Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-782/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RIDECAR d.o.o., Zagreb, Franje Lučića 34 B, OIB: 38203209365, zastupanog po punomoćniku Mati Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lovrić, Novokmet, Smrček d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1930/2021.19 od 27. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1930/2021-19 od 27. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-17282/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku RIDECAR d.o.o. isplatiti tužitelju Hrvatska radiotelevizija iznos od 17.760,00 kn (slovima: sedamnaest tisuća sedamsto šezdeset kuna) sa zateznim kamatama tekućim:
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. kolovoza 2019.,
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. rujna 2019.,
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. listopada 2019.,
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. studenog 2019.,
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. prosinca 2019.,
– na iznos od 2.960,00 kn od 1. siječnja 2020. do isplate te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju Hrvatska radiotelevizija naknaditi tuženiku RIDECAR d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 5.528,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2022. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu ovršnog i parničnog troška, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te da obveže tuženika da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 2.222,50 eura.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu RTV pristojbe po osnovi neplaćenih računa za razdoblje od srpnja do prosinca 2019. godine.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom na prigovor tuženika da nije korisnik ni vlasnik predmetnih prijamnika, sporno je li tuženik zaprimio utužene račune, te je sporan i potpis na prijavama prijamnika.
10. Sud prvog stupnja je obzirom se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno, a imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, pravilno zaključio da je tuženik kao korisnik usluge, trebao voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije zaprimio neki od računa, trebao se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje. Također, sud prvog stupnja je utvrdio da ne postoji zakonska obveza tužitelja za slanje računa preporučenom pošiljkom kao ni za slanje opomena.
11. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik je isticao kako se ne podudaraju podaci iz izvatka iz evidencije pretplatnika i priloženih prijava, da nikad nije bio vlasnik vozila s registarskim oznakama navedenim u izvatku iz evidencije pretplatnika niti su navedena vozila ikad bila dijelom tuženikove flote za iznajmljivanje. Tuženik je osporio autentičnost potpisa predmetne prijave.
12. Sud prvog stupnja je, nakon izvršenog uvida u izvadak iz evidencije tuženika utvrdio da je tuženik obveznik tužitelja za radio prijamnike u 17 prijevoznih sredstava od 24. studenog 2017. te u 20 prijevoznih sredstava od 18. travnja 2018. te da su isti i dalje u statusu "aktivan". Uvidom u prijavu prijamnika od 24. studenog 2017. je utvrdio da je tuženik tog dana prijavio 15 radio prijamnika u prijevoznim sredstvima, dok je uvidom u prijavu prijamnika od 9. travnja 2018. utvrđeno da je tuženik tog dana prijavio 20 radio prijamnika u prijevoznim sredstvima. Prijave su potpisane te je stavljen žig tuženika.
13. Obzirom na činjenicu da je tužitelj osporio vjerodostojnost svog potpisa na prijavama prijamnika, a tužitelj nije predložio grafološko vještačenje potpisa koje bi jedino moglo potvrditi autentičnost istih, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno da nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva te je primjenom odredbe članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je teret dokaza bio na tužitelju, a ne na tuženiku. U konkretnom slučaju budući je tuženik istaknuo prigovor da se na Prijavi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu Prijavu leži na tužitelju jer tuženik ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu to jest činjenicu koja ne postoji. Na tužitelju je teret dokazivanja kada se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na ispravi u smislu članka 219. ZPP-a. Dakle, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 219. ZPP-a, kada je zaključio da je u konkretnom slučaju teret dokazivanja autentičnosti potpisa na tužitelju.
15. Članak 34.stavak 1. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24.) propisuje da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
16. Imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog prava ( vlasnik radijskog prijemnika ) po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje slijedom čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev.
17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, a ista se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.
18. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
19. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 13. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš
