REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1437/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužiteljice VĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Maro Mihičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, kojeg zastupa Ivana Semov Šiljeg, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73A, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o prestanku društva tuženika.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o imenovanju GĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za likvidatora društva tuženika, koji kao likvidator zastupa društvo samostalno i pojedinačno.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o promjeni tvrtke tuženika tako da nova tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. za trgovinu, usluge i savjetovanje u likvidaciji'' te skraćena tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji''.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje uspostave ranijeg stanja u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR s zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.174,77 EUR s zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranje tužiteljičine ''nenovčane tražbine koja se sastoji u utvrđenju ništetnosti odnosno poništaju odluka skupštine društva'' tuženika određivanjem privremene mjere kojom bi se:

- tuženiku zabranila primjena odluka donesenih na skupštini društva održanoj 4. lipnja 2024. i to Odluka o prestanku društva tuženika, Odluka o imenovanju GĐB za likvidatora društva tuženika koji kao likvidator zastupa društvo samostalno i pojedinačno te Odluka o promjeni tvrtke društva tuženika tako da nova tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. za trgovinu, usluge i savjetovanje u likvidaciji'' te skraćena tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji'' te

- naložilo brisanje upisa u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, u ulošku pod matičnim brojem subjekta [matični broj subjekta], odluka donesenih na skupštini društva održanoj 4. lipnja 2024. i to Odluke o prestanku društva tuženika, Odluke o imenovanju GĐB za likvidatora društva tuženika koji kao likvidator zastupa društvo samostalno i pojedinačno te Odluke o promjeni tvrtke društva tuženika tako da nova tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. za trgovinu, usluge i savjetovanje u likvidaciji'' te skraćena tvrtka glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji'', koje su provedene temeljem temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt- 24/25581-2 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da u društvu tuženika postoje dva poslovna udjela, jedan kojeg drži član GĐB i jedan koji je i dalje upisan na pokojnog člana VĐ, s time da se svaki od njih odnosi na 50% temeljnog kapitala društva tuženika.

2. Na poslovnom udjelu koji je i dalje upisan na pokojnog VĐ da postoji nasljednička zajednica tužiteljice, kao njegove izvanbračne supruge (zakonske nasljednice) i oporučne nasljednice, i GĐ, oca BĐ, koji osporava tužiteljici nasljedno pravo, kako zakonsko, tako i ono oporučno, slijedom čega da se između njih vode dva parnična postupka i to postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, P-4635/2021, kojeg je pokrenuo ĆĐ protiv ovdje tužiteljice radi proglašenja oporuke BĐ, kojom je on svoj poslovni udio u društvu tuženika ostavio tužiteljici, ništetnom i postupak pred istim sudom, P Ob-640/2021, kojeg je pokrenula tužiteljica protiv BĐ radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.

3. Tužiteljica navodi da je u oglednom sporu, Gop 1/2023, Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 10. siječnja 2024. donio presudu u kojoj je zauzeo pravno stajalište da su sve dok se između tužiteljice i GĐ ne riješi spor oko prava na nasljedstvo i/ili veličine nasljednog dijela iza BĐ, isti u nasljedničkoj zajednici koji kao takvi upravljaju i raspolažu stvarima koje čine nasljedstvo pokojnog BĐ pa tako i predmetnim poslovnim udjelom u društvu tuženika po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, u smislu odredbe čl. 141. Zakona o nasljeđivanju i čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima.

4. Tužiteljica smatra da ona kao zajedničar i jedan od suovlaštenika na predmetnom poslovnom udjelu pokojnog BĐ ima pravo ostvarivati na skupštini društva tuženika upravljačka prava koja proizlaze iz tog udjela, konkretno, da ima pravo glasa na skupštini, bez obzira na glasovanje drugih suovlaštenika na tom istom poslovnom udjelu i bez obzira jesu li isti prisutni na skupštini (arg. iz čl. 62. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

5. Na skupštini društva tuženika održanoj 4. lipnja 2024. da su bili prisutni punomoćnici člana društva GĐB (odvjetnici Ivana Semov Šiljeg i Domagoj Šoljić te odvjetnički vježbenik ČĐ) te punomoćnici tužiteljice (odvjetnici Semian Mejak Puharić i Maro Mihočević). Iako uredno pozvan, drugi suovlaštenik na poslovnom udjelu pokojnog BĐ, ĆĐ, da nije pristupio na skupštinu.

6. Na dnevnom redu skupštine da je bilo: 1. utvrđivanje liste sudionika i nazočnosti članova društva na skupštini, 2. donošenje odluke o izboru predsjedavajućeg skupštine, donošenje odluke o prestanku društva, 4. donošenje odluke o imenovanju likvidatora i 5. donošenje odluke o promjeni tvrtke društva.

7. Punomoćnici tužiteljice da su glasovali protiv donošenja odluka pod 2. (da se za predsjedavajućeg skupštine izabere punomoćnica GĐB, odvjetnica Ivana Semov Šiljeg), 3. (da se odnese odluka o prestanku društva tuženika), 4. (da se za likvidatora tuženika imenuje GĐB) i 5. dnevnog reda skupštine (da se promjeni tvrtka tuženika da da se doda naznaka ''u likvidaciji''), ali da je punomoćnica GĐB, odvjetnica Ivana Semov Šiljeg, koja je vršila funkciju predsjedavajuće, izrazila stav da se glasovi tužiteljice ne uzimaju u obzir, jer nisu dani sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a – zajednički i istovjetno s drugim članom nasljedničke zajednice ĆĐ. Stoga je za svaku od predloženih odluka utvrđeno da je donesena s danih 3225 glasova ZA (glasovi GĐB), dok se glasovi tužiteljice nisu uzeli u razmatranje.

8. Tužiteljica navodi da je na zapisnik skupštine od 4. lipnja 2024. izrazila protivljenje svakoj od navedenih odluka, a u ovoj parnici da pobija odluke pod 3. (odluka o prestanku društva), 4. (odluka o imenovanju GĐB za likvidatora) i 3. (odluka o promjeni tvrtke s naznakom ''u likvidaciji'').

9. Smatra da se se njeni glasovi trebali uzeti u obzir, a kako i suovlaštenici na poslovnom udjelu pokojnog BĐ raspolažu s istim brojem glasova kao i GĐB, to da je u konkretnoj situaciji značilo da su članovi društva s istim brojem glasova glasali oprečno pa da te odluke nisu mogle biti ni donesene.

10. Pored toga, tužiteljica smatra da nisu ispunjeni razlozi za likvidaciju društva tuženika, niti prema odredbama njegovog statuta, niti prema odredbama ZTD-a. U pozivu za skupštinu, kao i na samoj skupštini, da je navedeno da razlog za likvidaciju postoji, jer je uslijed nedefinirane i nejasne vlasničke strukture tuženika, poslovanje tuženika otežano, tuženik gubi tržište i klijente, a to dovodi do nemogućnosti postizanja gospodarskog cilja društva. Tužiteljica tvrdi da su ti navodi netočni zato što nedefinirana i nejasna vlasnička struktura tuženika postoji od ožujka 2020., kada je ĆĐ upućen na pokretanje parničnog postupka protiv ovdje tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti oporuke pa da to ne može biti razlog donošenja odluke o prestanku društva četiri godine nakon toga. Osim toga, tvrdi da tuženik od 2019. kontinuirano povećava svoje prihode i dobit (prihod da se je povećao za 2,5 puta, a neto dobit za 10%), a koje povećanje da bi bilo i veće da GĐB u studenom 2019. nije osnovao novo društvo, Pharma-Lab d.o.o., čiji je predmet poslovanja podudaran s onim od tuženika.

11. Tužiteljica smatra da su pobijane odluke protivne moralu društva i stoga ništetne, u smislu odredbe čl. 355. t. 1. i 4. ZTD-a.

12. Ovo stoga, što su iste donesene bez sudjelovanja tužiteljice kao nasljednice poslovnog udjela s ciljem da joj se onemogući ostvarivanje upravljačkih i imovinskih prava koja proizlaze iz tog poslovnog udjela.

13. Tužiteljica tvrdi da pored razloga ništetnosti, egzistiraju i razlozi pobojnosti odluka skupštine.

14. Naime, tvrdi da joj je uskraćeno pravo na obaviještenost, prije i tijekom održavanja predmetne skupštine, koje je bilo bitno za očuvanje njenih članskih prava u tuženiku, to da su sve pobijane odluke pobojne u smislu odredbe čl. 360. st. 4. ZTD- a.

15. Naposljetku, tužiteljica tvrdi da Ivana Semov Šiljeg nije imala valjanu punomoć za predsjedanje predmetnom skupštinom, slijeodm čega da nisu bili ispunjeni formalni uvjeti za njeno održavanje.

16. Stoga se tuženim zahtjevom traži da se utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka: Odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. o prestanku društva tuženika (stavak I.), Odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. o imenovanju GĐB za likvidatora tuženika, s ovlaštenjem da zastupa društvo samostalno i pojedinačno (stavak II.) i Odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. o promjeni tvrtke tuženika na način da ista glasi ''PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji''.

17. Za slučaj da sud navedene tužbene zahtjeve ocijeni neosnovanim, eventualnim tužbenim zahtjevom se traži poništenje svih gore navedenih odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024.

18. Tužiteljica smatra da iz iznijetih navoda proizlazi vjerojatnost njene nenovčane tražbine prema tuženiku koja da se sastoji u utvrđenju ništetnosti odnosno poništaju gore navedenih odluka skupštine, a da iz načina na koji su te odluke donesene proizlazi da je namjera drugog člana društva, GĐB, da se umanje tužiteljičina članska prava, slijedom čega da je potrebno spriječiti da se navedene odluke uopće upišu u sudski registar, sve s obzirom na to da bi provedba istih u sudskom registru dovela do smanjivanja prava tužiteljice i do nanošenja joj nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a s druge strane da određivanjem privremene mjere tuženik ne bi trpio nikakvu štetu.

19. Stoga predlaže donošenja rješenja o privremenoj mjeri kojom će se zabraniti tuženiku/protivniku osiguranja primjena pobijanih odluka skupštine od 4. lipnja 2024. (stavak I.) te će se zabraniti provedba tih istih odluka u sudskom registru ovog suda (stavak II.).

20. Tuženik u odgovoru na tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere ističe, prije svega, da su u sudskom registru ovog suda već provedene pobijane odluke skupštine tuženika od 4. lipnja 2024., dakle, da je ovaj sud 19. srpnja 2024. donio rješenje Tt-24/25581-2 temeljem kojeg je u sudski registar upisan nastanak razloga za prestanak subjekta upisa, promjena tvrtke, prestanak funkcije člana uprave i imenovanje likvidatora u tuženiku.

21. Nadalje, tuženik smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe za pobijanje odnosno utvrđenje ništetnosti odluka skupštine tuženika, jer ista nije član društva tuženika, već navodna izvanbračna supruga i navodna oporučna nasljednica pokojnog člana BĐ. Smatra da je tužiteljica tek potencijalna nasljednica, jednako kao i ĆĐ pa ako su njih dvoje sunasljednici u istoj nasljedničkoj zajednici, tada da bi predmetnu parnicu mogli pokrenuti eventualno zajedno. Dakle, da tužiteljica ni u kojem slučaju nije ovlaštena samostalno pokrenuti predmetnu parnicu.

22. U odnosu na razloge za pobijanje odluka skupštine, tuženik tvrdi da je na skupštini od 4. lipnja 2024. glasovanje provedeno sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi iz oglednog spora Gop 1/2023-11, budući da zajedničari/suovlaštenici na poslovnom udjelu mogu svoja članska prava ostvarivati samo zajednički, što tuženik, po pitanju ostvarivanja prava glasa na skupštini, tumači na način da oni oboje moraju biti prisutni na skupštini te da oboje moraju glasati istovrsno, a kako te pretpostavke nisu bile ostvarene na predmetnoj skupštini, to da se tužiteljičin glas nije smio uzeti u obzir.

23. Tuženik tvrdi da postoje razlozi za likvidaciju društva, s obzirom da je nedefinirana i nejasna vlasnička struktura tuženika, koja predstavlja veliki teret za njegovo uredno funkcioniranje, dovela do nemogućnosti postizanja gospodarskog cilja tuženika, zbog gubitka tržišta i klijenata, čemu u prilog da govori i predmetni spor, koji je samo jedan od brojnih koji se vode između tužiteljice i tuženika.

24. Ističe da u odnosu na pobijane odluke ne postoje niti razlozi ništetnosti, niti razlozi pobojnosti. Navodi da ne postoje obavijesti koje su se morale dati tužiteljici, a koje bi predstavljale pretpostavku za očuvanje njenih prava sudjelovanja na predmetnoj skupštini, osobito kada se uzme u obzir da tužiteljica uopće nije član društva tuženika, ali da joj je svejedno omogućen uvid u svo dokumentaciju koju su njeni punomoćnici zatražili.

25. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere posebno ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ) za njeno određivanje. Konkretno, da ne postoji nenovčana tražbina tužiteljice koja bi se trebala osigurati (niti se konkretizira u čemu bi se ista sastojala, niti je deklaratorno utvrđene tražbina koja se može osigurati, dakle, ne postoji tražbina koja bi se mogla ostvariti u ovršnom postupku, a time niti tražbina koja bi se po pravilima OZ-a mogla osigurati). Pored toga, da tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti da bi bez predložene mjere tuženik spriječio ili otežao ostvarenje njene tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, a niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se priječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Tuženik nadodaje, da je na skupštini održanoj 14. ožujka 2024., na kojoj su pristupili i tužiteljica i drugi član nasljedničke zajednice, ĆĐ, tužiteljičin glas uzet u obzir, jer su bila prisutna oba suovlaštenika na istom poslovnom udjelu te jer su oba glasala na isti način, što da je po tuženiku jedino prihvatljivo u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a. Slijeodm čega da ne stoji tvrdnja tužiteljice da su odnosi između nje i GĐB neprijateljski.

26. U svakom slučaju, tuženik smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni OZ-a (budući da nema niti tražbine koja bi se mogla osigurati), već da se dopuštenost određivanja privremenih mjera ocjenjuje prema odredbama ZTD-a. U tom pogledu tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 363.b ZTD-a, jer da provođenjem pobijanih skupštinskih odluka društvu tuženika ne može nastati nepopravljiva šteta.

27. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod svojih navoda, osporile su navode protivne stranke te je svaka u prilog svojih navoda dostavljala primjere iz sudske prakse.

28. Na ročištu održanom 30. listopada 2024. tužiteljica je preinačila tužbu tako što je dodala novi tužbeni zahtjev (pod IV.) koji glasi: ''Nalaže se uspostava ranijeg stanja u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024." Osim toga, tužiteljica je izmijenila prijedlog za određivanje privremene mjere u stavku II. tako što umjesto riječi "zabranjuje se provedba" treba stajati "nalaže se brisanje", te se na kraju te točke iza riječi "PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji", stavlja zarez i dodaje "koje su provedene temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt- 24/25581-2 od 19. srpnja 2024."

29. Tuženik se je protivio opisanoj preinaci tužbe.

30. Tijekom dokaznog postupka pročitani su poziv za skupštinu tuženika održanu 4. lipnja 2024., objavljen 14. svibnja 2024. (list 15. – 16. spisa), zapisnik sa skupštine tuženika održane 4. lipnja 2024. (list 17. – 24. spisa), prilozi uz zapisnik sa skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. (list 25. – 38. spisa), među kojima presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesena u oglednom sporu Gop 1/2023-15 od 10. siječnja 2024. (list 39. – 47. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 48. – 52. spisa), očitovanje tužiteljice na poziv za skupštinu od 4. lipnja 2024. (list 53. – 68. spisa, zahtjev tužiteljice za uvid u dokumentaciju (list 69. – 71. spisa), punomoći za zastupanje tužiteljice na skupštini od 4. lipnja 2024. (list 72. – 73. spisa) i punomoć za zastupanje GĐB na skupštini od 4. lipnja 2024. (list 76. – 77. spisa), (list 25. – 77. spisa), rješenje ovog suda, R1-199/2022 od 31. siječnja 2023. (list 87. – 97. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-3864/2021-3 od 10. kolovoza 2021. (list 98. – 103. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-1829/2022-2 od 19. svibnja 2022. (list 104. – 108. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-4548/2022-2 od 8. studenog 2022. (list 110. – 114. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 794/2023-2 od 14. ožujka 2023. (list 115. – 120. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-1830/2022-3 od 18. svibnja 2022. (list 121. – 126. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-330/2022-2 od 13. lipnja 2022. (list 127. – 130. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-4480/2022-2 od 22. studenog 2022. (list 131. – 134. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 2568/2023-2 od 25. siječnja 2024. (list 135. – 137. spisa), ispis podataka o financijskom poslovanju tuženika s aplikacije D&B Finance Analytics (list 138. – 152. spisa), ispis podataka o financijskom poslovanju društva Pharm-Lab d.o.o. s aplikacije D&B Finance Analytics (list 153. – 165. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 166. – 172. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Pharm-Lab d.o.o. (list 173. – 177. spisa), službena zabilješka vještakinje Bojane Galinec (list 181. – 187. spisa), očitovanje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. o uvidu u dokumentaciju tuženika (list 188. – 192. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-5222/2021-2 od 5. studenog 2021. (list 195. – 200. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-220/2022-2 od 24. siječnja 2022. (list 201. – 205. spisa), rješenje ovog suda Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024. (list 231. – 232. i 370. – 371. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023-18 od 23. siječnja 2024. (list 235. – 237. spisa), potvrda javnog bilježnika Željke Maroslavac, Zagreb, Avenija Dubrovnik 12, o članovima društva tuženika od 14. ožujka 2024. (list 238. – 240. spisa), rješenje ovog suda, Ovr-143/2021-6 od 15. listopada 2021. (list 253. – 262. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika od 24. srpnja 2024. (list 269. – 274. spisa), zapisnik sa skupštine tuženika od 14. ožujka 2024. s tekstom aktualnog Društvenog ugovora tuženika (list 275. – 285. spisa), poziv za skupštinu tuženika održanu 14. ožujka 2024. (list 286. – 291. spisa), prilozi uz zapisnik sa skupštine od 14. ožujka 2024. (list 292. – 314. spisa), presuda ovog suda, P- 2246/2022-11 od 2. kolovoza 2024. (list 316. – 342. spisa), ispisi s Hrvatskog jezičnog portala (list 353. – 357. spisa), preslike stranica Velikog rječnika hrvatskog jezika, autora SĐ (list 358. – 360. spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podignuta protiv GĐB **.**.2021. (list 440. – 446. spisa), žalba tuženika podnesena protiv presude ovog suda P-2246/2022-11 (list 490. – 496. spisa) i rješenje Općinskog Kaznenog državnog odvjetništva u zagrebu, Kis-DO-308/2024 od 16. rujna 2024. (list 499. – 506. spisa).

31. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti pobijanih odluka skupštine osnovani, dok je tužbeni zahtjev za nalaganje brisanja upisa koji su u sudskom registru izvršeni temeljem tih pobijanih odluka neosnovan.

32. Predmet spora jest ispitivanje pretpostavki za ništetnost odluka skupštine tuženika održane 4. lipnja 2024., podredno njihove pobojnosti iz razloga na koje činjenično ukazuje tužiteljica (odluke su protivne moralu društva, odluke su donesene protivno zakonu, tužiteljici je uskraćeno pravo na obaviještenost).

33. Među strankama je nesporno da su kao članovi društva tuženika, u knjizi poslovnih udjela te u sudskom registru ovog suda, upisani GĐB i VĐ, da je VĐ preminuo **.**.2019. te da se oko njegova nasljedstva, što uključuje i poslovni udio u društvu tuženika, spore tužiteljica, koja sebe smatra zakonskom nasljednicom, jer da je bila njegova izvanbračna supruga, ali i oporučnom nasljednicom, jer raspolaže pisanom oporukom BĐ i otac pokojnog BĐ, ĆĐ, koji sebe smatra jedinim zakonskim nasljednikom.

34. Sporno je da li je tužiteljica kao navodna izvanbračna supruga pokojnog člana društva tuženika, BĐ (činjenica postojanja izvanbračne zajednice je osporena u ostavinskom postupku te se radi njenog utvrđivanja vodi poseban parnični postupak) i kao navodna oporučna nasljednica (valjanost oporuke predmet je utvrđivanja u drugom parničnom postupku), prije nego li je ista utvrđena nasljednicom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i prije nego li je upisana u knjizi poslovnih udjela društva tuženika, ovlaštena samostalno pokrenuti predmetni postupak radi utvrđenja ništetnosti (pobojnosti) odluka skupštine tuženika te, ako jest, jesu li pobijane odluke ništetne (bez pravnog učinka od trenutka njihova donošenja) ili pobojne (bez pravnog učinka od trenutka pravomoćnosti presude kojom se utvrđuju ''ništetnima'').

35. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice

36. Na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. ZTD-a (čl. 448. ZTD- a).

37. Na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a (čl. 449. ZTD- a).

38. Tužbu za utvrđenje ništetnosti odluke skupštine protiv društva može podnijeti član društva, uprava ili član uprave, izvršni direktor te član nadzornog ili upravnog odbora (čl. 357. st. 2. ZTD-a).

39. Odluku skupštine društva s ograničenom odgovornošću ovlašteni su pobijati: član društva koji je sudjelovao u radu skupštine, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda te ako je svoje protivljenje unio u zapisnik; član društva koji nije sudjelovao u radu skupštine, jer mu to pogrešno nije dopušteno, ako skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna dnevnog reda nije bila valjano objavljena, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda skupštine; svaki član društva u slučaju iz čl. 360. st. 2. ZTD-a, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda skupštine; uprava/upravni odbor društva; svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i član nadzornog, odnosno upravnog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi mogao odgovarati za štetu (čl. 362. ZTD-a).

40. Prema odredbi čl. 411. st. 1. ZTD-a u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud.

41. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen (čl. 411. st. 2. ZTD-a prema sadržaju kakav je bio na snazi na dan podnošenja prijave za upis od strane tužiteljice).

42. Nije sporno da je tužiteljica podnijela prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela tuženika, tvrdeći da je oporučna nasljednica iza pokojnog BĐ Mišine u pogledu njegovog poslovnog udjela u tuženiku, ali ista nije upisana u knjigu poslovnih udjela tuženika, budući da su sporne činjenice na kojima tužiteljica temelji svoje nasljedno pravo iza BĐ (postojanje valjane pisane oporuke pred svjedocima te izvanbračna zajednica).

43. Stoga je pitanje da li se tužiteljica može (uvjetno) smatrati članicom društva tuženika i, kao takvom, aktivnom legitimiranom za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti, podredno pobojnosti, odluka skupštine društva tuženika.

44. Pitanje aktivne legitimacije tužiteljice bilo je predmetom rješavanja u oglednom postupku pri Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, broj Gop 1/2023. U tom postupku je 25. siječnja 2024. donesena presuda kojom je, u izreci, zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

45. ''Kada između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u smislu čl. 141. Zakona o nasljeđivanju i čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima.

46. Svi sunasljednici do rješenja spora o pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, stječu poslovne udjele sukladno odredbi čl. 411. st. 1. ili sukladno odredbi čl. 411. st. 2. ZTD-a trenutkom smrti ostavitelja.''

47. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je uvjet za upis u knjigu poslovnih udjela društva tuženika uredna prijava nasljednika uz koju je priloženo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a ako tom uvjetu nije udovoljeno, da nasljednici ne bi mogli sudjelovati u radu skupštine, niti pobijati odluke koje su na toj skupštini donesene, ako svi potencijalni nasljednici na bi nastupali kao zajednički vlasnici, sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a u smislu odredbe čl. 141. ZN- a. Stoga da se do pravomoćne odluke suda o sporu o valjanosti oporuke i nasljednom pravu, oporučni i nužni nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva.

48. Sud je u ovom postupku vezan s navedenim pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (čl. 502.n st. 1. ZPP-a).

49. Dakle, dok se pravomoćno ne okončaju pokrenute parnice radi utvrđenja da je između tužiteljice i pokojnog člana društva tuženika, BĐ, u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica (što bi tužiteljicu činilo njegovim zakonskim i nužnim nasljednikom) te radi osporavanja valjanosti pisane oporuke pred svjedocima (za oporuku se u toj parnici ističe da ista uopće ne predstavlja posljednju volju BĐ, dakle, da je njegov potpis krivotvoren, nadalje, da oporuka nije sastavljena pred svjedocima, već da su potpisi svjedoka naknadno dodani u istu, podredno se tvrdi da je oporuka antidatirana, jer da je u stvarnosti potpisana u vrijeme kada je VĐ zbog poodmakle bolesti bio nesposoban za rasuđivanje, što bi oporuku činilo ništetnom, a podredno se ističe postojanje mana volje /zablude oporučitelja/ zbog kojih je oporuka valjana dok ju se konstitutivnom presudom ne poništi), od koje ovisi status tužiteljice kao oporučne nasljednice, svi potencijalni nasljednici BĐ čine nasljedničku zajednicu.

50. Iako Vrhovni sud u svojoj presudi spominje samo nasljedničku zajednicu oporučnog i nužnih nasljednika, nasljedničku zajednicu čine i zakonski nasljednici međusobno.

51. Naime, točno je da oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem, ali za sada je još uvijek sporno da li je tužiteljica zakoniti oporučni nasljednik BĐ, budući da se tvrdi da ta oporuka nije nikada potpisana od strane BĐ, a podredno da je potpisana u vrijeme kada je oporučitelj bio nesposoban za rasuđivanje, što oporuku čini ništetnom, a presuda kojom će se to eventualno utvrditi ima tek deklaratorne učinke.

52. Ako se utvrdi da tužiteljica nije oporučni nasljednik BĐ, moguće je da je ista kao njegova izvanbračna supruga, ako se činjenica postojanja izvanbračne zajednice utvrdi u posebnoj parnici, njegova zakonska nasljednica, slijedom čega ona i njegov otac, ĆĐ, čine njegove nasljednike prvog nasljednog reda, budući da VĐ nije imao djece, koji do utvrđenja njihovih nasljednih dijelova čine nasljedničku zajednicu unutar koje upravljaju i raspolažu svime što čini ostavinu po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima (čl. 11. st. 1. i čl. 141. st. 1. ZN-a).

53. S druge strane, sve i ako se utvrdi da je osporavana oporuka valjana, dakle, da je tužiteljica oporučni nasljednik pokojnog BĐ, to ne znači automatski da može isključiti od nasljedstva njegova oca.

54. Iako su ostaviteljevi nužni nasljednici prvenstveno njegovi potomci i bračni drug (čl. 69. st. 1. ZN-a), i njegovi roditelji mogu biti nužni nasljednici ako su trajno nesposobni za rad i ako nemaju nužnih sredstava za život (čl. 69. st. 2. ZN-a).

55. Sud nema saznanja o tome da li otac pokojnog BĐ (rođenog **.**.1984.), ĆĐ (rođen **.**.1950.), ima nužnih sredstava za život i je li isti sposoban za rad, uz napomenu da je majka BĐ, ŠĐ, u međuvremenu umrla te da iz same pisane oporuke koju je dostavila tužiteljica proizlazi da je VĐ dao u zadatak tužiteljici pobrinuti se za njegove roditelje dok su živi, stoga se postavlja pitanje bi li takva odredba u oporuci bila potrebna ako su ostaviteljevi roditelji imali dovoljno vlastitih sredstava za život.

56. Stoga sud zaključuje da je otac pokojnog BĐ, ĆĐ, potencijalni nužni nasljednik pa bi isti svakako s tužiteljicom, kao potencijalnom oporučnom i zakonskom nasljednicom, činio nasljedničku zajednicu, u okviru koje njih dvoje upravljaju i raspolažu poslovnim udjelom pokojnog BĐ u društvu tuženika kao zajednički vlasnici.

57. Prema odredbi čl. 417. st. 1. ZTD-a ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno.

58. To znači da načini na koji se koriste svojim članskim pravima koja proizlaze iz istog poslovnog udjela ne mogu biti međusobno u koliziji.

59. Konkretno, na skupštini mogu glasati samo na jednak način, dakle, ako jedan od njih glasa za neku odluku, a drugi protiv, smatrat će se kao da niti nisu glasali.

60. Međutim, ako od njih dvoje na skupštinu pristupi samo jedan, tada isti može samostalno glasati, a može i samostalno podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti (pobijanje) odluka skupštine.

61. Naime, podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti (pobijanje) odluka skupštine jedan je od načina zaštite članskih prava u društvu pa kao što svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari (s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama – čl. 62. st. 2. ZVDSP-a), tako i svaki suovlaštenik na poslovnom udjelu ima pravo prema društvu postavljati zahtjeve koji se tiču zaštite njegovih članskih prava, u konkretnom slučaju podnijeti tužbu radi utvrđenja ništetnosti (pobijanja) odluka skupštine tuženika.

62. Stoga je utvrđeno da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe.

63. U odnosu na ništetnost odluka skupštine

64. Prema odredbi čl. 355. t. ZTD-a, pored slučajeva iz čl. 313. st. 4., čl. 338. st. 2., čl. 348. st. 2. i čl. 300.e st. 3. ZTD-a, odluka (glavne) skupštine je ništetna:

1. ako je donesena na (glavnoj) skupštini koja nije sazvana na način propisan u čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a, osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,

2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u čl. 286. st. 1., 2. rečenici 1. i st 4. ZTD-a,

3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,

4. ako je suprotna moralu društva,

5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.

65. Tužiteljica u tužbi i tijekom ovog postupka činjenično ukazuje isključivo na postojanje razloga ništetnosti zbog suprotnosti pobijanih odluka moralu društva.

66. Odluka je protivna moralu društva bilo da je njen sadržaj protivan moralu društva bilo da je odluka donesena iz motiva koji se protive samom moralu bilo da je njen cilj protivan moralu društva.

67. Pod moralom možemo razumjeti prisilne zaštitne norme koje nisu sadržane u zakonima i drugim propisima, a u javnom su interesu.

68. Pobijane odluke skupštine tuženika o prestanku društva tuženika, o imenovanju likvidatora te o promjeni tvrtke tuženika s dodatkom ''u likvidaciji'' po svom sadržaju nisu protivne moralu društva.

69. S druge strane, sud ne nalazi niti da bi motivi ili ciljevi njihova donošenja bili protivni moralu.

70. Naime, brojnost postupaka koji se vode između tužiteljice i tuženika te drugog člana društva i direktora, GĐB, što kaznenih (tužiteljica je protiv GĐB i njegove supruge IĐ podnijela kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela prijetnje), što građanskih (prema navodima same tužiteljice između nje i tuženika, zastupanog po GĐB, vode se ili su se vodili postupci pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Ovr-1203/2023, P-5723/2020, Z-59080/2020, Ovr-548/2024, R1-522/2019 te pred ovim sudom Ovr-143/2021, Ovr- 234/2021, Ovr-210/2022, R1-199/2022, Tt-22/4719, Tt-21/19906, Tt-21/31993, Tt- 21/53578, tt-22/43786, P-1119/2021, Ovr-185/2023, P-2246/2022, P-2053/2022, P- 452/2024 i R1-142/2024), ukazuje da među njima postoji, u ovom trenutku, nepremostiva netrpeljivost, a kada se tome još doda činjenica da još uvijek, niti više od četiri godine nakon smrti BĐ, nisu pravomoćno utvrđeni njegovi nasljednici, to uistinu znatno otežava donošenje odluka od strane skupštine tuženika, donošenje poslovnih odluka od strane direktora tuženika, nastupanje na tržištu i ostvarivanje dobiti, što je krajnji cilj svakog društva kapitala.

71. U takvim okolnostima je razumljivo da članovi društva, svi ili samo neki, nemaju više interesa da društvo nastavi poslovati, dakle, imaju interes da društvo prestane, što, u slučaju postojanja imovine, podrazumijeva njegovu likvidaciju.

72. Štoviše, članovi društva mogu donijeti odluku o likvidaciji sve i da su poslovni rezultati društva izvrsni ako više nemaju volju zajednički nastupati na tržištu kroz entitet trgovačkog društva.

73. Dakle, odluka o prestanku društva likvidacijom te s njom povezane odluke o imenovanju likvidatora te o promjeni tvrtke s naznakom da je društvo u likvidaciji ne mogu biti i nisu protivne moralu društva.

74. Stoga je utvrđeno da ne postoji razlog za ništetnost pobijanih odluka skupštine društva tuženika iz razloga protivnosti moralu društva.

75. U odnosu na pobojnost odluka skupštine

76. Sukladno odredbi čl. 362. t. 1. ZTD-a tužiteljica je aktivno legitimirana podnijeti tužbu radi pobijanja odluka skupštine od 4. lipnja 2024., jer je na predmetnoj skupštini sudjelovala, jer je (uvjetno) stekla prava na poslovnom udjelu pokojnog BĐ prije objave dnevnog reda za tu skupštinu (članska prava je uvjetno stekla u trenutku smrti BĐ, **.**.2019., a dnevni red za predmetnu skupštinu je objavljen 14. svibnja 2024.) i jer je svoje protivljenje donesenim pobijanim odlukama izjavila na zapisnik (nakon što je za svaku od pobijanih odluka na zapisnik konstatirano da su donesene, punomoćnici tužiteljice su na iste stavili primjedbu koja se tiče načina na koji je predsjedavajuća tumačila presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023-15, u pogledu primjene odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a).

77. Nadalje, s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. srpnja 2024., proizlazi da je ista podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana od dana kada je zaključena skupština na kojoj su pobijane odluke donesene (4. lipnja 2024.), slijedom čega je ista pravovremena (čl. 363. st. 1. ZTD-a).

78. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZTD-a odluka skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.

79. Iako se tužiteljica izričito ne poziva na odredbu čl. 360. st. 1. ZTD-a, ista činjenično ukazuje na tu odredbu.

80. Naime, tužiteljica u tužbi činjenično ukazuje na to da su odluke na skupštini tuženika od 4. lipnja 2024. donesene uz povredu odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a u vezi čl. 141. ZN-a i čl. 62. st. 2. ZVDSP-a, budući da su ona i CĐ suovlaštenici na poslovnom udjelu, koji svoja članska prava koja proizlaze iz tog udjela ostvaruju zajednički, a što da kada se pravilno primjeni znači da ako je samo ona pristupila na tu skupštinu (bez GĐ, iako je i on bio uredno pozvan), da je tužiteljica ovlaštena samostalno poduzimati radnje radi ostvarivanja članskih prava predmetne nasljedničke zajednice, konkretno, ostvarivati pravo glasa, a koje pravo joj je predsjedavajuća na predmetnoj skupštini uskratila, pogrešno tumačeći odredbu čl. 417. st. 1. ZTD-a i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023-15 od 10. siječnja 2024.

81. Ovaj sud smatra da je u tom pogledu uistinu povrijeđen zakon (čl. 417. st. 1. ZTD-a) na štetu tužiteljice.

82. Naime, kao što je već prethodno navedeno u dijelu predmetne presude koji se tiče aktivne legitimacije tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023-15 od 10. siječnja 2024., donesene u oglednom sporu o pravnom pitanju postojanja aktivne legitimacije tužiteljice za pobijanje odluka skupštine tuženika u razdoblju dok se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ne utvrdi tko je (i u kojem dijelu) nasljednik pokojnog BĐ, proizlazi da je otac pokojnog BĐ, ĆĐ, kao potencijalni nužni (i zakonski) nasljednik, s tužiteljicom, kao potencijalnom oporučnom i zakonskom nasljednicom, u nasljedničkoj zajednici, u okviru koje njih dvoje upravljaju i raspolažu poslovnim udjelom pokojnog BĐ u društvu tuženika kao zajednički vlasnici.

83. Svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari (s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama – čl. 62. st. 2. ZVDSP-a), dakle, svaki zajedničar ima ovlaštenje poduzimati pojedinačne radnje zaštite stvari u zajedničkom vlasništvu.

84. Prema odredbi čl. 417. st. 1. ZTD-a ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno.

85. To znači da načini na koji se koriste svojim članskim pravima koja proizlaze iz istog poslovnog udjela ne mogu biti međusobno u koliziji.

86. Konkretno, na skupštini mogu glasati samo na jednak način, dakle, ako jedan od njih glasa za neku odluku, a drugi protiv, smatrat će se kao da niti nisu glasali.

87. Međutim, ako od njih dvoje na skupštinu pristupi samo jedan, tada isti može samostalno glasati, kao što može i samostalno podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti (pobijanje) odluka skupštine.

88. Samostalnim glasanjem na skupštini tužiteljica štiti članska prava i onog drugog suovlaštenika na istom poslovnom udjelu koji na tu skupštinu nije pristupio, iako je bio uredno pozvan, i koji nije ni na koji način izrazio volju da se suprotstavlja načinu na koji je tužiteljica odlučila ostvarivati članska prava u ime cijele nasljedničke zajednice, slijedom čega se predmnijeva da između njih ne postoji kolizija.

89. S obzirom da su sve pobijane odluke na skupštini tuženika održanoj 4. lipnja 2024. donesene na način da, protivno odredbi čl. 417. st. 1. ZTD-a, glasovi tužiteljice, koja je glasala protiv svake od tih odluka (protiv odluke o prestanku društva, odluke o imenovanju GĐB za likvidatora društva te odluke o promjeni tvrtke tuženika dodavanjem naznake ''u likvidaciji''), kao jedine pristupjele članice nasljedničke zajednice koja postoji na poslovnom udjelu pokojnog BĐ, nisu uzeti u obzir (smatralo se je kao da nisu niti dani), a da jesu, da predmetne odluke ne bi bile niti donesene (svaki od dva poslovna udjela u društvu tuženika, onaj GĐB i onaj pokojnog BĐ, nosi jednaki broj glasova, njih 3225, pri čemu je za donošenje odluke o prestanku društva bila potrebna tročetvrtinska većina danih glasova – čl. 467. st. 1. ZTD-a), to su pobijane odluke donesene protivno zakonu i stoga su pobojne, u smislu odredbe čl. 362. st. 1. ZTD-a.

90. Postojanje drugih razloga pobojnosti, na koje tužiteljica činjenično ukazuje u tužbi i tijekom postupka, ovaj sud nije utvrdio.

91. Naime, tužiteljica samo paušalno tvrdi da joj je uskraćeno pravo na obaviještenost, a što da je bila bitna pretpostavka za očuvanje njenih članskih prava na skupštini, bez da konkretizira koje su joj to obavijesti uskraćene, a koje su joj bile potrebne za glasanje o odluci o prestanku društva, o imenovanju likvidatora te o promjeni tvrtke.

92. Dakle, prema odredbi čl. 360. st. 4. ZTD-a odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi član društva (dioničar) koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na skupštini i drugih članskih prava.

93. Neobaviještenost mora biti takva da objektivno onemogućuje člana društva na donošenje informirane odluke o tome hoće li glasati za ili protiv neke točke dnevnog reda.

94. U pozivu za skupštinu koja je održana 4. lipnja 2024. navodi se sljedeći dnevni red: 1. utvrđivanje liste sudionika i nazočnosti članova društva na skupštini, 2. donošenje odluke o izboru predsjedavajućeg skupštine, 3. donošenje odluke o prestanku društva, 4. donošenje odluke o imenovanju likvidatora i 5. donošenje odluke o promjeni tvrtke društva.

95. Uz dnevni red, u pozivu su objavljeni i prijedlozi uprave (GĐB) u pogledu sadržaja skupštinskih odluka i to da se za predsjedavajućeg skupštine odabere Ivana Semov Šiljeg, da se donese odluka o prestanku društva, jer je poslovanje tuženika otežano te dolazi do gospodarske nemogućnosti postizanja cilja društva radi gubitka tržišta i klijenata uslijed nedefinirane i nejasne vlasničke strukture, slijedom čega da se prestaje s radom te će se u cilju brisanja društva iz sudskog registra provesti postupak likvidacije sukladno ZTD-u, da se donese odluka kojom se za likvidatora imenuje dotadašnji direktor GĐB, koji će zastupati društvo samostalno i pojedinačno te da se donese odluka o promjeni tvrtke društva, sukladno odredbi čl. 370. ZTD-a, tako što će se u tvrtku dodati naznaka ''u likvidaciji''.

96. Po ocjeni ovog suda, sve obavijesti koje je tužiteljica trebala da bi donijela informiranu odluku o načinu glasovanja o predloženim odlukama, bile su dane u samom pozivu za skupštinu od 4. lipnja 2024.

97. Naime, prema ZTD-u članovi društva s ograničenom odgovornošću ne trebaju imati nikakav poseban razlog da bi donijeli odluku u prestanku društva, a tužiteljica ne ukazuje da bi drugačije bilo određeno u društvenom ugovoru tuženika (aktualni Društveni ugovor tuženika donesen je na skupštini tuženika od 14. ožujka 2024. i isti je sastavni dio predmetnog spisa). Dovoljno je da je odluka donesena tročetvrtinskom većinom danih glasova u obliku javnobilježničke isprave (čl. 466. st.1. t. 2. ZTD-a i čl. 467. st. 1. ZTD-a).

98. Stoga drugi član društva tuženika i njegov direktor, GĐB, nije bio dužan dokazivati postojanje razloga za prestanak društva predočavanjem isprava koje bi ukazivale na gubitak tržišta i klijenata. Dovoljno je da je u novonastalim okolnostima proizašlim nakon smrti pokojnog BĐ smatrao daljnje poslovanje tuženika neodrživim, a što je tužiteljici svakako bilo poznato.

99. Nakon što članovi društva donesu odluku o prestanku društva, ako je to društvo imalo imovinu, tada se mora provesti postupak likvidacije, a što samo po sebi podrazumijeva imenovanje likvidatora te promjenu tvrtke društva tako da se svima u pravnom prometu obznanjuje da je društvo u likvidaciji (čl. 471. i 472. u vezi čl. 369. i 370. ZTD-a).

100. S obzirom da je tužiteljici bilo poznato da društvo tuženika ima imovinu (barem u vidu neisplaćene zadržane dobiti), to joj nisu bile potrebne nikakve daljnje obavijesti za donošenje informirane odluke o tome hoće li glasati za ili protiv predmetnih odluka. 101. Tužiteljica očito smatra da će veću korist, kao (uvjetni) član društva tuženika, ostvariti ako društvo tuženika nastaviti poslovati, nego ako isto prestane, zbog čega je i glasala protiv navedenih odluka, ali to nema veze s njenim pravom na obaviještenost, za koje sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno. 102. Naposljetku, upiranje tužiteljice na to da nisu bili ispunjeni formalni uvjeti za održavanje skupštine 4. lipnja 2024. iz razloga što punomoć koja je dana predsjedavajućoj nije bila valjana je bez pravnog uporišta.

103. Naime, tužiteljica tvrdi da je Ivani Semov Šiljeg, koja je odabrana za predsjedavajuću na skupštini od **.**.2024., GĐB dao punomoć da u njegovo ime i za njegov račun koristi sva prava koja mu pripadaju kao direktoru, a da se skupština organizira i vodi u ime društva, a ne u ime direktora.

104. Iz punomoći koju je GĐB dao, među ostalima, odvjetnici Ivani Semov Šiljeg, a koja prileži zapisniku sa skupštine od 4. lipnja 2024., proizlazi da je GĐB tu punomoć dao kao član i kao direktor društva tuženika, ovlašćujući istodobno imenovane odvjetnike da u njegovo ime i za njegov račun koriste i izvršavaju na navedenoj skupštini sva njegova članska prava, uključivo posebno pravo glasa te sva prava koja mu pripadaju kao direktoru u pogledu organizacije i vođenja skupštine.

105. Međutim, Ivana Semov Šiljeg nije postala predsjedavajućom predmetne skupštine od 4. lipnja 2024. automatizmom izdane punomoći, već je ista odabrana za predsjedavajuću temeljem odluke članova društva donesene na toj skupštini, a koja je jasno predložena od strane uprave društva u objavljenom pozivu za tu skupštinu. 106. I ta odluka je, kao i ostale odluke donesene na skupštini od 4. lipnja 2024., pobojna, međutim, tužiteljica istu ne pobija, slijedom čega ta odluka o izboru Ivane Semov Šiljeg ostaje na snazi.

107. Pored toga, izbor osobe koja će predsjedati skupštinom nije formalni uvjet za njeno održavanje.

108. Prema odredbi čl. 444. st. 1. i 2. ZTD-a ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva, a na skupštini koja nije uredno sazvana, mogu se donositi odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva. Taj se uvjet ne mora ispuniti za donošenje odluke o sazivanju nove skupštine.

109. S obzirom da je poziv za skupštinu tuženika održanu 4. lipnja 2024. objavljen na internetskim stranicama sudskog registra, da je na istoj bio zastupljen GĐB, čiji poslovni udio čini 50% temeljnog kapitala, i tužiteljica, kao suovlaštenica na drugom poslovnom udjelu na koji otpada isti omjer temeljnog kapitala, a nije sporno da je i ĆĐ bio uredno pozvan, to je očito da su bili ispunjeni svi formalni uvjeti za njezino održavanje.

110. Stoga je neosnovano upiranje na navedenu okolnost kao na razlog nevaljanosti odluka skupštine od 4. lipnja 2024.

111. Međutim, zbog utvrđenog razloga pobojnosti u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZTD-a u vezi čl. 449. i čl. 417. st. 1. ZTD-a, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. o prestanku društva tuženika, o imenovanju GĐB za likvidatora te o promjeni tvrtke dodavanjem naznake ''u likvidaciji''.

112. S obzirom da su sve te odluke već provedene u sudskom registru ovog suda, temeljem rješenja Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024., tužiteljica je na ročištu održanom 30. listopada 2024. preinačila tužbu tako što je istaknula novi tužbeni zahtjev (pod IV.) koji glasi: ''Nalaže se uspostava ranijeg stanja u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024." Osim toga, tužiteljica je izmijenila prijedlog za određivanje privremene mjere u stavku II. tako što umjesto riječi "zabranjuje se provedba" treba stajati "nalaže se brisanje", te se na kraju te točke iza riječi "PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji", stavlja zarez i dodaje "koje su provedene temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024."

113. Tuženik je izjavio protivljenje navedenoj preinaci tužbe.

114. Prema odredbama čl. 190. st. 1. – 3. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

115. Tužitelj je preinačio tužbu isticanjem novog zahtjeva uz postojeće, prije zaključenja prethodnog postupka, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, s obzirom da su pobijane odluke već provedene u sudskom registru pa se njihovi učinci mogu eliminirati tek brisanjem tih odluka iz sudskog registra. Stoga sud smatra da je opisana preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među predmetnim parničnim strankama, slijedom čega je istu, unatoč protivljenju tuženika, dopustio.

116. Temeljem rješenja ovog suda, Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024., u sudskom registru za tuženika su provedeni sljedeći upisi: nastanak razloga za prestanak subjekta upisa, promjena tvrtke, prestanak funkcije člana uprave i imenovanje likvidatora, sve temeljem pobijanih odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. 117. S obzirom da su predmetnom presudom te odluke utvrđene ništetnima, po njenoj pravomoćnosti će biti ispunjene pretpostavke za brisanje upisa koji su u sudskom registru provedeni temeljem tih ništetnih odluka.

118. Međutim, prema odredbi čl. 72.a Zakona o sudskom registru (Narodne novine, broj: 1/1995., 57/1996., 1/1998., 30/1999., 45/1999., 54/2005., 40/2007., 91/2010., 90/2011., 148/2013., 93/2014., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 123/2023., dalje u tekstu: ZSR) ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine, odnosno skupštine društva ništetna, upis presude provodi se na temelju prijave uprave, odnosno izvršnih direktora.

119. Dakle, neosnovano tužitelj zahtijeva da sud u ovom parničnom postupku naloži sudskom registru brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024., s obzirom da se to može učiniti samo u izvanparničnom postupku, po pravomoćnosti ove presude, temeljem prijave direktora tuženika (tako i VTS RH, Pž-526/2006 od 2. lipnja 2009.).

120. Sud u parničnom postupku bi eventualno mogao naložiti sudskom registru brisanje izvršenog upisa u slučaju da je u ovom predmetu podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti upisa, slijedom čega bi presudom bila utvrđenja ništetnost određenog upisa u sudski registar, koju bi ovaj sud dostavljao po pravomoćnosti sudskom registru, a sudski registra bi po službenoj dužnosti morao izvršiti brisanje ništetnog upisa (čl. 72.c i čl. 72.d ZSR-a), međutim, u ovom postupku nije podnesena tužba za utvrđenje ništetnosti upisa, već tužba za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine temeljem kojih su određeni upisi u sudski registar. 121. Stoga je tužbeni zahtjev u pogledu brisanja upisa upisanih u sudski registar temeljem pobijanih ništetnih odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. valjalo odbiti kao neosnovan.

122. U odnosu na rješenje o privremenoj mjeri

123. Tužiteljica predlaže, u tužbi te na ročištu od 30. listopada 2024., da ovaj sud, primjenom odredbi OZ-a, odrediti privremenu mjeru kojom će zabraniti tuženiku primjenu pobijanih odluka skupštine od 4. lipnja 2024. (o prestanku društva, imenovanju likvidatora i promjeni tvrtke) (točka 1.) te naložiti brisanje upisa predmetnih odluka izvršenih u sudskom registru ovog suda, provedenih temeljem rješenja ovog suda Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024. (točka 2.).

124. Tužiteljica smatra da prema tuženiku ima nenovčanu tražbinu koja se sastoji u njenom pravu na pobijanje odluka skupštine od 4. lipnja 2024., a koja se treba osigurati određivanjem predložene privremene mjere, jer bi bez iste tužiteljici nastala nenadoknadiva šteta, u smislu smanjivanja njenih članskih prava. Podredno, smatra da niti ne mora dokazivati opasnost nastanka nenadoknadive štete, jer tuženik provedbom predložene privremene mjere ne bi trpio nikakvu štetu.

125. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

126. Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito one koje su navedene u odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a.

127. Prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ-a ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama (tzv. regulacijska mjera).

128. Tužiteljica, u suštini, predlaže da sud odredi regulacijsku privremenu mjeru, kojom će se privremeno urediti sporni odnos među strankama (u podnesku od 21. kolovoza 2024. se izričito i poziva na sudsku praksu koja se odnosi na regulacijske privremene mjere).

129. Pretpostavke za određivanje regulacijske privremene mjere su, u smislu OZ-a, vjerojatnost postojanja jednog spornog pravnog odnosa kao objekta osiguranja te alternativno postojanje nužnosti uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili nužnosti uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nasilja ili potrebe za osiguranjem pravnog reda iz drugih važnih razloga. 130. Tuženik ukazuje na to da odredba čl. 363.b ZTD-a ima prednost u primjeni pred odredbama OZ-a kada su u pitanju privremene mjere zaustavljanja primjene pobijanih odluka skupštine, a da pretpostavke iz odredbe čl. 363.b ZTD-a u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

131. Odredbom čl. 363.b ZTD-a određeno je da sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništetnom, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta. 132. ZTD je u odnosu na OZ poseban zakon koji ima prednost u primjeni, iz čega proizlazi da se zaustavljanje primjene pobijanih odluka skupštine može zahtijevati samo pod pretpostavkama iz odredbe čl. 363.b ZTD-a, a ne pod pretpostavkama OZ- a za osiguranje nenovčanih tražbina i/ili za određivanje regulacijskih privremenih mjera.

133. S obzirom da su odluke skupštine tuženika od 4. lipnja 2024., koje je sud predmetnom presudom utvrdio ništetnima, već provedene u sudskom registru, to više nema mogućnosti određivanja privremene mjere sukladno odredbi čl. 363.b ZTD-a. 134. Uostalom, tužiteljica nije nikada predlagala zaustavljanje primjene pobijanih odluka iz razloga što bi samom društvu tuženika nastala nepopravljiva šteta, već iz razloga što je ista smatrala da njihovom provedbom njoj nastaje nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a s druge strane, da određivanjem predložene privremene mjere, tuženiku ne nastaje nikakva šteta.

135. Dakle, čak i u razdoblju dok pobijane odluke nisu bile provedene u sudskom registru, tužiteljica nije niti tvrdila niti dokazivala da su za zaustavljanje njihove primjene ispunjene pretpostavke iz čl. 363.b ZTD-a u smislu da bi njihovom provedbom nastala nepopravljiva šteta društvu tuženika.

136. S obzirom da ZTD, koji ima prednost u primjeni pred OZ-om, za zaustavljanje primjene pobijanih skupštinskih odluka, što uključuje i provedbu istih u sudskom registru, zahtijeva postojanje vjerojatnosti da bi njihovim provođenjem društvu mogla nastati nepopravljiva šteta, to se ništa manje ne bi moglo zahtijevati niti u pogledu brisanja već izvršenih upisa temeljem pobijanih skupštinskih odluka, kada bi takve privremene mjere uopće bile dopuštene.

137. Kao što je već navedeno, s obzirom da sud niti u parničnom postupku u kojem odlučuje o ništetnosti odluka skupštine nema ovlaštenje nalagati sudskom registru brisanje upisa provedenih temeljem tih oduka, već se to može činiti tek u izvanparničnom postupku pokrenutim pred sudskim registrom nadležnog trgovačkog suda, po pravomoćnosti presude kojom se te odluke utvrđuju ništetnima, na prijedlog uprave društva (uprava je dužna podnijeti takav prijedlog, u smislu odredbe čl. 364. st. 1. ZTD-a), to brisanje navedenih upisa naprosto nije moguće prije nego li se ispune navedene pretpostavke, što znači sud nije ovlašten donijeti privremenu mjeru kojom bi se naložilo brisanje tih upisa.

138. Stoga je prijedlog za određivanje privremene mjere, kako u dijelu da se zabrani tuženiku primjena pobijanih odluka skupštine, tako i u dijelu da se naloži brisanje u sudskom registru upisa koji su izvršeni temeljem tih pobijanih odluka, valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

139. Odluka o troškovima parničnog postupka

140. Raspravnim rješenjem od 30. listopada 2024. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.654,46 EUR. S obzirom da su sva četiri tužbena zahtjeva bila nenovčane naravi, a da tužiteljica u tužbi nije drugačije specificirala, proizlazi da na svaki od tužbenih zahtjeva otpada po 663,615 EUR vrijednosti spora. Budući da je tužiteljica u ovoj parnici uspjela s tri od ukupno četiri postavljena tužbena zahtjeva, ista je uspjela u omjeru od 75%, a tuženik u omjeru od 25%, slijedom čega tužiteljici, nakon što se od njenog uspjeha oduzme uspjeh tuženika, pripada naknada parničnih troškova u omjeru od 50%, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

141. Kako su troškovi vezano za osiguranje tužiteljičine nenovčane tražbine nastali u adhezijskom postupku osiguranja, a prijedlog za određivanje privremene mjere je u cijelosti odbijen, to tužiteljica nema pravo na naknadu troškova nastalih u okviru tog adhezijskog postupka osiguranja i to za očitovanje na odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere od 22. kolovoza 2024., za sudsku pristojbu za prijedlog za određivanje privremene mjere i za sudsku pristojbu za rješenje o privremenoj mjeri. 142. Tužiteljici pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 125,00 EUR (50% od 250,00 EUR sukladno Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za očitovanje na odgovor na tužbu od 23. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 30. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 36,50 EUR (50% od plaćenih 73,00 EUR sukladno Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 36,50 EUR (50% od 73,00 EUR sukladno Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno joj pripada 448,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023./).

143. Tužiteljici ne pripada joj naknada troška za podnesak od 23. listopada 2024., jer isti nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

144. Stoga je preko iznosa od 448,00 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.622,77 EUR, za iznos od 1.174,77 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. 145. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Protiv rješenja o privremenoj mjeri dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja o privremenoj mjeri.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici