Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-1024/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Smiljaniću, odvjetniku iz Zagreba, Draškovićeva 44, protiv 1. tuženika NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužene GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćaku, odvjetnici iz Varaždina, Vatroslava Lisinskog 6, radi utvrđenja prava vlasništva, te protutužbi tuženih protiv tužiteljice, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi 1. tuženika i 2. tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-710/2023-12 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e:
I. Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba 1. tuženika i 2. tužene kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-710/2023-12 od 3. listopada 2024. u cijelosti.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te zahtjev 1. tuženika i 2. tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva na nekretnini ( stanu) pobliže opisanoj kao:
zk. čestica katastarska čestica k. o. [katastarska općina] u naravi [adresa] površine 350 m2, stambena zgrada,[adresa], površine 350 m2, ukupno površine 350 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to:
12. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-12) temeljem zapisnika broj Z-1874/2012/7512 prenosi se iz Knjige PU, iz [broj poduloška] slijedeći upis: dvosobni stan na I katu, II ulaz koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, predsoblja, kupaone, wc, ukupne površine 45,00 m2. Stanu pripada drvarnica, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su tuženici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice u odnosu na navedenu nekretninu, a što će u protivnome zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženicima NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] I GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] solidarno isplate prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 15. travnja 1996. između CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja, NL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim tuženi traže uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije 1. rujna 2020. na nekretnini upisanoj u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na etaži 12. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12): dvosobni stan na I. katu, II. ulaz koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, predsoblja, kupaonice, zahoda, ukupne površine 45,00 m2, a kojem stanju pripada i drvarnica.
IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.991,45 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog završetka ovosudnih predmeta Z-6368/2023 i P-9/2021."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica – protutužena (dalje: tužiteljica) i 1. tuženik i 2. tužena - protutužitelji (dalje: tuženici).
2.1. Tužiteljica se žali protiv presude u odbijenom dijelu pod točkom I. II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i donese odluku kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice. Potražuje trošak sastava žalbe od 150 bodova i trošak sudske pristojbe na žalbu.
2.2. Tuženici se žale protiv presude u dijelu pod točkom III. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu pod točkom III i usvoji dio protutužbenog zahtjeva kojim su tražili uspostavu z.k. stanja kakvo je bilo prije 1. rujna 2020. i da im se shodno tome u cijelosti dosude zatraženi troškovi parničnog postupka, kao i daljnji trošak žalbe u ukupnom iznosu od 476,65 eura.
3. Na žalbe tužiteljice i tuženih nije odgovoreno.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužiteljice i tuženika, i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.
7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se poziva tužiteljica.
8. U postupku je utvrđeno:
- da između stranaka nije sporno da su sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. travnja 1996. kojeg su ovjerili kod javnog bilježnika Bojane Štimac pod brojem Ov-1264/96, dana 17. travnja 1996, (dalje: Ugovor), te da je predmet tog Ugovora nekretnina – stan tuženih pobliže naveden i opisan pod točkom I. izreke prvostupanjske presude,
- da su tuženici kao primatelji uzdržavanja u Ugovoru naveli da predaju u vlasništvo svojoj kćerki CL, kao davateljici uzdržavanja, predmetni stan uz ovlast da može zatražiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist uz određena ograničenja, a to su njezina obaveza da brine o njima kada oni to osobno neće moći, na način da im osigurava svakodnevno prehranu, podmiruje režijske troškove, brine o njihovom zdravstvenom stanju, da ih posjećuje u bolnici, njeguje u bolesti i sahrani prema mjesnom običaju o svom trošku,
- da je među strankama sporno, a imajući u vidu predmet tužbenog zahtjeva kao i protutužbenog zahtjeva, da li je navedeni Ugovor valjan, te da li je tužiteljica na temelju istog stekla pravo vlasništva ili je mogla steći pravo vlasništva, te da li je taj Ugovor po svojoj formi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili Ugovor o darovanju sa nametom kako to tužiteljica navodi u svojoj tužbi,
- da je predmetni ugovor sklopljen u vrijeme važenja Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 52/71 i 47/78, dalje: ZN),
- da ugovor o doživotnom uzdržavanju prema odredbama ZN-a, važećim u vrijeme sastavljanja istog morao biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od strane suca, a prilikom ovjere sudac je morao pročitati ugovor i upozoriti ugovorne strane na posljedice ugovora,
- da je predmetni Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika, odnosno nije ovjeren od strane suca, slijedom čega nema propisanu formu za pravovaljanost u smislu odredbe članka 122. stavak 4. i 5. ZN-a,
- da je iz zemljišnoknjižnog stanja vidljivo da su tuženici upisani kao suvlasnici svaki u ½ predmetno stana, a koje zemljišnoknjižno stanje je uspostavljeno nakon donošenja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-11964/2020 od 24. ožujka 2023..
9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da obzirom na činjenicu, kako Zakon o nasljeđivanju u smislu odredbe članka 122. stavak 4. i stavak 5. propisuje uvjete za pravovaljanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da predmetni Ugovor nije sklopljen u propisanom obliku i on je kao takav ništav (ništetan) neovisno i o činjenici što bi se isti izvršavao, pri čemu se radi o primjeni materijalnog prava na koju i sud pazi po službenoj dužnosti. Pri tome prvostupanjski sud dalje pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nema potrebe ulaziti u pitanje da li se radi o Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu naglašava da ni to ne bi bilo točno jer se uknjižba prava vlasništva prema sadržaju ugovora odgađa uz navedena ograničenja koja je tužiteljica preuzela na sebe kao davateljica uzdržavanja, budući joj tuženi niti u jednom dijelu ugovora nisu dali klauzulu intabulandi za uknjižbu prava vlasništva, a pored toga također je bespredmetna tvrdnja tužiteljice da se radi o ugovoru o darovanju sa nametom, budući su stranke jasno navele da se radi o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
10. Obzirom da se radi o Ugovoru koji je protivan prisilnim propisima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je isti ništetan od samog početka slijedom čega je prihvaćen protutužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu utvrđenja ništetnosti, dok je isti pravilno odbijen suprotno žalbenim navodima tuženika u pogledu uspostave z.k. stanja prije traženja uknjižbe prava vlasništva od strane tužiteljice prije 1. rujna 2020.
11. Naime, primjenom odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima, te moralu društva ništav je, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako Zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Predmetni Ugovor protivan je prisilnim propisima Zakona o nasljeđivanju koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora i stoga je kao takav ništav, kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud.
13. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tužiteljica i tuženici neosnovano osporavaju, preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.
14. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica i tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta, bili u usvojenom bilo u odbijenom dijelu presude.
15. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.
16. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku sadržana pod točkom IV. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
17. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice i žalbu tuženih odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.
18. Tužiteljici i tuženima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 13. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
