Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

B, [adresa]

Poslovni broj: Pr-8/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sucu toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužiteljice BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Čakovcu Zvonimira Bunića, 13. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 5.030,88 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

i to na iznos:

157,92 € od 1. siječnja 2019. do isplate

203,04 € od 1. veljače 2019. do isplate

293,28 € od 1. ožujka 2019. do isplate

225,60 € od 1. travnja 2019. do isplate

135,36 € od 1. svibnja 2019. do isplate

203,04 € od 1. lipnja 2019. do isplate

360,96 € od 1. srpnja 2019. do isplate

157,92 € od 1. listopada 2019. do isplate

203,04 € od 1. studenoga 2019. do isplate

67,68 € od 1. prosinca 2019. do isplate

180,48 € od 1. siječnja 2020. do isplate

67,68 € od 1. veljače 2020. do isplate

67,68 € od 1. ožujka 2020. do isplate

67,68 € od 1. travnja 2020. do isplate

22,56 € od 1. svibnja 2020. do isplate

112,80 € od 1. lipnja 2020. do isplate

338,40 € od 1. srpnja 2020. do isplate

203,04 € od 1. kolovoza 2020. do isplate

67,68 € od 1. rujna 2020. do isplate

135,36 € od 1. listopada 2020. do isplate

22,56 € od 1. studenoga 2020. do isplate

22,56 € od 1. prosinca 2020. do isplate

112,80 € od 1. siječnja 2021. do isplate

203,04 € od 1. veljače 2021. do isplate

90,24 € od 1. ožujka 2021. do isplate

45,12 € od 1. svibnja 2021. do isplate

406,08 € od 1. srpnja 2021. do isplate

315,84 € od 1. kolovoza 2021. do isplate

180,48 € od 1. rujna 2021. do isplate

180,48 € od 1. listopada 2021. do isplate

67,68 € od 1. studenoga 2021. do isplate

112,80 € od 1. prosinca 2021. do isplate.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja je za tri postotna poena veća od stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tako da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužiteljici BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 troškove postupka u iznosu od 1.100,00 eura (tisuću i sto eura) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućim od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 31. siječnja 2024. podnesena je tužba tužiteljice protiv tužene radi isplate iznosa od 5.030,88 eura sa zateznim kamatama u kojoj se navodi kako je tužiteljica kao djelatnica (policijska službenica) Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2021. bila raspoređena na radno mjesto policijskog službenika i upućena na rad na granični prijelaz Letenye (Mađarska)

- Goričan 2 radi obavljanja granične kontrole, dakle, upućena na rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, na državno područje druge države, gdje je svoj posao obavljala osam sati dnevno ili duže. Nadalje, tužiteljica navodi kako za svoj rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka nije primila naknadu na koju da ima pravo prema važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Poziva se na odredbe čl. 50. Kolektivnog ugovora iz 2017., iz kojeg proizlazi da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik imaju pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, tužiteljica navodi kako se prema članku 50. Kolektivnog ugovora iz 2017. terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec, a visina iznosi najmanje 22,56 eura. Također, tužiteljica navodi kako je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo tablicu s brojem radnih dana koje je tužiteljica radila na navedenom području za razdoblje od 2019.-2021. Tužiteljica se poziva i na Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019. i ističe kako je bila ograničena u pogledu samostalnog kretanja na području druga države za vrijeme pauze, jer tužiteljica nije mogla samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske niti je bio organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze.

2. U odgovoru na tužbu tužena je u cijelosti osporavala tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je tužiteljica u konkretnom razdoblju od strane nadređenih rukovoditelja njezine policijske postaje raspoređivana, osim na granični prijelaz Goričan 1 (koji se nalazi na području Republike Hrvatske), isključivo na obavljanje hrvatske granične kontrole na granični prijelaz Goričan 2, a ne na granični prijelaz Letenye - Goričan 2. Granična kontrola koju policijski službenici policijske postaje Prelog obavljaju na graničnom prijelazu Goričan II (koji je fizički smješten na području Mađarske – oko 900 metara od granične crte) temeljem Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, obavlja se u „području rada“ koje je, iako je dio državnog područja domaće države, područje na kojem policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa (članak 2. točka 4. Zakona), te se službene radnje koje u području rada obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Hrvatskoj koja je najbliža graničnom prijelazu (članak 6. Zakona). Dakle, granična kontrola ne obavlja se na državnom području druge države nego u izdvojenom području - tzv. „području rada“ u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske. Nadalje, tužena ističe da se za obavljanje redovnih policijskih poslova policijski službenici ne "upućuju", nego se za svaki dan za obavljanje službenih poslova "raspoređuju" posebnim rasporedima koje u pisanom obliku donosi rukovoditelj ustrojstvene jedinice i kojima se, između ostalog, utvrđuju službeni zadaci. Putem rasporeda rada ili na drugi pogodan način policijski službenici obavještavaju se o točnoj smjeni/turnusu rada za tjedan dana unaprijed, odnosno u iznimnim slučajevima najmanje 12 sati prije početka rada. Također, tužena navodi kako terenski dodatak nije naknada za rad, niti zamjena za plaću, nego služi za pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu. Na teren se "upućuju" policijski službenici i drugi službenici kod npr. obavljanja izvanrednih poslova – poslova osiguranja, pratnje, ispomoći i slično, te im se tada u rad na terenu uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu - i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuju na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto.

3. Nadalje, tužena u odgovoru na tužbu ističe kako stalno radno mjesto za policijske službenike policijskih postaja koji su "raspoređeni" na obavljanje granične kontrole je granični prijelaz (prema kojem putuju od adrese stanovanja i u pravilu cijelu smjenu provode na tom jednom mjestu, te im se i za tu relaciju i isplaćuju putni troškovi), dok bi npr. "upućivanje" istih na obavljanje poslova osiguranja, pratnje, ispomoći van postajnog područja predstavljalo terenski rad, pa bi za to u pravilu isti i zadužili službeno vozilo. Isto tako, načelnik policijske postaje, policijske službenike koji će vršiti graničnu kontrolu, rasporedima rada unaprijed raspoređuje na granične prijelaze, oni ne putuju na početku smjene od adrese stanovanja do sjedišta policijske postaje pa da ih se upućuje do mjesta rada na graničnom prijelazu, niti na kraju smjene putuju od graničnog prijelaza do sjedišta policijske postaje pa do mjesta stanovanja, nego putuju izravno od adrese stanovanja do graničnih prijelaza i natrag, dobivaju putne troškove za relaciju od adrese stanovanja do samog graničnog prijelaza i natrag, te u pravilu cijelu smjenu obavljaju na tom jednom mjestu rada – graničnom prijelazu. Tužena se poziva i na odredbe Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine", br. 06/2004), Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine", br. 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/2018), Uredbe o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 117/11), Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", br. 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17). Tužena isto tako navodi kako Kolektivni ugovori pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijevaju "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela" te da stoga smatra kako, s obzirom na propise o nadležnosti i odredbe Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, policijski službenici policijske postaje nisu radili izvan stalnih mjesta rada u kojem su zaposleni te da stoga ne ostvaruju pravo na dodatak za rad na terenu. Ističe i kako je Tumačenjem br. 2/44 od 18. prosinca 2012. utvrđeno da dnevnica i terenski dodatak nisu naknade za rad, niti zamjena za plaću, nego služe za pokriće povećanih troškova na putu (terenu) izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, a da policijski službenici Policijske postaje Prelog nisu imali nikakvih troškova.

4. U odgovoru na tužbu tužena ističe i kako do mjesta rada na graničnim prijelazima policijski službenici putuju u pravilu osobnim vozilima direktno od mjesta stanovanja te se na isti način vraćaju, u službenoj odori i s osobnim naoružanjem. Iako prelaze graničnu crtu, pri putovanju do mjesta rada i s mjesta rada nalaze se u „području rada“ - ne prolaze nikakvu graničnu kontrolu od strane druge države i nad njima se ne vrši nadzor od strane druge države. Policijski službenici Ministarstva mogu se samostalno kretati u „području rada“, koje je, iako je dio državnog područja domaće države, područje na kojem policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa. Na svakom graničnom prijelazu, postoje službene prostorije u kojima policijski službenici mogu neometano boraviti i konzumirati hranu za vrijeme pauze, a mogu, s obzirom na vrijeme trajanja pauze i malu udaljenost, priječi graničnu crtu i realizirati pauzu na teritoriju Republike Hrvatske. Iako tužena na osporava visinu potraživanja, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka tužiteljica je ostala u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok se tuženik istom protivio.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 7 do 10), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 11 do 14), Dopis sa tabelarnim prikazom (listovi 15 do 21), Rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 1.7.2014. (list 36), Dopis uz tabelarni prikaz (listovi 37 do 41), sudsku praksu (listovi 42 do 85), saslušani su svjedoci GJ, OJ i ĆJ, pročitan je dopis Državne geodetske uprave (listovi 105 do 106) i saslušana tužiteljica.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Nesporno je u utuženom periodu od siječnja 2019. do prosinca 2021. tužiteljica bila djelatnica Policijske postaje Prelog.

10. Nesporan je obračun potraživanja.

11. Sporno jest je li u utuženom periodu tužiteljica bila upućena ili raspoređena na granični prijelaz Letenje- Goričan 2 te smatra li se u utuženom periodu rad tužiteljice u okviru stalnog mjesta rada ili se radi o radu izvan samog mjesta rada i mjesta stalnog boravka, pripada li stoga tužiteljici pravo na isplatu terenskog dodatka i s tim u vezi sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora od 10. lipnja 2022. proizlazi da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora isplate dodataka za rad na terenu za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186 a. st. 1. ZPP-a za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

13. Svjedokinja GJ je u bitnom iskazala kako je tužiteljica dnevnim rasporedom raspoređivana na granični prijelaz Goričan 1 i Goričan 2, a da se taj raspored donosio 7 dana unaprijed i donosio ga je pomoćnik granične kontrole i potpisivao ga načelnik policijske postaje. Na mjesto rada odlazili su od kuće te su im isplaćivani putni troškovi, a prilikom odlaska na granični prijelaz Goričan 2 djelatnici nisu prolazili graničnu kontrolu. Nije im bilo zabranjeno odlaziti u Republiku Hrvatsku na pauzu, ali svjedokinja je navela kako isto nisu bili u mogućnosti, zbog vremena koje im je bilo potrebno da dođu do prvo mjesta na kojem bi mogli kupiti hranu i manjka policijskih službenika. Također, svjedokinja je iskazala kako na graničnom prijelazu Goričan 2 nisu mogli izvršavati sva policijska ovlaštenja odnosno nisu mogli provoditi očevid u slučaju prometne nesreće niti uhićivati mađarske državljane.

14. Iz iskaza svjedoka OJ proizlazi kako je tužiteljica posebnim rasporedom rada raspoređivana na granične prijelaze koji spadaju u PP Prelog, a to su granični prijelaz Goričan 1 i Goričan 2. Nadalje, svjedok je iskazao kako policijski službenici koji su rad obavljali na području graničnog prijelaza Goričan II prilikom dolaska i odlaska nisu bili podvrgnuti nikakvoj graničnoj kontroli te da su se mogli neometano kretati. Pauzu su službenici mogli koristiti ili na području samog graničnog prijelaza gdje su u službenim prostorijama imali uređenu kuhinju ili su se mogli vratiti i koristiti pauzu na području Republike Hrvatske. Također, svjedok je iskazao da su službenici koristili vlastita vozila za dolazak te su im isplaćivani putni troškovi.

15. Svjedok ĆJ je iskazao kako su svi policijski službenici imali rješenje o rasporedu na rad u Policijsku postaju Prelog, a sukladno Uredbi o graničnim prijelazima upućivani su na rad u jedan od graničnih prijelaza koji su bili u sklopu Policijske postaje Prelog. Nadalje, svjedok je iskazao kako su prilikom obavljanja rada na Graničnom prijelazu Goričan 2, policijski službenici imali punu ingerenciju, odnosno mogli su izvršavati sva svoja policijska ovlaštenja, a jedino ograničenje bilo je da nisu mogli uhićivati mađarske državljane. Također, svjedok je iskazao kako policijski službenici nisu bili podvrgnuti graničnoj kontroli i nisu bili spriječeni odlaziti u Republiku Hrvatsku na pauzu.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u periodu od 2019. do 2021. bila zaposlena u Policijskoj postaji Prelog na poslovima granične kontrole i to na graničnim prijelazima 1 i 2, gdje se granični prijelaz Goričan 1 nalazi na području Republike Hrvatske, a Goričan 2 na području Republike Mađarske. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako prilikom odlaska na rad na granični prijelaz Goričan 2 nije podlijegala graničnoj kontroli, iako je prelazila graničnu crtu. Rukovoditelj RJ je donosio tjedni raspored i istim je raspoređivana na pojedine granične prijelaze te se 7 dana unaprijed znalo gdje se i kada ide raditi. Tužiteljica je također iskazala kako je na graničnom prijelazu Goričan 2 uvijek bio manjak službenika, pa zbog toga nisu mogli iskoristiti pauzu do kraja i nisu fizički stigli odlaziti na pauzu na područje Republike Hrvatske, već su je koristili tamo, a hranu su nosili od kuće.

17. Sukladno odredbi čl. 192. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno za sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje. Radi se o dvostranoobveznom ugovoru kojim stranke koje su sklopile taj ugovor uređuju prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.

18. Pitanje ostvarivanja prava na tzv. terenski dodatak uređuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 i 56/22, dalje: KU/17) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 56/22, 127/22, 58/23, i 128/23, dalje: KU/22), a koji istovjetno reguliraju pravo na dodatak na terenu.

19. Prema čl. 50. st. 1. KU/17 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

20. Sukladno čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13, 27/16, ZNDG) službenici stranih tijela sigurnosti smiju u Republici Hrvatskoj obavljati određene poslove iz područja nadzora vanjske granice i druge poslove međunarodne policijske suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

21. Nadalje, sukladno čl. 25. st. 3. ZNDG granična kontrola ili dio granične kontrole može se, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe.

22. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/7, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18) u točki 17.6.2 Policijska postaja Prelog ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17) Policijska postaja Prelog nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

23. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza Goričan-Letenye I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s R. Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (R. Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

24. Također, odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini Goričan, koja je u nadležnosti Policijske postaje Prelog, u kojoj je tužiteljica i raspoređena.

25. Sukladno odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog je nadležna i za područje Općine Goričan.

26. Iz Rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-157-064311/1-2014 od 1. srpnja 2014. vidljivo je kako je tužiteljica redovno raspoređena na rad u Policijsku postaju Prelog te pokriva područje nadležnosti cijele Policijske postaje Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljedično tome sukladno čl. 6 st. 2 međunarodnog ugovora njezino mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu Goričan-Letenye I.

27. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15 određen je granični prijelaz Goričan 2, kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost Policijske postaje Prelog obuhvaća i međunarodni granični prijelaz Goričan 2.

28. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

29. Stalno mjesto rada tužiteljice određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužiteljica raspoređena u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu. (Vrhovni sud RH, Rev- 142/2023)

30. Dakle, tužiteljica je svoje poslove obavljala u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje Prelog, jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina Goričan.

31. Isto tako, iz iskaza saslušanih svjedoka GJ, OJ i ĆJ te same tužiteljice proizlazi kako tužiteljica prilikom dolaska na posao nije prelazila nikakvu graničnu kontrolu, isplaćivani su joj putni troškovi te nije imala nikakvih dodatnih troškova.

32. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno odgovarajućem međunarodnom instrumentu na koji upućuje čl. 25. st. 3. ZNDG, i to konkretno Zakonu o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu (NN 6/2004), Uredbi o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Mađarske kao susjedne države, jednako kao i Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. (Vrhovni sud RH, Rev- 142/2023 i Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023.)

33. S obzirom na izneseno, sud utvrđuje kako je tužiteljica radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljala poslove u stalnom mjestu rada, odnosno nije radila na terenu i nije upućena na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje, jer redovni rad tužiteljice raspoređene u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnom prijelazu koji je smješten na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodni granični prijelaz koji je geografski smješten na području susjedne države i koji je ustrojen sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

34. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a priznati troškovi odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i obuhvaćaju trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 11. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. al. 8. Tarife), sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 27. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 13. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), sveukupno u iznosu od 1.100,00 eura.

36. Stoga je riješeno kao u izreci ove presude.

Prelog, 13. prosinca 2024.

Sudac:

Nina Markulija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku