REPUBLIKA HRVATSKA

P-758/2024-11

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja SŽ vl. [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., radi isplate iznosa od 546,51 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJU d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, platiti tužitelju SŽ vl. [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 546,51 eura (slovima: petsto četrdeset šest eura i pedeset jedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 6. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJU d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, naknaditi tužitelju SŽ vl. [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 289,81 eura (slovima: dvjesto osamdeset devet eura i osamdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,78 eura (slovima: dvjesto eura sedamdeset osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. prosinca 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. travnja 2024. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. studenog 2023. nastala šteta na vozilu marke Subaru, reg. oznake. ZG1369EZ, u vlasništvu oštećenika ČŽ, te da je predmetnu štetu obvezan naknaditi tuženik, sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Dalje navodi da je oštećenik ČŽ prijavio štetni događaj tuženiku i da su tuženikovi djelatnici procijenili štetu, napravili zapisnik o izvidu štete 6. studenog 2023. pod brojem ST10/1051/2305366 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI. Također navodi da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), te da je tužitelj predmetno vozilo vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, kao i da oštećenik, kao potrošač, ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti, a kako to proizlazi i iz stajališta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Navodi da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak i da je za svoju uslugu ispostavio račun broj 190/VP1/1 u iznosu od 2.160,80 eura s PDV-om, dok je tuženik taj račun ovjerio i likvidirao samo na iznos od 1.614,36 eura te da nije platio razliku od 546,51 eura, što opravdava time da ne priznaje cijenu rada limara i lakirera u tom iznosu. Tužitelj navodi da je oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila, ustupio svoju tražbinu prema tuženiku na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja, primatelju tražbine, ovdje tužitelju, u iznosu od 546,51 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost tuženika, uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Na ročištu od 6. studenog 2024. tužitelj je ostao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih navoda, dok je tuženik ispričao svoj nedolazak na to ročište.

4. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dopis ePošte HANFA od 3. srpnja 2015. (list 22 i 23 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 29 do 32 spisa), u račun broj 190/VP1/1 od 22. prosinca 2023. (list 59 spisa), u izvod računa Zagrebačke banke d.d. od 27. prosinca 2023. (list 60 spisa), u izvid štete OSNOVNI + 1. NAKNADNI broj ST10/1051/2305366 od 12. prosinca 2023. (list 61 spisa), u cjenik od 1. prosinca 2023. (list 62 spisa), u tuženikov dopis tužitelju (list 63 spisa), u dopis e-pošte tužitelja tuženiku od 28. prosinca 2023. (list 64 spisa), u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 25. siječnja 2024. (list 65 i 66 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 25. siječnja 2024. (list 67 spisa), u dopis e-poštom notifikacija o ustupanju tražbine od 12. veljače 2024. (list 68 spisa), u račune s detaljnim prikazima transakcija i nalozima za isplatu drugih osiguravajućih društava i drugih radionica (list 86 do 113 spisa).

6. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 546,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 6. siječnja 2024. do isplate, dok tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju i pasivnu legitimacija, nastanak štetnog događaja, tuženikovu odgovornost i visinu štete.

7. Uvidom u tužiteljev račun broj 190/VP1/1 od 22. prosinca 2023. (list 59 spisa) proizlazi da je oštećenik ČŽ izvršio popravak svog vozila za koji je tužitelj ispostavio račun u iznosu od 2.160,87 eura, dok iz izvatka Zagrebačke banke d.d. od 27. prosinca 2023. (list 60 spisa) i dopisa e-pošte od 28. prosinca 2023. (list 64 spisa) proizlazi da je tuženik izravno platio tužitelju iznos od 1.614,36 eura s opisom plaćanja „1051/2305366 tr.pop. 00432869176“ (broj štete kod tuženika). Dakle, po predmetnom računu ostao je neplaćen utuženi iznos od 546,51 eura.

8. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj:151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

9. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu.

10. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

11. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti.

12. U konkretnom slučaju iz dokaza u spisu sud je utvrdio da je za predmetni štetni događaj isključivo kriv osiguranik tuženika, pa je stoga svu nastalu štetu dužan snositi tuženik kao osiguravajuće društvo kod kojeg je štetnik imao osigurano svoje vozilo policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti. Naime, u dopisu e-pošte od 29. prosinca 2023. (list 63 spisa) tuženik je naveo da zbog razlike u cijeni radnog sata nije u mogućnosti ovjeriti račun pa da je račun umanjen za iznos od 546,51 eura, a iz izvatka Zagrebačke banke d.d. proizlazi da je tuženik izravno tužitelju uplatio iznos od 1.614,36 eura, pa je vidljivo da je u konkretnom slučaju sporna visina cijene sata rada koju tuženik ne priznaje. Prema tome, s obzirom da je tuženik po osnovi štetnog događaja u izvidu štete OSNOVNI + 1. NAKNADNI broj ST10/1051/2305366 od 12. prosinca 2023. popisao oštećenja i dijelove za zamjenu, kao i dijelove za lakiranje, sud je utvrdio da postoji odgovornost tuženikovog osiguranika za štetni događaj, te da je sporna samo visina cijene tužiteljevog radnog sata, pa je neosnovan tuženikov prigovor o nepostojanju uzročno-posljedične veze između štete i štetnog događaja jer upravo iz tog izvida štete proizlazi da je tuženik priznao oštećenja na vozilu oštećenika ČŽ **.**.2023.

13. Neprijeporno je sud utvrdio da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti, jer iz stanja spisa proizlazi da je oštećenik ČŽ prijavio štetu tuženiku, te je tuženik po prijavljenoj šteti za nezgodu od 5. studenog 2023. napravio izvid štete "broj spisa ST10/1051/2305366“, a na temelju pregleda izvršenog u Zagrebu 6. studenog 2023. na vozilu oštećenika ČŽ, i to vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke Subaru. U tom izvidu štete tuženik jasno pobrojao oštećenja na vozilu, i to dijelove za zamjenu, dijelove za popravak, te dijelove za lakiranje (list 61 spisa) te je po tom štetnom događaju platio izravno tužitelju iznos od 1.614,36 eura.

14. U cijelosti je neosnovan i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenik ČŽ, kao ustupitelj tražbine, s tužiteljem, kao primateljem tražbine, sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 25. siječnja 2024. (list 65 i 66 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj (oštećenik ČŽ) radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 546,51 eura prema primatelju, ovdje tužitelju, po računu broj 190/VP1/1 izdanom za popravak štete na vozilu, ustupio primatelju – tužitelju taj iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju auto osiguranja. Notifikacijom o ustupu tražbine – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 25. siječnja 2024., o tome je obaviješten tuženik HOK-OSIGURANJE d.d., kako to proizlazi i iz dopisa e-pošte koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 12. veljače 2024. (list 67 i 68 spisa).

15. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

16. Kao što je sud već prethodno naveo u obrazloženju ove presude pod točkom 7., nedvojbeno je da je tuženik po tužiteljevom računu broj 190/VP1/1 od 22. prosinca 2023. dana 3. siječnja 2024. platio dio računa u iznosu od 1.614,36 eura te je ostao neplaćen utuženi iznos od 546,51 eura, a koji tuženik nije platio ni tužitelju kao primatelju cedirane tražbine, ni oštećeniku ČŽ, kao ustupitelju cedirane tražbine, i to iz razloga što je tuženik u dopisu e-pošte od 29. prosinca 2023. naveo da zbog razlike u cijeni radnog sata nije u mogućnosti ovjeriti račun pa da je račun umanjen za iznos od 546,51 eura.

17. Iz tužiteljevog računa broj 190/VP1/1 od 22. prosinca 2023. i cjenika radnog sata tužitelja za autolimarske i autolakirerske radove od 1. prosinca 2023. (list 62 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila za radove po tuženikovom izvidu štete: limar 11,600 sati i lakirer 8,300 sati, kao i da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila (Subaru ZG1369EZ) utrošio upravo toliko sati po cijeni od 42,00 eura za sat što uvećano za PDV iznosi 52,50 eura (prema tužiteljevom cjeniku), te je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom iznosila 2.160,87 eura s PDV-om.

18. Neosnovan je i tuženikov prigovor visine štete koju je sud utvrdio na temelju tužiteljevog računa izdanog po cjeniku za popravak predmetnog vozila. Sud ističe da je oštećenik, ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinio oštećenik ČŽ. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, te činjenica da tuženik kao osiguravatelj ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je oštećenik popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno. 19. Dakle, tuženik je, kao odgovorni osiguravatelj, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenika ČŽ šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 2.160,87 eura, dok je isplaćen dio te štete u iznosu od 1.614,36 eura, a ostala je neisplaćena razlika u utuženom iznosu od 546,51 eura, koju je oštećenik ustupio tužitelju.

20. Dodatno se navodi da je sud nije odredio provođenje prometno-tehničkog vještačenja, kao niti dokaz saslušanja ČŽ i tužitelja, a nije pribavljao ni policu obveznog osiguranja, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

21. Prema tome, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 546,51 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. siječnja 2024. do isplate (račun broj 190/VP1/1 ima datum dospijeća 5. siječnja 2024.), a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO- a, za ostale odnose, kako je to tužitelj pravilno tražio, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Ističe se da je tužitelj u tužbenom zahtjevu naveo da potražuje zakonsku zateznu kamatu po stopi prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a koje je bila na snazi prije 30. prosinca 2023., pa je stoga sud odredio zakonsku zateznu kamatu prema stopi koja se određuje od 30. prosinca 2023. s obzirom na to da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od 6. siječnja 2024. Stoga se i stopa zakonske zatezne kamate određuje prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja je na snazi od 30. prosinca 2023. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

22. Temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 546,51 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav tužbe od 26. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 6. studenog 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), što iznosi 200,00 eura uvećano za PDV od 50,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP). Dakle, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 289,81 eura, na koje troškove temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, koji je na snazi od 30. prosinca 2023., za ostale odnose. Istovremeno neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 200,78 eura, obzirom da tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 23. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura jer tužitelj taj podnesak dostavio protivno odredbi članka 299.a stavka 2. ZPP-a, niti trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 12,50 eura, jer se presuda objavljuje na oglasnoj ploči, kao i neosnovano zatražena razlika sudskih pristojbi na tužbu i presudu od 13,28 eura. O troškovima postupka odlučeno je u točki II. izreke presude.

U Karlovcu 13. prosinca 2024.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A

2. Tuženiku po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o.