Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-591/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv 1. tužene Općine Lovinac sa sjedištem u Lovincu, Sv. Mihovila 12, OIB: 42430050707 koju zastupa punomoćnik Jurica Kvartuč, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Surić & Kvartuč d.o.o. sa sjedištem u Zadru, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10 i 2. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi poništenja rješenja i drugo, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-520/2013-121 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Gospiću poslovni broj P-520/2013-121 od 9. svibnja 2024. u odbijenom dijelu pod točkom I. izreke. i
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Općinskoga suda u Gospiću poslovni broj P-520/2013-121 od 9. svibnja 2024. u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom II. i III. izreke i u tom dijelu spis se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbija se zahtjev 1. tužene za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Poništava se odluka tuženika ad 1 Općine Lovinac o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006.
podredno
Utvrđuje se ništetnom odluka tužene 1. Općine Lovinac o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ 2125/10-06-24 od 6. lipnja 2006.
II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine Lovinac kao prodavatelja i ŠD kao kupca KLASA: 320-01/06-01/01, URBROJ: 2125/10-06-33.
III. Nalaže se tuženiku temeljem provedenog javnog natječaja sklopiti kupoprodajni ugovor s tužiteljem u skladu s uvjetima iz ponude.
IV. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete i to:
1) zbog izgubljene zarade za period od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2020. iznos od 157.263,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja za 2012. teče na iznos od 1 858,12 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 5.043,47 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 11.095,63 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 13.962,43 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 25.336,78 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 25.934,04 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 26.531,29 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 20.970,20 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
2) zbog gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske iznos od 22.297,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. listopada 2007. po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
3) zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha za period od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2020 iznos od 53.548,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za 2010. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2011. do isplate; za 2011. na iznos od 597,25 EUR počevši od 1. siječnja 2012. do isplate; za 2012. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do isplate; za 2013. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do isplate; za 2014. na iznos od 2.986,26 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do isplate; za 2015. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2016. do isplate; za 2016. na iznos od 8.681,80 EUR počevši od 1. siječnja 2017. do isplate; za 2017. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2018. do isplate; za 2018. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2019. do isplate; za 2019. na iznos od 7.234,80 EUR počevši od 1. siječnja 2020. do isplate; za 2020. na iznos od 4.327,00 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju tržišnu vrijednosti nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 242.602,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“.
II. Nalaže se tužitelju DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj 1. Općini Lovinac sa sjedištem u Lovincu, Sv. Mihovila 12, OIB: 42430050707 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 EUR, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj 2. Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29.885,00 EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da su utvrđenja prvostupanjskog suda u suprotnosti sa izvedenim dokazima, da je izostalo valjano obrazloženje prvostupanjske presude. Ističe da je sasvim jasno da SD nije imao prebivalište na području [adresa]. Zatim navodi da je sud povrijedio odredbe članka 10. Zakona o parničnom postupku, te da je nezakonitim i nepravilnim postupanjem nanio štetu tužitelju za koju sukladno odredbi članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima odgovara Republika Hrvatska. Posebno ističe da je odluka o visini troškova koje je prvostupanjski sud naložio tužitelju isplatiti tuženicima u suprotnosti sa Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te su tužitelju tom i takvom odlukom povrijeđena određena konvencijska prava. Tužitelj je podnio i dopunu žalbe u kojoj ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario činjenice koje govore u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, zatim da nije naveo nesporne činjenice koje govore o nezakonitosti postupka prodaje, poziva se na članak 26., članak 25. stavak 3., članak 52. članak 27. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tužitelj je pravovremeno podnio i dopunu žalbe u kojoj u bitnom ističe da je sud u postupnosti zanemario činjenice koje govore u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, a nije naveo nesporne činjenice koje govore o nezakonitosti postupka prodaje, iako se dokazi na navedene okolnosti nalaze u spisu. Pri tom se ponovno poziva na odredbu članka 26. i članka 23. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, posebno ističući da SD nije ispunjavao u smislu odredbe članka 23. Zakona o poljoprivrednom zemljištu traženi uvjet prebivališta na području jedinice samouprave pa mu stoga činjenica upisa u upisnik poljoprivrednih gospodarstava nije omogućavala prvenstveno pravo kupnje. S druge strane tužitelj je pak ponudio najvišu cijenu u iznosu od 300,001,00 kuna i ispunjavao je najviše kriterija predmetnog natječaja. Ponovno tvrdi da je Ugovor o prodaji ništav je nije zaključen temeljem Odluke o izboru najpovoljnije ponude koja je donesena od Općine Lovinac kao neovlaštenog tijela. Dalje tvrdi da tužitelj u ovom predmetu ne osporava pravo općinskog vijeća da utvrđuje tko ispunjava uvjete iz natječaja, jer je natječajna komisija u predmetnom slučaju utvrdila da uvjete iz natječaja ispunjavaju sva tri ponuditelja, već tužitelj osporava odluku općinskog vijeća o izboru najpovoljnijeg ponuditelja koja nije donesena sukladno uvjetima natječaja koje je propisalo isto općinsko vijeće. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i dopunu žalbe, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Na žalbu tužitelja odgovorili su 1. tužena i 2. tužena koje u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja i predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. 1. tužena potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura i trošak sudske pristojbe po odluci suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, na koju povredu se poziva tužitelj.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odluka 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006., zatim utvrđenja da je ništetan Ugovor o kuprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu 2. tužene od 12. listopada 2006., te zahtjev tužitelja da se 1. tuženoj naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem, zatim zahtjevi za naknadu štete zbog izgubljene zarade, gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske, te gubitka godišnje potpore radi održavanja lijeske i oraha i tužbeni zahtjev radi naknade tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.
8. U postupku je utvrđeno:
- da je na temelju članka 23. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05) i Odluke Općinskog vijeća Općine Lovinac od 24. siječnja 2006. na koju je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva dalo suglasnost 22. ožujka 2006., Općinsko vijeće Općine Lovinac objavilo javni natječaj objavljen u Narodnim novinama broj 45/2006 od 24. travnja 2006. za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za područje Općine Lovinac na području k. o. [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica], s početnom cijenom od 162.555,20 kuna;
- da su natječajem propisani uvjeti koje mora sadržavati pisana ponuda za prodaju poljoprivrednog zemljišta i to: ime i prezime odnosno naziv natjecatelja, njegov jedinstveni matični broj odnosno matični broj za pravnu osobu, visinu ponuđene kupovne cijene, očitovanje kupca plaća li cijenu u cijelosti ili obročno, dokaz o prvenstvenom pravu kupnje, dokaz o uplati jamčevine, dokaz o statusu hrvatskog branitelja, a ako je natjecatelj razvojačeni hrvatski branitelj dokaz da je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje tri mjeseca te gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta;
- da su prema natječaju prvenstveno pravo kupnje imale fizičke i pravne osobe koje sudjeluju u natječaju pod uvjetom da je upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva i da ima prebivalište odnosno sjedište na području jedinice lokalne samouprave koja provodi natječaj i to sljedećim redoslijedom: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Registar obveznika poreza na dohodak kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost i poljoprivredni obrt; obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo; pravna osoba registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti i ostale fizičke i pravne osobe koje nisu upisane u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, a namjeravaju se baviti poljoprivrednom proizvodnjom s time da se, ako je više osoba u istom redoslijedu prvenstvenog prava kupnje, prednost utvrđuje prema sljedećim kriterijima: dosadašnji zakupac koji uredno ispunjava ugovorne obveze; vlasnik ili zakupac zemljišta koje graniči sa zemljištem koje se prodaje; hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 3 mjeseca i članovi poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnošću; vlasnik izgrađenog proizvodnog objekta; osoba koja se bavi ili se namjerava baviti stočarstvom, podizanjem višegodišnjih nasada te povrtlarskom proizvodnjom; da je natječajem propisano da fizička i pravna osoba imaju prvenstveno pravo kupnje prema utvrđenom redoslijedu uz uvjet da prihvate najvišu cijenu koju je ponudio bilo koji od ponuđača koji ispunjava natječajne uvjete te da ponudi prileži gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države;
- da su prema natječaju ponuditelji uz ponudu bili dužni priložiti dokumentaciju na temelju koje ostvaruju prvenstveno pravo kupnje poljoprivrednog zemljišta i to obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Registar obveznika poreza na dohodak odnosno - rješenje o upisu u Upisnik; za poljoprivredni obrt rješenje ili obrtnicu; potvrdu porezne uprave o upisu u Registar poreznih obveznika poreza na dohodak; za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo rješenje o upisu u Upisnik ili potvrdu o predanom zahtjevu za Upisnik; za dosadašnjeg zakupca zemljišta dokaz da nema dugovanja po osnovi zakupa; za vlasnika ili zakupca čije zemljište graniči sa zemljištem koje se prodaje - izvadak iz zemljišne knjige ili ugovor o zakupu i ovjerenu kopiju katastarskog plana, za razvojačene hrvatske branitelje dokaz o statusu nadležne službe Ureda za obranu ili Ministarstva unutarnjih poslova; za fizičke i pravne osobe koje posjeduju izgrađeni vlastiti proizvodni objekt dokaz o posjedu objekta te za pravnu osobu registriranu za obavljanje poljoprivredne djelatnosti - izvod iz sudskog registra;
- da su prema natječaju osobe koje sudjeluju u natječaju dužne platiti jamčevinu u visini 16.255,50 kuna; da se ponude dostavljaju poštom, preporučeno i u zatvorenim omotnicama u roku od 15 dana od objave natječaja u dnevnom tisku na adresu [adresa]; da se nepravodobne i nepotpune ponude neće razmatrati; da Odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi Općinsko vijeće uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, da će općinski načelnik s najpovoljnijim ponuđačem sklopiti ugovor o prodaji;
- da je natječaj za prodaju predmetnog zemljišta objavljen u Narodnim novinama broj 45/2006 od 24. travnja 2006. i bio otvoren 15 dana od dana objave u Narodnim novinama što nesporno proizlazi iz podneska Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac (od 5. ožujka 2009. godine; da su ponude ponuditelja SD, D CD i DD pristigle u roku koji je predviđen u natječaju;
- da je Odlukom 1. tužene Općine Lovinac o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Lovinac od 6. lipnja 2006. prihvaćena kao najpovoljnija ponuda za prodaju poljoprivrednog zemljišta i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ponuditelja SD iz [adresa] te je utvrđeno da će temeljem navedene odluke općinski načelnik i izabrani ponuditelj sklopiti ugovor o prodaji predmetnog zemljišta nakon davanja suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva;
- da je temeljem odredbe članka 23 stavka 2 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva dana 8. kolovoza 2006. dalo suglasnost na Odluku o izboru najpovoljnije ponude na javnom natječaju za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Lovinac od 6. lipnja 2006. koji je objavljen u Narodnim novinama broj 45/06 od 24. travnja 2006.;
- da je Ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. Republika Hrvatska kao prodavatelj prodala, a SD iz [adresa] kao kupac kupio poljoprivredno zemljište upisano u k. o. [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 300.001,00 kuna; da se kupac obvezao platiti prodavatelju za prodanu nekretninu cijenu u ukupnom iznosu od 240.000,80 kuna koja je 20% manja od postignute prodajne cijene jer je kupac isplaćuje u cijelosti i to u roku od 15 dana od dana pravovaljanosti ugovora; da u posjed kupljene nekretnine kupac stupa odmah nakon potvrde pravovaljanosti ugovora i predočenja dokaza o uplati ugovorene cijene;
- da je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci 24. siječnja 2007. izdalo potvrdu broj M-DO 3/07 da je predmetni ugovor usklađen s propisima i nema pravnih zapreka da bude formalno i proveden;
- da je od strane nadležnog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva 8. kolovoza 2006. dana suglasnost na Odluku o izboru najpovoljnije ponude na javnom natječaju za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Lovinac od 6. lipnja 2006. koji je objavljen u Narodnim novinama broj 45/06 od 24. travnja 2006.;
- da su u pogledu kvalitete programa dostavljenog od strane ponuditelja svi saslušani svjedoci identično iskazali da je odabrani ponuditelj SD imao najbolju ponudu te najkvalitetniji program u odnosu na druge kandidate čiji su gospodarski programi ocjenjeni kao vrlo oskudni i paušalni te u tom pogledu nisu ocijenjeni kao kvalitetni i cjeloviti gospodarski programi što je također utjecalo na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja;
- da iz Zapisnika natječajne komisije od 11. svibnja 2006. u premetu otvaranja ponuda za kupnju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države po javnom natječaju od 24. travnja 2006. proizlazi da su temeljem natječaja objavljenog u Narodnim novinama broj 45/06 pristigle tri ponude za kupnju poljoprivrednog zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ponuda DD iz [adresa], CD iz [adresa] i SD iz [adresa];
- da ponuda DD predstavlja ponudu fizičke osobe te da je istoj priložen dokaz da je isti hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje 3 mjeseca te da je isti ponudio iznos od 300.001,00 kuna;
- da ponuda CD predstavlja ponudu fizičke osobe te da je isti ponudio iznos od 201.999,99 kuna;
- da je ponuda SD ponuda obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisanog u upisnik poljoprivrednih gospodarstva te da njegova ponuda iznosi 200.000,00 kuna.
- da iz Zapisnika proizlazi da je predsjednik natječajne komisije ED utvrdio da prema objavljenom natječaju prvenstveno pravo kupnje ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u upisnik poljoprivrednih gospodarstava u odnosu na fizičke osobe uz uvjet da prihvati najvišu ponuđenu cijenu koju je ponudio bilo koji ponuditelj koji ispunjava natječajne uvjete te da ponudi gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države,
- da je u istom Zapisniku konstatirano da je ponuditelj SD ponudi priložio cjeloviti gospodarski program te da je isti dao pisanu izjavu o prihvaćanju najviše ponuđene cijene (u konkretnom slučaju ponuđena cijena tužitelja),
- da iz Zapisnika proizlazi da je natječajna komisija jednoglasno predložila Općinskom vijeću Općine Lovinac donošenje odluke o izboru ponude SD iz [adresa] kao najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području katastarske općine [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica] za iznos od 300.001,00 kuna;
- da iz Zapisnika o očevidu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište sastavljenog 1. kolovoza 2006. na licu mjesta u k. o. [katastarska općina] u predmetu davanja suglasnosti na odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na području Općine Lovinac od 24. siječnja 2006. proizlazi da se predmetno zemljište u vlasništvu države kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi na području općine Lovinac te je očevidom na terenu utvrđeno da je nepravilnog oblika i da je većim dijelom ograničeno poljskim putem, da je parcela skoro u cijelosti obrasla divljom paprati što znači da u zadnjih nekoliko godina sigurno nije bila obrađivana, da na predmetnoj parceli nema započetih ni završenih građevinskih objekata bilo koje namjene te da se na središnjem dijelu parcele sporadično nalazi samoniklo bjelogorično drveće;
- da je nesporno da je upravo odabrani ponuditelj SD imao registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pri čemu je njegov gospodarski program, koji je ocijenjen kao kvalitetan i realan, bio od odlučujućeg utjecaja pri odabiru najpovoljnije ponude, a osim toga natječajna komisija jednoglasno je predložila Općinskom vijeću Općine Lovinac upravo odabir SD kao najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju predmetnog poljoprivrednog zemljišta.
9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio i zaključio da nije u nadležnosti suda da utvrđuje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta, već to pitanje ulazi isključivo u nadležnost predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države. Kako tužitelj u konkretnom slučaju zahtjeva poništenje odluke, odnosno utvrđenje da je navedena odluka Općine Lovinac o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta ništetna prvostupanjski sud je zaključio da se ne može poništiti niti utvrditi ništavom konkretna odluka Općine Lovinac, već samo ugovor o prodaji koji je kasnije sklopljen na temelju te odluke. Dakle, odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta samo je pretpostavka za sklapanje ugovora o prodaji koji može biti predmetom pobijanja od strane ponuditelja ako smatra da su povrijeđena njegova prava koja bi mu pripadala temeljem zakona.
10. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II. tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljenog 12. listopada 2006. u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev prvostupanjski sud analizom u postupku provedenih dokaza utvrđuje i zaključuje da Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta sklopljen 12. listopada 2006. između Republike Hrvatske i Općine Lovinca kao prodavatelja i SD kao kupca nije ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jer je suprotno tvrdnji tužitelja postupak za prodaju predmetnog poljoprivrednog zemljišta proveden u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05 i 152/08, dalje: ZPZ). Navedeno stajalište obrazlaže činjenicama da tijekom postupka nije utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. U postupku je utvrđeno da je predmetno poljoprivredno zemljište u vlasništvu države prodano putem javnog natječaja sukladno odredbi članka 23 Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Odluku o raspisivanju javnog natječaja donijelo je za to ovlašteno Općinsko vijeće Općine Lovinac budući da se predmetno zemljište nalazi na području te Općine uz suglasnost nadležnog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 8. kolovoza 2006. Dalje ističe da je predmetnim ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. Republika Hrvatska kao prodavatelj prodala, a SD iz [adresa] kao kupac kupio poljoprivredno zemljište oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz ugovora nesporno proizlazi da je ugovor zaključio općinski načelnik s odabranim ponuditeljem što je u skladu s odredbom članka 25. stavka 2. ZPZ-a. Pri tome prvostupanjski sud ima u vidu da je nesporno da je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci 24. siječnja 2007. izdalo potvrdu broj M-DO 3/07 da je predmetni ugovor usklađen s propisima i nema pravnih zapreka da bude formalno i proveden. Stoga, imajući u vidu gore citirane odredbe ZPZ-a sud smatra da predmetni ugovor nije sklopljen suprotno odredbi članka 322. ZOO-a radi čega nije ništav.
11. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom III. kojim tužitelj zahtjeva da se naloži tuženoj da temeljem provedenog javnog natječaja sklopi kupoprodajni ugovor s tužiteljem u skladu s uvjetima ponude, prvostupanjski sud je uvidom u zajednički informatički sustav ZIS utvrdio da je temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-76/19 od 4. prosinca 2019. na predmetnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisano pravo vlasništva društva Agro Velebit d.o.o. pa je stoga ovako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja neprovediv u zemljišnoj knjizi pa samim tim i neosnovan.
12. Obzirom da su neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odluka 1. tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta od 6. lipnja 2006. i radi utvrđenja da je ništetan ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 12. listopada 2006. kao i zahtjev tužitelja da se 1. tuženoj naloži sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem, posljedično tome nisu osnovani ni tužbeni zahtjevi tužitelja radi naknade štete zbog izgubljene zarade, gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske, te gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i orah, ni tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.
13. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući isto žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u dvojbu.
14. Prije svega ovdje je potrebno istaknuti da tužitelj sasvim pogrešno smatra da ukidna odluka drugostupanjskog suda pretpostavlja prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja u ponovljenom postupku.
15. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je omogućio tužitelju da iznosi sve činjenice i za iste predloži svoje dokaze, tako da se u tijeku postupka isti nije nalazio u lošijem položaju u odnosu na tužene kao suprotne stranke. U odnosu na prigovor tužitelja koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje, a imajući u vidu aspekt jednakosti oružja potrebno je istaknuti da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve ostale zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužene pri čemu tužitelj konkretno niti ne navodi na koji način mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, posebno imajući u vidu činjenicu da su činjenični i pravni razlozi za prvostupanjsku odluku kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev u obrazloženju presude navedeni vrlo detaljno. Svi prigovori kako tužitelja, tako i tuženih otklonjeni su sa jasnim i adekvatnim razlozima.
16. Što se tiče prigovora tužitelja u pogledu dugotrajnosti ovog postupka, ovdje je potrebno istaknuti da je sam tužitelj znatno pridonio tome prije svega iz razloga što nije pravodobno postavio jasan i precizan tužbeni zahtjev, odnosno zahtjeve, koje je tijekom postupka u više navrata preinačavao, a da prije toga nije dokazao, odnosno nije učinio vjerojatnim nužne elemente odštetne odgovornosti.
17. Ovdje je također potrebno istaknuti da je tužitelj ustrajao na provođenju vještačenja najprije zbog izgubljene zarade, zbog gubitka poticaja za podignuti nasad oraha i lijeske, zbog gubitka godišnje potpore radi održavanja nasada lijeske i oraha, procijene tržišne vrijednosti nekretnine, a potom i tržišne vrijednosti nekretnine uključujući vrijednost nasada oraha i lješnjaka, a što znači da je bez valjane osnove povećavao vrijednost spora sa prvotnih 53.080,00 eura, na 475,711,25 eura, a što je sve doprinijelo dugotrajnosti predmetnog postupka.
18. Pored toga, ovdje je također potrebno istaknuti i to da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku raspravljao unutar okvira koje je odredio sam tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevima, s time da je u ponovljenom postupku otklonio sve povrede na koje mu je ukazano u ukudnom rješenju drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1485/2021 od 10. rujna 2013.
19. Nije sporno da je tužitelj pod točkom I. tužbenog zahtjeva zahtijevao da sud poništi, odnosno podredno utvrdi ništetnom odluku 1. tužene, a o kojem zahtjevu je prvostupanjski sud pravilno odlučio da se ne može utvrđivati ništavom odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz razloga što u sudsku nadležnost ne ulazi pitanje tko ispunjava uvjete iz natječaja za kupnju poljoprivrednog zemljišta, već to pitanje ulazi u isključivu nadležnost općinskog vijeća na čijem se području nalazi konkretno zemljište, a koje obavlja sve poslove vezano za prodaju zemljišta, pa tako i natječajni postupak i donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. Takvo stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-413/2009 od 29. prosinca 2010.
20. Naime, javni natječaj za kupnju poljoprivrednog zemljišta predstavlja samo poziva za ponudi, dok prijava na natječaj predstavlja ponudu potencijalnog kupca, koju razmatra i ocjenjuje isključivo općinsko vijeće u čijoj je to nadležnosti. Dakle, neosnovano tužitelj smatra da utvrđivanje uvjeta tko ispunjava uvjete natječaja ulazi u okvire sudske nadležnosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj i takav zahtjev odbio kao neosnovan.
21. Nije osnovan ni tužbeni zahtjev pod točkom II. kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji sklopljenom 12. listopada 2006. između II. tužene Republike Hrvatske kao prodavateljice i SD kao kupca, a ovo iz razloga jer javni natječaj koji je rezultirao odlukom čije se poništenje traži, nije poništen u za to predviđenom postupku i proceduri, već je na osnovu tog natječaja sa kupcem SD sklopljen valjani kupoprodajni ugovor u odnosu na koji je pribavljena i potvrda Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj M-DO-3/07 kojom je potvrđeno da je isti u skladu s propisima te nema zapreka da isti bude i formalno proveden. Dakle, nije ostvaren niti jedan od zakonom propisanih razloga zbog kojih bi navedeni ugovor bio ništetan, a što znači da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao uzroke ništetnosti sukladno ZOO-u u konkretnom ugovornom odnosu, budući da prema svim provedenim dokazima i dokumentaciji u spisu razvidno da natječaj nije poništen i da je prihvaćena najpovoljnija ponuda tako da je sklopljen kupoprodajni Ugovor s SD koji je za predmetnu nekretninu u cijelosti isplatio prodajnu cijenu.
22. Također nije osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom III. iz razloga budući niti jednim zakonom ili drugim propisnom, pa tako niti ZPZ-om nije predviđeno ovlaštenje suda da naloži sklapanje ugovora o kupnji poljoprivrednog zemljišta, a što je razvidno i iz pravnog shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev- 1192/2006 od 11. srpnja 2006., iz kojeg proizlazi da je tužiteljev pravni pristup u tom smjeru sasvim pogrešan, a time i tužbeni zahtjev neosnovan. Pored toga u zemljišnim knjigama, kao što je već naprijed navedeno, uknjiženo je trgovačko društvo Agro Velebit d.o.o. posljedično čemu je navedeni tužbeni zahtjev neprovediv u zemljišnoj knjizi pa i samim time neosnovan kako je to naveo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
23. Isto tako, nisu osnovani ni tužbeni zahtjevi pod točkama IV. i V. budući tužitelj nije dokazao osnovanost prethodno istaknutih zahtjeva s time da se ovdje ističe da tužitelj u predmetnom postupku nije učinio vjerojatnim niti nužne elemente odštetne odgovornosti, a u pravcu da bi se bavio proizvodnjom lješnjaka, oraha i janjadi, nije sudu ponudio niti jedan pravnorelevantni dokaz. Naime, izmakla korist predstavlja dobit koja se osnovano mogla očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a koju dobit tužitelj sasvim sigurno nije mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, u situaciji kada tu istu korist realno nije niti mogao ostvariti budući iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije imao registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, pa prema tome nije imao niti pretpostavke i kapacitete za bavljenje proizvodnjom za koju tvrdi da bi je obavljao. 24. Prema svemu navedenom tužitelj nije dokazao osnovanost svojih tužbenih zahtjeva, a iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je sve tužbene zahtjeve tužitelja odbio kao neosnovane.
25. Stoga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu tužitelja i dopunu žalbe odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u odbijenom dijelu, kao u izreci ove presude.
26. Međutim, po mišljenju ovog suda opravdano tužitelj osporava odluku o parničnom trošku.
27. Naime, prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka.
28. Prema odredbi članka 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (stavak 1.) a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (stavak 2.).
29. Prema članku 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst 8/99, ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
30. Načelo iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci samo po sebi ne može se smatrati protivnim članku 1. Protokola 1, uz Konvenciju, pa bi i država, kao i općina, u konkretnom slučaju, čiji proračuni nisu neograničeni trebale uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženih za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženima u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je prema ocjeni ovog suda miješanje države, kao i općine u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
31. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države, a što se odnosi i na općinu, kao jedinicu lokalne samouprave, neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
32. U odnosu na visinu troškova koje je prvostupanjski sud naložio isplatiti 1. tuženoj Općini Lovinac u iznosu od 25.000,00 eura i 2. tuženoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 29.885,00 eura, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u suprotnosti sa pravima koja se štite Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. Naime, ukoliko bi se tužitelja u konkretnom slučaju obvezalo na plaćanje tuženicima prouzročenog parničnog troška to bi za istoga, sasvim izvjesno predstavljalo prekomjeran individualni teret i zadiranje u njegova konvencijska prava, odnosno to bi sadržajno predstavljalo očitu povredu prava na pošteno suđenje (pravo na pristup sudu), prema članku 6. Konvencije, odnosno prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Navedeno je i u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava (tako i u predmetima Čolić protiv Hrvatske broj zahtjeva 28963/10, Perša protiv Hrvatske broj zahtjeva 50014/15, te Bursać i dr. protiv Hrvatske broj zahtjeva 78836/16).
34. Kako prvostupanjski sud tijekom postupka nije utvrdio imovinsko stanje tužitelja, a niti o tome postoje podaci u spisu (slijedom čega ovaj sud nije bio u mogućnosti intervenirati u odluku o parničnom trošku), a također prvostupanjski sud nije imao u vidu niti naprijed citiranu Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prethodno navedenu sudsku praksu, valjalo je u ovom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu spis vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
35. U ponovnom postupku nakon što provjeri imovinsko stanje tužitelja sud će o parničnom trošku, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti pravilnu i zakonitu odluku imajući u vidu ne samo odredbe ZPP-a, već članak 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava.
36 1. tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 13. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
