REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-349/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanoga po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-2213/2024-2 od 27. kolovoza 2024., 13. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-2213/2024-2 od 27. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje da je zahtjev za naknadnom troškova ovrhovoditelja neosnovan obzirom na to kako postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu članka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) pa da bi ovrhovoditelj imao pravo na naknadu troškova izravne naplate, a koji je pravni stav pogrešan i neosnovan; da se ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja ne može prihvatiti budući je odredbom članka 209. u vezi s člankom 211. OZ propisana obveza ovrhovoditelja na pokretanje postupka izravne naplate uz posljedicu odbacivanja prijedloga za ovrhu koji bi bio podnesen sudu bez prethodnog pokušaja naplate kod Agencije pa u smislu takve kogentne norme OZ ovrhovoditelj ima pravo tražiti od suda naknadu troškova ostvarenih u postupku izravne naplate pred Agencijom i to pod jednakim uvjetima pod kojima bi takve troškove tražio u postupku sudske ovrhe; da je ovrha na novčanim sredstvima izravnom naplatom propisana odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20; dalje: ZPONS) koji odredbom članka 4. stavka 3. propisuje da ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuje i OZ, koji u svojim odredbama ima odredbe o troškovima ovršnog postupka i to u odredbi članka 14. OZ; da su troškovi izravne naplate, propisani spomenutom odredbom članka 209. OZ, jesu troškovi ovršnog postupka koje je ovršenik sukladno članku 14. stavku 4. OZ dužan nadoknaditi ovrhovoditelju; da je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda 29. ožujka 2018., zauzet pravni stav da se troškovi izravne naplate (primjena odredbe članka 209. i članka 14. stavka 4. OZ) priznaju kao troškovi ovršnog postupka;
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno zakonu odnosno, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je: da je ovrhovoditelj 15. svibnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju je imao u odnosu na ovršenika temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara poslovni broj: Ovrv- 3858/2024, UPP/OS-Ovrv-350/2024 od 5. lipnja 2024.; da je ovrhovoditelj podneskom od 16. kolovoza 2024. zatražio da se ovršeniku naloži da mu naknadi troškove ove izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 eura, koji se odnose na trošak sastava prijedloga za naknadu troškova izvansudske ovrhe, a koji uvećan za trošak PDV, iznosi ukupno 15,63 eura, trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu, a koji uvećan za trošak PDV, iznosi ukupno 31,25 eura i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koji uvećan za trošak PDV, iznosi ukupno 62,50 eura; da je prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, u cijelosti odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate od 16. kolovoza 2024., zaključujući da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu članka 1. stavka 1. OZ niti je odredbama OZ propisano pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod Financijske agencije pa da bi ovrhovoditelj na temelju članka 14. stavka 7. OZ imao pravo na naknadu troškova izravne naplate kao troškova ovrhe.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja i pazeći pritom, dodatno, po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a sve u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, na bitne povrede ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja da pobijano rješenje, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije zakonito i pravilno.
7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
8. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja u ovomu postupku, tu je žalitelj u pravu, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
9. Naime, odredbom članka 4. stavka 4. ZPONS propisana je supsidijarna primjena odredbi OZ na postupak provedbe ovrhe po tomu Zakonu pa se stoga, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda i troškovi izvansudske ovrhe priznaju kao troškovi ovršnog postupka u smislu odredbi članka 14. stavka 4. i članka 284. OZ. Takvo pravno shvaćanje je u odnosu na troškove izravne naplate zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 29. ožujka 2018., a primjena toga shvaćanja u odnosu na troškove izvansudske ovrhe potvrđena je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021.
10. Povratno, potrebu za provođenje postupka izvansudske ovrhe prouzročio je ovršenik svojim držanjem – neispunjavanjem novčane obveze utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je, posljedično tomu, dužan naknaditi ovrhovoditelju sve nužne troškove koji su u vezi s time nastali, na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ.
11. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski nije pravilno ni ocijenio visinu tražbine ovrhovoditelja, nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja (tako i Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.) pa je stoga valjalo kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu žalitelja i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
12. Na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ u vezi odredbe članka 166. stavka 3. ZPP o troškovima ovršnog postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja.
U Puli – Pola 13. prosinca 2024.
Sudac
Miroslav Ružić
