REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-613/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničko društvo ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 229,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. studenoga 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi, koja se određuje do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 432,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. listopada 2023. nastala šteta na vozilu, marke NISSAN NAVARA TEKNA, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika-osiguranika GI. Ističe da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici kasko osiguranja oštećenika, koju je oštećenik ugovorio kod tuženika, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio 6. studenoga 2023. te da su djelatnici tuženika procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 231803202284/1. Ukazuje da visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenika, što sam tuženik navodi u izvidu štete. Navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio štetu. Pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Oštećenik, kao potrošač, ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će popraviti svoje vozilu i ne treba odabrati za popravak vozila servis koji je ugovorni partner tuženika. Takav stav zauzela je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Stoga je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke i za popravak vozila ispostavio račun br. 149/V01/1 u ukupnom iznosu od 463,93 EUR, unutar kojeg iznosa je uključen PDV. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku, putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio, odnosno likvidirao račun na iznos od 234,16 EUR. Razliku od 229,77 EUR tuženik nije platio jer osporava da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje. Pojašnjava da je razlika u cijeni rada predmet ovog spora. Ukazuje da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi da osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, što je suprotno Zakonu o zaštitu tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama. Nadalje, ukazuje da tuženik sam u svom izvidu štete stavlja cijenu sata rada od 16,00 EUR, plus PDV-e za limarske i lakirerske radove, a istovremeno je za rad tužitelja likvidirao iznos od 41,44 EUR, plus PDV-e u ovoj šteti. Time, navodi tužitelj, tuženik priznaje cijene sata rada proizvoljno. Ističe da je službena cijena sata rada radionice tužitelja 41,44 EUR plus PDV. Poziva se na čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje na primjenu pravnog stava iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3749/2012 te presude ovoga suda posl. br. P-156/2022 od 24. siječnja 2023. Poziva se na stav Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske klasa: 034-08/18-01-093 od 20. ožujka 2020. Zbog navedenog, predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 229,77 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti jer e u ovom predmetu radi o naknadi štete. Osporava u cijelosti tužbu. Ističe da je oštećenik podnio odšteti zahtjev 3. studenoga 2023. (petak), da je tuženik 6. studenoga 2023. (ponedjeljak) dostavio uputu o radionici za popravak vozila u kojoj je naveo da e popravak vozila može izvršiti u dvije radionice EURO DAUS d.d. ili SERVISNA RADIONICA DRAŽEN RADIĆ. Ujedno je u uputi naveo posljedice nepridržavanja navedene upute. Ukazuje da je tužitelj račun izdao 24. studenoga 2023., zbog čega je jasno da je osiguranik savjesno i namjerno postupio suprotno uputi osiguravatelja jer je od izdavanja upute pa do popravka prošlo skoro 20 dana. Poziva se na čl. E.I. (2) kasko uvjeta kojim je propisano da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Stoga je tuženik, sukladno uvjetima, bio ovlašten odrediti mjesto popravka, što je i učinio. Osporava da nije platio u cijelosti račun popravka. Osporava da utuženi iznos predstavlja razliku između nesporno isplaćenog iznosa od 234,16 EUR i iznosa po računu od 463,93 EUR. Ukazuje da tužitelj nije dostavio karticu dugovanja, niti predložio uvid u poslovne knjige. Ističe da tužitelj pogrešno navodi da tuženik ne može odrediti mjesto popravka. Objašnjava da je pravo oštećenika da popravi vozilo gdje želi ali da nije obveza tuženika da navedeno i nadoknadi. Nadalje, ističe da je cijena tužitelja previsoka i prenapuhana. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj se u podnesku od 21. svibnja 2024. navodi da tuženik, sukladno uputi o radionici za popravak vozila, izjavljuje da će priznati oštećeniku troškove popravka koji nastanu u drugoj radionici, u visini kalkulacije troškova popravka unaprijed navedenim radionicama, s kojim radionicama tuženik zasigurno ima sklopljene ugovore o poslovnoj suradnji. Stoga su odredbe uvjeta tuženika nepoštene jer tuženik tako priznaje visinu štete u iznosu one radionice s kojom ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, pa tako i postupanjem određuje cijenu sata rada drugog poslovnog subjekta s kojim nema sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, a kod kojega je oštećenik odlučio popraviti svoje vozilo te koji ima svoju službenu cijenu sata rada. Poziva se na čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Navodi da sama činjenica što tuženik, kao osiguravatelj štetnika, ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja, kao ovlaštenog servisera je neodlučna u ovom predmetu. Poziva se na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visine satnice popravka, odnosno nije imao/nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima. Navodi da je iz računa i dokaza o plaćanju, koje dostavlja u prilogu navedenog podneska, razvidno da u istovrsnim slučajevima druga osiguranja priznaju i isplaćuju cijenu sata rada u iznosu od 42,11 EUR / 317,25 EUR, uvećano za PDV.

4. Tijekom postupka sud je pročitao e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 27. i 28. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 29. – 32. spisa), račun tužitelja br. 149/V01/1 od 24. studenoga 2023. (list 59. spisa), e-mail korespondencije između tuženika i oštećenika GI (listovi 62. i 63. spisa), suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila od 11. studenoga 2023. (list 64., 90. i 91. spisa), izvid štete br. 231803202284/1 od 6. studenoga 2023. (list 65. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između GI i tužitelja s notifikacijom (listovi 66. - 68. spisa), e-mail korespondencija (listovi 69. – 72. spisa), razgledao fotografije oštećenog automobila (listovi 83. i 84. spisa), pročitao prijavu i zahtjev za naknadu štete (listovi 85. spisa), e-mail korespondenciju između tuženika i oštećenika te dopis naziva suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila dostavlja i tuženik uz odgovor na tužbu (listovi 87. – 89. spisa), e-mail od 13.ožujka 2024. (listovi 92. i 93. spisa), ponudu/preračun GT Automobili d.o.o. Zagreb br. 29/2024 (list 94. spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2021. (listovi 95. - 132 spisa), račun Termolakirna Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o plaćanju navedenog računa (listovi 136. – 139. spisa), račun Termolarkirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 140. – 142. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. te dokaza o uplati navedenih računa (listovi 143. – 145. spisa), račun Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (listovi 146. – 148. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. te dokaza o uplati navedenog računa (listovi 149. – 151. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. (listovi 152. i 153. spisa), račun Blažun br. 40/VP1/1 od 7. ožujka 2024. i dopisa tuženika (listovi 153. i 155. spisa), račun UI br. 170/1/1 (list 156. spisa), račun O br. 13/VP1/1 od 2. veljače 2023. i dopisa Allianz Hrvatska d.d. (listovi 157. i 158. spisa), račun Autoflex br. 124/1/1 i dokaz o njegovom plaćanju (list 159. – 162. spisa), saslušao svjedoke MI (list 170. i 171. spisa), OIA (list 172. spisa), PI (list 173. spisa), GI (listovi 176. – 178. spisa) te saslušao tužitelja (listovi 174. – i 174. spisa).

5. Sud je također pročitao i sudsku presudu i to presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 8. - 11. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 12. – 16. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-156/2022 od 24. siječnja 2023. (listovi 17. – 26. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 33. – 37. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 38. – 43. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 44. – 49. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (listovi 50. – 57. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 28. studenoga 2024. (list 179. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tako je sud odbio i dokazni prijedlog provođenja prometnog vještačenja, stavljen i po tužitelju i po tuženiku, jer između stranaka nije sporna dinamika nastanka prometne nezgode, uzročno-posljedična veza te posebice broj radnih sati za potrebne limarske i lakirerske radove, već samo cijena radnog sata za navedene radove. Pritom je sud postupao u okviru načela ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) jer se postupak u ovoj pravnoj stvari vodi radi isplate iznosa od 229,77 EUR, dok bi samo prometno vještačenje iznosilo duplo više od utužene glavnice. Također, a s obzirom na to da je sutkinja stava da je osiguranik tuženika u konkretnom predmetu imao pravo izabrati na kojem mjestu i kod koga će popraviti svoje vozilo, to nije bilo mjesta provoditi prometno vještačenje na okolnost utvrđenja da se vozilo osiguranika tuženika moglo popraviti i po manjoj, odnosno nižoj cijeni sata rada za limarske i lakirerske radove, što će sve još naknadno biti dodatno obrazloženo. 7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 229,77 EUR, koji iznos predstavlja razliku između neplaćenog iznosa naknade štete do punog iznosa nastale štete, a koji se odnosi na cijenu radnog sata za obavljene limarske i lakirerske radove, koje je obavio tužitelj, popravljajući vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. listopada 2023., a po polici kasko osiguranja koju je oštećenik imao sklopljenu za predmetno vozilo s tuženikom.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je oštećenik – osiguranik GI na tužitelja prenio utuženi iznos potraživanja, odnosno da je s tužiteljem sklopio ugovor o ustupanju tražbine od 17. veljače 2024. Između stranaka nije sporno da je oštećenik GI vlasnik vozila marke NISSAN NAVARA TEKNA, reg. oznaka [registarska oznaka], a za koje vozilo je sa tuženikom imao sklopljen ugovor o kasko osiguranju. Između stranaka nije sporan nastanak štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 25. listopada 2023. Između stranaka nije sporna dinamika nastanka prometne nezgode, kao i činjenica da je tuženik isplatio svom osiguraniku iznos od 234,16 EUR po izdanom računu za popravak vozila u iznosu od 463,93 EUR, a koji iznos predstavlja dio iznosa računa izdanog za popravak vozila u predmetnoj prometnoj nezgodi. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u predmetnoj prometnoj nezgodi vrati u prvobitno stanje (ukupno 6,3 radnih sati).

10. Međutim, između stranaka je sporno imali li pravo oštećenik - osiguranik slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi, odnosno ima li tužitelj pravo na višu cijenu rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo.

11. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 27. i 28. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

12. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 29. – 32. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

13. Iz računa tužitelja br. 149/V01/1 od 24. studenoga 2023. (list 59. spisa), vidljivo je da je tužitelj obračunao za limarske radove količinu od 2,5 sati, a za lakirerske radove količinu od 3,8 sati, za svaki sat cijena od po 41,44 EUR, uvećano za PDV. Uz limarske i lakirerske radove obračunat je i potrošni materijal lakirera u iznosu od 110,07 EUR, uvećano za PDV. Stoga je navedeni račun tužitelja izdan na ukupan iznos od 463,93 EUR, odnosno na iznos od 371,14 EUR uvećano za PDV. Zaključno, u njemu su limarski i lakirerski radovi navedeni u broju sati od 6,3 sata ukupno (2,5 + 3,8 = 6,3).

14. Iz izvida štete br. 231803202284/1 od 6. studenoga 2023. (list 65. spisa) vidljivo je da je već na sam dan izvida štete tuženik evidentirao potreban broj sati za limarske radove u količini od 2,50 i potreban broj sati za lakirerske radove u količini od 3,80 sati (jednak broj limarskih i lakirerskih sati naveden je i u računu tužitelja od 24. studenoga 2023. – list 59. spisa te između stranaka nije uopće sporan broj potrebnih limarskih i lakirerskih radova). Nadalje, u zapisniku o izvidu štete stoji naznaka satnice za limarske radove u iznosu od 16,00 EUR i za lakirerske radove u iznosu od 16,00 EUR. 15. Iz e-mail korespondencije između tuženika i oštećenika GI (listovi 62. i 63. spisa) vidljivo je da tuženik oštećeniku GI dostavlja upute o radionici za popravak vozila, odnosno obavijest i izvid štete.

16. Uvidom u suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila od 11. studenoga 2023. (list 64. spisa) vidljivo je da tuženik obavještava osiguranika da postoji obveza tuženika na isplatu po odštetnom zahtjevu, da mu je 6. studenoga 2023. uputio upute o radionici za popravak vozila. Da ga obavještava da će naknadu iz osiguranja uputiti radionici koja je izvršila popravak vozila nakon primitka računa o popravku te da upućuje osiguranika da će priznati troškove popravka, koji nastanu popravkom u drugoj radionici, u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama na koje je tuženik uputio osiguranika. Ujedno, navedeni dopis tuženik sam označava kao ponudu, ali riječ ponudu stavlja pod navodnike, te upućuje na daljnje postupanje osiguranika u slučaju da osiguranik nije suglasan s navedenim dopisom.

17. Jednake isprave, e-mail korespondenciju između tuženika i oštećenika te dopis naziva suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila dostavlja i tuženik uz odgovor na tužbu (listovi 87. – 89. spisa).

18. Iz uputa o radionici za popravak vozila od 6. studenoga 2023. (listovi 90. i 91. spisa) proizlazi da tuženik obavještava svog osiguranika da je sačinjen izvid te upućuje na odredbu E1 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila zbog čega mu predlaže popravak vozila u dvije autoradionice; EURO DAUS d.d. ili AI. Također, navedenim dopisom tuženik upućuje osiguranika za slučaj da ne poštuje navedenu uputu, da primi na znanje da će se priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u naprijed navedenim radionicama. Predmetni dopis tuženik sam naznačuje da uputa, međutim, sam tuženik uputu stavlja pod navodnike, te naznačuje daljnje postupanje osiguranika u slučaju da osiguranik nije zadovoljan s predloženim dopisom.

19. Također, tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja i ponudu/predračun br. 29/2024, sačinjenu po GT AUTOMOBILI d.o.o., od 7. ožujka 2024., u kojem su navedeni limarski radovi po cijeni od 40,00 EUR i lakirerski radovi po cijeni od 40,00 EUR (list 94. spisa). Kao što je već obrazloženo, u utuženom računu tužitelja naznačeni su limarski i lakirerski radovi po cijeni od 41,44 EUR, dok u računu, koji dostavlja tuženik, a kojim želi pobiti navode tužitelja, odnosno dokazati da je cijena radova za limarske i lakirerske radove, iskazana po tužitelju, stavljena previsoko i prenapuhano, su limarski i lakirerski radovi su navedeni po cijeni od 40,00 EUR. Dakle, razlika između cijene limarskih i lakirerskih radova u utuženom računu tužitelja i računu kojeg tuženik dostavlja kao primjer iznosi svega 1,44 EUR. Stoga se postavlja logično i životno pitanje što uopće tuženik želi postići dostavom ovakvog računa. Pritom je utuženi račun izdan 24. studenoga 2024. dok je ponuda/predračun, dostavljen po tuženiku, sačinjen 7. ožujka 2024. Životno je da se stanje na tržištu, posebice u današnje vrijeme, mijenja iz dana u dan, pa tako i u odnosu proteka 3-4 mjeseca ne mora se raditi o istom stanju na tržištu. Međutim, stav je ove sutkinje da upravo dostavom primjera računa od strane tuženika, koji prilaži spisu na listu 94. spisa, tuženik sam dokazuje navode tužitelja da je pravilna, zakonita te sukladna tržišnim uvjetima cijena sata rada za limarske i lakirerske radove iskazana po tužitelju u iznosu od 41,44 EUR (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Ujedno, valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, ne dostavlja ponude, odnosno predračune za cijenu sata rada limarskih i lakirerskih radova koju iskazuju autoradionice koje je tuženik ponudio svom osiguraniku za popravak vozila.

20. Nadalje, tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2021. (listovi 95. - 132 spisa, dalje u tekstu: Uvjeti). Uvidom u navedene Uvjete, posebice u čl. E.I. (2) proizlazi da je navedenim Uvjetima između stranaka ugovoreno da naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s tim Uvjetima podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

21. Iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o plaćanju navedenog računa (listovi 136. – 139. spisa) proizlazi da je Termolakirnica Zagi d.o.o. izdala račun u kojem je kao cijenu sata rada za limarske radove i za usluge naznačila iznos od 42,11 EUR / 317,25 kn, dok je Allianz Hrvatska d.d. navedeni ukupan iznos računa podmirio, iz računa Termolarkirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 140. – 142. spisa) vidljivo je da je Uniqa d.d. platila potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga limarskog rada u iznosu od 42,11 EUR / 317,25 kn za jedan sat rada. Nadalje, iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. te dokaza o uplati navedenih računa (listovi 143. – 145. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. platio potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojem je iskazan rad usluge po satu od 42,11 EUR / 317,25 kn. Ujedno iz računa Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (listovi 146. – 148. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 42,11 EUR / 317,25 kn. Jednak iznos cijene usluge po satu naveden je i u računu Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. te dokaza o uplati navedenog računa (listovi 149. – 151. spisa) te u računu Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. (listovi 152. i 153. spisa). Iz računa Blažun br. 40/VP1/1 od 7. ožujka 2024. i dopisa tuženika (listovi 153. i 155. spisa) vidljivo je da je sam tuženik, prihvaćajući prigovor, platio, pa time i priznao cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od po 42,00 EUR. Nadalje, uvidom u račun UI br. 170/1/1 vidljivo je da navedena radionica naznačuje radove po cijeni od 34,30 EUR, odnosno 34,29 EUR (list 156. spisa). Iz računa Blažun br. 13/VP1/1 od 2. veljače 2023. i dopisa Allianz Hrvatska d.d. (listovi 157. i 158. spisa) vidljivo je da navedena radionica naznačuje cijenu sata rada za limarske radove od 29,86 EUR a za lakirerske radove jednak iznos, sve uvećano za PDV. Uvidom u račun Autoflex br. 124/1/1 (list 159. – 162. spisa), kao i dokaza o njegovom plaćanju vidljivo je da je u navedenom računu evidentirana i plaćena cijena sata limara i lakirera u iznosu od 26,54 EUR i to od Allianz Hrvatska d.d.

22. Dakle, priloženim računima tužitelj je dokazao da osiguravajuća društva priznaju različite cijene lakirerskih i limarskih radova u različitim slučajevima te da su time tržišne cijene lakirerskih i limarskih radova različite u različitim slučajevima. Dapače, tužitelj je navedenim ispravama dokazao da je sam tuženik priznao, po prigovoru, cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od 42,00 EUR.

23. Sud je saslušao GI, oštećenika i osiguranika tuženika, na ročištu 29. listopada 2024. (listovi 176. – 178. spisa), koji je naveo da se odlučio popravak vozila obaviti kod tužitelja jer ga zna već 20 godina, da su dobri poznanici te da sva svoja vozila popravka i održava kod tužitelja. U neposrednoj blizini tužitelja je i nogometni klub u kojem je on bio u upravi. Nije se prethodno raspitivao kod drugih servisera. Zadovoljan je svim uslugama tužitelja, pa i popravkom iz ovog predmeta. Zbog toga se nije imao potrebu raspitivati kod drugih servisera. Kod tužitelja se osjeća kao kod kuće te nema potrebe da mu daje nikakva objašnjenja ili da mu postavlja pitanja. Sjeća se da su mu osobe zaposlene kod tuženika uputile mail u kojem su navele da se popravak vozila vrši u jednom od servisa u Omišu, što mu se nije svidjelo jer je imao svog servisera u kojeg je imao potpuno povjerenje. U međuvremenu tuženik mu je isplatio iznos po svojoj ponudi te je on uplaćeni iznos proslijedio tužitelju. Smatra da mu je Euroherc trebao dopustiti da popravi vozilo gdje želi i platiti popravak vozila jer on kod tuženika ima osigurano više vozila. Ujedno smatra da mu predloženi servisi nisu mogli adekvatno pružiti uslugu popravka.

24. Svjedok BI, saslušan 17. listopada 2024. (listovi 170. i 171. spisa) je naveo da je procjenitelj kod tuženika te da je s oštećenikom i osiguranikom GI komunicirao putem maila, poslao mu je izvid štete i uputu o radionici za popravak. GI mu nije rekao da želi svoje vozilo popraviti negdje drugdje.

Nema uvida u cijene autoservisa.

25. Svjedokinja OIA, saslušana na istom ročištu (list 172. spisa) je navela da je zaposlenica tuženika ali da nikada nije razgovarala s oštećenikom i osiguranikom GI. Ne zna cijene servisa

26. Svjedok PI, saslušan na istom ročištu (list 173. spisa) je naveo da je zaposlenik tuženika ali da se ne može sjetiti, no misli da nikada nije obavljao razgovor s GI. Misli da je s njim razgovarao kolega BI te da mu je taj kolega dao i upute za popravak.

27. Tužitelj OI, saslušan na istom ročištu (listovi 174. i 175. spisa) je naveo da njegova satnica iznosi 41,44 EUR te da ju izračunava po AZT normi koju je odobrilo Ministarstvo gospodarstva RH. Naveo je da cijene obračunava po pravilima struke i zakonu. Prijašnja cijena mu je bila 14,60 EUR / 110,00 kn, a što je bilo neisplativo. Pojasnio je da je on u ugovornom odnosu s svojim klijentima, a ne s tuženikom te da s tuženikom nema nikakav ugovor. Naveo je da ima cjenik u radioni koji je izložen na vidljivom mjestu. Popravak vozila izvršio je sukladno izvidu štete. Objasnio je da postoji europski program koji se zove Audatex i da se u taj program unose podaci oštećenja i on izbaci radne sate potrebne za vršenje popravka. Vozilo GI popravio je nakon oštećenja u prometnoj nezgodi 25. listopada 2023.

28. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka GI i BI te tužitelja, kao stranke, jer su iskazivali sukladno ispravama u spisu, jedan drugome te životno i logično. Pritom sud nije posebno cijenio iskaze GIA jer nema neposrednih saznanja o predmetu ovoga spora te je sama izjavila da nikada nije razgovarala s GI dok svjedok PI nema neposrednih saznanja, što je sam potvrdio više puta, već je samo uputio na još jedno zaposlenika tuženika, a saslušanog svjedoka BI. Ujedno je svjedok BI naveo da je s oštećenikom i osiguranikom GI komunicirao ali samo putem maila. Navedeni svjedok ni u jednom dijelu iskaza nije istakao da je je osobno i neposredno komunicirao sa oštećenikom, međutim, navedeni svjedok i GI, kao i isprave u spisu potvrđuju da je tuženik oštećeniku poslao uputu za izbor radionice u kojoj da popravi svoje vozilo.

29. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedoka GI i BI te tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je GI izabrao tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 25. listopada 2023., a navedeno je učinio jer poznaje tužitelja 20- tak godina jer je radio u njegovoj neposrednoj blizini, da ima više vozila, a koja sva vozila, kako popravlja, tako i održava kod tužitelja, sa čiji radom je zadovoljan i da je zadovoljan i sa radom popravka u ovom konkretnom slučaju. Također, sud je zaključio da je tuženik poslao osiguraniku i oštećeniku uputu za izbor radionice za popravak vozila u kojoj uputi nije stajao tužitelj kod koga je u konačnici popravak izvršio oštećenik.

30. Prema odredbi iz čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

31. Međutim, između stranaka valja prvenstveno u konkretnom predmetu primijeniti ugovorne odredbe i odredbe općih uvjeta kasko osiguranja, kao dio ugovora. Pritom je postupak popravljanja štete i naturalna restitucija opisana u odredbi čl. E.I. (2) Uvjeta, (posebice list 113. spisa), naravno, ukoliko je ista zakonita i valjana.

32. Prema čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", br. 79/2009, 80/2013, 41/2021, 155/2023) zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se:

1. izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti,

2. ograničava ili nadzire proizvodnja, tržište, tehnološki razvoj ili ulaganje,

3. dijele tržišta ili izvori nabave,

4. primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju,

5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora.

33. Prema čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja sporazumima u smislu stavka 1. toga članka smatraju se osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).

34. Prema odredbi čl. E.I.1 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila, koji su u primjeni od 1. srpnja 2021. postupak naknade štete u skladu s tim uvjetima podrazumijeva naturalnu restituciju (uspostavljanje stanja osiguranog vozila koje je bilo prije nego je šteta nastala), odnosno isplatu odgovarajućeg iznosa novca na ime naknade štete kao i priznavanje ostalih opravdanih troškova povezanih s osiguranim slučajem, navedenih u tim uvjetima.

35. Prema odredbi čl. E.I.2 Uvjeta o kasko osiguranju naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s tim uvjetima podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

36. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

37. S obzirom na to da su opći uvjeti sastavni dio ugovora, a da je dio odredbe čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju i to dio kojim je uređeno da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila suprotan prisilnim propisima, to je prema stavu ove sutkinje navedeni dio odredbe čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju ništetan, sve primjenom odredbe iz čl. 322. st 1. ZOO-a.

38. Navedeno stoga jer su čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja zabranjeni svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, dok prethodno citirani dio odredbe čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju upućuju na usklađenu praksu koja je posljedica takvih dogovora (čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja).

39. Također, prema odredbi iz čl. 296. st. 1. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

40. Stoga bi navedeni dio odredbe iz čl. E.I.2. Uvjeta o kasko osiguranju bio ništetan i po čl. 296. st. 1. ZOO-a jer je nametanje takve obveze osiguraniku, suprotno savjesnosti i poštenju te uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

41. Navedeno stoga jer takvom odredbom tuženik nameće svom osiguraniku obvezu popravka oštećenog vozila kod točno određenog autoservisa, prema izboru tuženika, a što utječe na opterećenje osiguranika da mora popraviti svoje vozilo u određeno servisu, a ne sukladno svojim željama, odnosno želi li popraviti vozilo u ovlaštenim ili neovlaštenom servisu, želi li popraviti vozilu u mjestu svog prebivališta, mjestu svog boravišta, mjestu gdje radi ili privremeno boravi ili se pak iz nekog određenog razloga određeno vrijeme nalazi u nekom mjestu, koliko je daleko mjesto popravka vozila udaljeno od mjesta gdje osiguranik boravi, sve vezano uz to kako će osiguranik doći do mjesta gdje popravka i ostavlja zbog popravka svoje vozilo te kako će se vratiti do mjesta gdje prebiva/boravi ili sl., koliko će dugo čekati popravak vozila, koliko će se dugo popravljati vozilo, kao i posebice sigurnosti, ugodnosti i zadovoljstvu svog osiguranika itd., npr. u konkretnom predmetu je svjedok GI naveo da poznaje tužitelja 20-tak godina, a vozila kod njega popravlja više od 15 godina te je zadovoljan njegovom uslugom, kod njega se osjeća kao kod kuće te ne mora ništa objašnjavati, niti pitati. Uz ovako postignuto zadovoljstvo klijenta, sve suprotno se može smatrati nametanje prevelike obveze osiguraniku, suprotno praksi, radu i navodima tuženika.

42. Također, neosnovano osporava tuženik utuženi iznos navodeći da ne odgovara izračunu između nesporno plaćenog iznosa i punog iznosa računa. Pun račun je izdan na iznos od 463,93 EUR, tuženik je nesporno uplatio iznos od 234,16, a što jednostavnom matematičnom računicom potvrđuje navode tužitelja da je ostalo nepodmiren upravo utužen iznos (463,93 EUR – 234,16 EUR = 229,77 EUR).

43. Nadalje, neosnovano upire tuženik da je tužitelj dužan dokazati da tuženik nije platio cijeli iznos računa. S obzirom na isprave u spisu, kao i navode obiju stranaka, sud je zaključio da nije sporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 234,16 EUR, dok tuženik nije dokazao da je platio preostali iznos, sve primjenom odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, zbog čega je o navedenom valjalo zaključiti primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te zaključiti da tuženik nije tužitelju platio preostali (upravo i utuženi) iznos od 229,77 EUR.

44. S obzirom na to da između stranaka nema spora u broju radnih sati limarskih i lakirerskih radova, a koji su potrebni da se oštećeno vozilo dovede u stanje prije nego što je šteta nastala, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan. 45. Na dosuđeni iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 25. studenoga 2023., a kako to potražuje tužitelj, sve primjenom odredbi iz čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje u tekstu ZOOP), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, suprotno osporavanju tuženika. Zatezne kamate valjalo je dosuditi po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koje se primjenjuju u ostalim odnosima.

46. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

47. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 20. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 20. rujna 2024., 17. listopada 2024., 29. listopada 2024. i 28. studenog 2024., za svako ročište iznos od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznsu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. tarife, sve uvećano za PDV. Tužitelju je ujedno valjalo priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 EUR. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 432,79 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate po čl. 151. st. 3. ZPP-a i stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR 2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana