REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-4407/18-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja LOCKSMITH d.o.o., Omiš, Četvrt Žarka Dražojevića 14, OIB: 39358207087, kojeg zastupa Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12B, protiv tuženika CHROMOS AGRO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 173N, OIB: 82790074844, kojeg zastupa Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. studenog 2024. u prisutnosti odvjetnika Tomislava Zorića, zamjenika punomoćnika tužitelja i odvjetnika Josipa Tomasa, zamjenika punomoćnika tuženika, dana 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasminke Vrba, Zagreb, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-329/18 od 12. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.960,28 EUR/29.838,75 kn s zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasminke Vrba, Zagreb, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-329/18 od 12. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.777,59 EUR/43.531,25 kn s zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 507,02 EUR/3.820,13 kn s zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 496,62 EUR, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.803,04 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasminke Vrba, Zagreb, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-329/18 od 12. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.757,25 EUR/13.240,00 kn s zateznim kamatama od 21. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Jasminke Vrba, Zagreb, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-329/18 od 12. listopada 2018., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je daće se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužiteljice smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja, jer je protiv oba računa, oznake 26-1-1 od 13. travnja 2018 i oznake 44-1-1 od 7. lipnja 2018., podnio prigovor. Pojašnjava da je s tužiteljem ugovorio izvođenje radova na sanaciji pročelja poslovne zgrade u [adresa] te mu je temeljem njegove ponude 2/2018, koja je glasila na iznos od 95.118,75 kn, uplatio avans u iznosu od 50.000,00 kn, s time da je u ponudi navedeno da je rok izvršenja radova 45 radnih dana od njena prihvata, ali da radovi do svibnja/lipnja 2018. još nisu bili gotovi. Napominje da mu je tužitelj 12. lipnja 2018. dostavio dva računa, račun 26-1-1 od 13. travnja 2018. u iznosu od 13.240,00 kn koji se odnosi na izvršene bravarsko – limarske radove, izradu i dostavu čeličnih nosača i limenih poklopnica na objektu Robna [adresa] u [adresa], koje radove da on nije naručio te račun 44-1-1 od 7. lipnja 2018. u iznosu od 73.370,00 kn koji se odnosi na izvršene bravarsko – limarske radove na objektu Robna kuća u Omišu, koji je umanjen za uplaćeni avans u iznosu od 50.000,00 kn, ali da radovi koji su obuhvaćeni tim računom nisu izvedeni prema prihvaćenoj ponudi, da su isti loše kvalitete, a kako nikada nije obavljena primopredaja, da je tuženik onemogućen prigovoriti loše izvedenim radovima. Osim toga, da postoji razlika u cijeni između određenih stavaka iz ponude 2/2018 i iz troškovnika koji je sastavni dio računa 44-1- 1. Stoga da je oba računa vratio tužitelju. Na sastanku koji je održan 3. rujna 2018. da su bili prisutni zastupnik po zakonu tuženika CĐ, zaposlenik tuženika BĐ, punomoćnik tuženika NĐ, zastupnik po zakonu tužitelja LĐ, OĐ, otac zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnik tužitelja Srđan Vrdoljak te je tom prilikom utvrđeno da nije tuženik, već OĐ, kao zastupnik po zakonu društva Rooftop j.d.o.o., naručio radove na koje se odnosi račun 26-1-1 pa da će ti radovi biti naplaćeni od strane društva Rooftop j.d.o.o., što je u konačnici i učinjeno. Osim toga, tužitelj da je priznao postojanje nedostataka u izvedenoj i montiranoj ogradi, ali da se stranke nisu uspjele dogovoriti oko rješavanja tog problema.

3. Tužitelj je povukao tužbu u odnosu na potraživanje 26-1-1 u iznosu od 13,240,00 kn s zateznim kamatama. Navodi da su nedostaci u izvedbi ograde na koje tuženik ukazuje vidljivi nedostaci o kojim je bio dužan obavijestiti tužitelja odmah prilikom preuzimanja radova, da je ograda isporučena tuženiku 2. lipnja 2018., a da je tuženik prigovorio tek 7. kolovoza 2018., slijedom čega da je tuženik prekludiran odnosno da se ne može koristiti pravima koja bi mu eventualno pripadala zbog utvrđenih nedostataka. Ističe da je ograda dobro izvedena, a na što da upućuje da je društvo Rooftop j.d.o.o., čiji se ugostiteljski objekt nalazi na vrhu zgrade robne kuće u [adresa], temeljem te ograde dobio uporabnu dozvolu i rješenje da ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Osim toga, da je upravo tuženik inzistirao da se prilikom izrade ograde koristi drugi materijal i da se koristi druga tehnika obrade (cinčanje), a tužitelj da ga je upozorio na moguće posljedice takve promjene, međutim, da je tuženik inzistirao na toj promjeni pa je tužitelj postupio po njegovom nalogu. Navodi kako nikada nije priznao svoju odgovornost za navodno postojeće nedostatke, da nije nikada dobio prigovor na kvalitetu izvedenih radova prije navedenog sastanka, iako je tuženik pozivan nekoliko puta preuzeti radove te je morao znati da su isti dovršeni te je koristio predmetnu ogradu više od 2 mjeseca, a kada mu više nije bila potrebna, na kraju turističke sezone, da je zatražio da ju tužitelj demontira i odveze bez ikakvih daljnjih plaćanja, što da je tužitelju bilo neprihvatljivo. Osim toga, da se sporni račun 44-1-1 ne odnosi samo na izradu i montažu ograde, već i na druge radove, koji su izvedeni, a u pogledu kojih tuženik nije nikada prigovorio.

4. Tuženik osporava i smatra nedokazanima navode tužitelja u pogledu toga da je tuženik pozivan na primopredaju radova te da je tuženik prije 3. rujna 2018. kada je održan zajednički sastanak preuzeo predmetne radove. Dakle, tvrdi da je obavijest o tada uočenim nedostacima učinjena pravovremeno, da tuženik nije nikada inzistirao na promjeni materijala te tehnike zaštite ograde te da je u postupku osiguranja dokaza utvrđena vrsta i opseg nedostataka u izvedbi predmetne ograde. Pojasnio je da nije raskinuo predmetni ugovor, već se u ovoj parnici služi pravom na sniženje naknade, a s obzirom da je tužitelju platio avans u iznosu od 50.000,00 kn koji da u cijelosti pokriva radove koje je tužitelj izvršio, a ne tiču se izrade i montaže predmetne ograde, a ograda na način na koji je izrađena prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz postupka osiguranja dokaza nema nikakvu tržišnu vrijednost, to da smatra da više nije dužan ništa platiti tužitelju.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja 26-1-1 od 13. travnja 2018. (list 5. i 19. spisa), račun tužitelja 44-1-1 od 7. lipnja 2018. (list 6. i 20. spisa), dopis tuženika upućen tužitelju 7. kolovoza 2018. (list 13. - 14. spisa),ponuda tužitelja 02/2018 od 4. siječnja 2018. (list 15. spisa), tužiteljeva konto kartica za tuženika (list 16. spisa), potvrda Zagrebačke banke d.d. . spisa), o izvršenom nalogu za plaćanje (list 17. spisa), račun tužitelja 09-1-1 od 9. ožujka 2018. (list 18. spisa), dopis tuženika od 9. srpnja 2018. upućen tužitelju (list 21. spisa), tužiteljev troškovnik bravarskih radova (list 22. spisa),ispis e-mail korespondencije (list 23. –30. spisa), račun tužitelja 79-1-1 od 4. rujna 2018. (list 31. spisa), potvrda PBZ d.d. o izvršenom nalogu za plaćanje (list 32. spisa), zapisnik Općinskog suda u Makarskoj s očevida održanog 16. siječnja 2019. u postupku osiguranja dokaza R1-145/19 (list 51. – 53. spisa), ispis e- mail korespondencije (list 66. spisa), nalaz i mišljenje vještaka VĐ izrađen za potrebe postupka osiguranja dokaza koji je vođen pred Općinskim sudom u Makarskoj, R1-145/19 (list 81. –110. spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja LĐ (list 117. –119. spisa), zastupnica po zakonu tuženika CĐ (list 121. – 122. spisa), svjedok OĐ (list 127. – 128. spisa) i stalni sudski vještak VĐ (list 131. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku FĐ, dipl. inž. arhitekture (list 156. – 159. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 176. – 179. spisa – usmeni iskaz vještaka).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora jest naplata bravarsko – limarskih radova izvršenih na zgradi tuženika u [adresa].

8. Među strankama je nesporno da je tuženik naručio predmetne radove te da ih je tužitelj izvršio u kvantitativnom smislu, kao i da mu je tuženik za iste platio predujam u iznosu od 50.000,00 kn.

9. Sporno je imaju li predmetni radovi nedostatke zbog kojih tuženik ima pravo na takvo sniženje cijene da pored već plaćenog predujma u iznosu od 50.000,00 kn, više nije dužan ništa platiti tužitelju te je li tuženik prekludiran u korištenju tim pravom zbog nepravovremenog obavještavanja tužitelja o tim nedostacima.

10. Prije svega, tužitelj je na ročištu od 26. ožujka 2019. povukao tužbu u odnosu na iznos od 1.757,25 EUR/13.240,00 kn s zateznim kamatama koji se odnosio na potraživanje po računu 26-1-1 od 13. travnja 2018., na koju dispoziciju je tuženik izričito pristao pa je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i utvrditi da je tužba povučena (čl. 456. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. ZPP-a).

11. Ponuda tužitelja 02/2018 od 4. siječnja 2018., koju je tuženik nesporno prihvatio, odnosi se na izradu, dostavu i montažu ograde na robnoj kući, uz napomenu da je nosiva konstrukcija ograde od kutnih čeličnih profila dimenzija 30x30x3 mm i 40x40x3 mm s ispunom od čeličnog lima debljine 2 mm, da će se cijela konstrukcija obojati bojom po volji investitora, a u cijenu da je uračunata nabava, radionička izrada i dostava sa svim spojnim materijalnom, s time da se cijena obračunava po metru dužnom izvedene konstrukcije odnosno po cijeni od 1.050,00 kn po metru, a s obzirom da je ograda dugačka 62,5 m, cijena da iznosi 65.625,00 kn.

12. Osim toga, ponuda se odnosi i na bojanje aluminijskih stijenki prozora i stijenki na pročelju robne kuće u [adresa] u boju po volji investitora, a cijena se obračunava po m2 obojane površine odnosno u iznosu od 230,00 kn/m2, a kako se planira obojati površina od 150 m2, to da je cijena te stavke 34.500,00 kn.

13. U ponudi su obje stavke zbrojene i umanjene za rabat od 5%, slijedom čega je dobivena cijena od 95.118,75 kn, uz napomenu da će se nakon završetka radova izraditi stvarni obračun količine radova.

14. Kao rok dovršetka radova u ponudi navodi se 45 radnih dana od prihvata ponude.

15. Prihvatom navedene ponude stranke su sklopile ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), s obzirom da se je tužitelj obvezao obaviti određene fizičke radove/određeni posao, a tuženik mu se je za te radove obvezao platiti određenu naknadu.

16. Izvođač radova koji potražuje isplatu naknade dužan je, u slučaju osporavanja, dokazati da su radovi čiju naplatu potražuje prethodno ugovoreni, da su radovi izvršeni u kvantitativnom smislu te da je ugovorena upravo ona cijena koja se potražuje, a naručitelj radova, ako tvrdi da su radovi imali nedostataka, dužan je dokazati postojanje tih nedostataka, pravovremeno obavještavanje izvođača o tim nedostacima te iznos za koji ti nedostaci snižavaju ugovorenu cijenu (vrijednost djela s nedostatkom).

17. Iz troškovnika koji čini prilog utuženog računa tužitelja 44-1-1 proizlazi da su istim obuhvaćeni i neki radovi koji nisu bili predviđeni ponudom tužitelja 02/2018, kao i da jedinične cijene nisu identične onima iz ponude.

18. Naime, ponuda, za razliku od troškovnika, ne sadrži radove na zatvaranju otvora za ventilaciju uz stepenište (konstrukcija od čeličnih plosnatih profila dimenzija 30x5 mm na koje se vari perforirani lim, obojana u boju po izboru investitora u iznosu od 1.600,00 kn), radove na demontaži stare ograde i njeno deponiranje na odlagalište otpada po cijeni od 50,00 kn po metru, odnosno, uzevši da je ista duga 62,5 m, ukupno 3.125,00 kn te radove izrade vertikalnog odvoda s terase u iznosu od 220,00 kn po metru odnosno ukupno 1.100,00 kn.

19. Osim toga, iz troškovnika proizlazi da radovi na izradi, dostavi i montaži nove ograde nisu obračunati u ponuđenoj cijeni od 1.050,00 kn po metru odnosno, s obzirom na duljinu od 62,5 m, u iznosu od 65.625,00 kn, već po jediničnoj cijeni od 1.130,00 kn što je dovelo do ukupne cijene od 70.625,00 kn, a što je posljedica toga da je izrađena i montirana ograda drugačijih čeličnih profila od onih koji su bili ponuđeni (umjesto čeličnih kutnih profila dimenzija 30x30x3 i 40x40x3 mm, izvedeni su čelični ZPT profili dimenzija 50x30 mm koji se ''tiplaju'' sa strane u kolone i pod), a i obračunata je zaštita u vidu vrućeg cinčanja.

20. Iz troškovnika proizlazi da su radovi na bojanju stijenki prozora i stijenki na pročelju objekta obračunati po ponuđenoj cijeni, ali da je količina veća od predviđene, umjesto ponudom predviđenih 150 m2, da je obojano 204 m2 pa je to dovelo do povećanja cijene s 34.500,00 kn na 46.920,00 kn.

21. Zastupnik po zakonu tužitelja LĐ, koji je navodno izvođenje radova na dostavi i montaži ograde na robnoj kući u [adresa] dogovarao s voditeljima kafića na krovu te zgrade, OĐ i ČĐ, dok je zastupnicu po zakonu tuženika CĐ prvi puta vidio tek 3. rujna 2018. kada su zajednički izašli na teren radi utvrđenja stvarnog stanja stvari, naveo je da je do razlike u vrsti i cijeni radova između ponude 02/2018 i troškovnika uz račun 44-1-1 došlo iz razloga što je tuženik nakon prihvata ponude izrazio želju da se izvede antikorozivna zaštita u vidu vrućeg cinčanja, na što da je on upozorio predstavnika tuženika, čijeg se imena nije mogao sjetiti, da bi taj postupak mogao dovesti do deformacije ploča koje čine ogradu, ali da je predstavnik tuženika inzistirao da se provede taj postupak. Radovi koji nisu bili navedeni u ponudi, a jesu u troškovniku (zatvaranje otvora za ventilaciju uz stepenište, demontaža stare ograde i njeno odlaganje na deponij te izrada vertikalnog odvoda s terase) da su vantroškovnički radovi koji su se morali izvesti. Pojasnio je da izmjena čeličnih profila iz kutnih u ZPT profile nije dovela do povećanja cijene izrade ograde, već je povećanje cijene u tom pogledu isključivo posljedica provođenja vrućeg cinčanja. Naveo je da su prilikom montaže ograde bili prisutni OĐ, direktor društva Rooftop j.d.o.o. i ČĐ prokurist tog društva, koje je ujedno bilo zakupnik poslovnog prostora na vrhu zgrade u vlasništvu tuženika te da mu oni nisu tom prilikom iznijeli nikakve prigovore. Napomenuo je da je prilikom pregleda ograde **.**.2018. CĐ ustrajala na prigovoru u pogledu nedostataka ograde, nakon čega da joj je on ponudio da plati određenu zakupninu za korištenje ograde tijekom ljetnih mjeseci, nakon čega da će ju tužitelj demontirati i odnijeti ili da zadrži ogradu i da mu plati za istu određenu umanjenu cijenu, ali da ista na to nije pristala. Nije osporavao da je predmetna ograda imala nedostataka, ali smatra da su isti posljedica vrućeg cinčanja, na što da je upozorio tuženika, ali je tuženik i dalje inzistirao da se taj postupak provede. Na primopredaji radova da su bili prisutni OĐ i ČĐ.

22. Zastupnica po zakonu tuženika CĐ tijekom svog iskaza tvrdi da niti ona, niti bilo tko drugi od strane tuženika, nije prije rujna 2018. nikada usmeno kontaktirao s predstavnicima tužitelja, već da joj je tužitelja za obavljanje predmetnih radova preporučio OĐ, da je tužitelj poslao tuženiku ponudu putem e-maila, koju je tuženik prihvatio i po istoj uplatio avans. Nakon prihvata ponude da nije ni u čemu mijenjala nalog, niti je posebno zahtijevala da se provede antikorozivna zaštita postupkom vrućeg cinčanja, a niti da je ona znala koja metoda antikorozivne zaštite je najbolja u konkretnom slučaju, već je vjerovala da će tužitelj koristiti onu koja odgovara pravilima struke, dakle, da nije nikada s predstavnicima tužitelja razgovarala o vrućem cinčanju predmetne ograde. Iako je bila upoznata s činjenicom da je ograda montirana u lipnju 2018., da ju nitko nije pozvao obaviti primopredaju radova pa da nitko tko je bio ovlašten zastupati tuženika istu nije pregledao prije 3. rujna 2018., a da OĐ nije bio ovlašten zastupati tuženika, već da je isti imao svoje društvo koje je poslovalo na vrhu zgrade na kojoj je bila montirana ograda i koje je samo od tužitelja naručilo određene radove.

23. Iz iskaza svjedoka OĐ proizlazi da je on dogovarao sa ĆĐ i njegovim ocem obavljanje bravarskih radova na krovu zgrade u [adresa] na kojem se nalazi njegov kafić te da je te radove tužitelj uredno obavio pa je istog preporučio CĐ za izradu i montažu ograde na donjim etažama objekta. Nakon toga da više nije imao veze s dogovaranjem tih radova, da je, koliko je njemu poznato, tužitelj poslao tuženiku ponudu putem e-maila, koju je tuženik prihvatio, a kada su radnici tužitelja došli montirati tu ogradu da on nije imao nikakvu ulogu nadzora, već da je radio u svom kafiću, a kako je svaki dan prolazio pored te ograde da je bio jasno vidljivo da je ograda iskrivljena te da je nešto pošlo po krivu. Kako su pored te ograde prolazili i poznanici CĐ, da su ju nazvali kako bi je o tome obavijestili, nakon čega da je ona nazvala njega pa joj je on to i potvrdio. Prema njegovom sjećanju, prilikom zajedničkog pregleda ograde na kojem su, osim njega, bili prisutni CĐ, BĐ, LĐ, njegov otac te odvjetnici jedne i druge strane, da nije bilo prigovora u pogledu ničeg drugog osim u pogledu montirane ograde.

24. Iz njihova saslušanja sud zaključuje da tuženik nije nikada mijenjao svoj nalog za izvršenje radova obuhvaćenih ponudom tužitelja 02/2018, niti je inzistirao da se u svrhu antikorozivne zaštite provede postupak vrućeg cinčanja (LĐ uopće nije mogao imenovati predstavnika tuženika koji je navodno zatražio provesti postupak vrućeg cinčanja, dok je CĐ izjavila da nije imala nikakvih saznanja o tome koja je metoda antikorozivne zaštite najadekvatnija u konkretnom slučaju, što bi bila pretpostavka da netko inzistira na antikorozivnoj zaštiti vrućim cinčanjem te da nije nikada o tome razgovarala s nekim predstavnikom tužitelja, štoviše, da prije 3. rujna 2018. nije nikada usmeno komunicirala s tužiteljem, a niti netko od strane tuženika), što znači da su svi eventualni nedostaci u izrađenoj i montiranoj ogradi isključivo krivnja tužitelja.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo VĐ, izrađenog u postupku osiguranja dokaza vođenog kod Općinskog suda u Makarskoj, R1-145/19, proizlazi da je pregledom ograde na zgradi robne kuće u [adresa] utvrdio da su perforirani čelični limovi, od kojih je ograda sastavljena, u svim poljima izvitopereni, da su na velikom dijelu varova, kojima je zavaren rukohvat, uočeni tragovi hrđe, kao i na nekim međusobnim spojevima i krajnjim rubovima čeličnih traka rukohvata te na spojevima rukohvata i nosivih stupova, da rukohvati nisu izvedeni u pravcu, da su vidljive mjestimične promjene boje, a najviše na rukohvatu i profilu ispod rukohvata te da su uočena manja udubljenja na dijelovima rukohvata, brazde od brusilice na rukohvatu, kao i mjestimična oštećenja boje na ostalim dijelovima ograde.

26. Svi navedeni nedostaci dokumentirani su fotografijama izraženim prilikom pregleda ograde u siječnju, veljači i ožujku 2019.

27. U nalazu vještak VĐ navodi da bi vrijednost izvedene ograde, a koja da ne odgovara onoj koja je ponuđena, da ista nema nedostataka te da je izvedena prema pravilima struke iznosila 1.130,00 kn po m odnosno 70.625,00 kn, ali kako su utvrđeni opisani nedostaci, koji da su vjerojatno posljedica grešaka u tehnološkom postupku izrade ograde, da vrijednost ograde nije moguće utvrditi, jer da ne postoji formula za umanjivanje vrijednosti ograde zbog loše kvalitete njene izrade.

28. Vještak VĐ pojašnjava da vitoperenje čeličnih limova, kao ispuna ograde, predstavlja očitu grešku u izradi ograde, pri čemu napominje da ja zavarivanje krajeva čeličnih ploča moglo stvoriti dodatna naprezanja koja su rezultirala krivljenjem tih ploča te da bi bolji način spajanja čeličnih ploča bio neki od mehaničkih (vijci, pop nitne), s time da je do krivljenja moglo doći i tijekom postupka vrućeg cinčanja, budući da se tada konstrukcija zagrije na temperaturu od 450 C°. Da bi se izbjegla pojava hrđe na varovima rukohvata za profil na vrhu ograde, kao i na spojevima rukohvata sa nosivim stupovima, što da upućuje na to da rukohvat zavaren na licu mjesta, da je rukohvat trebalo radionički zavariti po sekcijama ograde te tako spojenu sekciju vruće cinčati, a ako se nije moglo izbjeći zavarivanje na licu mjesta, da je trebalo provesti postupak hladnog cinčanja (premaz koji ima visok postotak cinka ili cink u spreju). Mjestimične promjene boje da su vjerojatno rezultat loše zaštite.

29. Zaključak vještaka VĐ je da predmetna ograda ima očigledne nedostatke u izradi te u kvaliteti, koje nije moguće otkloniti na licu mjesta uz pravilnu antikorozivnu zaštitu, već je potrebno izvršiti demontažu postojeće ograde i montažu nove ograde izvedene po pravilima struke. Ukoliko bi se neki od dijelova postojeće ograde i mogli iskoristiti, da je sa istih potrebno potpuno ukloniti završni sloj boje i zaštitu od cinka prije ponovnog vrućeg cinčanja. Demontažu postojeće ograde procijenio je na 5.000,00 kn, prijevoz iste do odlagališta u Splitu na iznos od 800,00 kn, a vrijednost za slučaj otkupa u stanici za otkup obojenih metala oko 1.080,00 kn (0,70 kn/kg, a ograda teži oko 1540 kg).

30. Tužitelj nije smatrao uvjerljivim da predmetna ograda nema nikakvu tržišnu vrijednost, stoga je sud pozvao vještaka VĐ da usmeno dodatno obrazloži dani nalaz i mišljenje.

31. U usmenim izlaganju vještak VĐ ponavlja bitna utvrđenja iz nalaza i mišljenja te kao glavne nedostatke ograde navodi izvitoperenost čeličnih limova, mjestimičnu pojavu hrđe te činjenicu da rukohvat i vrh ograde nisu izvedeni u pravcu. Istaknuo je da je odmah nakon montaže izvođač mogao uočiti izvitoperenost ograde, kao i da vertikalni nosači nisu na svim mjestima dobro pričvršćeni za betonsku podlogu te da su ti i svi ostali nedostaci posljedica postupanja protivno pravilima struke. Vjerojatnim smatra da je izvitoperenost čeličnih ploča uzrokovana neadekvatnim spajanjem ploča, s obzirom da su iste zavarivane, umjesto da su mehanički spajane. Također, po njegovom mišljenju postupak otklanjanja utvrđenih nedostataka, poglavito ravnanje čeličnih ploča, bilo bi skuplje nego izrada i montaža nove ograde, a kako ne postoje kriteriji za sniženje vrijednosti ograde zbog ovakvih estetskih nedostataka, to da uopće nije moguće utvrditi vrijednost takve ograde, iako je ista ispunjavala svoju funkciju.

32. Tužitelj je i dalje ostao kod iznijetih prigovora, jer je smatrao neuvjerljivim da ograda koja ispunjava svoju funkciju, a ima samo neke estetske nedostatke, nema tržišnu vrijednost odnosno da istu nije moguće utvrditi.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka VĐ samo u dijelu utvrđenja naravi i vrste nedostataka, ali ne i u pogledu mišljenja da predmetna ograda nema nikakvu tržišnu vrijednost, kao što će to biti obrazloženo u nastavku.

34. Odredbom čl. 604. st. 1. ZOO-a određeno je da je naručitelj dužan pregledati djelo čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgode obavijestiti izvođača.

35. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (čl. 604. st. 2. ZOO-a).

36. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 3. ZOO-a).

37. Iz iskaza LĐ proizlazi da tužitelj nije nikada pozvao tuženika da pregleda i primi izvršeni rad, već je smatrao da je isti predan samim time što su na terenu bili prisutni OĐ i ČĐ, a koji nisu imali ovlast zastupati tuženika, niti su na terenu bili prisutni u funkciji nadzora, već su obavljali poslove u svojem kafiću na vrhu te zgrade.

38. Međutim, s obzirom da je tuženik znao kada su radovi izvedeni (u lipnju 2018.) te da su radovi izvođeni na njegovoj nekretnini, a i imao je saznanja da je predmetna ograda izvitoperena, to se ne može smatrati da nitko od strane tuženika nije mogao i bio dužan pregledati predmetne radove prije 3. rujna 2018., kada je faktično izvršen prvi pregled.

39. Na to ukazuje i činjenica da je tuženik prvi prigovor u pogledu kvalitete izvedenih radova iznio u dopisu od 9. srpnja 2018. (dakle, prije fizičkog pregleda radova) uz koji je vratio tužitelju račune 44-1-1 i 26-1-1, samo što prigovori u pogledu kvalitete nisu specificirani, već se prigovara općenito izrazito lošoj kvaliteti radova i isporučenoj opremi te se tužitelja poziva da te nedostatke otkloni.

40. Drugi puta je tuženik prigovor iznio usmeno prilikom pregleda ograde 3. rujna 2018., a sljedeći puta pisano u e-mailu od 23. listopada 2018. kada je odvjetnik tuženika NĐ pozvao tužitelja da zamijeni sve neispravne ploče ili da demontira ogradu i istu odveze, što je ponovio i u e-mailu od 5. studenog 2018., uz upozorenje da će istu u protivnom sam tuženik, po trećim osobama, demontirati te uskladištiti o trošku tužitelja.

41. U svakom slučaju, kako je vještak VĐ potvrdio da su svi utvrđeni nedostaci posljedica postupanja protivno pravilima struke te da isti nisu mogli ostati nepoznati izvođaču, budući da je izvitoperenost čeličnih ploča i loša pričvršćenost za betonsku podlogu bila vidljiva u trenutku montaže, a da je odredbom čl. 607. ZOO-a određeno da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju, to se tužitelj ne može pozivati na prekluziju tuženika za korištenje pravima po osnovi nedostataka zbog nepravovremenog obavještavanja o tim nedostacima.

42. Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok, a ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete (čl. 608. st. 1. i 3. ZOO-a).

43. S obzirom da se tužitelj ne može pozivati na protek roka za obavještavanje o vidljivim nedostacima, smatra se da je uredno o istima obaviješten, a kako nije na poziv tuženika te nedostatke otklonio, to opravdano tuženik od tužitelja u ovoj parnici zahtijeva sniženje ugovorene cijene.

44. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

45. Građevinski vještak VĐ (iz postupka osiguranja dokaza) izjavio je da ne postoje kriteriji po kojima se snižava vrijednost ograde koja ima opisane estetske nedostatke (izvitoperenost čeličnih ploča, rukohvat koji nije izveden u pravcu, pojava hrđe i slično), iako ista ispunjava svoju funkciju ograde, a ovo osobito iz razloga što bi postupak ravnanja izvitoperenih ploča vjerojatno koštao više nego izrada i montaža nove ograde, slijedom čega smatra da predmetna ograda može imati vrijednost samo ako se proda kao obojeni metal.

46. Sud smatra da neki predmet ima tržišnu vrijednost ako na tržištu postoje kupci koji bi ga kupili u stanju u kakvom on jest pa onda prosjek postignutih kupovnina čini njegovu prosječnu tržišnu vrijednost.

47. Nekretnine i vozila, primjerice, imaju tržišnu vrijednost sve i kada su isti oštećeni, s obzirom da i dalje za istima postoji potražnja te se istima trguje, samo po smanjenoj cijeni, uglavnom onoj koja se dobije kad se od cijene neoštećene stvari odbiju troškovi otklanjanja tih oštećenja.

48. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka VĐ u dijelu u kojem je isti pregledom ograde utvrdio njeno stanje po pitanju nedostataka, a koji nedostaci su, prema izjavi samog vještaka, isključivo estetske prirode (utvrđena izvitoperenost čeličnih limova, mjestimična pojava hrđe te krivudavost rukohvata i vrha ograde), zbog čega je ograda, unatoč tim nedostacima, i dalje ispunjavala svoju funkciju.

49. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka VĐ u dijelu u kojem on tvrdi da predmetna ograda s takvim estetskim nedostacima nema tržišnu vrijednost. Ovo stoga što se po ocjeni suda mora moći utvrditi vrijednost bilo kojeg djela s materijalnim nedostatkom.

50. Valja napomenuti da nemogućnost utvrđenja vrijednosti ograde nije isto što i nepostojanje tržišne vrijednosti ograde.

51. Naime, ako predmetna ograda s nedostacima nema nikakvu tržišnu vrijednost, tada je sve što je tuženik platio tužitelju za izradu iste preplaćeno pa je njegov prigovor sniženja ugovorene cijene osnovan, a ako se vrijednost ograde s nedostacima ne može utvrditi, tada tuženik, na kojemu je teret dokaza prigovora sniženja ugovorene cijene, nije taj prigovor dokazao i bio bi dužan platiti punu ugovorenu naknadu za predmetnu ogradu, iako je utvrđeno da ista ima nedostataka, što bi bilo apsurdno. 52. Budući da je vještak VĐ ustrajao u svom stajalištu da predmetna ograda nema tržišnu vrijednost, s čime se ovaj sud nije slagao i smatrao je da je nalaz tog vještaka u tom dijelu nepravilan, a taj nedostatak se ne bi mogao otkloniti njegovim ponovnim saslušanjem, to je zatraženo mišljenje drugog vještaka (čl. 261. st. 3. ZPP- a).

53. Stoga je sud u predmetnom postupku odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i arhitekturu FĐ, dipl. ing. arhitekture, s zadatkom utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne ograde, uzimajući u obzir nedostatke koje je vještak VĐ utvrdio u postupku osiguranja dokaza Općinskog suda u makarskoj, R1-145/2019, a koji su fotografski dokumentirani u njegovom nalazu.

54. Vještak FĐ u nalazu i mišljenju navodi da je stabilnost ograde njena prva i najvažnija uloga, jer štiti ljude od pada s visine, a na fotografijama vještaka VĐ da se vide dijelovi nosivih stupova ograde koji nisu pričvršćeni po pravilima struke za nosivu armirano-betonsku konstrukciju – vijci nisu u punoj duljini usidreni ili ih uopće nema (list 87. spisa). Druga važna uloga ograde jest estetske naravi, jer ograda svojim izgledom pojačava ili smanjuje dojam ograde. Prema nalazu vještaka VĐ i pregledanim fotografijama, vještak FĐ navodi da je ograda imala estetske nedostatke u pogledu izvitoperenih ispuna perforiranih čeličnih panela, hrđavih spojeva i brazdi kod rukohvata te nejednoličnog tona boje.

55. Vještak FĐ je naveo da i vrijednost predmetne ograde bez nedostataka bila 70.625,00 kn, kako se to navodi u troškovniku tužitelja, koji je prilog utuženog računa.

56. Vještak, nadalje, navodi da troškovi otklanjanja nedostataka u konkretnom slučaju umanjuju vrijednost predmetne ograde s time da ti troškovi podrazumijevaju poduzimanje sljedećih radnji (točka B.2.5. mišljenja):

- pregled nosivih stupova ograde i provjeru statičke sigurnosti i pričvrsnih vijeka, zamjenu prekratkih vijaka dužima, a na mjestima gdje vijci nedostaju produljenje nosača i pričvršćenje istih dovoljnim brojem vijaka – obračun po satu – 20 sati po cijeni od 90 kn/sat – ukupno 1.800,00 kn,

- pregled rukohvata od zaobljenog čeličnog lima, popravak spojeva sa stupom i međusobno, popravak neravnina i strugotina – obračun po satu – 40 sati po cijeni od 90 kn/sat – ukupno 3.600,00 kn,

- demontaža čeličnih perforiranih panela, veličine cca 230/90 cm, d=2 mm, koji su točkasto vareni za čelične profile, odvoz do otkupne stanice – 27 komada, cijena 150,00 kn/komad, ukupno – 4.050,00 kn,

- izrada identičnih pocinčanih čeličnih perforiranih panela, veličine cca 230/90 cm, d= 2 mm, montaža na čelične profile na način da se omogući širenje i skupljanje panela – 27 komada, po cijeni od 600,00 kn/komad, ukupno 16.200,00 kn,

- ličenje kompletne ograde bojom za metal u dva sloja, u tonu kao postojeći, sa svim predradnjama, obračun po površini oličene površine, 150 m2, cijena 100,00 kn/m2, ukupno 15.000,00 kn.

57. Stoga je vještak FĐ utvrdio da je troškovi otklanjanja utvrđenih nedostataka na predmetnoj ogradi ukupno iznose 40.650,00 kn, slijedom čega da tržišna vrijednost ograde s tim nedostacima iznosi 70.625,00 kn – 40.650,00 kn = 29.975,00 kn.

58. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka FĐ u suštini iz razloga što se ne slaže sa stajalištem vještaka da predmetna ograda uopće ima ikakvu tržišnu vrijednost, a podredno zato što kao polazišna vrijednost nije mogla biti uzeta vrijednost radova iz tužiteljevog troškovnika, budući da isti ne odgovara prihvaćenoj ponudi (povišene stavke izrade ograde s ugovorenih 1.050,00 kn po dužnom metru na 1.130,00 kn po metru, troškovnik uključuje vruće cinčanje koje nije bilo sadržano u ponudi). Pored toga, tuženik nalaz smatra nejasnim, jer da nije jasno kako bi se hrđavu ogradu moglo ponovno pocinčati.

59. Vještak FĐ je u odgovoru na pisano iznijete prigovore tuženika te usmeno iznijete prigovore tužitelja na ročištu od 21. srpnja 2021. izjavio da ostaje u cijelosti kod onoga što je u nalazu i mišljenju naveo.

60. Vještak FĐ je napomenuo da stavka 5. radova koji su potrebni za otklanjanje nedostataka na ogradi, a koja se navodi pod točkom B.2.5 nalaza, kada govori o predradnjama ličenja kompletne ograde, podrazumijeva ujedno i skidanje hrđe te odgovarajuću antikorozivnu zaštitu, s time da današnje boje za metal i sadrže u sebi tvari koje omogućuju antikorozivnu zaštitu metala. Istaknuo je da svaka stvar ima određenu tržišnu vrijednost pa tako i predmetna ograda s utvrđenim nedostacima, a radi se o cijeni koju su kupci spremni platiti na tržištu za tu stvar, slijedom čega da se ne slaže s navodima prethodnog vještaka VĐ da se vrijednost konkretne ograde ne može izračunati zbog toga što za to ne postoji adekvatna matematička formula. Nadalje, vještak FĐ je naveo da za otklanjanje nedostataka u vidu brazdi na rukohvatu nije potrebno uklanjanje rukohvata ograde te da su radovi koje je potrebno izvesti radi otklanjanje nedostataka na rukohvatu navedeni u stavci 2. radova navedenih u točci B.2.5. nalaza. Vještak je napomenuo da je kao početnu tržišnu vrijednost ograde bez nedostataka uzeo u obzir cijene tužitelja navedene u njegovom troškovniku dostavljenom uz utuženi račun, s obzirom da iste obuhvaćaju i trošak vrućeg cinčanja, a za koji trošak je vještak utvrdio da je realan u konkretnom slučaju te je prilikom utvrđivanja vrijednosti radova popravka ograde uključio trošak vrućeg cinčanja. Na upit suda koliko bi iznosila cijena radova navedenih pod stavkom 4. točke B.2.5. mišljenja, konkretno cijena izrade identičnih čeličnih perforiranih panela te njihova montaža, a da se prethodno ne provodi postupak vrućeg cinčanja istih, vještak je odgovorio da bi cijena iznosila oko 400,00 kn po jednom panelu. Vještak je naveo da u ponudi tužitelja nisu bili obuhvaćeni troškovi vrućeg cinčanja pa bi iz tog razloga, kada bi se uzelo u obzir vrijednost ograde iz ponude, konačna tržišna vrijednost ograde bila manja. U odnosu na pitanja tužitelja vezano za primijenjene jedinične cijene pojedine stavke radova sanacije nedostataka vještak FĐ je naveo da je iste utvrdio temeljem svojeg stručnog znanja i dugotrajnog iskustva, da se radi o tržišnim cijenama predmetnih radova, da se cijena sata rada NKV i VKV radnika kreće između 60,00 i 120,00 kuna, a da je prilikom izvršenja radova navedenih u stavci 1. točke B.2.5. mišljenja potreban rad i NKV i VKV radnika tako da je on uzeo da bi cijena troška tog rada bila 90,00 kuna. Prosječnu cijenu sata rada NKV i VKV radnika da je utvrdio pregledom javno objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku te u kontaktu sa samim radnicima i direktorima društava u kojima isti rade. Cijena sata rada NKV radnika da iznosi oko 30 kn neto, a da su jedinične cijene koje su navedene u njegovom mišljenju bruto cijene, koje u sebi obuhvaćaju potrebne poreze i prireze i faktore izvođača. Faktori izvođača da se odnose na iznos zarade pojedinog izvođača koji isti nadodaje na čisti trošak rada njegova radnika, a u konkretnom slučaju da je uzeo da se radi o prosječnom faktoru između 2 i 3 s kojim se množi osnovni trošak rada, uz napomenu da iz svog iskustva zna koliko izvođači u prosjeku zarađuju na samom radu svojih radnika pa iz toga proizlazi da se osnovni trošak rada množi s tim faktorom. Na pitanje tužitelja može li se izjasniti koliko iznosi trošak odvoza demontiranih panela do otkupne stanice, a koja radnja se navodi u stavci 3. točke B.2.5. mišljenja, vještak je odgovorio da je on naveo ukupnu jediničnu cijenu svih radova koje se navode u toj stavci te da bi za analizu jediničnih cijena i njihovo razlaganje na način na koji to zahtijeva tužitelj bilo potrebno dodatno vrijeme i dodatni predujam. Vještak je naveo da je utvrdio troškove odvoza demontiranih panela do otkupne stanice iako ne zna točno gdje se nalazi otkupna stanica tog starog željeza, ali da je pretpostavio da se ista nalazi ili u samom gradu [adresa] ili na udaljenosti u prosjeku od 20 km, budući da je uobičajeno da se otkupne stanice starog željeza nalaze na maksimalnoj udaljenosti od 20 km od svakog mjesta.

61. S obzirom da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u pogledu načina utvrđivanja i visine jediničnih cijena radova popravka ograde te je u tom pogledu predložio izradu dopunskog nalaza u kojem će vještak analizirati te jedinične cijene tako što će za svaku stavku radova navesti zasebnu cijenu uz predočenje podataka iz kojih je crpio ta utvrđenja, sud je odredio izvođenje dopunskog građevinskog vještačenja s zadatkom obrazloženja jediničnih cijena koje je vještak FĐ primijenio u obračunu vrijednosti radova sanacije nedostataka na predmetnoj ogradi (točka B.2.5. mišljenja) za pojedinu vrstu radova uz, gdje je to moguće, potkrjepljenje tih cijena odgovarajućom dokumentacijom (podacima Državnog zavoda za statistiku o plaćama NKV i VKV radnika i ostalim).

62. Međutim, vještak FĐ se je očitovao da daljnje obrazlaganje jediničnih cijena (koje smatra nepotrebnim, jer da to iziskuje daljnje troškove, a rezultati da će i dalje biti isti ili s minimalnim odstupanjima) zahtijeva njegov odlazak u [adresa], gdje je predmetna ograda izrađena i montirana, a da u tom slučaju troškovi i nagrada za izradu dopunskog nalaza iznose 1.482,00 EUR.

63. Stoga je sud naložio tužitelju, kao stranci koja je predložila izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, da uplati na ime predujma vještačenja nedostajući iznos od 1.349,28 EUR, u roku od 15 dana.

64. S obzirom da tužitelj navedeni iznos nije uplatio niti u navedenom roku, a niti do zaključenja glavne rasprave, sud je odustao od izvođenja dokaza dopunskim građevinskim vještačenjem (čl. 153. st. 3. ZPP-a).

65. Budući da sud nalazi osnovni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka FĐ jasnim i logičnim, izrađenim u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke, a u svakom slučaju dostatnim u pogledu utvrđenja jediničnih (bruto) cijena radova otklanjanja oštećenja na predmetnoj ogradi (uz napomenu da je i vještak VĐ u nalazu izrađenom za postupke osiguranja dokaza naveo da se odlagalište otpada/otkupna stanica nalazi u Splitu, a udaljenost od [adresa], gdje je predmetna ograda montirana, do Splita, jest 25,2 km, što potkrepljuje pretpostavku vještaka FĐ da se otkupna stanica starog željeza uobičajeno nalazi na udaljenosti do oko 20 km), to je isti u prihvaćen u pogledu utvrđenja radova sanacije nedostataka ograde i njihovih troškova..

66. Stoga je u odnosu na konačnu cijenu koju je tuženik dužan platiti tužitelju za izvedene bravarske-aluminijske i njima popratne radove potrebno navesti sljedeće.

67. Stranke nisu ugovorile vruće cinčanje ograde kao poseban način antikorozivne zaštite, a koje je utjecalo na povišenje jedinične cijene izrade, dostave i montaže predmetne ograde s ugovorenih 1.050,00 kn po dužnom metru na 1.130,00 kn po dužnom metru, slijedom čega tuženik tu višu cijenu nije dužan niti platiti.

68. Dakle, kao vrijednost radova izrade, dostave i montaže predmetne ograde, bez nedostataka, treba uzeti ugovorenu vrijednost tih radova (točka 1. ponude 02/2018) u iznosu od 1.050,00 kn po metru dužnom, a kako je nesporno da je predmetna ograda bila dugačka 62,5 m, to je njena vrijednost bez nedostataka 65.625,00 kn umanjeno za u ponudi navedenih 5% rabata, dakle, 62.343,75 kn.

69. Vrijednost predmetne ograde s utvrđenim nedostacima utvrđuje se tako da se od njene vrijednosti bez nedostataka u iznosu od 62.343,75 kn oduzmu troškovi otklanjanja nedostataka.

70. Nedostaci su utvrđenim nalazom i mišljenjem vještaka VĐ, dok su troškovi otklanjanja tih nedostataka utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka FĐ, uzimajući u obzir i njegov usmeni iskaz osobito u dijelu u kojem isti navodi da bi cijena izrade identičnih čeličnih perforiranih panela i montaže istih (stavka 4. točke B.2.5. mišljenja) u slučaju da se ne provodi postupak vrućeg cinčanja istih iznosila oko 400,00 kn po panelu, naspram cijene od 600,00 kn po panelu koliko bi ti radovi iznosili da se provodi vruće cinčanje.

71. Dakle, sud smatra utvrđenim da je u svrhu otklanjanja nedostataka u predmetnoj ogradi bilo potrebno izvesti sve one radove koje je vještak FĐ naveo u točki B.2.5. mišljenja, samo što je umjesto vrućeg cinčanja, antikorozivnu zaštitu bilo potrebno provesti na drugi način, što umanjuje jediničnu cijenu radova pod stavkom 4. (izrada identičnih pocinčanih čeličnih perforiranih panela, veličine cca 230/90 cm, d=2 mm te montaža na čelične profile na način da se omogući širenje i skupljanje panela) s iznosa od 600,00 kn po komadu na iznos od 400,00 kn po komadu, a kako je ukupno bilo 27 panela, to troškovi za tu stavku ukupno iznose 10.800,00 kn.

72. Kada se troškovima radova sanacije pod stavkom 4., pribroje troškovi radova sanacije pod stavkom 1. (pregled nosivih stupova ograde i provjera statičke sigurnosti i pričvrsnih vijeka, zamjena prekratkih vijaka dužima, a na mjestima gdje vijci nedostaju produljenje nosača i pričvršćenje istih dovoljnim brojem vijaka – obračun po satu – 20 sati po cijeni od 90 kn/sat – ukupno 1.800,00 kn), pod stavkom 2. (pregled rukohvata od zaobljenog čeličnog lima, popravak spojeva sa stupom i međusobno, popravak neravnina i strugotina – obračun po satu – 40 sati po cijeni od 90 kn/sat – ukupno 3.600,00 kn), pod stavkom 3. (demontaža čeličnih perforiranih panela, veličine cca 230/90 cm, d=2 mm, koji su točkasto vareni za čelične profile, odvoz do otkupne stanice – 27 komada, cijena 150,00 kn/komad, ukupno – 4.050,00 kn) i pod stavkom 5. (ličenje kompletne ograde bojom za metal u dva sloja, u tonu kao postojeći, sa svim predradnjama, obračun po površini oličene površine, 150 m2, cijena 100,00 kn/m2, ukupno 15.000,00 kn), dobije se da ukupni troškovi otklanjanja nedostataka na predmetnoj ogradi iznose 35.250,00 kn.

73. Stoga proizlazi da je vrijednost predmetne ograde s nedostacima 27.093,75 kn (62.343,75 kn – 35.250,00 kn = 27.093,75 kn).

74. Već je navedeno da se usporedbom troškovnika prema kojemu je izdan utuženi račun tužitelja i prihvaćene ponude tužitelja 02/208 uočavaju razlike u smislu da troškovnik sadrži i određene vantroškovničke radove, dakle, radove koji nisu inicijalno ugovoreni, ali za koje je zastupnik po zakonu tužitelja LĐ izjavio da su morali biti izvedeni na licu mjesta u svrhu obavljanja glavnog ugovorenog rada izrade, dostave i montaže predmetne ograde te da tuženik njihovo izvođenje nije nikada osporavao.

75. Radi se o radovima pod stavkom 1. troškovnika - zatvaranje otvora za ventilaciju uz stepenište (konstrukcija je izrađena od čeličnih plosnatih profila dimenzija 30•5 mm na koje se vari perforirani lim, konstrukcija se boji u bojuj po izboru investitora i tipla u zid, u stavku je uključena dobava, radionička izrada, dostava i montaža na licu mjesta sa spojnim materijalnom i radom) koji komplet radova je obračunat po cijeni od 1.600,00 kn.

76. Nadalje, radi se o radovima pod stavkom 2. troškovnika – demontaža stare postojeće ograde i njeno deponiranje na odlagalište, koji radovi su obračunati po cijeni od 50,00 kn po metru dužnom, a kako je ograda bila dugačka 62,5 m, to su isti obračunati u iznosu od 3.125,00 kn.

77. Naposljetku, radi se o radovima pod stavkom 5. troškovnika – izrada vertikalnog odvoda s terase, koji radovi su obračunati po cijeni od 220,00 kn po metru dužnom, a kako je izvedeno ukupno 5 m, to su ti radovi obračunati po cijeni od 1.100,00 kn. 78. Dakle, nije sporno da izvođenje tih radova primarno nije bilo ugovoreno, ali da su isti morali biti i u konačnici jesu izvedeni te da je tuženik te radove primio, pri čemu nije sporno da je njihova tadašnja vrijednost odgovarala iznosima iz tužiteljevog troškovnika.

79. S obzirom da je tuženik te vantroškovničke radove primio, to je dužan tužitelju naknaditi njihovu vrijednost po pravilima o stjecanju bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, u iznosu od ukupno 5.825,00 kn.

80. Posljednja stavka radova iz troškovnika tužitelja jest stavka 4. – bojanje aluminijskih stijenki prozora i stijenki na pročelju objekta, uz obračun po m2 obojane površine, pri čemu je ugovorena cijena od 230,00 kn/m2. S obzirom da je u prihvaćenoj ponudi bilo previđeno bojanje ukupno 150 m2 površine aluminijskih stijenki prozora i stijenki na pročelju objekta, ali je napomenuto da će se nakon završetka radova izvršiti konačni obračun količina, da je u troškovniku tužitelja navedeno da je obojano ukupno 204 m2, a da tuženik tu površinu nije osporavao, to je tuženik dužan tužitelju platiti i ugovorene radove pod stavkom 4. troškovnika u iznosu od 46.920,00 kn. 81. Dakle, tuženik je dužan platiti tužitelju za vantroškovničke radove (stavka 1., 2. i 5. troškovnika) ukupno 5.825,00 kn (stjecanje bez osnove) te za ugovorene radove izrade, dostave i montaže ograde iznos od 27.093,75 kn (vrijednost ograde s nedostacima) i za ugovorene radove bojanja aluminijskih stijenki prozora i stijenki na pročelju objekta iznos od 46.920,00 kn, odnosno ukupno 79.838,75 kn. 82. Budući da je nesporno da je tuženik tužitelju avansno uplatio iznos od 50.000,00 kn, to mu je preostalo za platiti još 29.838,75 kn s zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. (kao prvog dana nakon dospijeća utuženog računa 44-1-1 od 7. lipnja 2018., uzevši u obzir da je tužitelj dostavom tuženiku navedenog računa ujedno pozvao tuženika na plaćanje novčane vrijednosti koja je stečena bez pravne osove za vantroškovničke radove) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena (čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a u vezi čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi /Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 71/2015., 78/2015., , 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZFPPN/).

83. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u pogledu glavnice u iznosu od 3.960,28 EUR/29.838,75 kn s zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate, a ukinuti u pogledu glavnice u iznosu od 5.777,59 EUR/43.531,25 kn s zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate (čl. 451. st.3. ZPP-a).

84. Budući da je tužitelj u ovom postupku (nakon djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 13.240,00 kn s zateznim kamatama, odmah na prvom ročištu održanom 26. ožujka 2019., u odnosu na koje povlačenje tuženik nije zahtijevao razmjernu naknadu troškova postupka) zahtijevao isplatu iznosa od 73.370,00 kn, a uspio je s zahtjevom za isplatu iznosa od 29.838,75 kn, to je isti uspio u omjeru od 40,67% (29.838,75 kn/73.370,00 kn=0,40668), a tuženik u omjeru od 59,33%, slijedom čega, nakon što se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18,66%, dok je tužitelj svoje troškove dužan sam snositi.

85. Stoga je platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi valjalo ukinuti i u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 507,02 EUR/3.820,13 kn s zateznim kamatama (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

86. Valja napomenuti da je tužitelj greškom u podnesku predanom na ročištu od 26. ožujka 2019. zatražio da sud održi na snazi rješenje o ovrsi, umjesto platni nalog sadržan u predmetnoj rješenju o ovrsi, koju pogrešku je ispravio na posljednjem ročištu za glavnu raspravu.

87. Međutim, sve i da tužitelj nije izvršio ispravak tužbe u tom pogledu, sud u ovoj parnici ne bi mogao održati na snazi rješenje o ovrsi, budući da se u parnici koja se vodi povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi donesenog temeljem vjerodostojne isprave primjenjuju pravila parničnog postupka koja vrijede za postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, što znači da sud u ovoj parnici i ne može donijeti drugačiju odluku nego li je to propisano odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, dakle, može ili održati na snazi ili ukinuti platni nalog sadržan u osporenom rješenju o ovrsi.

88. U svakom slučaju, ispravljanjem takvih navoda tužitelj nije preinačio tužbu, kao što to pogrešno smatra tuženik, budući da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a), što u konkretnom predmetu nije učinjeno (zahtjev tužitelja se je oduvijek odnosio na isplatu iznosa po računu 44-1-1), već je tužitelj isključivo promijenio/ dopunio/ispravio pojedine navode, zbog kojih tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

89. Dakle, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka u omjeru od 18,66%.

90. Daje tuženik u cijelosti uspio u predmetnoj parnici pripadala bi mu naknada za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika / Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 26. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 27. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 29. travnja 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 11. lipnja 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT- a), za ročište od 2. rujna 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 12. studenog 2019. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 9. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 21. srpnja 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 5. studenog 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a) i za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o pristojbi u iznosu od 161,39 EUR (Tbr. 1/3 Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 74/1995., 57/1996., 137/2002., 125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015., 118/2018., dalje u tekstu: ZSP/), dakle, ukupno bi mu pripadala naknada iznosu od 2.661,39 EUR, a kako je uspio u parnici tek u omjeru od 18,66%, pripada mu naknada parničnih troškova u iznosu od 496,62 EUR.

91. Tuženiku ne pripada naknada troškova za dodatnu pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi, jer mu je ta pristojba naplaćena budući da nije samoinicijativno i na vrijeme platio sudsku pristojbu za prigovor (čl. 39. st. 7. ZSP-a), dakle, taj trošak mu je nastao vlastitom krivnjom pa isti ne može prevaliti na tužitelja po načelu uspjeha u parnici.

92. Nadalje, tuženiku ne pripada niti naknada sadržajno identičnih podnesaka od 15. travnja 2019. (dva podneska), budući da u istima tuženik isključivo citira sadržaj nalaza vještaka VĐ, slijedom čega ti podnesci po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

93. Naposljetku tuženiku ne pripada niti naknada troška za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka i koju sud dostavlja stranci zajedno s presudom putem informacijskog sustava e- Komunikacija.

94. Stoga je preko iznosa od 496,62 EUR do zahtijevanog iznosa od 3.299,66 EUR, za iznos od 2.803,04 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

95. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku