REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3270/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja TERI-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Čulinečka cesta 152, OIB 67230050585, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene NF, vl. obrta za ugostiteljstvo, trgovinu i usluge [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, radi isplate iznosa od 4.264,85 EUR / 32.133,50 kn, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-9 od 5. lipnja 2023., 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-9 od 5. lipnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženičina žalba protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-9 od 5. lipnja 2023. u točki III. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-9 od 5. lipnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog poslovni broj Ovrv-797/2022 od 30. ožujka 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.785,98 EUR / 28.525,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore od 1. ožujka 2022. do isplate te za obračunate kamate u iznosu od 478,87 EUR / 3.608,04 kn, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 30. ožujka 2022. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnične troškove odmjerene u iznosu od 395,38 EUR / 2.978,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 5. lipnja 2023. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 186,64 EUR / 1.406,25 kn kao neosnovan (točka III. izreke). Tako je sud riješio primjenom određenja iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO), te primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2. Protiv presude tužena je podnijela žalbu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Zahtijeva trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 312,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke, a u odnosu na točku

III. izreke žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 358. st. 3. ZPP-a valja zaključiti da tuženica nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio. Budući da je u točki III. izreke tužitelj odbijen s viškom zahtjeva za parnični trošak, tuženica nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio tužiteljevog zahtjeva, pa je u smislu čl. 358. st. 3. ZPP-a tuženičinu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju čl. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

8. Uvodno se ukazuje da je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi, iako izričito ne ističe i taj žalbeni razlog. 9. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući je izreka presude jasna i razumljiva te sukladna određenjima iz čl. 451. st. 3. ZPP-a; a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim i relevantnim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

10. Suprotno navodima žalitelja, a imajući u vidu činjenično stanje spisa, ocjena je ovog suda da je sud pravilnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave, pravilno primijenio odredbe kojima je reguliran postupak u sporovima male vrijednosti (arg. iz čl. 457. -467.a ZPP-a).

11. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu - je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženju presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz dokaznog postupka a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda uvjerljivi i logični, te je njima jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva.

12. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); time da je od 1. siječnja 2024. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj.

13. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.785,98 EUR na ime kupoprodajne cijene; a sve u smislu čl. 376. st. 1. ZOO-a, kojom odredbom je reguliran ugovor o kupoprodaji.

14. Kako je izneseno tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu kupoprodajne cijene te obračunate kamate u iznosu od ukupno 4.264,85 EUR (otvorene stavke, list 8. spisa).

15. Pravilno je sud ocijenio navode prigovora neosnovanim i nedokazanim a sve kroz prizmu pravila o teretu dokaza iz čl. 219. ZPP-a. Naime, tužena je u prigovoru istaknula da je platila utuženo potraživanje zbog čega da tužitelj nema nikakvo dospjelo potraživanje prema tuženoj. Međutim, činjenicu da je podmirila utuženu tražbinu, tužena nije ničim dokazala. Naime, tužena nije osporila pravilnost obračuna kamata niti visinu utuženog obračuna kamata u iznosu od 478,87 EUR.

16. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ta pravila, u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Sukladno iznesenom, imajući u vidu činjenično stanje spisa, valja zaključiti da je teret dokazivanja iz poslovnog odnosa iz kojeg proizlazi utužena tražbina u vezi iznesenog prigovora bio na strani tužene, jer kako je izneseno - svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve. Sukladno iznesenom, te imajući u vidu da su pravila o teretu dokaza u osnovi, pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, valja zaključiti da je pravilno sud prigovore tužene ocijenio u cijelosti neosnovanim i nedokazanim.

17. Imajući u vidu izneseno, slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je tužena kao kupac dužna platiti cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu, a sve u smislu čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a zbog čega je sud pravilno dosudio tužitelju utuženi iznos od 4.264,85 EUR.

18. Odluka o parničnom trošku je pravilna, zakonita i sukladna određenjima iz čl. 154. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška, tako i u odnosu na odredbu čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava navedenu odluku.

19. Navodima žalbe tužena nije osnovano dovela u sumnju pravilnost i zakonitost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost ni zakonitost odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

20. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženičinu žalbu i potvrditi presudu; a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Dubravka Zubović