Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-558/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku br. K-200/2022-17 od 8. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. IG kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku br. K-200/2022-17 od 8. veljače 2024. godine, opt. IG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 293. st. 2. KZ/97, osuđen (pogrešno sud navodi „izriče“) na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena (pogrešno sud navodi „primjenjuje“) uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini ovo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. IG dužan je ošt. UG na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 75.512,31 eura (568.947,48 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2008. do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08, opt. IG dužan je platiti troškove postupka u iznosu od 50,97 eura (384,00 kn) koji trošak se odnosi na dodatni nalaz i mišljenje vještaka Vlaste Panjković od 4. listopada 2019. godine, te nužne izdatke oštećenika i nužne izdatke njegova opunomoćenika u iznosu 3.276,59 eura (24.687,50 kn), te sudski paušal u iznosu od 66,39 eura (500,00 kn) u državni proračun, sve u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. IG po branitelju Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prema optuženiku optužbu odbije, podredno da optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-487/2024 od 10. listopada 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalba opt. IG je neosnovana.

6. Žalitelj (opt. IG) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud nije obrazložio temeljem kojih činjenica je utvrdio da je opt. IG bio odgovorna osoba u TD „Firo Farm“ d.o.o. Topolovac.

6.1. Odredbom čl. 87. st. 6. KZ/11, između ostalog je propisano da je odgovorna osoba u trgovačkom društvu fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, a to je bilo propisano i čl. 89. toč. 7. KZ/97. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje temeljem izvedenih dokaza da je opt. IG bio odgovorna osoba u TD FIRO-FARM d.o.o. jer mu je bilo povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja tog trgovačkog društva u inkriminiranom razdoblju i to glede poslovne suradnje s [obrt] jer je u stvarnosti vodio poslovanje TD FIRO-FARM-a u odnosu na obrt [obrt], a što svojim iskazom potvrđuje svj. UG. Uslijed navedenog prvostupanjski sud nije bio u dvojbi da li je u inkriminiranom razdoblju opt. IG bio odgovorna osoba. Stoga se žalbeni navod optuženika u tome dijelu ukazuje neosnovanim.

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. IG koji poriče počinjenje kaznenog djela, sadržaja iskaza svj. UG predstavnika oštećenika [obrt], svj. ŠG, posebno sadržaja nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. IG počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

7.2. Naime, iz nalaza i mišljenja vještak financijsko-knjigovodstvene struke je razvidno da je TD „Firo Farm“ d.o.o. imao neprekidno blokiran račun kod Slatinske od 10. srpnja 2007. godine, a račun u Hypo Alpe Adria bank d.d. od 24. kolovoza 2007. godine. Usprkos navedenoj činjenici koja mu je bila poznata optuženik i dalje nastavlja naručivati robu od [obrt] iako je bio svjestan da zbog blokade računa na kojima nije bilo financijskih sredstava neće moći izvršiti plaćanje preuzete robe u ugovorenim rokovima. Nadalje, optuženik je osobno predao oštećeniku dvije bianco zadužnice sredstvo osiguranja potraživanja iako je i u to vrijeme bio svjestan da se oštećenik neće moći naplatiti jer su računi kod banaka bili neprekidno u blokadi.

7.3. Nije sporno da je tijekom 2007. i 2008. godine fakturirano prodane robe u iznosu od 1.431.383,38 kn od čega je [obrt] uspio naplatiti 862.435,90 kn, što znači da je neplaćeni dug prema obrtu [obrt] iznosio 568.947,48 kn. Prema nalazu vještaka to plaćanje vršeno je cesijom preko firmi AGRITEH i GRE-KOL jer su računi FIRO-FARM-a bili u blokadi, a sve je prikazano da isplatu vrši FIRO-FARM što nije bilo točno. Pri tome nesporno je utvrđeno da TD FIRO FARM, u vrijeme kada je opt. IG naručivao robu od ošt. UG, nije na računu imao sredstava da plati tu robu, niti je TD FIRO FARM mogao očekivati priljev sredstava budući da nije imao naplatu u visini svojih obveza. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je opt. IG takvim postupanjem UG držao u uvjerenju da će TD FIRO FARM uredno plaćati svoje obveze, iako nije imalo namjeru platiti robu, jer to nije niti mogao s obzirom na stanje računa TD FIRO FARM, kojim postupcima je naveo UG da isporučuje robu i time našteti svojoj imovini u iznosu od 568.947,48 kuna (75.512,31 eura), a time je u tom iznosu pribavio za TD Firo Farm d.o.o. znatnu imovinsku korist.

7.4. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. IG sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Opt. IG ističe u žalbi, između ostalog, prigovor zastare kaznenog progona za terećeno kazneno djelo. Iz sadržaja činjeničnog opisa je razvidno da je posljednja radnja terećenog kaznenog djela izvršena dana 6. veljače 2008. godine. Za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97, propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina. Prema odredbi čl. 81. st. 1. al. 2. KZ/11, zastara kaznenog progona nastupa protekom 20 godina od dana počinjenja kaznenog djela. Stoga bi sukladno tome zastara kaznenog progona nastupila tek dana 6. veljače 2028. godine. Kako je u međuvremenu bila već donesena prvostupanjska presuda koja je bila ukinuta, tada se kod utvrđivanja nastupa zastare primjenjuje odredba čl. 81. st. 3. KZ/11, te se zastarni rok produljuje za još dvije godine. Uslijed prethodno navedenog istaknuti prigovor optuženika ukazuje se neosnovanim.

10. Opt. IG u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

10.1. Prilikom odmjeravanja sankcije u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženika za počinjeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, temeljem čl. 293. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

10.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

11. Slijedom navedenog žalba opt. IG nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 13. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić