REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1906/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja VIRTUAL d.o.o., Zagreb, Vinogradska cesta 6/a, OIB: 51572924444, kojeg zastupa dr. sc. Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o., Zagreb, Petrova 120/I., protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. studenog 2024. u prisutnosti odvjetnice Ivone Krstanović, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.865,51 EUR, s zateznim kamatama na iznos od:

- 5.869,71 EUR od 10. svibnja 2018. do isplate,

- 24,02 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate,

- 971,78 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.869,71 EUR za razdoblje od 30. travnja 2018. do 9. svibnja 2018. te za isplatu iznosa od 6.395,90 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 1.050,83 EUR od 30. travnja 2018. do isplate,

- 72,83 EUR od 9. svibnja 2018. do isplate,

- 137,44 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate,

- 254,43 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate,

- 355,45 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate,

- 4.524,91 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate.

III. Određuje se da će svaka stranka snositi svoje troškove predmetnog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 29. travnja 2018. dogodila prometna nezgoda u mjestu Zastražišće na način da je motocikl marke BMW reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MĆ, direktor tužitelja, naletio na osobni automobil marke Škoda Fabia, reg. oznake [registarska oznaka], koji se je sa sporednog puta, na kojem je bio postavljen znak ''stop'' uključivao u promet na glavnu cestu, bez da se je zaustavio ispred prometnog znaka ''stop'', čime je oduzeo prednost motociklu koji se je kretao glavnom cestom. Tuženik da je bio osiguratelj osobnog vozila čiji je vozač skrivio predmetnu prometnu nezgodu. U predmetnoj prometnoj nezgodi da je oštećen motocikl marke BMW koji je vlasništvo tužitelja, za koju štetu da je sam tuženik napravio izvid štete i dopunu izvida štete, temeljem kojih da je tužitelj dobio ponudu za otklanjanje štete u iznosu od 50.361,10 kn/6.684,07 EUR. Kako je oštećeni motocikl imao i dodatnu opremu u vidu dodatnog vizira Wunderlich čija vrijednost iznosi 816,56 kn/103,38 EUR i bočne torbe Wunderlich čija vrijednost iznosi 965,16 kn/128,10 EUR, koja dodatna oprema da je također obuhvaćena tuženikovim izvidom štete, to da od tuženika zahtijeva i naknadu imovinske štete na dodatnoj opremi u iznosu od 1.781,72 kn/236,47 EUR. Pored toga, da su u predmetnom štetnom događaju izgubljeni ključevi, zbog čega da je tužitelj ima troškove bravara, prema priloženom računu, u iznosu od 548,75 kn/72,83 EUR, koje troškove da također potražuje kao naknadu štete. Nadalje, da je u razdoblju od 28. travnja 2018. do 2. svibnja 2018. direktor tužitelja, MĆ, koji je upravljao motociklom tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, trebao boraviti u Hotelu Brela, koji hotelski boravak da je unaprijed plaćen, a koji direktor tužitelja nije mogao u cijelosti koristiti, jer je uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi hospitaliziran u bolnici od 29. travnja 2018. do 2. svibnja 2018., slijedom čega da potražuje naknadu štete za tri neiskorištena, a plaćena noćenja od strane tužitelja u iznosu od 1.035,54 kn/137,44 EUR. Nadalje, s obzirom da je po direktora tužitelja u bolnicu morao doći njegov sin, SĆ, kako bi ga prevezao u Zagreb osobnim automobilom u vlasništvu tužitelja registarske oznake [registarska oznaka], to da su krivnjom osiguranika tuženika tužitelju nastali i troškovi dolaska iz Zagreba u Split te povratka iz Splita u Zagreb u ukupnom iznosu od 2.098,00 kn/278,45 EUR i to trošak u iznosu od 362,00 kn za cestarinu (2 puta po 181,00 kn) te trošak u iznosu od 1.736,00 kn (2 kn po prijeđenom kilometru, ukupno 868 prijeđenih kilometara). Naposljetku, s obzirom da je MĆ koji je bio ozlijeđen u prometnoj nezgodi tužitelje jedini zaposlenik, koji je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolovanju od 29. travnja 2018. do 21. lipnja 2018., to da isti nije mogao izvršavati svoje obveze te je tužitelj bio prisiljen otkazati unaprijed dogovorene poslove i to za Tursku ambasadu posao u vrijednosti od 5.000,00 kn/663,61 EUR i za Trgovinu Sirovina posao u vrijednosti od 5.000,00 kn/663,61 EUR pa da od tuženika potražuje i naknadu štete po osnovi izgubljene dobiti u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR. Osim toga, da je iz tužiteljeve bruto bilance vidljivo da je prosjek njegovih mjesečni prihoda u 2017. 44.092,97 kn/5.852,14 EUR, a da je u svibnju 2018., nakon predmetne nezgode svoga direktora i jedinog zaposlenika, tužitelj ostvario prihod u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR, stoga da od tuženika potražuje razliku između ostvarenog prihoda i prosječnog prihoda u iznosu od 34.092,97 kn/4.524,91 EUR. Dakle, tužitelj u ovom postupku zahtijeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 99.918,08 kn/13.261,41 EUR s zateznim kamatama na iznos od 50.361,10 kn/6.684,07 EUR od 30. travnja 2018. do isplate, na iznos od 1.781,72 kn/236,47 EUR od 30. travnja 2018. do isplate, na iznos od 548,75 kn/72,83 EUR od 9. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 1.035,54 kn/137,44 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 2.098,00 kn/278,45 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate i na iznos od 34.092,97 kn/4.524,91 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nastupila zastara utuženog potraživanja. Ovo stoga, što je štetni događaj nastao 29. travnja 2018. , a tužba za naknadu štete je podnesena 18. listopada 2022., dakle, nakon proteka roka od 3 godine od saznanja za štetu i štetnika, u smislu odredbe čl. 230. ZOO-a, budući da je tužitelj za štetnika saznao najkasnije kada je podnio prijavu štete tuženiku, 10. svibnja 2018., a za visinu štete najkasnije u srpnju 2018. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni privilegiranog zastarnog roka iz odredbe čl. 231. ZOO-a, unatoč tomu što je vozačica Škoda Fabije pravomoćno proglašena krivo za počinjenje kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona (kršenjem propisa o sigurnosti propisa prouzročena teška tjelesna ozljeda druge osobe ili imovinska šteta velikih razmjera iz nehaja), presudom Općinskog suda u Splitu, K-135/2019 od 12. ožujka 2119., jer da tužitelj nije oštećenik koji je pretrpio teške tjelesne ozljede, već da je to bio MĆ, a imovinska šteta koju potražuje tužitelj da nije šteta velikih razmjera, slijedom čega da niti je tužitelj niti šteta naknada koje se u ovom postupku potražuje obuhvaćena bićem kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđena vozačica osobnog vozila pa da se na zastaru naknade štete ne može primjenjivati dulji zastarni rok, onaj koji je propisan za kazneni progon počinitelja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ- a.

3. Podredno, tuženik ističe da je tužitelj (odnosno njegov direktor MĆ) pridonio nastanku predmetne prometne nezgode i posljedične štete, s time da je suglasan da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića, koji je izrađen za potrebe postupka ovog suda, P-3028/2018, ali se predlaže pozvati navedenog vještaka pozvati radi usmenog saslušanja. Ističe da tužitelj nema pravo na onaj dio imovinske štete na motociklu koji se odnosi na PDV. Osporava da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete za dodatnu opremu, jer potražuje naknadu za nove stvari, iako su iste u trenutku oštećenja bile rabljene. Osporava da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete za izgubljene ključeve, jer nije dokaza da bi ključevi stana bili izgubljeni u prometnoj nezgodi. Osim toga, ističe da je supruga MĆ platila hotelski smještaj u Hotelu Brela, a ne tužitelj pa da njemu u tom pogledu nije mogla nastati šteta. Smatra da bi tužitelj imao troškove povrataka u Zagreb i da predmetne nezgode nije bilo, a da je nejasno i po kojoj osnovi zahtijeva naknadu troška po osnovi putnih naloga. Osporava u cijelosti pravo tužitelja na naknadu izgubljene dobiti te postojanje uzročno – posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i iste. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je ostao kod svojih navoda, osporio navode tuženika, tvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorovića iz postupka ovog suda P-3025/2018 proizlazi da MĆ nije pridonio nastanku predmetne prometne nezgode te da troškovi popravka oštećenja na motociklu iznos 44.225,31 kn s PDV-om. Predlažio je da se u ovom postupku koriste iskazi svjedoka MĆ, IĆ i FĆ koji su dani u postupku pred ovim sudom P-3025/2018 te ad se radi utvrđenja osnove i visine štete po osnovi izgubljene dobiti saslušaju svjedoci MĆD i KĆ s kojima je MĆ dogovarao izgubljene poslove te da se radi utvrđenja tih činjenica izvede dokaz financijskim vještačenjem.

5. Tuženik je pristao da se u predmetnom postupku koriste kao dokaz iskazi svjedoka MĆ, IĆ i PĆ dani u postupku pred ovim sudom, koji je vođen između istih stranaka u pogledu iste pravne stvari pod poslovnim brojem P-3025/2018 (postupak je okončan presumiranim povlačenjem tužbe).

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda MUP RH, PU splitsko- dalmatinske, PP Hvar od 12. lipnja 2018. o rometnoj nezgodi (list 7. – 9. spisa), preslika presude Općinskog suda u Splitu, K-135/2019 od 12. ožujka 2019. (list 10. – 13. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 14. – 15. spisa), tuženikov izvid štete (list 16. spisa), tuženikov dopunski izvid štete (list 17. spisa), ponuda društva Tomić & Co. za popravak vozila tužitelja (list 18. – 19. spisa), račun bravara ĆĆ od 8. svibnja 2018. (list 20. spisa), račun društva Hoteli Brela d.d. za hotelski smještaj od 28. travnja 2018. do 2. svibnja 2018. (list 21. spisa), ispis podataka o cijenama dodatne opreme na motociklu tužitelja (list 22. – 23. spisa), ispis računa za elektroničku naplatu cestarine za tužitelja (list 24. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Pere Todorovića od 20. srpnja 2021., izrađenog za potrebe postupka ovog suda, P-3025/2018 (list 25. – 35. spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad MĆ (list 36. – 39. spisa), bruto bilanca tužitelja za 2017. (list 40. – 41. spisa), bruto bilanca tužitelja za svibanj 2018. (list 42. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 43. – 44. spisa), prijava štete podnesena tuženiku 10. svibnja 2018. (list 63.67. spisa), izjava osiguranice tuženika o nastanku prometne nezgode od 22. svibnja 2018. (list 69. – 70. spisa), zapisnik s ročišta održanog 22. rujna 2020. u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-2939/18 (iskazi MĆ i IĆ – list 71. – 73. spisa), zapisnik s ročišta održanog 18. prosinca 2019. pred ovim sudom u postupku pod poslovnim brojem P-3025/2018. (iskazi MĆ i IĆ – list 79. - 82. spisa), zapisnik s ročišta održanog 14. rujna 2020. pred ovim sudom u postupku pod poslovnim brojem P-3025/2018 (iskaz PĆ – list 83. – 84. spisa), medicinska dokumentacija za MĆ (list 93. – 95. spisa), saslušani su svjedoci MĆD (list 98. – 99. spisa) i KĆ (list 99. – 100. spisa), pročitan je zapisnik s ročišta održanog 9. studenog 2020. pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Starom Gradu na Hvaru, kao zamoljenim sudom, broj spisa pravne pomoći Pom- 221/2020, broj spisa ovog suda P-3025/2018 (list 139. – 141. spisa), saslušan je vještak Pero Todorović (list 108. – 109. spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 117. – 119. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 133. – 134. spisa – usmeni iskaz vještaka).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora jest naknada imovinske štete (obične i izgubljene dobiti) koja je tužitelju nastala kao posljedica sudjelovanja njegovog direktora i jedinog zaposlenika, MĆ, u prometnoj nezgodi od 29. travnja 2018., koju je skrivila osiguranica tuženika, CĆ.

9. Među strankama je nesporno da su u predmetnoj nezgodi sudjelovali direktor tužitelja MĆ na motociklu u vlasništvu tužitelja te osiguranica tuženika CĆ koja je upravljala osobnim vozilom, kao i da je krivnja navedene osiguranice tuženika za prouzrokovanje predmetne prometne nezgode pravomoćno utvrđena u kaznenom postupku.

10. Sporno je postoji li doprinos MĆ, a time i tužitelja, nastanku predmetne nezgode i posljedične štete, ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete na motociklu su uključenim PDV-om, ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete za dodatnu opremu na motociklu, za izgubljene ključeve (troškove zamjene brave), za troškove korištenja tužiteljevog vozila od strane direktorovog sina u svrhu prijevoza MĆ iz bolnice u Splitu u Zagreb, za troškove neiskorištenog noćenja u Hotelu Brela te za izgubljenu dobit, kao i da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

11. U odnosu na prigovor zastare

12. Prema odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

13. Međutim, kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (čl. 231. st. 1. ZOO-a), pri čemu prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (čl. 231. st. 2. ZOO-a).

14. S obzirom da se je predmetna prometna nezgoda dogodila 28. travnja 2018., da je tužitelj za štetnika saznao najkasnije kada je podnio prijavu štete tuženiku kao odgovornom osiguratelju, 10. svibnja 2018., a za visinu štete je saznao najkasnije 17. srpnja 2018., kada je društvo Tomić & Co. d.o.o. napravilo informativnu ponudu visine troškova otklanjanja štete nastale na motociklu prema izvidu i dopunskom izvidu štete tuženika (pri čemu je umanjenje imovine u pogledu unaprijed plaćenih troškova hotelskog smještaja za razdoblje od 28. travnja 2018. do 2. svibnja 2018., izrade novih ključeva – račun bravara od 8. svibnja 2018. te u pogledu izgubljene dobiti u razdoblju dok je direktor MĆ bilo na bolovanju, od 29. travnja 2018. do 21. lipnja 2018., očito nastalo prije 17. srpnja 2018.), to je do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 20. listopada 2022., protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a.

15. Međutim, iz presude Općinskog suda u Splitu, K-135/2019 od 12. ožujka 2019., proizlazi da je CĆ, osiguranica tuženika, proglašena krivom što je 29. travnja 2018. u mjestu Zastražišće, upravljajući osobnim vozilom marke Škoda, reg. oznake [registarska oznaka], dolaskom do T raskrižja s državnom cestom D-116, postupila protivno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time što je vozilom ušla u kolnik navedene državne ceste koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, bez da je prethodno propustila sva vozila koja su se tu kretala, svjesna da na taj način može izazvati opasnost kod drugih sudionika u prometu, olako smatrajući da do nezgode neće doći, presjekla pravac kretanja motociklu marke BMW reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MĆ, koji se je kretao desnom prometnom trakom državne ceste D-116, uslijed čega je došlo do sraza prednjeg dijela osobnog vozila marke Škoda te lijeve strane navedenog motocikla, od posljedica kojeg je MĆ oboren na kolnik te je zadobio prijelom III. do VII. rebra desne strane prsnog koša s dislokacijom ulomka, koje ozljede su teške naravi, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ-a.

16. Iz potvrde o pravomoćnosti na posljednjoj stranici te presude proizlazi da je ista postala pravomoćna u travnju 2019.

17. Prema odredbi čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. , dalje u tekstu: KZ) za kazneno djelo koje je počinila osiguranica tuženika CĆ, iz nehaja, propisana je kazna zatvora do tri godine.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. al. 5. KZ-a kazneni progon zastarijeva za 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine, dakle, za predmetno kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ-a.

19. S obzirom da je sva šteta čija se naknada potražuje u ovom postupku navodno posljedica kaznenog djela kojeg je počinila osiguranica tuženika CĆ, to tražbina naknade štete prema CĆ i tuženiku kao njenom osiguratelju zastarijeva u istom roku u kojem zastarijeva i kazneni progon za predmetno kazneno djelo, dakle, u privilegiranom roku od 10 godina od nastanka štete, a koji zastarni rok do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao.

20. Protivno navodima tuženika, za primjenjivost navedenog privilegiranog zastarnog roka za naknadu štete nije potrebno da je predmetna šteta obuhvaćena bićem kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđena osiguranica tuženika CĆ, niti da je ista osuđena upravo za štetu koja je nastala tužitelju (osuđena je za prouzrokovanje prometne nezgode u kojoj su MĆ nastale teške tjelesne ozljede), već je bitno da je šteta koja se potražuje posljedica tog kaznenog djela, a što je svakako slučaj za određene vidove naknade štete koje u ovom postupku potražuje tužitelj.

21. Stoga je prigovor zastare neosnovan.

22. U odnosu na postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu

23. Da bi postojala odgovornost tuženika, kao osiguratelja štetnice, za naknadu štete, tužitelj je dužan dokazati postojanje štete, štetne radnje, uzročno – posljedičnu vezi između štete i štetne radnje i protupravnost u objektivnom smislu, dok se krivnja (obična nepažnja) predmnijeva (arg. iz čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a).

24. Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a).

25. U pogledu imovinske štete na motociklu tužitelja kojim je upravljao MĆ u predmetnoj prometnoj nezgodi jasno je da ista proizlazi iz protupravnog postupanja osiguranice tužitelja, koje je već utvrđenom pravomoćnom presudom kaznenog suda, samo je prometnim vještačenjem potrebno utvrditi visinu tako nastale štete te eventualno postojeći doprinos MĆ nastanku iste (je li sudar mogao izbjeći).

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pere Todorovića, izrađenog za potrebe postupka koji je vođe među istim strankama u pogledu iste pravne stvari pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3025/2018, proizlazi da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između lijevog dijela prednje strane vozila osiguranice tuženika i prednjeg dijela desnog boka motocikla tužitelja. Mjesto sudara da se je nalazilo u raskrižju. U trenutku sudara da se je vozilo osiguranice tuženika uključivalo sa sporedne ceste u promet po cesti s prednošću prolaska. Njeno vozilo da se je neposredno prije i u trenutku sudara kretalo brzinom od 5 km/h. Motocikl tužitelja da se je neposredno prije i u trenutku sudara kretao po pripadajućoj desnoj prometnoj traci ceste s prednošću prolaska, brzinom od 43 km/h. Osiguranica tuženika da bi štetni događaj izbjegla da je poštivala prometnu signalizaciju (znak ''stop''), dakle, da je zaustavila svoje vozilo i propustila motocikl da nesmetano prođe kroz raskrižje, za koju radnju da je ima ispunjene sve tehničke preduvjete (vidljivost i preglednost). S druge strane, uz istovjetnu reakciju kakvu je imao kritične zgode, pri brzini kojom se je kretao motocikl, MĆ da nije mogao izbjeći sudar, da ga nije mogao izbjeći niti pri brzino od 43 km/h kojom se je kretao, niti pri brzini ograničenja od 40 km/h. Vještak je naveo da je motocikl neposredno prije sudara bio u skretanju u lijevo. Naime, vozaču motocikla se je opasnost pojavila s desne strane, na izrazito malenoj udaljenosti (desetak metara), u kojoj situaciji vozači gotovo isključivo reagiraju skretanjem u suprotnu stranu od strane s koje dolazi opasnost, tako da je reakcija MĆ bila primjerena prometnoj situaciji, ali da unatoč tomu pri brzini od 43 km/h niti 40 km/h nije postojala mogućnost izbjegavanja sudara. Hipotetički gledano, da je svjedok MĆ poduzeo radnu intenzivnog kočenja u svrhu izbjegavanja sudara, da bi se tada uspio zaustaviti ispred mjesta sudara pri brzini ne većoj od 26 km/h, što znači da niti kočenjem ne bi mogao izbjeći štetni događaj pri brzini ograničenja od 40 km/H. U odnosu na visinu nastale štete vještak je naveo da je na motociklu oštećen osnovni i dodatni vizir, odbojnik vjetra, obje maglenke, gornja i donja zaštitna poluga, retrovizor desni, desni prtljažni kofer, desni poklopac ventila, prednja desna vilica te desna glava motora. Vještak je dijelove za zamjenu na motociklu utvrdio iz tuženikovog izvida i dopunskog izvida štete (među kojima se navodi i oštećenje gornjeg dodatnog vizira i bočne torbe prednje desne), dok je cijenu dijelova preuzeo iz cjenika kalkulacijskog sustava Audatex te je izračunao da bi dijelovi za zamjenu ukupno koštali 33.271,86 kn, dok bi rad mehaničara, električara i lakirera koštao ukupno 1.320,00 kn, a pomoćni i potrošni materijal ukupno 788,39 kn, iz čega da proizlazi da bi ukupni troškovi popravka iznosili 35.380,25 kn uvećano za PDV u iznosu od 8.845,06 kn, dakle, ukupno 44.225,31 kn. S obzirom da je predmetni motocikl marke BMW R 1200 GS Adventure bio opremljen dodatnom opremom: sigurnosni paket, Touring paket, stražnji bočni koferi, stražnji središnji kofer, prednje bočne torbe M i dodatni vizir M, da je na dan prometne nezgode bio star 7 godina i 10 mjeseci i da je prešao 86.322 km, to da je njegova vrijednost na tržištu rabljenih motocikala sa specifičnom opremom iznosila 60.400,00 kn bez PDV-a ili 75.500,00 kn s PDV-om, iz čega proizlazi da troškovi popravka čine 59% njegove vrijednosti, slijedom čega da se zaključuje da je popravak bio ekonomski isplativ te da je šteta bila djelomična. Vještak je napomenuo da nije prihvatio iznos popravka iz informativne ponude ovlaštenog servisa, koji da iznosi 40.288,88 kn bez PDV-a, odnosno 50.361,10 kn s PDV-om, jer da su ponudom servisa obuhvaćeni i dijelovi koji nisu predviđeni za zamjenu izvidom i dopunskim izvidom štete.

27. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Pere Todorovića.

28. Iz usmenog iskaza Pere Todorovića, danog pred ovim sudom, proizlazi da se predmetna nezgoda ne bi mogla izbjeći sve i da se je osiguranica tužitelja uključivala u promet na glavnu cestu iz zaustavljenog položaja, dakle, da je ista stala ispred prometnog znaka ''stop'', ali da je svejedno započela uključivanje iz sporedne na glavnu cestu prije nego li je MĆ na motociklu prošao raskrižje, iz razloga što MĆ niti u tom slučaju ne bi mogao zaustaviti motocikl prije sudara s vozilom osiguranice tužitelja pri brzini od 40 km/h, koja je bila maksimalno dozvoljena propisanim ograničenjem brzine, a da je u svakom slučaju osiguranica tuženika mogla vidjeti motocikl, jer se je njena zona preglednosti prostirala na oko 50 m.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića, jer su jasni i logični te objektivno provjerljivi, izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

30. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Todorovića sud je utvrdio da nema doprinosa MĆ nastanku predmetne prometne nezgode, budući da manje prekoračenje brzine (kretao se je brzinom od 43 km/h, iako je bilo propisano ograničenje od 40 km/h) nije u uzročno – posljedičnoj vezi s nastalom nezgodom, budući da bi motocikl uspio zaustaviti poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja samo da se kretao brzinom do 27 km/h, a što se od njega nije moglo očekivati, dok je s druge strane njegova reakcija skretanjem u lijevo, kako bi izbjegao sudar, bila primjerena i uobičajena za konkretne okolnosti, a cijelo vrijeme je osiguranica tuženika imala dobru preglednost i vidljivost, dakle, vidjela ga je te je mogla odustati od uključivanja na glavnu cestu do prolaska motocikla kojim je upravljalo MĆ.

31. Stoga je tuženi u cijelosti odgovoran tužitelju za nastalu imovinsku štetu na njegovom motociklu, pri čemu tužitelj ima pravo na onaj iznos naknade štete koji u sebi obuhvaća i PDV, jer taj troškovi popravka u sebi obuhvaćaju i PDV pa taj cjelokupni trošak za tužitelja predstavlja stvarnu štetu, koju mu je dužan naknaditi tuženik kao osiguratelj osobe koja je isključivo odgovorna za nastanaka predmetne prometne nezgode.

32. Dakle, tužitelju po osnovi naknade imovinske štete na motociklu, koja u sebi uključuje i troškove zamjene dodatne opreme motocikla, Wunderlich dodatnog vizira i bočne torbe, pripada iznos od 44.225,31 kn/5.869,71 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 52.142,82 kn/6.920,54 EUR, za iznos od 7.917,51 kn/1.050,83 EUR zahtjev tužitelja po ovoj osnovi valjalo odbiti kao neosnovan.

33. U pogledu troškova neiskorištenog, a unaprijed plaćenog noćenja u Hotelu Brala u razdoblju od 29. travnja do 2. svibnja 2018. (tri noći), niti postoji uzročno – posljedična veza s postupanjem osiguranice tuženika, niti je dokazano da je tužitelj snosio troškove tog noćenja.

34. Naime, trošak noćenja u tom hotelu je plaćen unaprijed za direktora tužitelja, MĆ, i njegovu suprugu, IĆ i to prema njegovim iskazima danim u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-2939/2018, od strane IĆ iz njezinih vlastitih sredstava. Dakle, niti je taj trošak uopće nastao kao posljedica predmetne prometne nezgode, a niti je dokazano da je taj trošak snosio tužitelj, slijedom čega je potraživanje naknade štete po ovoj osnovi u iznosu od 137,44 EUR/1.035,54 kn neosnovan.

35. U odnosu na troškove bravara (promjene brave) u iznosu od 72,83 EUR/548,75 kn za koje tužitelj i njegov direktor MĆ tvrde da se radi o troškovima koji su nastali zato jer su u predmetnoj prometnoj nezgodi izgubljeni ključevi od stana (bili su u džepu MĆ te su prilikom pada izletjeli).

36. Iz iskaza MĆ proizlazi da se radi o izgubljenim ključevima njegova stana, a ne o izgubljenim ključevima poslovnog prostora u kojemu djelatnost obavlja tužitelj. Dakle, proizlazi da se radi o šteti koja je nastala na privatnoj imovini MĆ, a ne o šteti koja je nastala na imovini tužitelja, bez obzira na to što je moguće da je trošak promjene brave snosio tužitelj. Uostalom, nije dokazano da je do gubitka ključeva došlo upravo kao posljedica predmetne prometne nezgode.

37. Stoga je zbog nedokazanosti postojanja štete u imovini tužitelja te uzročno – posljedične veze s predmetnom prometnom nezgodom zaključeno da je neosnovano potraživanje naknade štete po osnovi troškova promjene brave u iznosu od 72,83 EUR/548,75 kn.

38. U odnosu na troškove prijevoza direktora tužitelja MĆ iz bolnice u Splitu kući u [adresa] valja navesti da bi tužitelj, ako je MĆ, kao tadašnji direktor i jedini zaposlenik tužitelja (sadašnji prokurist, dok je direktorica IĆ), bio u hotelu u Brelima u poslovnom svojstvu, ionako morao snositi troškove povrata u Zagreb, a mjesto Brela je još južnije od Splita, tako da se troškovi cestarine na relaciji Split – Zagreb koje je tužitelj snosio u iznosu od 181,00 kn na dan 2. svibnja 2018. ne mogu priznati kao trošak koji je posljedica predmetne prometne nezgode.

39. Međutim, uzevši da je tadašnji direktor tužitelja MĆ otpušten iz bolnice 2. svibnja 2018., s dijagnozom frakture II. do VII. rebra u desnoj strani prsnog koša, kojemu je po otpuštanju indicirano mirovanje (ležanje s uzdignutim gornjim dijelom tijela, uz korištenje analgetika po potrebi) te je MĆ zbog navedenih ozljeda bio na bolovanju sljedećih skoro dva mjeseca (do 20. lipnja 2018.), to nije bilo opravdano da se isti vraća kući javnim prijevozom, a kako motocikl tužitelja na kojem je došao više nije bio u voznom stanju, to je netko morao doći po njega, a kako je to prema iskazu MĆ, bio njegov sin koji je u tu svrhu doputovao dan ranije, snosio troškove noćenja u Splitu i pri tom koristio vozilo tužitelja, slijedom čega je tužitelj snosio troškove cestarine u iznosu od barem 181,00 kn (prema ispisu ENC troškova, za uređaj 020010473100 koji je registriran na tužitelja, od 1. svibnja 2018. troškovi cestarine na relaciji Zagreb – Šestanovac /mjesto koje je još južnije od Splita/ su iznosili 199,00 kn) pa se u tom pogledu radi o trošku koji je tužitelj snosio u vezi s predmetnom prometnom nezgodom.

40. S druge strane, tužitelj nema pravo za udaljenost koju je sin MĆ prešao kako bi iz Zagreba došao po njega u bolnicu u Split i vratio ga kući naplatiti naknadu u iznosu od 2 kn po prijeđenom kilometru, odnosno za ukupno 868 km naknadu u iznosu od 1.736,00 kn, jer se ne radi o stvarno nastaloj šteti.

41. Tužitelju se mogu priznati kao šteta samo oni putni troškovi koji su dodatno teretili tužitelja upravo kao izravna posljedica predmetne prometne nezgode, a ne i oni troškovi koje bi tužitelj snosio po redovnom tijeku stvari. Po redovnom tijeku stvari direktor tužitelja bi se s poslovnog puta morao vratiti iz Splita (ili udaljenijih Brela) u Zagreb, tako da tužitelju ne pripadaju troškovi goriva i cestarine na relaciji Split-Zagreb, već mu pripadaju isključivo dodatni troškovi potrošenog goriva i cestarine na relaciji Zagreb – Split, kojih ne bi bilo da nije bilo predmetne prometne nezgode, a ni u kojem slučaju tužitelju ne pripada paušalna naknada u iznosu od 2,00 kn po prijeđenom kilometru, jer ista ne predstavlja nikakav vid štete.

42. Stoga je po ovoj osnovi tužitelju priznata naknada štete u iznosu od 24,02 EUR/181,00 kn (cestarina u smjeru Zagreb-Split), dok je u preostalom dijelu, preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 278,45 EUR/2.098,00 kn, za iznos od 254,43 EUR/1.917,00 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu štete po ovoj osnovi valjalo odbiti.

43. U odnosu na naknadu štete po osnovi izgubljene dobiti sud ukazuje na odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO-a prema kojoj se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

44. Tužitelj dostavlja bruto bilancu za 2017. iz koje da proizlazi da je tužitelj tijekom 2017. mjesečno prosječno uprihodio 5.852,14 EUR/44.092,97 kn, a kako je u svibnju 2018., kada je njegov jedini zaposlenik i direktor MĆ bio na bolovanju, uprihodio samo 1.327,23 EUR/10.000,00 kn, to da mu je tuženik dužan naknaditi izgubljenu dobit u visini razlike između ta dva prihoda u iznosu od 4.524,91 EUR/34.092,97 kn.

45. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim, a kamo li izvjesnim, da bi u u svibnju 2018. ostvario dobit u navedenom iznosu.

46. Prije svega, prihodi nisu isto što i dobit. Dobit je ono što ostane nakon što se od prihoda oduzmu rashodi koje je poduzetnik imao u svrhu stvaranja tih prihoda, na što je još potrebno obračunati odgovarajući porez.

47. Osim toga, sama činjenica da je tužitelj u svibnju prethodne godine ostvario određenu dobit (prihod) sama po sebi ne znači da bi takvu istu odbit (prihod) ostvario u svibnju 2018., kad je njegov direktor i jedini zaposlenik MĆ bio na bolovanju, već je tužitelj dužan dokazati da je prije odlaska njegova direktora na bolovanje imao ugovorene određene poslove te da bi realizacijom tih poslova ostvario točno određeni prihod.

48. Tužitelj u tužbi tvrdi da je imao dogovorena samo dva posla te da je za svaki od njih bila ugovorena naknada u iznosu od 5.000,00 kn, slijedom čega da je neobavljanjem tih poslova izgubio ''dobit'' u iznosu od 10.000,00 kn, u koju svrhu prilaže odgovarajuću e-mail korespondenciju i predlaže saslušanje kao svjedoka naručitelja tih poslova.

49. Za ostale navodne poslove tužitelj nije dokazao da su ugovoreni (MĆ u svom iskazu navodi da tužitelj ostvaruje prihode isključivo obavljanjem građevinsko – arhitektonskih vještačenja, koje da obavlja isključivo on, a da je za vrijeme bolovanja izgubio dva ugovorena posla u vrijednosti od 10.000,00 kn, pored kojih da je imao i nekoliko upita od strane odvjetnika te sedam upita od strane sudova, ali da je sve te angažmane, kao i tri ugovorena posla s Podravskom bankom d.d., morao odbiti, jer je bio na bolovanju, iz čega se ne može utvrditi koji daljnji poslovi su bili ugovoreni te koliko je iznosila ugovorena naknada za te poslove, ako je ista uopće bila ugovorena).

50. Stoga je, u svakom slučaju, valjalo odbiti tužbeni zahtjev po osnovni naknade ''daljnje'' izgubljene dobiti u iznosu od 4.524,91 EUR/34.092,97 kn.

51. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu dobit u pogledu dva ugovorena posla, svaki u vrijednosti od 5.000,00 kn, sud je izveo dokaz čitanjem dostavljene e-mail korespondencije te saslušanjem odgovarajućih svjedoka.

52. Iz e-maila kojeg je KĆ poslao MĆ **.**.2018. proizlazi da je tužitelj angažiran za provedbu vještačenja za društvo Trgo-Sirovina d.o.o., u pogledu nekretnine koju je bilo potrebno pregledati 19. travnja, da bi mu **.**.2019. KĆ ponovno poslao e-mail u kojem ga obavještava da otkazuje naručeno vještačenje za svoju stranku, budući da nije u dogovorenom roku izvršio i dostavio ''naručeno vještačenje''.

53. Svjedok KĆ je u svom iskazu pred ovim sudom naveo da poznaje MĆ otprilike 10 godina te je kao stečajni upravitelj angažirao njegovo društvo, Virtual d.o.o., za procjenu vrijednosti nekretnina stečajnih dužnika. Shetio se je da ga je telefonski nazvao negdje u prvoj polovici 2018. da izradi određeni nalaz i mišljenje za račun njegovog klijenta Trgo-sirovina d.o.o., ali se više nije mogao sjetiti predmeta tog vještačenja, niti točne naknade koja je dogovorena, međutim, činilo mu se da se je radilo o iznosu od 10.000,00 kuna uvećano za PDV, iako nije bio u potpunosti siguran. Potvrdio je da je ona napisao e-mailove od 17. travnja 2018. i 21. svibnja 2018. Prema njegovom sjećanju prije raskida te suradnje MĆ ga je prethodno telefonski nazvao i rekao da neće moći napraviti nalaz i mišljenje iz razloga što je ozlijeđen u prometnoj nezgodi i jer se nalazi na bolovanju.

54. Svjedokinja MĆD je u svom iskazu pred ovim sudom navela da je ona u 2018. bila zaposlena Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o. koje društvo da je često surađivalo s MĆ, tako da ga je u toj godini, nije se mogla sjetiti mjeseca, kontaktirala vezano za izradu nalaza i mišljenja za njihovog klijenta Turska ambasada. Po njenom sjećanju MĆ je pristao izraditi taj nalaz i mišljenje, ali joj je naknadno javio da neće moći obaviti taj posao, jer je imao prometnu nezgodu. Nije se mogla sjetiti da li su vještačenja rađena neposredno pod imenom MĆ ili društva Virtual d.o.o., niti se je mogla sjetiti visine naknade koju su ugovorili za izradu tog nalaza i mišljenja. Pojasnila je da je MĆ usmeno ponuđen taj posao i da ga je on usmeno prihvatio, a predmet vještačenja da je bio je razlučiti troškove redovnog od izvanrednog upravljanja nekretninom u suvlasništvu. Prema njenom sjećanju radilo se je o zahtjevnom vještačenju, koje je u konačnici moralo biti nadopunjavano nekoliko puta te je društvo u kojem je ona bila zaposlena u konačnici vještaku koji je radio taj nalaz platilo naknadu u iznosu od nekoliko tisuća eura. Istaknula je da nije postojao poseban rok za izradu tog nalaza i mišljenja, ali da se je izradi nalaza i mišljenja trebalo pristupiti što prije.

55. Iz tih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj uistinu imao ugovorena dva posla za izradu vještačkih nalaza i mišljenja za koje je ugovorena naknada u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn (tako to tvrdi tužitelj u tužbi te MĆ u svom iskazu, a svaki od svjedoka, iako se nije mogao sjetiti točnog iznosa, tvrdi da se je radilo i o većem iznosu, slijedom čega proizlazi da je ugovoreno barem onoliko koliko to tvrdi tužitelj u tužbi).

56. Radi utvrđenja koliko iznosi neto dobit tužitelja od bruto prihoda u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR (dogovorene naknade za izradu dva nalaza i mišljenja vještaka za područje graditeljstva, u razdoblju od travnja do lipnja 2018., u iznosima od po 5.000,00 kn), sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

57. Vještak Ručević vještačenja d.o.o. navodi da je neto dobit ona dobit koju bi tužitelj ostvario da je proveo navedena vještačenja nakon što se od bruto prihoda oduzmu svi troškovi koje bi tužitelj imao za izradu navedenih vještačenja. Da je tužitelj u utuženom razdoblju obavio navedena vještačenja on bi, prema zadatku suda, ostvario bruto prihod od 10.000,00 kn pri čemu, prema vještaku, bruto prihod predstavlja promet po računima koje bi tužitelj izdao strankama za obavljena vještačenja umanjen za iznos PDV-a, odnosno u navedenom iznosu od 10.000,00 kn nije uračunat iznos PDV-a.

58. Nadalje, vještak navodi da je za iskazivanje pretpostavljene izgubljene neto dobiti koju bi tužitelj ostvario, od navedenih pretpostavljenih izgubljenih bruto prihoda, potrebno oduzeti troškove koji su nužni za stvaranje tih prihoda (tzv. direktne troškove).

59. S obzirom da u spis predmeta nisu dostavljeni podatci o troškovima vezanim uz obavljanje predmetnih usluga vještačenja, to da su isti zatraženi od tužitelja, a isti da bi iznosili kako slijedi: 1. procjena troškova vještačenja za potrebe stečaja društva Trgo sirovina d.o.o. - materijalni trošak, očevid u Sisku, automobil 140 km x 0,50 EUR = 70,00 EUR i uredski materijal 10,00 EUR; 2. procjena troškova vještačenja za potrebe Turske ambasade - vještačenje građevinskih radova na temelju dokumentacije - materijalni trošak, uredski materijal 10,00 EUR.

60. U skladu s navedenim, financijski vještak navodi da bi tužitelj da je obavio oba vještačenja imao ukupni trošak u iznosu od 90,00 EUR. Sučeljavanjem ukupno 10.000,00 kn, odnosno 1.327,23 EUR (konvertirani iznos) neostvarenih bruto prihoda s pretpostavljenim izdacima koji bi nastali za ostvarenje tih prihoda (ukupno 90,00 EUR), da proizlazi da bi pretpostavljena izgubljena dobit tužitelja u razdoblju od travnja do lipnja 2018. iznosila ukupno 1.237,23 EUR.

61. Niti jedna od stranaka nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o.

62. Međutim, sud je svejedno pozvao vještaka usmeno iznijeti nalaz i mišljenje, jer iz stanja spisa proizlazi da je MĆ, kao direktor tužitelja, za predmetne poslove ugovorio ukupnu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn, dakle, ne 10.000,00 kn uvećano za PDV, što bi iznosilo 12.500,00 kn, već ukupno 10.000,00 kn, a ukupan iznos u sebi uključuje i PDV.

63. Na upit suda koliko bi iznosila neto izgubljena dobit tužitelja pod pretpostavkom da je tužitelj sa svoja dva klijenta ugovorio ukupnu naknadu od 10.000,00 kn, dakle da je ta naknada u sebi obuhvaćala iznos poreza na dodanu vrijednost, vještak Zrinko Ručević je odgovori da bi se u tom slučaju radilo o pretpostavljenim prihodima u iznosu od ukupno 8.000 kn (imajući u vidu opću stopu PDV-a od 25%), a što iskazano u protuvrijednosti eura iznosi 1.061,78 eura. Navedeni iznos da je potrebno umanjiti za procijenjene rashode u ukupnom iznosu od 90,00 eura, nakon čega ostaje pretpostavljena izgubljena dobit u iznosu od 971,78 eura.

64. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o., jer je su jasni i logični te objektivno provjerljivi, izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

65. Stoga je sud zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete po osnovi izgubljene dobiti u iznosu od 971,78 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznos od 1.327,23 EUR, po ovoj osnovi, za iznos od 355,45 EUR, zahtjev za naknadu štete valjalo odbiti kao neosnovan.

66. Dakle, tužitelju pripada naknada imovinske štete na motociklu s uključenom dodatnom opremom u iznosu od 5.869,71 EUR, naknada imovinske štete u vidu plaćenih troškova dolaska po MĆ u bolnicu u Split u iznosu od 24,02 EUR te izgubljene dobiti po osnovi dva ugovorena, a neodrađena posla, u iznosu od 971,78 eura, dakle, pripada mu naknada štete u ukupnom iznosu od 6.865,51 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 13.261,41 EUR, za iznos od 6.395,90 EUR s zateznim kamatama, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. 67. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripadaju zatezne kamate i to na iznos imovinske štete nastale na motociklu s opremom u iznosu od 5.869,71 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10. svibnja 2018. (čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023./), na iznos imovinske obične štete po osnovi putnih troškova u iznosu od 24,02 EUR te iznos izgubljene dobiti u visini od 971,78 EUR od prvog dana nakon nastanka štete, budući da ti vidovi štete nisu bili obuhvaćeni odštetnim zahtjevom pa se u odnosu na njih primjenjuje odredba čl. 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku njenog nastanka (čl. 1086. ZOO-a u), a a zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

68. S obzirom da tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos imovinske štete nastale na motociklu s opremom od dana nastanka štete, 30. travnja 2018., valjalo je u pogledu zateznih kamata na taj vid štete za razdoblje od 30. travnja 2018. do 9. svibnja 2018. odbiti tužbeni zahtjev.

69. Umanjenje imovine plaćanjem troškova cestarine u iznosu od 24,02 EUR nastalo je (prema ispisu ENC troškova) 1. svibnja 2018., slijedom čega bi mu zatezne kamate pripadale od 2. svibnja 2018., ali ih tužitelj potražuje od 3. svibnja 2018. pa su mu od tada i dosuđene.

70. Izgubljena dobit je tužitelju nastala tijekom bolovanja MĆ u svibnju 2018., slijedom čega se ista smatra nastalom s istekom tog mjeseca pa tužitelju na iznos od 971,78 EUR pripadaju zatezne kamate od 1. lipnja 2018., kao što to tužitelj i potražuje.

71. Budući da je tužitelj u ovoj parnici zahtijevao isplatu iznosa od 13.261,41 EUR, a uspio je s zahtjevom za isplatu iznosa od 6.865,51 EUR, to proizlazi da je uspio u predmetnoj parnici u omjeru od 51,77%, dok je tuženik uspio u omjeru od 48,23%, dakle, proizlazi da je njihov uspjeh podjednak, slijeodm čega je odlučeno da će svaka stranka snositi svoje troškove predmetnog parničnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

72. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku