Poslovni broj: UsI-528/22-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Ktiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 32082115313, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Željana Kosovć, odvjetnica u Dubrovniku, Andrije Hebranga 33 i pod 2) ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi komunalnog doprinosa, 13. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363- 03/21-02/50, URBROJ: 2117-09/5-22-2, od 01. veljače 2022. godine.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi zainteresiranoj osobi pod 1) ŠH troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/21-02/50, URBROJ: 2117-09/5-22-2, od 01. veljače 2022. godine, poništeno je rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363- 03/15-20/600, URBROJ: 2117/01-03-01-21-10, od 13. travnja 2021. godine, kojim je ŠH i ZH (ovdje zainteresiranim osobama) utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za obujam od 632,89 m[3] ozakonjene, završene, slobodnostojeće, manje zahtjevne zgrade stambene namjene (dvije stambene jedinice) i obujam od 79,94 m[3] ozakonjene, završene, slobodnostojeće, jednostavne zgrade pomoćne namjene (ljetna kuhinja u funkciji osnovne zgrade), obje izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u Dubrovniku, na adresi [adresa], u ukupnom iznosu od 93.380,73 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 04. ožujka 2022. godine tužitelj je naveo da pobija rješenje tuženika radi netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Istaknuo je da je tuženik pogrešno utvrdio da ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa za cijeli predmetni objekat zainteresiranih osoba, odnosno i za onaj dio koji je izgrađen temeljem građevinske dozvole od 17. listopada 2002. godine. Ovo iz razloga jer za gradnju- zadržavanje u prostoru bespravno izgrađene predmetne nekretnine zainteresiranim osobama nikad prije nije bila utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, niti su zainteresirane osobe kao sadašnji vlasnici i podnositelji zahtjeva za ozakonjenje ikad podmirili troškove izgradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture prema prijašnjim propisima za zgradu kao cjelinu, koja je izgrađena protivno aktu kojim je odobrena gradnja, odnosno protivno predmetnoj građevinskoj dozvoli iz 2002. godine. Smatra da institut zastare prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nije određen zakonom, te da se stoga komunalni doprinos može utvrditi na temelju činjenice da je određena zgrada izgrađena i koristi komunalnu infrastrukturu, jer investitor (prednik zainteresiranih osoba - NH), kao i sadašnji vlasnici predmetne zgrade (zainteresirane osobe), nisu za nju sudjelovali u podmirenju troškova izgradnje komunalne infrastrukture. Naveo je da prema stavu tuženika proizlazi da u postupku utvrđenja komunalnog doprinosa nitko ne bi bio obveznik plaćanja komunalnog doprinosa ako bi stranka odmah isti dan po pravomoćnosti građevinske dozvole prodala zemljište za koje je dobila građevinsku dozvolu drugoj osobi, jer se komunalni doprinos plaća tek po pravomoćnosti građevinske dozvole, a prema Zakonu o komunalnom godspodarstvu (sadašnjem) komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina, odnosno investitor, ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Dodao je i da se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa osobi (investitoru) iz pravomoćne građevinske dozvole jer više nije vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina, te da se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa ni novom vlasniku zemljišta jer prema rješenju tuženika novi vlasnik nije bio vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi ili je izgrađena građevina, a ni investitor iz pravomoćne građevinske dozvole. Slijedom ovoga, da je jasno da su zainteresirane osobe dužne platiti komunalni doprinos za kubikažu cijele predmetne nekretnine, a ne samo za onaj dio koji je izgrađen van građevinske dozvole iz 2002. godine. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Rješenjem suda od 06. ožujka 2024. godine pozvane su zainteresirane osobe ŠH i ZH da sudjeluju u ovom sporu.

5. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 17. listopada 2024. godine zainteresirana osoba pod 1) ŠH je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da je rješenje tuženika pravilno i zakonito doneseno. Istaknula je da je s obzirom da je građevina zainteresiranih osoba imala građevinsku dozvolu od 17. listopada 2002. godine, ispravno zaključeno da u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju isti trebaju platiti komunalni doprinos samo na dograđeni obujam zgrade, a ne i onaj koji je sagrađen prema spomenutoj građevinskoj dozvoli. Zaineresirana osoba pod 1) ŠH je predložila da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te da joj se naknade troškovi ovog upravnog spora, i to za ovaj odgovor na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za 25 %PDV-a u iznosu od 250,00 eura.

6. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 14. studenoga 2024. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako Zakonom nije propisano drukčije.

11. Člankom 31. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 - članak 258. Zakona o vodama i članak 89. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva, 49/11, 84/11 - članak 141. Zakona o cestama, 90/11

- članak 118. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, 144/12 i 153/13 - članak 202. stavak 1. Zakona o gradnji i 147/14; u daljnjem tekstu ZKG) određeno je da su komunalni doprinosi novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ZKG-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. Stavkom 7. tog članka određeno je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se obvezno utvrđuje: područja zone u gradu, odnosno općini, ovisno o pogodnosti položaja određenog područja i stupnju opremljenosti objektima i uređajima komunalne infrastrukture; jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture i po pojedinim zonama, određena u kunama po m3 građevine; način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa; opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa i; izvore sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa. Stavkom 8. istog članka propisano je da se komunalni doprinos obračunava u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

12. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da je Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, donio rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-08/2995, URBROJ: 2117/01-15-15-17, od 09. veljače 2015. godine, kojim je ozakonjena nezakonito rekonstruirana, završena, slobodnostojeća, manje zahtjevna, stambena zgrada i nezakonito izgrađena, završena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada, pomoćne namjene, obje izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u [adresa], prikazane na snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenoj po društvu Atrium d.o.o. Dubrovnik, u kolovozu 2013. godine, broj projekta 78/13, koja snimka izvedenog stanja je sastavni dio tog rješenja o izvedenom stanju. U predmetnoj snimci izvedenog stanja stoji da je ukupni obujam stambene zgrade 632,89 m[3] , te da je od toga 556,78 m izgrađeno po građevinskoj dozvoli od 17. listopada 2002. godine, tako da je riječ o 76,11 m[3] nezakonito izgrađene zgrade. U njoj stoji i da je ukupni obujam jednostavne zgrade 79,94 m[3] . Nakon što je prvostupanjsko tijelo zainteresirane osobe obvezalo na plaćanje komunalnog doprinosa za cjelokupni obujam predmetnog objekta, a tuženik to rješenje poništio, u ponovnom postupku u ovoj upravnoj stvari prvostupanjsko tijelo je zainteresirane osobe opet obvezalo na plaćanje komunalnog doprinosa za cjelokupni obujam predmetnog objekta (632,89 m[3] za stambenu zgradu i 79,94 m za jednostavnu zgradu), odnosno 13. travnja 2021. godine je donijelo rješenje kojim je zainteresiranim osobama utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za cijeli objekat u ukupnom iznosu od 93.380,73 kn (712,83 x 131,00 kn/m[3] ), s obrazloženjem da za predmetnu nekretninu nikada nije bio plaćen komunalni doprinos, odnosno da vlasnici nisu sudjelovali u podmirenju troškova izgradnje komunalne infrastrukture za dio nekretnine sagrađen po građevinskoj dozvoli od 17. listopada 2002. godine. Povodom žalbe zainteresiranih osoba izjavljene protiv rješenja od 13. travnja 2021. godine, tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet dostavio na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, s obrazloženjem da se komunalni doprinos u slučaju dogradnje ili nadogradnje postojeće građevine obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu, a ne na razliku u obujmu u odnosu na građevinu za koju je plaćen komunalni doprinos, te da se u konkretnom slučaju komunalni doprinos veže za obujam zgrade sagrađen izvan okvira prijašnje građevinske dozvole. Ovakvo rješenje tuženika je zakonito i pravilno.

13. Suprotno mišljenju tužitelja, tuženik je ispravno utvrdio da ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa za cijeli predmetni objekat zainteresiranih osoba, odnosno i za onaj dio koji je izgrađen temeljem građevinske dozvole od 17. listopada 2002. godine. Naime, imajući u vidu da je u postupku nesporno utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o ozakonjenju cijele predmetne zgrade, a što je vidljivo iz predmetne snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade u kojoj stoji da je ukupni obujam stambene zgrade 632,89 m[3] , a da je nezakonito izgrađeno 76,11 m stambene zgrade i 79,94 m[3] jednostavne zgrade, te imajući u vidu navedenu odredbu članka 31. stavak 8. ZKG-a prema kojoj se komunalni doprinos za postojeću građevinu koja se dograđuje ili nadograđuje obračunava za razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu, to je osnovano tuženik poništio rješenje prvostupanjskog tijela kojim je zainteresiranim osobama utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu zgradu. Pravilno tuženik zaključuje da za predmetnu stvar nije pravno odlučna činjenica da li je za prijašnju građevinu plaćen komunalni doprinos, budući da se sukladno navedenoj odredbi ZKG-a prilikom obračunavanja komunalnog doprinosa u slučaju rekonstrukcije građevine ne utvrđuje da li je prilikom ishođenja akta za gradnju temeljem kojega je izgrađena prijašnja građevina, plaćen komunalni doprinos, već se utvrđuje samo razlika u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

14. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene odredbe Zakona i ZKG-a, obveza plaćanja komunalnog doprinosa nastaje izgradnjom ili rekonstrukcijom postojećeg objekta kojom se povećava obujam građevine u odnosu na prijašnju građevinu, pa sama činjenica da je za određeni zahvat u prostoru potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje za građenje, odnosno rješenje o izvedenom stanju, ne predstavlja automatski ujedno i obvezu na plaćanje komunalnog doprinosa za cijelu tu građevinu, nego samo za taj dograđeni dio, tako da tužiteljevo tumačenje zakonskih odredbi i iznošenje stajališta u tužbi nije osnovano.

15. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da je rješenje tuženika zakonito doneseno. Tuženik je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, nije povrijedio pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar. 16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je, u skladu s odredbom članka 144. stavka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) naloženo da zainteresiranoj osobi pod 1) ŠH naknadi trošak za sastavljanje odgovora na tužbu 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 eura, kojem iznosu je dodan iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (250,00 eura), odnosno ukupno 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke

U Splitu, 13. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- opunomoćenici zainteresirane osobe pod 1) ŠH

- zainteresiranoj osobi pod 2) ZH

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ