Poslovni broj: UsI-858/2022-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ŠĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Babić, odvjetnik u Babić & Babić odvjetničko društvo d.o.o. Split, Put Plokita 8, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi ovrhe radi naplate poreza i drugih javnih davanja, 13. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/21- 01/192, URBROJ: 513-04-22-2, od 02. ožujka 2022. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-415- 02/13-001/539, URBROJ: 513-07-17-01/21-06, od 23. veljače 2021. godine, te nalaganjem tuženiku da tužitelju izvrši povrat iznosa od 31.215,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/21-01/192, URBROJ: 513- 04-22-2, od 02. ožujka 2022. godine, odbijena je žalba ŠĆ (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-415-02/13-001/539, URBROJ: 513-07-17-01/21-06, od 23. veljače 2021. godine, kojim je u ponovnom postupku tužitelju utvrđen iznos dospjelog duga na dan 11. ožujka 2013. godine u ukupnom iznosu od 31.215,68 kuna (glavnica 30.365,93 kuna i kamate 849,75 kuna), te utvrđeno da je taj dug naplaćen od tužitelja.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 14. travnja 2022. godine tužitelj je naveo da tuženik nije obraćao pažnju na njegove navode u žalbi, već da ju je jednostavno odbio, te da je ovakvo postupanje tuženika uobičajeno. Prepričao je da je Upravni sud u Osijeku usvojio njegovu tužbu, kao i to da je Upravni sud u Splitu donio presudu kojom je usvojena njegova tužba u postupcima ovrhe, te presudu u jednom drugom predmetu u kojem je također usvojena tužba i poništeno rješenje tuženika u predmetu prisilne naplate poreza, ali da se tuženik oglušio na njegovo potraživanje da mu vrati neosnovano uzeti novac. Smatra da tuženik nakon 10 godina sada proizvodi novu dokumentaciju, komplicirajući jasnu stvar, umjesto da mu vrati neosnovano oduzeti novac. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz saslušanjem stranaka, da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, te da se naloži tuženiku da mu izvrši povrat iznosa od 31.215,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 14. studenoga 2024. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Predložio je da se od tuženika pribave podaci o izvršavanju njegovih poreznih obveza u razdoblju od 2010. do 2014. godine, odnosno od 1993.godine do danas, a sve kako bi se utvrdilo da je uredan platiša. Popisao je popis troška u kojem je zahtijevao da mu se naknadi trošak za sastav tužbe i zastupanje na raspravi, svaka radnja po 75 bodova. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i pribavom ovdje navedenih podataka iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 140. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/2019, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.
9. Člankom 140. stavkom 2. OPZ-a određeno je da je ovršna isprava iz članka 140. stavka 1. OPZ-a: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi; 6. upravni ugovor i porezna nagodba.
10. Člankom 141. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi.
11. Člankom 141. stavkom 2. OPZ-a određeno je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. OPZ-a, mora sadržavati i 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje; 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju; 3. predmet ovrhe; 4. način provođenja ovrhe; 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
12. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je, nakon što je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 11. ožujka 2013. godine, u ovoj upravnoj stvari prvostupanjsko tijelo rješenjem od 23. veljače 2021. godine u ponovnom postupku temeljem ovršnih isprava iz članka 140. stavka 2. OPZ-a tužitelju utvrdilo iznos dospjelog duga na dan 11. ožujka 2013. godine u ukupnom iznosu od 31.215,68 kuna (glavnica 30.365,93 kuna i kamate 849,75 kuna), te utvrdilo da je taj dug od njega naplaćen. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari od 23. veljače 2021. godine, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
13. Nije točna tvrdnja tužitelja da tuženik nije obraćao pažnju na njegove navode u žalbi, već da ju je jednostavno odbio. Tuženik je jasno obrazložio razloge zašto je njegova žalba odbijena. Napominje se i da se u spisu tuženika nalaze ovršne isprave.
14. Presude ovog suda na koje se tužitelj poziva u tužbi, se ne odnose na ovu upravnu stvar (stanje duga tužitelja na dan 11. ožujka 2013. godine), te se ne radi o istoj situaciji. Naime, u tim presudama je utvrđeno da su neki iznosi bili plaćeni prije donošenja rješenja o ovrsi, te su radi toga ti predmeti vraćeni na ponovni postupak. Međutim, u ovoj upravnoj stvari, tj. prvostupanjskim rješenjem od 23. veljače 2011. godine i rješenjem tuženika od 02. ožujka 2022. godine, je utvrđeno da je dug tužitelja naplaćen, te da tužitelj temeljem prijašnjeg rješenja o ovrsi od 11. ožujka 2013. godine više ništa ne duguje.
15. Tužitelj ničim nije dokazao da mu je predmetni iznos od 31.215,68 kuna neosnovano naplaćen, niti da je naplaćen u većem iznosu od toga.
16. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da je rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
17. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
19. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 14. studenoga 2024. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 13. prosinca 2024. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.
DNA: - opunomoćeniku tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
