Posl.br. Pp-2962/2023-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆM iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.51.st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, te primjenom čl.182.st.1.toč.1 Prekršajnog zakona, dana 13. prosinca 2024. g.
presudio je
OKRIVLJENIK: BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1950. godine, od oca Ć, sa prebivalištem u [adresa], umirovljenika, sa mjesečnim primanjima oko 500,00 EUR, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan,
oslobađa se od optužbe
da bi dana 05. kolovoza 2023. god. u 06,00 sati na državnoj cesti D 200, kod Buja, upravljao osobnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka], krećući se iz smjera naselja Krasica u smjeru Buja, ulaskom u zavoj u desno, ne bi prilagodio brzinu kretanja svog vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti(zavoj, mokar kolnik) uslijed čega bi došlo do zanošenja vozila i slijetanja van južnog ruba kolnika, te prevrtanja na desni bok vozila na poljoprivrednoj parceli k. č. br. [katastarska čestica], gdje su oštećena četiri drvena stupa, 25 metara žičane ograde i jedno stablo,
čime bi počinio prekršaj iz čl.51.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo temeljem odredbe čl.51.st.5. u svezi čl.293.st.1. cit. zakona.
Troškovi prekršajnoga postupka temeljem čl.140.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Umag s ispostavom Buje je povodom prigovora okrivljenika na izdati mu obavezni prekršajni nalog pod brojem 211-07/23-4/57617 od 07. kolovoza 2023. godine, dostavila isti ovome sudu na daljnje postupanje, zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je ispitan pred ovim sudom, gdje je izjavio da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, da je navedene prilike upravljao osobnim vozilom, da je kolnik bio mokar i zavojit, da se zbog toga kretao vrlo malom brzinom. Uzrok nezgode da nije njegova neprilagođena brzina, nego kada je izašao iz desnog zavoja, njemu iz suprotnog smjera, da je naišlo drugo vozilo koje da je u potpunosti prešlo na njegovu kolničku traku, dok je kolnik tamo označen punom središnjom linijom. Zbog toga da je počeo kočiti te je skrenuo krajnje desno, a kako ne bi sletio van desnog ruba kolnika, da je pomaknuo volan u lijevo, zbog čega je došlo do zanašanja vozila i prelaska van lijevog ruba kolnika, na travnatu površinu. Vozač navedenog vozila da je nastavio vožnju, dok ocjenjuje da njegova brzina nije bila mala, a da se sam ne može smatrati krivim za nezgodu, nego da je u opisanoj situaciji izbjegavao sudar. Također je napomenuo kako nije oštetio četiri drvena stupa, nego kada je prešao na travnatu površinu, vozilo da je jednostavno otklizalo i naslonilo na žičanu ogradu i jedan stup.
3. U svojstvu svjedoka ispitan je policijski službenik MM, koji je iskazao da je obavljao očevid povodom nastale prometne nezgode. Dolaskom na lice mjesta da je zatekao ĐM, on da je naveo kako mu je iz suprotnog smjera naišlo vozilo koje je prešlo na njegovu prometnu traku, zbog čega da je on skrenuo u desno radi izbjegavanja sudara sa tim vozilom, a kako je kolnik bio mokar i zavojit, da je došlo do zanašanja njegova vozila i slijetanja van lijevog ruba kolnika na travnatu površinu. Naveo je kako je vidio sam da je tamo porušeno nekoliko drvenih stupova kao i žičana ograda, da svjedoka nije bilo, te se nije moglo utvrditi nailazak drugog vozila kao i njegovo kretanje. Naveo je kako brzina kretanja okrivljenikova vozila zasigurno nije bila velika, što da je ocjenjeno po oštećenjima na njegovu vozilu koja nisu bila velika. Zaključio je da se može pretpostaviti da je drugo vozilo naišlo, no u prilog tome, da nije bilo nikakvih dokaza, a kako je evidentno došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo okrivljenika i postojećih okolnosti na cesti protiv njega da je izdan OPN.
4. Obrana okrivljenika je u bitnim činjenicama u suprotnosti sa činjeničnim navodima izdanog obaveznog prekršajnog naloga, odnosno isti spori da bi na opisani način uzrokovao prometnu nezgodu i za nju bio odgovoran, pozivajući se na nepropisno kretanje drugog vozila.
5. Iskaz ispitanog svjedoka, policijskog djelatnika temelji se na slobodnoj i proizvoljnoj ocjeni te na vjerojatnosti i pretpostavci koja sudu nije dovoljna za utvrđivanje materijalne istine, tim više što je policijski djelatnik na lice mjesta došao nakon nezgode, a pri očevidu nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi upućivali na kretanje drugog vozila, na koje se poziva okrivljenik i time na izvjestan način pridonijeli utvrđivanju činjeničnog stanja, kao što nisu utvrđeni ni drugi dokazi niti je sud njima raspolagao, dok i sam policijski službenik dopušta mogućnost nailaska drugog vozila, ističući da se okrivljenik nije kretao velikom brzinom.
6. Slijedom toga, nije sa izvjesnošću utvrđeno da je kretanje okrivljenika bilo neposredni uzrok nastanka opisane prometne nezgode, ta da bi time ostvario obilježja prekršaja iz navedenog propisa, koji mu se stavlja na teret. Provedeni dokazi nisu stvorili uvjerenje o istinitosti i postojanju činjenica koje se dokazuju i koje su od značaja i utjecaja na rješavanje.
7. Stoga je postupljeno prema pravnom načelu da se u sumnji postupa u korist okrivljenika, obzirom da nije sa vjerojatnošću utvrđeno kretanje okrivljenika, a izvedeni dokazi nemaju dokaznu snagu da bi stvorili uvjerenje o istinitosti činjenice koja se dokazuju. Prema slobodnoj ocjeni dokaza jedna činjenica nije dokazana ako se u njeno postojanje manje ili više sumnja, a što je slučaj kod okrivljenika. Sve činjenice koje idu na teret okrivljeniku sa izvjesnošću moraju biti utvrđene i dokazane, a ako se pojavi sumnja u njihovo postojanje uzima se da one ne postoje. Naprotiv, sve činjenice koje idu u prilog okrivljeniku ako se pojavi sumnja da bi mogle postojati, a ne uspije se ta sumnja sa izvjesnošću isključiti, treba uzeti da one postoje. Sud može i mora okrivljenika proglasiti krivim samo onda kada je potpuno uvjeren u njegovu odgovornost. Ako u trenutku donošenja odluke postoji ikakva sumnja u pogledu odgovornosti, sud mora okrivljenika osloboditi ma kako jaki bili dokazi koji ga terete. Kod takvog stanja stvari sud nalazi da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, pa je valjalo postupiti kao u izreci ove odluke i okrivljenika osloboditi optužbe.
8. Troškovi prekršajnog postupka temeljem čl.140.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret ovog suda.
U Bujama-Buie, 13. prosinca 2024. godine.
Zapisničarka
Jelena Blažanović, v. r.
Sutkinja
Sanja Božić Turina, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Sukladno odredbi čl.244.st.3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.
O TOME OBAVIJEST:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Spis, ovdje.
