Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-897/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Sveučilište J. J. Strossmayera, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 5, OIB: 90017453174, zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi privremene mjere vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-20/2024-17 od 25. rujna 2024., dana 13. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-20/2024-17 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove konobara restorana, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u roku od 3 dana od primitka ove odluke te da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere, kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), u svezi čl. 124. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) te 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017. i 131/2020. - dalje: OZ) te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj određeno ne navodi koje su to bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene.

6. Obrazlažući razloge za odbijanje prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud utvrđuje da nisu kumulativno ispunjene nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ). Naime, prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj – predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez predložene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tužiteljeve tražbine, niti je učinio vjerojatnim da je takva mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete. Naime, prema citiranim odredbama sud može odrediti privremenu mjeru u slučaju nasilnog postupanja, odnosno da bi se spriječilo nasilje, međutim u konkretnom slučaju od strane tuženika nije bilo nikakvog nasilnog postupanja, a činjenica da je tuženik u konkretnom slučaju eventualno donio i nezakonitu odluku, ne znači i da je njegovo postupanje nasilno. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao obvezu uzdržavanja svoje obitelji, a kako to navodi u tužbi, budući da je sam u svom iskazu rekao da mu supruga ima plaću od 1.100,00 €, a dijete se u međuvremenu odselilo i isto više ne uzdržava, pa time nije dokazao tvrdnje o svojoj teškoj materijalnoj situaciji, a niti vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete koja prijeti jer zbog eventualne nezakonite odluke tuženika, tužitelj trpi štetu u vidu neisplaćene plaće, međutim takva šteta nije nenadoknadiva u smislu citirane zakonske odredbe jer ukoliko se utvrdi da je odluka o otkazu nedopuštena, tužitelj – predlagatelj osiguranja u skladu s odredbama Zakona o radu ima pravo na isplatu plaće za razdoblje dok nije radio, kao i na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče zbog zakašnjenja u slučaju nedopuštenosti odluke o otkazu, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nenadoknadivoj šteti. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere iz članka 347. stavka 1. točka 10. OZ-a te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

8. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te žalitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja budući da je u postupku radi izdavanja privremene mjere utvrđeno da nisu kumulativno ispunjene nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 346. OZ.

9. Tužitelj - predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog kojim od suda traži da naloži tuženiku da ga privremeno, do okončanja spora vrati na posao, pozivajući se na odredbu čl. 124. st. 2. ZR.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 27. veljače 2024. podnio tužbu radi utvrđenja da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. veljače 2024. nezakonita i nedopuštena. Isto tako, iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu povodom pritužbi radnice NE koja je navela da je unazad tri godine izložena verbalnom zlostavljanju pri čemu je u nekoliko navrata došlo i do fizičkog kontakta, da bi 30. siječnja 2024. radnik ČE nakon verbalnog konflikta fizički nasrnuo na imenovanu radnicu. Također, proizlazi da je tužitelj u svojoj izjavi naveo da ne poriče sukob no da žali zbog incidenta i da je spreman ispričati se, a navedeni sukob su vidjeli i djelatnici na način da je radnicu držao za obje ruke, unio joj se u lice i vikao, nakon čega ju je uhvatio za glavu i počeo jako tresti, da bi i radnik V.T. od kojeg je uzeta izjava naveo da je tužitelj svakodnevno s nekom od kolegica imao konflikte na radnom mjestu tako da je tuženik zaključio da se tužitelj kontinuirano ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način te njegovo ponašanje predstavlja uznemiravanje i osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

11. Slijedom navedenog, ne može se zaključiti da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine samim podnošenjem predmetne tužbe te pokretanjem parnice protiv tuženika kojom osporava valjanost odluke tuženika o otkazu budući da i sam tužitelj kako to proizlazi iz odluke o otkazu, ne poriče sukob i žali zbog incidenta.

12. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda pravilnost kojeg tužitelj sadržajem žalbe ničim nije doveo u sumnju, da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, niti je učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, dakle druge nužne pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346.st.1. OZ-a u pravcu kojih utvrđenja prvostupanjski sud daje jasne i određene razloge koje u cijelosti pravilnima prihvaća ovaj sud.

13. Naime, ukoliko bi odluka o otkazu bila nedopuštena, tada tužitelj – predlagatelj osiguranja u skladu s odredbama Zakona o radu ima pravo na isplatu plaće za razdoblje dok nije radio, kao i na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče zbog zakašnjenja u slučaju nedopuštenosti odluke o otkazu, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nenadoknadivoj šteti, a niti je tužitelj dokazao da bi bez takve mjere tuženik - protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari.

14. Nadalje, da bi sud odredio privremenu mjeru – privremeno vraćanje radnika na rad, potrebno je u smislu odredbe čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ da je određivanje te mjere nužno za uzdržavanje zaposlenika i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da je tužitelj u svom iskazu sam naveo da od nekretnina posjeduje kuću te manju oranicu na kojoj se nalazi 20- tak voćaka te u kući živi sam sa svojom suprugom, koja je prije 11 godina imala zdravstvenih problema, a koja je trenutno zaposlena u II. gimnaziji na mjestu administratora s plaćom od otprilike 1.100,00 € dok kćer udana ne živi s njim i suprugom u kući, pri čemu nije tvrdio niti dokazao bilo kakve druge troškove i davanja, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere iz članka 347. stavka 1. točka 10. OZ-a.

16. Prema tome, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žalitelj iznosi proizvoljne tvrdnje, koje nemaju temelja u provedenim dokazima, pri čemu je i sam tužitelj naveo da je supruga imala zdravstvenih problema prije 11 godina, a sada je zaposlena u II. gimnaziji na mjestu administratora.

17. Slijedom navedenog, budući da nisu osnovani žalbeni razlozi jer nisu ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalba tužitelja- predlagatelja osiguranja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

18. Tužitelju - predlagatelju osiguranja nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić