Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžmp-44/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, kao predsjednice vijeća, te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog LR, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kmp-17/2024-26 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog LR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi sa čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/2024., dalje: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv optuženog LR iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je dana 28. studenog 2024. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kaznena djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, čl. 228. st. 1. KZ/11, čl. 231. st. 1. KZ/11 i čl. 229. st. 1. toč. 1. i 2. u svezi sa čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6. mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2024. pa nadalje. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi LR, po branitelju odvjetniku Vedranu Juričanu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-984/2024-3 od 12. prosinca 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Optuženik pobija rješenje s navođenjem "da sud nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje...", zatim "...da nije obrazložio razloge iz čl. 123. st. 1. ZKP, niti razloge zbog kojih se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažom mjerom...".
6. Suprotno navedenim žalbenim razlozima kojima se sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, sud prvog stupnja nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer rješenje sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi postojanja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, kao i potrebe za primjenom navedene mjere, kako će to nastavno biti i obrazloženo. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Što se tiče postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je donijeta i obavljena (izreka i razlozi presude) nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kaznena djela za koja se tereti, čime je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora.
8. Nadalje, što se tiče postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, sud prvog stupnja također pravilno i osnovano navodi da opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela proizlazi iz optuženikove ranije višestruke osuđivanosti zbog kaznenih djela krađe, na kazne zatvora, te dugogodišnje ovisnosti o opojnim drogama, zbog koje ovisnosti kao i dubljeg dissocijalnog poremećaja postoji visoka vjerojatnost ponovnog počinjenja kaznenih djela zbog čega mu je i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi u svezi utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti.
9. Uzimajući u obzir u toci 8. navedene osobite okolnost ikoje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tim više što optuženika od ponovnog počinjenja kaznenih djela nije odvratilo višekratno izdržavanje kazne zatvora.
10. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Varaždinu 13. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić