REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-763/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 2, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908, [adresa], radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/886, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 29. siječnja 2021. te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20- 02/1917, URBROJ: 338-21-02-02-20-12 od 12. listopada 2020.

II. Osiguraniku OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S22.3, S16, S32.5 i S80.0 nastale 7. svibnja 2020. priznaju ozljedom na radu te mu se u svezi tih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/886, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 29. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20-02/1917, URBROJ: 338-21-02-02-20-12 od 12. listopada 2020. kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca KONZUM plus d.d., Zagreb (ovdje zainteresirane osobe), ozljeda nastala 7. svibnja 2020. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S22.3 nije priznata ozljedom na radu te mu u svezi te ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Opisuje da je 7. svibnja 2020. doživio prometnu nesreću vraćajući se kući s radnog mjesta u skladištu Konzum, a koji se nalazi na adresi [adresa]. Ističe da je u potvrdi o nesreći od 27. svibnja 2020. i zapisnika o ispitivanju svjedoka OD od 1. kolovoza 2020., izdanih od Policijske uprave zagrebačke, I. Postaja prometne policije Zagreb, detaljno opisan slijed događaja i način nastanka prometne nesreće, iz kojeg je razvidno da je do nesreće došlo kada je 7. svibnja 2020. krećući se prema kući s posla u skladištu Konzum, a koji se nalazi na adresi [adresa], vozeći se, usporio kretanje svog vozila na kolniku Slavonske avenije jer je namjeravao skrenuti u desno na benzinsku postaju Ina kako bi natočio gorivo u vozilo, a nakon čega je osjetio jak udarac u stražnji dio svog vozila od strane drugog automobila, aktivirali su mu se zračni jastuci te je izgubio svijest. Ističe da je 8. rujna 2020. obaviješten od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da je u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GD, a koji je i skrivio prometnu nesreću, podignuta optužnica pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona. Smatra da ozljede koje je zadobio ispunjavaju sve pretpostavke da se priznaju kao ozljeda na radu te da se sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju imaju smatrati ozljedom na radu, a s obzirom da su izazvane nesposrednim i kratkotrajnim mehaničkim djelovanjem, ozljeda je prouzročenim naglim promjenama položaja tijela te je istu zadobio na redovitom putu od stana do mjesta rada, odnosno obrnuto..., a sve s obzirom da je zadobio ozljedu u prometnoj nesreći kada je putovao s posla do mjesta stanovanja. Ističe da je, s obzirom na sve navedeno te na činjenicu da je prometnu nesreću skrivio drugi sudionik, razvidno da mu je tuženik trebao priznati ozljede kao ozljede na radu te da ne postoje razlozi za nepriznavanje ozljede kao ozljede na radu, sve sukladno članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Smatra da su u potpunosti neosnovani i protuzakoniti navodi tuženika da se ozljede koje je zadobio ne mogu priznati ozljedom na radu jer je prekinuo redovni put te skretao na obližnju benzinsku crpku radi kupnje goriva. Opisuje da iako je nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva od 2. prosinca 2020. utvrđeno da se ozljede mogu uzročno- posljedično povezati s prometnom nesrećom koju je doživio kada je putovao s mjesta rada to mjesta stanovanja, tuženik iste nije priznao kao ozljede na radu te mu je na taj način uskratio prava koja mu pripadaju po zakonu. Napominje da isto ne samo da je u potpunosti nerazumno, neživotno i nelogično, već je nejasno temeljem čega i kojeg pozitivnog pravnog propisa Republike Hrvatske je tuženik odlučio koji je to redovni put kojim on ide do mjesta stanovanja. Nastavlja da je nejasno kako bi mogao nastaviti put do kuće ukoliko mu je ponestalo benzina, a nije smio stati na benzinskoj crpki radi kupnje goriva. Iznosi da je od mjesta rada do mjesta stanovanja putovao redovitim putem te da je bilo nužno i neophodno da skrene na benzinsku crpku natočiti gorivo, dakle nije na putu do kuće skretao u npr. restoran, kafić ili obavljao neke druge poslove, a za koje bi se eventualno moglo reći da je skrenuo s redovitog puta do kuće. Predlaže poništiti osporavano rješenje te riješiti stvar odnosno podredno vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Dodaje da je iz dokumentacije koja priliježe spisu razvidno da je osiguranik redovitim putem krenuo od mjesta rada do mjesta stanovanja. Nastavlja da je iz dokumentacije vidljivo da se na navedenom redovitom putu dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik stradao prilikom udarca drugog vozila u njegov stražnji dio vozila, a što je razvidno iz Potvrde MUP-a, PU Zagrebačke, I. PPP Zagreb, od 27. svibnja 2020., iz koje je vidljivo da je zbog počinjenog prekršaja iz članka 199. stavak 2. kažnjivog po članku 199. stavak 8. Zakona, a temeljem članka 285. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozaču osobnog automobila [registarska oznaka] izdana naredba o određivanju mjera opreza, s mjerom opreza od 12 sati, pri čemu mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola te je isključen iz prometa. Smatra da je nesporno da je osiguranik zadobio ozljede u prometnoj nesreći na putu od mjesta rada prema mjestu stanovanja koja se dogodila kada je osiguranik prekinuo redoviti put te skretao na obližnju benzinsku crpku radi kupnje goriva, kao radnje koja nije u kontekstu radnopravne aktivnosti s nastankom ozljede na radu. Iznosi da je temeljem gore navedene dokumentacije nesporno da osiguranik u konkretnom slučaju nije prouzročio prometnu nesreću već je sporno što je osiguranik usporavao kretanje vozila radi skretanja s redovitog puta zbog kupnje goriva pri čemu mu se dogodila prometna nesreća, a što je pravno pitanje koje je ključno za rješavanje ove upravne stvari. Nastavlja da je slijedom navedenog nakon provedenog postupka po žalbi sukladno odredbama članka 66. stavak 1. točke 3. u svezi članka 67. stavak 1. točke 2. važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odbio žalbu te je potvrdio prvostupanjsko rješenje, kojim se osiguraniku ozljeda pretrpljena 7. svibnja 2020., po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S22.3, ne priznaje ozljedom na radu, a time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Smatra da uzimajući u obzir gore navedeno proizlazi kako, sukladno odredbama Pravilnika i Zakona, nema osnova za priznavanje ozljede na radu, a time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu osiguraniku, ovdje tužitelju. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se u cijelosti pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu. Smatra da je tuženik u upravnom postupku povodom kojeg je podignuta ova tužba u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično stanje, ispravno primijenjeno materijalno i odredbe Zakona o općem upravnom postupku te da je doneseno ispravno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje kojima je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem kao ozljede na radu ozljede zadobivene uslijed događaja od 7. svibnja 2020. Smatra da je ispravno utvrđeno da ozljeda nije nastala tijekom redovitog puta s posla. Predlaže da se tužba odbija u cijelosti kao neosnovana.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nesporno je da prvostupanjskim rješenjem tužitelju, u trenutku ozljeđivanja zaposlenom kod zainteresirane osobe, nije priznata ozljeda nastala 7. svibnja 2020. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S22.3 ozljedom na radu te da mu u svezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

8. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio žalbu tužitelja protiv tog rješenja.

9. Člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1.) te ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3.).

10. Dok je člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

11. Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. prosinca 2020. utvrđeno je da je Liječničko povjerenstvo II Direkcije nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdilo da je tužitelj u predmetnom događaju 7. svibnja 2020. zadobio ozljede dg. S16/Distenzija paravetrebralne muskulature vrata, S22.3/Prijelom rebra, S32.5/Prijelom pubične kosti i S80.0/kontuzija koljena te da se iste mogu uzročno- posljedično povezati s navedenim događajem kao ozljede na radu.

12. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 28. studenog 2024. u bitnome proizlazi da je tužitelj dan kada se je ozlijedio krenuo s adrese radnog mjesta, [adresa], na adresu stanovanja [adresa], da se je vozio sam u svojem automobilu Slavonskom avenijom u smjeru Sesveta, da je u jednom trenu osjetio udarac odostraga, s time da je vozio po desnoj traci, jer je dolje niže nekih 100 – 200 metara benzinska postaja na Slavonskoj na koju je mislio skrenuti da uzme gorivo, ali da tada još nije skretao. Također, iz izjave tužitelja od 6. kolovoza 2020., dane u upravnom postupku, utvrđeno je da je tužitelj samo namjeravao natočiti gorivo. 13. Stoga prema mišljenju ovog suda tuženik pogrešno smatra da je tužitelj prekinuo redoviti put skretanjem na obližnju benzinsku crpku radi kupnje goriva. Naime, tužitelj je samo namjeravao skretati, ali se je i dalje vozio po Slavonskoj aveniji te je stoga bio na redovitom putu od mjesta rada do mjesta stana u smislu članka 66. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga se rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu mogli ocijeniti zakonitim.

14. Kako tuženik navodi da je nesporno da tužitelj u konkretnom slučaju nije prouzročio prometnu nesreću, kako je iz prijave o ozljedi na radu utvrđeno da je tužitelj zadobio višestruke ozljede te kako je iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. prosinca 2020. utvrđeno da je tužitelj u predmetnom događaju 7. svibnja 2020. zadobio ozljede dg. S16/Distenzija paravetrebralne muskulature vrata, S22.3/Prijelom rebra, S32.5/Prijelom pubične kosti i S80.0/kontuzija koljena te da se iste mogu uzročno- posljedično povezati s navedenim događajem kao ozljede na radu tužitelju su navedene dijagnoze priznate ozljedom na radu te su mu u svezi tih dijagnoza priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točkama I. i II. izreke.

16. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište 28. studenog 2024. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Tužitelju nisu priznate zatraženi iznosi pristojbi, budući da se u skladu s člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18. i 51/23.) u upravnom sporu pristojbe plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a ovdje je tužba usvojena.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Dejan Uljarević – e. komunikacijom

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – e. komunikacijom

3. KONZUM plus d.o.o., Zagreb – e. komunikacijom

4. U spis