Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-352/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N  J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić-Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, zastupan po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnijetu po punomoćniku i žalbi osobno tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pn-43/2021-333 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja podnijeta po punomoćniku kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pn-43/2021-333 od 30. listopada 2023.

II. Osobno podnijeta žalba tužitelja od 15. siječnja 2024. odbacuje se kao nepravodobna.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 2.431,90 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom radi naknade štete za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. kolovoza 1987. do 31. svibnja 2012. preko isplaćenog mu iznosa u visini od 56.466,89 eura/425.449,79 kuna na ime glavnice i iznosa od 31.153,09 eura/234.722,92 kune na ime obračunate i isplaćene kamate, ili sveukupnog mu isplaćenog iznosa u visini od 87.619,98 eura/660.172,71 kunu.

Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove.

Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete za izgubljenu zaradu za razdoblje od mjeseca lipnja 2012. do rujna 2016. u iznosu od 24.445,42 eura, kao i zahtjev za plaćanje rente radi izgubljene zarade počev od 1. studenog 2016. pa nadalje.

2. Pravodobno podnesenom žalbom po punomoćniku tužitelj pobija presudu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje prvostupanjske presude.

3. Tužitelj je 15. siječnja 2024. ovom drugostupanjskom sudu dostavio osobno pisanu žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu. Pobijana sudska odluka dostavljena je tužitelju 30. listopada 2023. što znači da je osobno pisana žalba tužitelja podnijeta znatno izvan zakonskog roka od 15 dana, pa je Županijski sud u Vukovaru tu žalbu odbacio kao nepravovremenu temeljem članka 366. stavak 1. ZPP-a.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe kao neosnovane, predlaže odbijanje iste te traži trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 2.431,90 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je detaljno kronološki naveo podatke o tijeku postupka i višekratnom donošenju prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka kao i revizijskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. U konačnici sud prvog stupnja je donio presudu broj:Pn-429/15-191 10. svibnja 2017. koju je u cijelosti potvrdio Županijski sud u Vukovaru, presudom broj:Gž- 451/17-3 od 30. studenog 2017. odbivši žalbe tužitelja i tuženika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj:Revr-795/2018-2 od 10. studenog 2020. djelomično prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu Županijskog suda u Vukovaru i Općinskog suda u Vukovaru pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada štete za izgubljenu zaradu u iznosu od tadašnjih 872.856,37 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i odluci o parničnom trošku, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu revizija tuženika odbačena kao nedopuštena, a revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

10. Obrazlažući svoje odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske ponavlja da se izračun vještaka koji je visinu naknade utvrdio primjenom valutne klauzule ne može prihvatiti jer u konkretnom slučaju nije riječ o ugovornom odnosu (članak 395. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO), već o izvan ugovornoj obvezi. Ponovo je upućeno na prethodnu odluku u ovoj pravnoj stvari VSRH broj: Revr- 165/2011-2 od 18. prosinca 2014. vezano uz primjenu načela monetarnog nominalizma prema kojem je potrebno utvrditi u kojem iznosu je tužitelj u valuti koja je bila zakonsko sredstvo plaćanja, mogao imati zaradu izvan radnog mjesta.

11. Nakon što je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete za izgubljenu zaradu za razdoblje od mjeseca lipnja 2012. do rujna 2016. u iznosu od 24.445,42 eura, kao i zahtjev za plaćanje rente radi izgubljene zarade počev od 1. studenog 2016. pa nadalje predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za rad izvan redovnog radnog vremena u tzv. fušu za razdoblje od mjeseca kolovoza 1987. do konca svibnja 2012., a koju zaradu bi tužitelj mogao ostvariti da nije stradao na radu kod tuženika.

12. Nesporno da je u kaznenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji, broj:K-423/87 od 11. veljače 1988. radnik prednika tuženika EC proglašen krivim za štetni događaj od 17. lipnja 1987. u kojem je teško stradao tužitelj, a nesporno je i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji, broj:P-22/91-78 od 2. travnja 1996. tuženik obvezan tužitelju naknaditi nematerijalnu štetu i izgubljenu zaradu iz radnog odnosa, a utvrđen je i omjer suodgovornosti na strani tužitelja od 10% za nastali štetni događaj, a 90% na strani tuženika.

13. Tuženik se neosnovano i dalje poziva na prigovor zastare premda je isti prigovor odbijen kako od niže stupanjskih sudova tako i od Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Revr-271/05-2 od 24. siječnja 2006.).

14. Iz razloga što u izradi prethodnih vještačenja nije primjenjivano načelo monetarnog nominalizma prvostupanjski sud je u skladu sa uputom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredio vještačenje po vještaku Tkalec d.o.o. iz Zagreba koji je uzeo u obzir nalaz vještaka Angebrandta i vještakinje Zavalić u pogledu broja mogućih sati rada nakon redovnog radnog vremena, smanjenja opsega posla zbog nemogućnosti konstantnog rada izvan radnog vremena kao i potražnje za takvom vrstom posla , kao i suodgovornost tužitelja od 10% za štetni događaj.

15. Neosnovano žalitelj prigovora nalazu i mišljenju tog vještaka jer je isti sačinjen stručno i objektivno u skladu sa nalogom prvostupanjskog suda.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženik je dostavio sudu 22. veljače 2022. (list 878 – 951 spisa) podatke o isplati koju je tuženik izvršavao tijekom postupka temeljem pravomoćnih presuda, a koje su ukidane u revizijskom postupku.

17. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izračuna prihvatio tvrdnju tuženika da je već izvršavao isplate, pa sud nije niti mogao tuženiku naložiti da tužitelju dva puta isplaćuje istu naknadu iz istog štetnog događaja.

18. Pogrešan je stav žalitelja da se njegova izgubljena zarada u fušu ne može smatrati izvan ugovornom odgovornosti jer da se faktično radi i ugovorima makar i usmenim koje je tužitelj zaključivao s ljudima kod kojih je radio.

To iz razloga što je tuženikova odgovornost prema tužitelju izvan ugovorna, pa sud niti ne tvrdi da je tužiteljev faktični rad sa pojedinim strankama bio izvan ugovorni.

19. Tvrdnja tužitelja da su svi njegovi poslovi u fušu zaključivani u stranoj valuti i plaćani u stranoj valuti ne osporavaju stav da je nužno primijeniti načelo monetarnog nominalizma jer unatoč takvoj praksi za plaćanje u fušu stranom valutom (iako niti to nije bilo pravilo, već se plaćalo i u domaćoj valuti, ali uvažavajući tečaj DEM) navedeni način plaćanja nije bio u skladu sa zakonom o važećoj valuti.

20. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 4. ZPP-a te niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

21. Odgovor tuženika na žalbu tužitelja nije bio nužan za pravilno rješavanje ove pravne stvari pa je isti odbijen sa zahtjevom za naknadu tog parničnog troška temeljem članka 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 12.prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak