Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-717/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GHK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-395/2019- 35 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-395/2019-35 od 25. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 238-50-4138028 od 25. svibnja 2007., javnobilježničko potvrđenog od strane JB Ljubice Papac iz [adresa] pod brojem OV-4430/07 dana 25.5.2007., sklopljenog između tužiteljice GHK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, kao kreditora, kao i u dijelu u kojem je za otplatu kredita ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF – švicarski franak (dijelovi ili u cijelosti odredbe iz čl. 2. i 7. predmetnog ugovora).

II. Nalaže se tuženiku - Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici GHK (ranije G) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 4.507,63 EUR, četiritisućepetstosedameura šezdesettricenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dospjeli preplaćeni iznos do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1.1.2023. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:

- iznos od 8,81 EUR (ranije 66,40 kn) od 30. studenog 2007.

- iznos od 5,10 EUR (ranije 38,40 kn) od 31. prosinca 2007.

- iznos od 11,21 EUR (ranije 84,49 kn) od 31. siječnja 2008.

- iznos od 10,14 EUR (ranije 76,40 kn) od 29. veljače 2008.

- iznos od 11,11 EUR (ranije 83,74 kn) od 31. ožujka 2008.

- iznos od 10,54 EUR (ranije 79,40 kn) od 30. travnja 2008.

- iznos od 11,20 EUR (ranije 84,40 kn) od 31. svibnja 2008.

- iznos od 12,00 EUR (ranije 90,40 kn) od 30. lipnja 2008.

- iznos od 9,87 EUR (ranije 74,40 kn) od 31. srpnja 2008.

- iznos od 10,01 EUR (ranije 75,40 kn) od 31. kolovoza 2008.

- iznos od 10,54 EUR (ranije 79,40 kn) od 30. rujna 2008.

- iznos od 25,37 EUR (ranije 191,14 kn) od 31. listopada 2008.

- iznos od 15,86 EUR (ranije 118,47 kn) od 30. studenog 2008.

- iznos od 16,48 EUR (ranije 124,19 kn) od 31. prosinca 2008.

- iznos od 24,97 EUR (ranije 188,14 kn) od 31. siječnja 2009.

- iznos od 24,71 EUR (ranije 186,14 kn) od 02. ožujka 2009.

- iznos od 26,56 EUR (ranije 200,14 kn) od 31. ožujak 2009.

- iznos od 27,23 EUR (ranije 205,14 kn) od 30. travanj 2009.

- iznos od 25,34 EUR (ranije 190,89 kn) od 1. lipnja 2009.

- iznos od 24,79 EUR (ranije 186,76 kn) od 30. lipnja 2009.

- iznos od 24,55 EUR (ranije 184,98 kn) od 31. srpnja 2009.

- iznos od 24,37 EUR (ranije 183,65 kn) od 31. kolovoza 2009.

- iznos od 23,95 EUR (ranije 180,44 kn) od 03. listopada 2009.

- iznos od 23,53 EUR (ranije 177,25 kn) od 31. listopada 2009.

- iznos od 24,71 EUR (ranije 186,14 kn) od 30. studenog 2009.

- iznos od 26,43 EUR (ranije 199,14 kn) od 31. prosinca 2009.

- iznos od 30,94 EUR (ranije 233,14 kn) od 01. veljače 2010.

- iznos od 30,15 EUR (ranije 227,14 kn) od 01. ožujka 2010.

- iznos od 35,19 EUR (ranije 265,14 kn) od 31. ožujka 2010.

- iznos od 34,13 EUR (ranije 257,14 kn) od 03. svibnja 2010.

- iznos od 36,38 EUR (ranije 274,14 kn) od 31. svibnja 2010.

- iznos od 43,55 EUR (ranije 328,14 kn) od 30. lipnja 2010.

- iznos od 45,94 EUR (ranije 346,14 kn) od 31. srpnja 2010.

- iznos od 59,48 EUR (ranije 448,14 kn) od 31. kolovoza 2010.

- iznos od 56,96 EUR (ranije 429,14 kn) od 30. rujna 2010.

- iznos od 51,65 EUR (ranije 389,14 kn) od 31. listopada 2010.

- iznos od 59,35 EUR (ranije 447,14 kn) od 30. studenog 2010.

- iznos od 75,41 EUR (ranije 568,14 kn) od 31. prosinca 2010.

- iznos od 73,28 EUR (ranije 552,14 kn) od 31. siječnja 2011.

- iznos od 65,32 EUR (ranije 492,14 kn) od 28. veljače 2011.

- iznos od 69,96 EUR (ranije 527,14 kn) od 31. ožujka 2011.

- iznos od 65,19 EUR (ranije 491,14 kn) od 30. travnja 2011.

- iznos od 83,10 EUR (ranije 626,14 kn) od 09. lipnja 2011.

- iznos od 87,48 EUR (ranije 659,14 kn od 07. srpnja 2011.

- iznos od 106,20 EUR (ranije 800,14 kn) od 31. srpnja 2011.

- iznos od 96,24 EUR (ranije 725,14 kn) od 01. rujna 2011.

- iznos od 85,09 EUR (ranije 641,14 kn) od 07. listopada 2011.

- iznos od 82,84 EUR (ranije 624,14 kn) od 03. studenog 2011.

- iznos od 79,78 EUR (ranije 601,14 kn) od 06. prosinca 2011.

- iznos od 85,49 EUR (ranije 644,14 kn) od 05. siječnja 2012.

- iznos od 89,17 EUR (ranije 671,84 kn) od 07. veljače 2012.

- iznos od 90,14 EUR (ranije 679,14 kn) od 05. ožujka 2012.

- iznos od 86,95 EUR (ranije 655,14 kn) od 06. travnja 2012.

- iznos od 88,96 EUR (ranije 670,27 kn) od 04. svibnja 2012.

- iznos od 90,14 EUR (ranije 679,14 kn) od 06. lipnja 2012.

- iznos od 88,15 EUR (ranije 664,14 kn) od 07. srpnja 2012.

- iznos od 88,81 EUR (ranije 669,14 kn) od 07. kolovoza 2012.

- iznos od 87,22 EUR (ranije 657,14 kn) od 07. rujna 2012.

- iznos od 83,90 EUR (ranije 632,14 kn) od 04. listopada 2012.

- iznos od 86,86 EUR (ranije 654,42 kn) od 02. studenog 2012.

- iznos od 88,16 EUR (ranije 664,22 kn) od 03. prosinca 2012.

- iznos od 87,63 EUR (ranije 660,28 kn) od 03. siječnja 2013.

- iznos od 82,40 EUR (ranije 620,85 kn) od 05. veljače 2013.

- iznos od 84,89 EUR (ranije 639,64 kn) od 04. ožujka 2013.

- iznos od 86,89 EUR (ranije 654,67 kn) od 02. travnja 2013.

- iznos od 85,24 EUR (ranije 642,22 kn) od 02. svibnja 2013.

- iznos od 80,42 EUR (ranije 605,95 kn) od 03. lipnja 2013.

- iznos od 78,25 EUR (ranije 589,59 kn) od 05. srpnja 2013.

- iznos od 79,86 EUR (ranije 601,72 kn) od 02. kolovoza 2013.

- iznos od 82,32 EUR (ranije 620,21 kn) od 04. rujna 2013.

- iznos od 85,79 EUR (ranije 646,42 kn) od 02. listopada 2013.

- iznos od 85,79 EUR (ranije 646,42 kn) od 04. studenog 2013.

- iznos od 86,50 EUR (ranije 651,77 kn) od 09. prosinca 2013.

- iznos od 83,62 EUR (ranije 630,03 kn) od 08. siječnja 2014.

- iznos od 88,03 EUR (ranije 663,29 kn) od 05. veljače 2014.

- iznos od 88,03 EUR (ranije 663,29 kn) od 05. ožujka 2014.

- iznos od 89,02 EUR (ranije 670,73 kn) od 02. travnja 2014.

- iznos od 86,92 EUR (ranije 654,93 kn) od 02. svibnja 2014.

- iznos od 89,13 EUR (ranije 671,57 kn) od 06. lipnja 2014.

sve to u roku od 15 dana."

III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 712,46 EUR/ 5. 220,09 kn (sedamstodvanaesteura i četerdesetšestcenti), kao neosnovan sa zakonskom zateznom kamatom iz točke I. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.569,30 EUR (tisućupetstošezdesetdeveteura i tridesetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropskom središnja banak primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1.kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 %-tna poena, tekućim od dana presuđenja tj od 25. rujna 2024. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

2. Presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i odredi ponovno provođenje glavne rasprave. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., te čl. 338. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja zanemaruje dokaze koje je tuženik predložio. U skladu sa odredbom čl. 220. st. 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi kako je izveden dokaz uvidom u isprave koje je predložio razgledati tuženik, te je tijekom postupka saslušana tužiteljica. Od dokaznog prijedloga da se sasluša njegov zaposlenik, tuženik je odustao na ročištu 23. ožujka 2023. Nadalje, ispunjenje zahtjeva transparentnosti iz članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. dalje: ZZP/2003) je na trgovcu, odnosno tuženiku. Stoga je uz pravilnu primjenu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika. Naposljetku, u odnosu na neosnovanost prigovora o povredi načela jednakosti oružja odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika Ustavni je sud dao svoju ocjenu u nizu svojih odluka.

9. Presuda suda prvog stupnja nije arbitrarna, kako to tvrdi tuženik, jer sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, tako da nema arbitrarnosti niti u postupovnom niti u materijalno-pravnom smislu. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl.

8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao određene svoje navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava. Nadalje, presuda suda prvog stupnja sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

10. Također nije osnovan niti žalbeni navod kako postoje nedoumice o tome koji dio ugovora o kreditu ostaje na snazi kao valjan. Prvostupanjski sud jasno u točki I. izreke utvrđuje kako su ništetne pojedine odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, kao i u dijelu u kojem je za otplatu kredita ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF u dijelu ili cijelosti i to u točkama 2. i 7. predmetnog ugovora. Analizirajući navedeno jasno je kako se točno navodi u kojim točkama i u kojem dijelu se utvrđuje da je predmetni ugovor ništetan i to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz valutu CHF tako da isti ne stvara nedoumice.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 238-50-4138028 zaključenog 25. svibnja 2007. između nje kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno dijela čl. 2. i 7. istog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 5.220,09 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa.

12. Odlučujući o ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi sud prvog stupnja ocjenjuje da su u cijelosti ispunjeni uvjeti da se takve odredbe ugovora utvrde ništetnim, a nakon što je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da su stranke 25. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 238-50-4138028 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 23.667,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- da je saslušanjem tužiteljice kao stranke na okolnost pregovaranja o spornim ugovornim odredbama utvrđeno da predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, te da prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica nije dobila potrebne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizičnosti ugovaranja kredita uz valutu CHF;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je sa tužiteljicom pregovarao o spornim ugovornim odredbama;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, na čiji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi iznosi ukupno 5.220,09 EUR (po osnovi promjene kamatne stope 966,15 EUR-a, po osnovi promjene tečaja CHF 4.253,94 EUR-a)

- da je tužiteljica umanjila svoje potraživanje za mjesece kojima je eventualno početno utužila veći iznos nego li ga utvrđuje vještak, te je sada potraživala iznos od 4.507,63 EUR-a, s time da se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, te je konačno prvostupanjski sud usvojio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.507,63 EUR-a, a odbio je tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 712,46 EUR-a.

13. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 25. svibnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

14. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj

se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u govorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. .

16. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

16.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

16.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

17. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

18. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika za kojega je najprije tvrdio da je pregovarao s tužiteljem.

19. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno čl. 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

20. Na žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je navesti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

21. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule.

22. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita, kao i uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu.

20.1. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu primjene valutne klauzule i o načinu promjene kamatne stope, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao i početno ugovorena kamatna stopa jedini su mogući parametar na temelju kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetnih ugovornih odredbi značila bi ujedno i njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 87. ZZP/03.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.507,63 EUR na ime pretplate na temelju ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule i to sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude sve u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.

22. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

23. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.), odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope, pa do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

23.1. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja na sve radnje poduzete u postupku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine „ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 10/715., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu Tarifa/22) i vrijednost boda od 1,99 EUR / 15,00 kuna.

24.1. Uzimajući u obzir vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kada je tužitelj i ispostavio troškovnik za sve poduzete radnje (11. lipnja 2024.) kao i vrijeme donošenja odluke o tako postavljenom zahtjevu za naknadom troškova (25. rujna 2024.), na snazi je bila Tarifa/22 od 5. studenog 2022. čijom odredbom i to Tbr. 50. je vrijednost boda iznosila 1,99 EUR.

24.2. Prema Tbr. 48. toč. 3. Tarife/22 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za sve poduzete radnje primijenio Tarifu/22 i naknadu troškova dosudio prema vrijednosti boda od 1,99 EUR, dakle i za one radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednost boda od 5. studenog 2022. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024.).

26. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik sa žalbom nije uspio.

U Vukovaru, 13. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Marin