Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pp-1475/2022-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene JI sa prebivalištem u mjestu [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj: KLASA: 211-07/22-5/11643, URBROJ: 511-14-05-22-1 od 6. svibnja 2022. godine, na temelju čl. . 1. PZ-a i čl. 179. PZ-a, dana 13. prosinca 2024. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
Okr. JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer J i M r. G, rođena **.**.1974. godine u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, sa prebivalištem u mjestu [adresa], a boravi na adresi [adresa], državljanka RH, razvedena, četvero djece, završena osnovna škola, zaposlena, mjesečna plaća u iznosu od 1.600,00 eura, prekršajno nekažnjavana,
k r i v a j e
Išto je dana 19. travnja 2022. godine, u 11,00 sati, u mjestu [adresa], u stanu, počinila psihičko nasilje naspram djeteta kćeri MI, rođene **.**.2008. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj] i djeteta sina GI, rođenog **.**.2012. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na način što je okrivljena po povratku iz Centra za socijalnu skrb Varaždin revoltirana time što je prijavljena od strane bivšeg supruga na Centar za socijalnu skrb, počela vikati i galamiti na njihovu zajedničku djecu MI i GI (koji su kod iste bili na praznicima) pritom ih vrijeđajući raznim pogrdnim riječima: "Žao mi je što sam vas rodila“, te je cjelokupni događaj kod djece MI i GI izazvao osjećaj straha, uznemirenost kao i povredu dostojanstva, na mjesto događaja pristupio je otac djece PI te su MI i RI izrazili želju da borave sa ocem na adresi u [adresa] nakon čega su svi zajedno napustili mjesto događaja,
IIčime je počinila prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. kažnjiv po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te joj se radi toga, primjenom čl. 37. PZ-a,
i z r i č e
IIInovčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura)
P je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljena se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/2007, 39/2013, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljena u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
VTrošak postupka od 43,68 eura od kojeg se iznos od 40,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a iznos od 3,68 eura na putni trošak i dužna ga je nadoknaditi okrivljena u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljena u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1.Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom
sudu Optužni prijedlog broj: KLASA: 211-07/22-5/11643, URBROJ: 511-14-05-22-1 od 6. svibnja 2022. godine protiv okrivljene radi prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2.Okrivljena je u svojoj pisanoj obrani navela da poriče počinjenje prekršaja te se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Okrivljena u svoju obranu ističe da se ovdje radi o lažnoj prijavi koja je uzrokovana lošim obiteljskim odnosima nakon razvoda braka okrivljene i bivšeg supruga CI. Naime, okrivljena je nakon razvoda braka izložena stalnom psihičkom maltretiranju i prijetnjama da će joj se oduzeti djeca od strane bivšeg supruga PI. Bivši suprug pri tome manipulira zajedničkom MI i RI djecom (koja su zbog narušenih odnosa roditelja posebno osjetljiva i ranjiva) te iste uvlači u sukob roditelja na način da ih različitim obećanjima motivira da iznose neistine i lažno prijavljuju majku, ovdje okrivljenu, sve kako bi za sebe izborio cilj da žive s njime, a da majka snosi troškove njihovog uzdržavanja. Djeca okrivljene, na žalost, bez obzira na svoju dob, nisu svjesna šteta koju nanose majci (ali i sebi) lažnim prijavljivanjem te su podložna štetnom utjecaju oca, misleći da će za sebe životom s ocem ostvariti određene probitke kao što su – manja roditeljska stega, manje obaveza, više "slobode" i sl. – u odnosu na majku koja traži redovito izvršavanje školskih i drugih obaveza te odgovornost u ponašanju što je jedini ispravan odgojni pristup odgovornog roditelja. Protiv okrivljene se zbog druge lažne prijave, ovaj puta od strane sina mldb. GI vodi postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu u predmetu broj: Kir-DO-254/2022 u kojem su izvedene određene radnje u prikupljanju dokaza, isto tako je od strane Centra za socijalnu skrb Varaždin Rješenjem Klasa: UP/I 552-06/22-05/44 URBROJ: 2186-80-11/4-22-5 od 26. 8. 2022. godine određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o njihovoj mldb. djecom MI i RI. Okrivljena radi i živi u [adresa] te je stalno zaposlena u trgovačkom društvu Safety Clean Dienstleistungen GmbH djeca se trenutno nalaze kod njenog bivšeg supruga u Hrvatskoj te ista uz sav napor koji ulaže nema mogućnost utjecati na djecu da prestanu s lažnim prijavljivanjem te je i dalje žrtva manipulacije nad djecom od strane bivšeg supruga. Okrivljena u konačnici predlaže da je sud nakon provođenja gore provedenih dokaza oslobodi prekršajne odgovornosti za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Okrivljena je dodala da je to sve tamo trajalo dvije minute, ona je djecu pokupila u [adresa] i dovezla ih u stan u [adresa], te je tamo samo GI pitala da kako je mogao to govoriti na centru za socijalnu skrb, rekla mu je „ajde sad reci što si to rekao“, time da mu je rekla neka to kaže pred njom i pred MI. Tada je MI počela snimati sa mobitelom, te je ona pitala MI što ti radiš s mobitelom, a onda se MI jednostavno ustala i došla do vrata i rekla GI da idu van. Kako je padala kiša ona je MI rekla da oni nemaju što vani raditi jer pada kiša, a onda kada je MI rekla da ide van, te je rekla i GI da ide, ona je MI rekla da ako hoće da ona može ići, ali RI da ne može, neka ostane. Misli da je to MI napravila jer je htjela da RI ostane sa njima, da ne ide sa njom, te misli da je to bio cilj cijelo vrijeme. Na pitanje suca izjavljuje da nije istina da je rekla MI da joj je žao što ju je rodila, ona nije stigla ništa reći. Nakon toga je MI izašla van i pozvala policiju. Na pitanje branitelja gdje su bila djeca prije tog događaja izjavljuje da je RI bio kod nje u [adresa], a MI je bila kod tate, tata je htio da RI isto ostane u Hrvatskoj. Na pitanje branitelja da li je taj dan znala da dječak želi ostati u Hrvatskoj izjavljuje da nije, nego dok je došla na Centar onda su joj tamo to rekli. Na pitanje branitelja da li smatra da li je netko utjecao na dijete izjavljuje da naravno da je utjecao jer je otac znao da će dobivati doplatak i alimentaciju iz Njemačke ako dobije i GI. Na daljnje pitanje branitelja da li smatra da je još na neki način motivirao GI izjavljuje da da jer je on kupio quada odmah čim je došao u Hrvatsku, a istog može voziti dijete od 16 godina. Na daljnje pitanje branitelja da li je rekla te riječi koje joj se stavljaju na teret izjavljuje da nije. Na daljnje pitanje branitelja da li je njezina kćerka njoj već prije prijetila da će zvati policiju izjavljuje da da, kći je nažalost takva i sada, ako joj neku želju ne ispuni ona govori protiv nje. Na pitanje branitelja da li doista manje brine o kćerci nego o sinu izjavljuje da je kćer takva da ne može s njom komunicirati jer je ista jednostavno takva. Na pitanje branitelja da li voli svoju djecu izjavljuje da ih voli, da joj nije teško plaćati alimentaciju te joj je žao što je kćer jednostavno takva prema njoj, ona kćeri nije ništa kriva.
3.U toku dokaznog postupka izvršen je uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PP Varaždin od 19. 4. 2022. godine, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PP Varaždin od 19. 4. 2022. godine, obavijest PP Varaždin od 19. 4. 2022. godine, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola PP Varaždin od 19. 4. 2022. godine, obavijest žrtvi nasilja u obitelji PP Varaždin od 19. 4. 2022. godine, obrasce o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 17. 5. 2022. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 8. 8. 2022. godine, podnesak PP Varaždin od 18. 10. 2022. godine, podaci Centra za socijalnu skrb Varaždin od 16. 11. 2022. godine, dopis od 20. 1. 2023. godine, dopis od 9. 5. 2023. godine, podnesak od 11. 5. 2023. godine, optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 15. 2. 2023. godine, rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 5. 4. 2023. godine, podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 22. 5. 2023. godine, kuvertu, rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 4. 6. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 28. 10. 2024. godine, podnesak praćenja uručenje pošiljke, te su ispitani svjedoci PI, MI i RI.
4.Svjedok PI je u vezi tog događaja iskazao da je JI njegova bivša supruga, njihov brak je pravomoćno razveden, a MI i RI su njihova zajednička djeca. Taj dan je on radio, te su njihova djeca MI i RI bili kod majke u mjestu [adresa], na toj adresi. U jednom momentu je kćer MI njega zvala da je postalo nepodnošljivo, da je majka počela vikati i psovati te da ne zna što bi. Njegova bivša supruga je imala poziv na centar za socijalnu skrb te je bila na centru za socijalnu skrb i vratila se doma. On je MI rekao da ukoliko je tako neka uzme stvari i brata i neka izađu van i pričekaju ga, no MI je uspjela izaći, a sin RI nije. MI je zvala policiju. On je došao tamo jer ga je zvala policija da dođe, te su došli policijski službenici koji su otišli unutra obaviti razgovor sa njegovom bivšom suprugom, a nakon nekog vremena su zvali njega jer je morao biti prisutan ispitivanju djece. Policijski službenici su pitali djecu gdje žele ostati, a oni su rekli da žele ići sa njim te su išli sa njim. Na pitanje suca izjavljuje da nije bio prisutan samom događaju, on je došao kad je došla policija, pojašnjava, policija je već tamo bila dok je tamo došao. Na pitanje suca izjavljuje da je MI bila sva prestrašena, ona se tresla, a sina GI nije vidio, on je bio unutra, a poslije kad je izašao je isto bio prestrašen. Na pitanje branitelja okrivljene gdje su sada djeca, izjavljuje da su kod njega. Na daljnje pitanje branitelja okrivljene da li su djeca nakon tog događaja bila kod majke, izjavljuje da jesu, bili su za vrijeme ljetnih praznika, time da su trebali biti mjesec dana kako je bilo određeno, a bili su dva tjedna i to u Njemačkoj. Na daljnje pitanje branitelja koliko puta su djeca nakon tog događaj bili kod majke, izjavljuje da je MI prošlu godinu, koliko se sjeća, bila dva tjedna, ali RI nije bio, onda majka ima pravo za novogodišnje blagdane tjedan dana, ali koliko se sjeća, misli da prošlu godinu nije dolazila za novu godinu. Dodaje da je MI imala firmu, a RI prvu pričest, time da misli da je RI imao pričest 18. 5., a MI je imala firmu tjedan dana kasnije, te je onda okrivljena bila dva tjedna doma te je prvi tjedan bio RI kod nje, a onda kasnije MI, nekih četiri dana. Na pitanje branitelja okrivljene da li okrivljena komunicira sa djecom putem telefona, video-veze, izjavljuje da komunicira. Na daljnje pitanje da li redovito, izjavljuje da da. Na daljnje pitanje branitelja okrivljene da li okrivljena plaća alimentaciju, izjavljuje da plaća redovito. Na pitanje suca izjavljuje da nema saznanja o tome kojim riječima je okrivljena vikala i psovala na djecu.
5. Svjedok oštećena MI, između ostalog, iskazala je da joj je okrivljena majka. Sjeća se da je jednom kada je majka trebala ići na razgovor na Centar jer je RI dao svoju izjavu, došla po njih, te je bila jako živčana te je prostačila. Sjeća se da je majka pitala brata GI da zašto je na Centru izjavio to što je izjavio, da je živčanila, te je onda majku htjela snimiti kaj govori, a onda je počela i na nju živčaniti. Nakon toga je majci rekla da bi s GI otišla malo van na zrak, majka je rekla da ona može otići van, ali da brat ne može, te je onda pozvala policiju. Kada je došla policija, oni su joj rekli da nazove oca da dođe do R, tu su oni obavili sa njim razgovor i sa njom, pitali su ih kod koga hoće ići, rekli su da idu kod tate, pokupili su svoje stvari i otišli smo. Ona se osjećala uplašeno. Svjedokinja navodi da je od strane majke bilo povišenih tonova i galame, prvo je bilo srednje, onda malo više od srednje, negdje oko 70%. Majka joj je rekla „ako ti ne odgovara tu kod mene, možeš ići kod tate.“ Svjedokinja nadalje navodi da joj je majka rekla da joj je žao što joj je ona dijete, te da im je govorila riječi koje su neprimjerene.
6. Svjedok oštećeni RI, između ostalog, iskazao je da mu je okrivljena majka. Navodi da dok su sa majkom došli u Iliju da su se njegova sestra i majka posvađale, da je sestra otišla van, a njemu je majka rekla da on ne može, te da je njegova sestra otišla van i zvala policiju. Majka je njega pitala zašto je to govorio na sudu, zašto je lagao, a on nije lagao, nego je ona tako rekla. Majka je upotrebljavala ružne riječi, a njegovoj sestri je rekla riječ „idi“. RI: Za to kaj sam govoril na sudu. Svjedok je iskazao da ga je majka ispitivala o tome što je govorio, te ga je „špotala“. Majka je započela svađu time da je psovala njega, da kaj je to govoril na sucu, te se onda njegova sestra razljutila i zvala policiju. Majka je rekla za njegovu sestru da joj je žao što ju je rodila, a on je mislio da je mislila na njih oboje. Još navodi da je majka povisivala glas i djelovala je ljuta.
7. Branitelj okrivljene je u završnom prijedlogu, između ostalog, naveo da obrana smatra da nije počinjeno djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret. Naime, iz iskaza saslušane djece vidljivo je da ista, a poglavito kćerka, ne govore istinu te da je njihova motivacija, odnosno motivacije kćerke, usmjerena na loš odnos s majkom na način kako to dijete tumači. Činjenica da ni jedno od djece nije predmetni događaj opisao kao dramatičan ili kao takav koji bi prema njihovom iskazu predstavljalo psihičko nasilje ili da je to kod njih prouzročilo bilo kakvu povredu dostojanstvu ili uznemirenost, a koja bi trebala biti zaštićena u okviru Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Obrana smatra da je ovdje vrlo jasan kontekst samog događaja i to u jednom za istu obitelj dramatičnoj situaciji kada sin okrivljene po nagovoru ocu, a bez da je u tome na bilo koji način kontaktirana majka, za vrijeme boravka majke u Hrvatskoj na nagovor oca pristupi i da iskaz u Centru za socijalnu skrb u kojem tereti majku za nasilje u obitelji, za nasilje prema istom dječaku. Činjenica da u ovom predmetu nije razmatran iskaz dječaka na centru, međutim već iz njegovog iskaza koji je sud imao priliku čuti jasno je da isti ima potpuno normalan, potpuno emotivno obostrano ispunjen odnos sa majkom. Po mišljenju obrane majka u situaciji kada saznaje za ovu okolnost i da joj je dijete ne istinito opteretilo za nasilje ima pravo to dijete pitati zašto je to učinilo i činjenica da dijete ničim ne opisuje da bi ona pri tome bila nasilna da bi na njega vikala i dovodila ga u bilo koju situaciju koja ne spada u normalnu odgojnu situaciju i ovlasti dužnosti koje roditelj ima prema djetetu. Jedina osoba koja stvarno tereti majku je njezina kćerka čiji iskaz je stvarno neuvjerljiv, naime sama je izravno iskazala da majci zamjera da više brine za sina, da s njom ima nerazjašnjeni odnos, a kada ju se pitala da li majka brine za nju, da li majku posjećuje tu je u najblažu ruku uskratila odgovor, a obrana smatra da je iz iskaza brata jasno da kćerka laže i to u cilju da našteti majci. Za majku je teško i tragično prihvatiti da dijete nju tereti, međutim iz provedenih dokaza obrana smatra da je obrana, odnosno iskaz majke istinit u smislu opisa samog događaja u kojem ista nije stigla niti bilo što reći već je kćerka potpuno bez razloga nazvala policiju znajući da majci može na taj način napakostiti i našteti. Ovo potvrđuju i riječi iskaza sina koji je rekao „sestra je rekla mami da ju ne može trpjeti“. Obrana načelno smatra da je u cijelom ovom predmetu okrivljena zapravo žrtva i to žrtva nažalost okrutnog ponašanja vlastite kćerke koja ipak još nije razvijena osoba i ne razumije sve postupke. Također obrana želi istaknuti da u ovakvom i sličnim predmetima postoji opasnost da sud u želji da zaštiti dječja prava previdi činjenice, međutim smatra da su činjenice u ovom predmetu previše jasne te predlaže da sud oslobodi okrivljenu krivnje. Odlično je da imamo zakone koji štite nasilje u obitelji, koji nas štite od nasilja u obitelji, ali se isti mogu itekako i zloupotrijebiti pa treba sa posebnom pažnjom promotriti svaki pojedinačni predmet.
8.Okrivljena ne osporava da je kritične zgode pokupila svoju djecu MI i GI i dovezla ih u stan u mjestu [adresa], dakle na mjesto događaja. Iz obrane okrivljene proizlazi i zaključak da ista ne osporava da je prije toga bila na Centru za socijalnu skrb, te da je po dolasku u stan u mjestu [adresa], sina GI pitala u vezi istoga. Okrivljena poriče počinjenje prekršaja, ne smatra se krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te ističe da se ovdje radi o lažnoj prijavi, budući da bivši suprug manipulira zajedničkom djecom MI i RI, te iste uvlači u sukob roditelja na način da ih različitim obećanjima motivira da iznose neistine i lažno ju prijavljuju, a sve to kako bi za sebe izborio cilj da žive s njime, a da ona snosi troškove njihovog uzdržavanja. Okrivljena poriče da bi djeci kritične zgode govorila inkriminirane riječi. No, imajući u vidu nedvojbene činjenice, te analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac nije našao uvjerljivom takvu obranu okrivljene, već nalazi dokazanim da je okrivljena postupala na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude. Naime, svjedok oštećena MI je potvrdila kako je okrivljena tom zgodom galamila, da je bila „jako živčana te je prostačila“, da im je govorila riječi koje su neprimjerene, te da je njoj rekla da joj je žao što joj je ona dijete, dok je svjedok oštećeni RI potvrdio da je okrivljena njega „špotala“, te da je rekla za njegovu sestru da joj je žao što ju je rodila, te je on mislio da je mislila na njih oboje. Iz takvih iskaza svjedoka, po uvjerenju suda, doista proizlazi zaključak, da je kritične zgode, okrivljena vikala i galamila na svoju djecu, ovdje oštećene, (oboje oštećenih je potvrdilo da je povisivala ton), da im je govorila neprimjerene riječi, posebice riječi „ Žao mi je što sam vas rodila“, te je onda taj cjelokupni događaj kod djece izazvao osjećaj prestrašenosti, tuge, dakle, uznemirenosti i povrede dostojanstva. Sama činjenica da je svjedok oštećeni RI iskazao da je navedene riječi majka govorila sestri, po uvjerenju suda, ne utječu na odgovornost, budući da je iz samog iskaza istog vidljivo da je on u tom momentu mislio da je mislila na njih oboje. Isto tako, takvom uvjerenju suda pridonosi i činjenica da je svjedok PI, otac djece oštećenih, iskazao kako ga je u jednom momentu kćer MI zvala da je postalo nepodnošljivo, da je majka počela vikati i psovati te da ne zna što bi, te da su nakon toga oboje djece izgledali prestrašeno, kao i nedvojbene činjenica da su oboje djece, odmah nakon događaja, a nakon upita policije izjavila da žele ići kod oca, što ukazuje na njihovu uznemirenost događajem. Navedene iskaze svjedoka, sudac je našao međusobno podudarnim, te logičnim, zbog čega ih je prihvatio. Temeljem navedenog, kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, posebice u gore citirano Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, sudac nalazi dokazanim da je okrivljena kritične zgode postupala na način pobliže opisan u izreci ove presude, a u kojem postupanju okr. sudac nalazi obilježja prekršaja iz čl. 10. ZOZONUO, a koje se sastoji u psihičkom nasilju. Naime, po uvjerenju suda, okrivljena je kritične zgode, povisivanjem glasa i galamom, ispitivanjem djeteta GI o okolnostima koje su se ranije dogodile, te usputnim „špotanjem“ te izgovaranjem neprimjerenih riječi, posebice riječi kako joj je žao što ih je rodila, vršila psihički pritisak na djecu koja su se u tom trenutku kod nje nalazila, a koji postupanjem je kod istih izazvala tugu, nelagodu i prestrašenost, čime je ostvarila biće djela psihičkog nasilja. Stoga, sudac nije našao uvjerljivom obranu okrivljene, već nalazi dokazanim da je okrivljena počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je propisano da ako je nasilje iz stavka 1. počinjeno na štetu djeteta da će se počinitelja kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Napominje se da je u odnosu na okrivljenu primijenjen propis koji je blaži za okrivljenu. Valja napomenuti da se okrivljenoj stavlja na teret i da je kritične zgode oštećenima govorila i riječi „okotila, radije bi pojela govno nego kaj sam vas rodila, bez vas bi mi bilo super, te da je zatim kćeri MI rekla neka spakira stvari i da je vozi ocu, no kako, no imajući u vidu provedene dokaze, sudac primjenom načela in dubio pro reo, dakle u slučaju dvojbe, nalazi da nisu dokazani takvi činjenični navodi optužbe. Stoga je okrivljena proglašena krivom za djelo kako je to činjenično opisano pod toč. I izreke ove presude.
9.Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenoj su uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, kao olakotno okrivljenoj je uzeto dosadašnje nekažnjavanje, dok otegotnih okolnosti okrivljenoj sudac nije našao, te je sudac prilikom odlučivanja, odnosno odabira između zapriječenih vrsti kazni, imajući u vidu navedene okolnosti, posebice činjenicu da okrivljena do sada nije kažnjavana zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (a što je vidljivo iz gore citirane potvrde o kažnjavanosti), došao do zaključka da će se s obzirom na navedene okolnosti svrha kažnjavanja postići ublaženom novčanom kaznom.
10.Temeljem čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljena je dužna nadoknaditi troškove postupka
u iznosu od 43,68 eura, a koji se odnosi na paušalni trošak postupka u iznosu od 40,00 eura, te na putni trošak zakonskog zastupnika oštećenih, u vezi dovođenja istih na raspravu kod ovog suda dana 11. 12. 2024. u iznosu od 3,68 eura.
U Varaždinu, 13. prosinca 2024. godine.
Zapisničar
Sutkinja
Goran Plantak, v. r.
Željka Budanec, v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1.Okrivljenoj, JI, [adresa],
2.Tužitelju, Policijska postaja Varaždin, Augusta Cesarca 18,
3.Branitelju okr., Goran Vučetić, Varaždin, Stanka Vraza 15,
4.Oštećenima, MI, [adresa], po z.z. ocu,
RI, [adresa], po z.z. ocu,
5.Punomoćniku oštećenih, ZI, [adresa],
6.Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti,
7.Tužitelju, po pravomoćnosti,
8.Oštećenima, po z.z., po pravomoćnosti,
9.Punomoćniku oštećenih, po pravomoćnosti,
10.Arhiva, ovdje.
