dolazio i boravio kod tužiteljice.

42. S druge strane, čak i da je istina ono što svjedok KS tvrdi da im je tužiteljica odmah istoga dana nakon potpisivanja ugovora o darovanju kazala da tuženici više nikad neće doći u Rijeku te im se prestala javljati nakon dva dana, i ova okolnost bi po ocjeni suda pokazivala ozbiljne nedostatke u sposobnosti tužiteljice upravljati svojom voljom. Naime, osoba koja je u stanju vladati svojom voljom i razumjeti sadržaj ugovora koje potpisuje, prethodno je u stanju promisliti i shvatiti značenje pojedinih odredbi ugovora, pogotovo čina kojim se lišava imovine, pa se očekivano ne može, ukoliko je riječ o osobi očuvane volje i svijesti, u istome danu predomišljati oko toga kakav će stav zauzeti prema tuženicima kojima daruje svoju imovinu, odnosno ujutro ih tretirati kao osobe koje su joj najbliže, a popodne im govoriti kako je oni nikada neće doći više posjetiti.

43. I ovaj sud stoga ocjenjuje da je emotivni i psihički status tužiteljice u vrijeme darovanja bio insuficijentan, odnosno da tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine nije mogla shvatiti značenje spornih ugovora, tj. da u korist tuženika prenosi stanove, dok za sebe istovremeno ne ugovara nikakvu obvezu uzdržavanja tuženika. Konačno, i psihijatrijski vještak prim. dr. sc. Klementina Ružić je tužiteljicu opisala kao osobu narušene orijentacije u vremenu, povremeno opširnog i konfuznog izlaganja, koja teže održava pažnju, a uz prevladavajuću depresivnu simptomatiku iz osnova žalovanja, iznosi i egzistencijalnu problematiku. Tužiteljica je uz to socijalno izolirana osoba, apatična, emocionalno labilna i plačljiva, skromnije naobrazbe i mnestički reducirana po organskom tipu, evidentnih kognitivnih zatajenja i smanjenog uvida i kritičnosti u vlastitu aktualnu životnu situaciju. Njezino zdravstveno stanje je teško jer tužiteljica ima 80 godina, otežano je pokretna i hoda sa štakama (na sudska ročišta tužiteljica je dolazila u invalidskim kolicima), posljednje dvije godine koristi pelene, a boluje od povišenog krvnog tlaka i gihta. Opisala je i da je njezin misaoni tijek povremeno opširan, a povremeno konfuzan, a nisu isključeni ni paranoidni simptomi kao sumnjičavost i nepovjerenje. Tužiteljica je iznosila tvrdnje da joj netko prijeti ubojstvom, odnosi stvari iz kuće i slično, dok je na MMSE tetsu od 30 bodova postigla 19, što ukazuje na postojanje umjerene demencije. Vještakinja je posebno istaknula i da je u zdravstvenom kartonu tužiteljice od rujna 2021. godine, dakle šest mjeseci nakon sklapanja spornih ugovora, evidentirano da tužiteljica koristi anatomske uloške te da je nemogućnost kontrole sfinktera kao što je slučaj kod tužiteljice, jedan od simptoma uznapredovale demencije.

44. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da u zdravstvenom kartonu tužiteljice sve do prosinca 2022. godine ne postoji nikakav psihijatrijski nalaz, odnosno da je prvi nalaz evidentiran tek nakon što je tužiteljica pokrenula ovu parnicu, treba istaknuti kako po ocjeni ovoga suda navedeno ne utječe na pravilnost zaključka vještaka o tome da je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih ugovora 12. veljače 2021. godine bila nesposobna za rasuđivanje. Naime, tužiteljica kako to opisuje i sama vještakinja, živi u baraci u prigradskom naselju, otežano se kretala već u vrijeme sklapanja spornih ugovora o darovanju, te je živjela u velikoj mjeri socijalno izolirana i ovisna o pomoći drugih osoba koje su joj dolazile i pomagale održavati vrt, baraku u kojoj živi, povremeno joj kuhale, donosile lijekove i stvari iz dućana, o čemu su govorili saslušani svjedoci ŠS, VS, SS i AS. Tužiteljica nije redovito odlazila na liječničke preglede, nije posjećivala ordinaciju svog izabranog liječnika opće medicine pa je tako vještakinja istaknula da je posljednja posjeta ambulanti obiteljske medicine evidentirana tek 4. veljače 2020. godine, dok su kasnije evidentirani jedino zahtjevi trećih osoba (susjeda, nećaka, patronažne sestre), odnosno kućna posjeta liječnika sa sestrom, kada su tužiteljici prepisivani recepti, odnosno utvrđivano je njezino zdravstveno stanje. Tužiteljica je s druge strane, prema mišljenju vještaka, i ranije znala pokazivati otpor prema medicinskom liječenju i pokušaju hospitalizacije i zbog drugih bolesti. Tako je vještakinja naglasila da je u zdravstvenom kartonu tužiteljice u siječnju 2022. godine evidentirano postojanje respiratornih problema takvog intenziteta da je obiteljski liječnik procijenio da je potrebno bolničko liječenje tužiteljice, gdje je tužiteljica decidirano odbila daljnju medicinsku pomoć. Prema tome, očito je da tužiteljica koja je otežano pokretna, živi izolirana od ceste i drugih ljudi, a u jednakim je životnim uvjetima živjela i u vrijeme sklapanja spornih ugovora, nije osoba koja je tražila liječničku pomoć pa ne iznenađuje da u njezinom zdravstvenom kartonu psihičke smetnje nisu evidentirane prije prosinca 2022. godine. Naime, da bi liječnik evidentirao određene zdravstvene poteškoće pacijenta potrebno je da se pacijent na njih požali liječniku, ili da to učini pacijentova bliža okolina, a iz zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo je da ona kod liječnika nije odlazila redovito niti je tražila savjete ili pomoć. Protivno tome, tužiteljica je, kako je to vidljivo iz upisa u njezinom zdravstvenom kartonu, nesuradljiva i nepovjerljiva prema liječnicima, u siječnju 2022. godine odbila je pružanje daljnje medicinske pomoći i potrebnu hospitalizaciju, pa nije za očekivati da osoba takvog karaktera traži medicinsku pomoć radi psihičkih tegoba. Konačno, ukazuje se i da tužiteljica i prije i nakon sklapanja spornih ugovora živi sama, tek uz povremenu pomoć trećih osoba koje kratkotrajno i povremeno dolaze i pomažu joj u nabavci namirnica i zadovoljenju osnovnih životnih potreba za stanovanjem i prehranom, a da su suptilne promjene u psihičkom statusu tužiteljice koje su nastale napredovanjem demencije, očekivano mogle uočiti tek osobe koje su joj bliske, koje bi s tužiteljicom živjele ili bile u intenzivnom, stalnom kontaktu, a kojih tužiteljica nije imala, obzirom da cijelo vrijeme živi sama, teško pokretna i u velikoj mjeri izolirana od društva drugih ljudi.

45. U tom smislu, na drugačiji zaključak suda ne ukazuju niti iskazi saslušanih svjedoka, javnih bilježnika ŽSB i ČS. Pritom, svjedok ČS nije imao neposrednih saznanja o sastavljanju opoziva ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine, s obzirom da sam nije sudjelovao u sastavu ovih javnobilježničkih akata, već je to činila njegova prisjednica, te je govorio samo o uobičajenom načinu kako se ovi akti sastavljaju. S druge strane, javna bilježnica ŽSB opisala je kako ju je kontaktirala tuženica HS zatraživši sastanak na kojem će biti prisutna i tužiteljica i gdje je bilježnica strankama objasnila da ne mogu ništa raditi dok tužiteljica ne opozove prije sastavljenu oporuku, predloživši im sastavljanje ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, nakon čega su kazale da će joj se naknadno javiti. Opisala je i da ju je potom ponovno kontaktirala tuženica HS i kazala da se pripreme ugovori o darovanju, s time što je ona kao bilježnica tužiteljici pročitala sastavljeni opoziv oporuke, a potom joj nakon sastavljanja ugovora o darovanju, jednostavnim jezikom protumačila sadržaj tih ugovora, da nitko pa ni tužiteljica nije spominjao da želi ugovoriti obvezu uzdržavanja, odnosno da je tužiteljica bila suvisla, te nije imala nikakvih dodatnih pitanja osim toga što će biti sa postojećim podstanarima u jednom stanu.

46. Međutim, stalni sudski vještak psihijatrijske struke prim. dr. sc. Klementina Ružić istaknula je da u ovom predmetu ne postoje iskazi stručnih osoba, liječnika ili drugih medicinskih kadrova koji su najkompetentniji za procjenu fizičkog stanja osoba, dok osobe pravne struke kao što su javni bilježnici, imaju samo bazična znanja koja su moguće stekli i kojim mogu ali samo grubo, procijeniti mentalni status pojedinca. Stoga, ocjena je i ovoga suda da javni bilježnici ŽSB, kao ni osobe koja su u uredu javnog bilježnika ČS sastavljale opoziv ugovora o darovanju, na temelju svog kratkog razgovora s tužiteljicom s kojom inače nisu bili u kontaktu, nisu mogli steći ispravan zaključak o tome je li tužiteljica zdravog mentalnog statusa, sposobna vladati svojom voljom i shvatiti značenje ugovora, ili pak to nije slučaj.

47. Konačno, strankama se ukazuje da je vještakinja ocjenu o psihičkom statusu tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine, donijela ne samo na temelju razgovora i pregleda tužiteljice, već na temelju objektivnog MMSE testa koji je također pokazao postojanje umjerene demencije. Dakle, vještakinja nije samo imala u vidu emotivno stanje u kojem se tužiteljica u vrijeme potpisivanja ugovora nalazila, nedugo nakon smrti sina, svjesna da je stara, sve bolesnija i sve teže se kreće, bez osoba koje su je dužne uzdržavati te još uvijek u procesu žalovanja, već je svoju ocjenu potkrijepila i testom mnestičkih sposobnosti tužiteljice. Vještakinja je naime, tužiteljicu podvrgnula MMSE testu kojim se provjerava postojanje kognitivnih oštećenja i na kojem je tužiteljica od maksimalnih 30 postigla samo 19 bodova, pri čemu svaki rezultat ispod 24 boda ukazuje na postojanje kognitivnog oštećenja, rezultat od 20 i manje bodova je pouzdano patološki, dok rezultat ispod 10 bodova ukazuje na uznapredovalu demenciju. Pojasnila je da je s obzirom da je demencija progresivna bolest te se na godišnjoj razini napredovanje demencije, odnosno propadanje kognitivnih funkcija procjenjuje vrijednosti 1 bod na godinu, ukazuje da je tužiteljica u vrijeme potpisivanja spornih ugovora mogla ostvariti rezultat od 21/30 bodova, no da je nebitno hoće li se rezultat tužiteljice kalkulirati sa 19/30, 20/30, 21/30 ili čak i 22/30 bodova, jer svaki rezultat ispod 24 boda ukazuje na postojanje oštećenja kognitivnih oštećenja u značajnoj mjeri, što sve pojačano procesom žalovanja zbog gubitka sina jedinca je utjecalo i po stavu ovoga suda, na voljnu komponentu tužiteljice koja je bila narušena u značajnom stupnju.

48. Stoga je i ovaj sud iz iznesenih razloga utvrdio da je tužiteljica u vrijeme sklapanja spornih ugovora o darovanju dana 12. veljače 2021. godine bila nesposobna za rasuđivanje.

49. Sukladno članka 276. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, na snazi u vrijeme zaključenja pravnog posla, u daljnjem tekstu: ZOO), za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. To znači da je ugovor kojeg je sklopila osoba koja je bila nesposobna za rasuđivanje ništetan. Prema odredbi članka 277. ZOO-a suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezinog zakonskog zastupnika, a isto pravo ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Nadalje, odredbom članka 332. stavka 1. ZOO određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Dakle, za ocjenu valjanosti ugovora relevantno je postojanje poslovne nesposobnosti u trenutku sklapanja pravnog posla, pa je ništetan ugovor kojeg je sklopila osoba koja u tom trenutku nije bila sposobna za rasuđivanje.

50. Kako su ugovori o darovanju od 12. veljače 2021. godine što ga je tužiteljica sklopila s tuženicima, zbog činjenice što je tužiteljica bila nesposobna za rasuđivanje, protivni prisilnim propisima u smislu odredbe članka 322. ZOO-a, to je valjalo utvrditi da su citirani ugovori ništetni te presuditi kao u točki IV izreke presude. Okolnost je li tužiteljica naknadno opozvala darovanje, nije relevantna jer se opozvati može samo valjano učinjeno darovanje. Jednako tako, poništiti se mogu samo poslovi opterećeni razlogom pobojnosti, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je riječ o ništetnim pravnim poslovima, a nesporazum kao oblik manr volje ne može nastati kod poslovno nesposobnih osoba kakva je bila tužiteljica, i zbog čega su prva tri tužbena zahtjeva koja je postavila tužiteljica, odbijeni kao neosnovani, a kako je to ranije obrazloženo. Ujedno, imajući u vidu pravne posljedice ništetnosti iz članka 323. ZOO valjalo je odrediti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije izvršenog darovanja i upisa prava vlasništva tuženika, tako da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika na darovanim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice.

51. O parničnom trošku odlučeno je primjenom članka 154. stavka 4. u vezi članka 155. ZPP. Naime, tužiteljica je u ovoj parnici uspjela tek sa četvrtopostavljenim tužbenim zahtjevom, dok su prva tri tužbena zahtjeva odbijena. Međutim, iako bi navedeno govorilo u prilog dosuđivanja dijela parničnog troška tuženicima, sukladno njihovom uspjehu u odbijanju čak tri postavljena tužbena zahtjeva, sud je imao u vidu da u odnosu na prva tri tužbena zahtjeva nije provodio posebne dokaze jer ih je ad limine valjalo odbiti čim je utvrđeno da su sporni ugovori ništetni, i zbog čega je i ocijenjeno da uspjeh stranaka u ovoj parnici treba cijeniti podjednakim, odnosno da je svaka stranka dužna snositi svoj parnični trošak.

52. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 13. prosinca 2024.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.