REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3406/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Osnovne škole Grigora Viteza, OIB: 54303952361, [adresa], radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/21-01/681, URBROJ: 338- 01-06-05-21-02 od 19. listopada 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2 KLASA: UP/I-502-03/21-02/191, URBROJ: 338-21-02-02-21-16 od 26. kolovoza 2021. te za rješavanje stvari.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/21-01/681, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 19. listopada 2021. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2 KLASA: UP/I-502-03/21-02/191, URBROJ: 338-21-02-02-21-16 od 26. kolovoza 2021. kojim tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Osnovna škola Grigora Viteza, ozljeda nastala 15. siječnja 2021. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S16.0 nije priznata ozljedom na radu te joj u svezi te ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava rješenja donesena u upravnom postupku u cijelosti i to radi toga što su činjenice u upravnom postupku nepotpuno utvrđene, zbog čega postoji proturječnost između dokaza koji se nalaze u spisu, a time je izveden i nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, što je dovelo do nepravilne primjene materijalnog prava. Dodaje da tuženik grubim gramatičkim tumačenjem zakonske norme želi otkloniti priznanje prava iz obveznog osiguranja za slučaj obveze na radu iako za isto ne postoje opravdani razlozi, pri čemu jedino obrazloženje za svoje zaključke nalazi u utvrđenju da je ozljedu zadobila u 15:30 sati, odnosno u vrijeme kada bi putovanje od posla do stana već završilo. Iznosi da je iz potvrde nadležne II. Postaje prometne policije Zagreb utvrđeno da je za nastanak ozljeda odgovoran PČ protiv kojega je izdan prekršajni nalog, iz čega se zaključuje da ne postoji njezino skrivljeno ponašanje. U odnosu na prostornu povezanost između mjesta rada, mjesta nastanka ozljede i mjesta stanovanja osiguranika ukazuje na činjenicu da nije sporno da se vozila autobusom linije 168 - [adresa] – [adresa], a koja linija prolazi pokraj mjesta njezina stanovanja, pa da je jasno da se radi o redovitom putu od mjesta rada do stana. Smatra da nije osnovano uskraćivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju manjih primjerenih razlika u vremenu putovanja, a što je uobičajena životna pojava, posebice kada se uzme u obzir činjenica da je putovala u vremenu od 14 do 15 sati, kada na cestama nastaju gužve upravo iz razloga što ljudi putuju s posla, pri čemu je bitno istaknuti da je putovala javnim prijevozom. Nadalje, smatra da je životno nelogično obrazlagati odluku nepostojanjem vremenske povezanosti, bez postojanja točnog normiranja o tome, koja bi ona bila, kako se računa, koliko bi bilo prosječno trajanja putovanja od određenog mjesta stanovanja do posla i obrnuto uz posebne okolnosti u svakom pojedinom slučaju, a što sve potvrđuje neosnovanost navoda. Ističe da je ovakav zaključak tuženika posve nelogičan i nerazumljiv. Mišljenja je da u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranu nigdje nije navedeno da bi zadobivena ozljeda morala biti u ikakvoj vremenskoj povezanosti s redovitim putem od mjesta rada do stana već je bitno samo da se ozljeda dogodila na redovnom putu. Dodaje da je, ako se u obzir uzme članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje koje se ozljede ne smatraju ozljedom na radu, vidljivo da u njezinu slučaju nisu ispunjeni negativni uvjeti da se njena ozljeda ne bi priznala ozljedom na radu. Navodi da je ozlijeđena na redovitom putu od mjesta rada do stana i da do ozljede nije došlo zbog njezinog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja, već zbog protupravnog djelovanja treće osobe. Smatra da, budući da je ispunjena pretpostavka iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a to je da je ozljeda zadobivena na redovnom putu od mjesta rada do stana i da nije ispunjena niti jedna negativna pretpostavka iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo su nepriznavanjem joj ozljede kao ozljede na radu pogrešno primijenili materijalno pravo. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2019. u predmetu U-III/2729/2017 vezano uz pretjerani (ekscesivni) formalizam u odučivanju/suđenju koji postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Također, poziva se na odluku broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. u kojoj je Ustavni sud utvrdio da je predmet kojim se bavio ogledni primjer Ustavom nedopuštenog ekscesivnog formalizma. Zaključuje da su ispunjene pozitivne pretpostavke za priznanje ozljede na radu po članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odnosno da je ozljedu zadobila na redovitom putu mjesta rada do stana, a da nisu ispunjene negativne pretpostavke zbog kojih se ista ne bi priznala kao ozljeda na radu. Predlaže da se ponište drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje te da joj se priznaju prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Smatra da je osporavano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Iznosi da se osiguraniku kao ozljeda na radu može priznati ozljeda koju zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Pojašnjava da se pod redovni put podrazumijeva postojanje prostorne i vremenske povezanosti između mjesta stana i mjesta rada i da su te okolnosti međusobno povezane i nerazdvojne. Dodaje da se stoga ozljeda koja bi osiguraniku nastala u okolnostima koje prostorno i/ili vremenski nisu povezane s dolaskom, odnosno odlaskom na posao, ne smatra ozljedom na radu. Ističe da je u tijeku postupka utvrđeno da je tužiteljica zaposlena kod poslodavca Osnovna škola Grigora Viteza, [adresa], na poslovima spremačice u punom radnom vremenu u dvije smjene, jutarnja, od 6:00 do 14:00 sati, i poslijepodnevna, od 13:00 do 21:00 sat, da je mjesto stanovanja tužiteljice [adresa], da je 15. siječnja 2021. bila zadužena u jutarnjoj smjeni, a da je radno mjesto napustila uz odobrenje poslodavca u 13:50 sati, kako bi stigla na autobus koji je kretao u 14:15 sati; da je tužiteljica kao putnik 15. siječnja 2021. u 15:30 sati u Novom Zagrebu, mjesto Lučko, na križanju ulice Puškarićeva i Unčanska ulica, sudjelovala u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu u vlasništvu Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, reg. oznaka [registarska oznaka], linija broj 168, da linija ZET-a 168 prometuje na relaciji [adresa], s time da je jedna od stranica [adresa], a da su radnim danom polasci autobusa navedene linije sa Savskog mosta, Zagreb, među ostalim, u 14:15 sati te 15:10 i 15:45 sati. Zaključuje da slijedom navedenog ozljeđivanje koje je tužiteljica doživjela 15. siječnja 2021. nije u vremenski opravdanoj povezanosti s redovitim odlaskom tužiteljice s posla jer se dogodilo više od sat i pol vremena po odlasku žaliteljice s posla, s obzirom na vremenski raspored navedene autobusne linije ZET-a broj 168 i udaljenosti od autobusne stanice Savski most (Zagreb) do mjesta nastanka prometne nesreće (Puškarićeva ulica) prema kartovnom prikazu, kao i da između autobusne stanice Savski most (Zagreb) i Puškarićeva ulica ima 15-20 minuta vožnje autobusom, ovisno o stanju prometa. Iznosi da stoga putovanje tužiteljice na dan 15. siječnja 2021. nije vezano uz redoviti odlazak s posla u mjesto stanovanja. Nastavlja da u odnosu na navode iz tužbe primjećuje da isti u biti predstavljaju ponavljanje žalbenih navoda u upravnom postupku. Opisuje da tužiteljica osporava utvrđenja tuženika "jer je putovala u vremenu od 14 do 15 sati, kada na cestama nastaju gužve upravo iz razloga što ljudi putuju s posla". Navodi da tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev isključivo na općenitom navodu o stanju u prometu, ali da pritom ne tvrdi niti navodi da je u trenutku njezina putovanja bilo gužve u prometu koje bi dovelo do zastoja više od sat vremena linije 168 od autobusne stanice Savski Most do mjesta nesreće (čija je udaljenost oko 8 km prema kartovnom prikazu), gdje se ta gužva dogodila i koji bi bio konkretni razlog gužve, niti je u tom smislu predložila ili priložila odgovarajuće dokaze. Ističe da u tijeku upravnog postupka tužiteljica u odnosu na vrijeme nastanka ozljede nije navodila nikakvu gužvu već je istaknula da se prometna nesreća dogodila 15. siječnja 2021. u 14:30 sati, a da je policija započela očevid u 15:30 sati te je iz tog razloga to vrijeme bilo istaknuto u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova. Dodaje da ti različiti navodi zajedno s činjeničnim utvrđenjima upućuju da je tužiteljica sudjelovala u prometnoj nesreći koja nije vremenski povezana s odlaskom tužiteljice s posla prema mjestu stanovanja, a posebno da tužiteljica nije putovala autobusom ZET-a linije 168 kojoj je predviđeni polazak sa stanice Savski most bio u 14:10 sati, već sat vremena kasnije, iako je izašla ranije s posla da stigne na taj autobus. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužiteljica LČ zadužena na poslovima spremačice u Osnovnoj školi Grigora Viteza u punom radnom vremenu u dvije smjene, jutarnja od 06:00 do 14:00 i poslijepodnevna od 13:00 do 21:00. Dodaje da je 15. siječnja 2021. bila zadužena u jutarnjoj smjeni, a da je radno mjesto napustila u 13:50 sati. Pojašnjava da je tog predmetnog dana radnica LČ zbog zadnjeg dana zimskih praznika, završenih poslova pred početak nastave drugog polugodišta te nekorištenja pauze toga dana, dobila odobrenje da radno mjesto napusti ranije. Ističe da ne može znati kada se dogodila prometna nesreća i je li ona bila tijekom povratka radnice s radnog mjesta.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušana tužiteljica.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nesporno je da se je tužiteljica 15. siječnja 2021. ozlijedila.

8. Sporno je, je li pravilno to što tužiteljici u upravnom postupku ozljeda nastala 15. siječnja 2021. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S16.0 nije priznata ozljedom na radu.

9. Člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19.). propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. toga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. toga Zakona.

10. Iz izjave tužiteljice od 29. siječnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljica navela da se je 15. siječnja 2021., nakon završenog radnog vremena u Osnovnoj školi Grigora Viteza, uputila kući. Dodala je da je prilikom vožnje na autobusnoj liniji 168 ([adresa] – [adresa] – [adresa]) vozač autobusa naglo zakočio u naselju Lučko (14:30h) kako ne bi udario u drugo vozilo koje mu je izlazilo iz sporedne ulice prilikom čega se ozlijedila. Iznijela je da je vozač autobusa nazvao policiju i hitnu pomoć koju su pričekali cca 30 minuta.

11. Iz očitovanja ravnateljice Osnovne škole Grigora Viteza od 18. veljače 2021. utvrđeno je da je tužiteljica zadužena poslovima spremačice u punom radnom vremenu u dvije smjene (jutarnja od 06:00 do 14:00 i poslijepodnevna od 13:00 do 21:00), a da je 15. siječnja 2021. bila zadužena u jutarnjoj smjeni, s time da je radno mjesto napustila u 13:50 sati.

12. Iz zapisnika o ispitivanu prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 15. siječnja 2021. utvrđeno je da je postupanje prema tužiteljici započelo u 15:50 sati.

13. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/21-P/1120, URBROJ: 511-19-45/06-P-120-3-2021 od 13. veljače 2021. utvrđeno je da se njome potvrđuje da se 15. siječnja 2021. u 15:30 sati u Zagrebu, Novi Zagreb, mjesto Lučko, na križanju Puškarićeve ulice i Unčanske ulice, dogodila prometna nesreća u kojoj je tužiteljica kao putnica autobusa zadobila tjelesne ozljede.

14. Iz izjave tužiteljice od 17. lipnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljica izjavila se je 15. siječnja 2021. uputila, uz odobrenje poslodavca, 10 minuta prije završetka radnog vremena s posla, a kako bi stigla na autobus koji je kretao u 14:15 sati, a da je do nesreće došlo u 14:30 sati, međutim, da je policija očevid započela tek u 15:30 sati, zbog čega je navedeno vrijeme i istaknuto u potvrdi MUP-a.

15. Iz očitovanja ravnateljice Osnovne škole Grigora Viteza od 20. srpnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljica imala odobrenje poslodavca za raniji odlazak s posla.

16. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/21-P/1120, URBROJ: 511-19-45/06-P-120-10-2021 od 27. srpnja 2021. utvrđeno je da su izvršili provjeru vezano uz prometnu nesreću koja se dogodila 15. siječnja 2021. u Zagrebu, na raskrižju Puškarićeve ulice i Unčanske ulice u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao putnicu u autobusu, kojom prilikom su utvrdili da je Operativno-komunikacijski centar policije zaprimio dojavu o navedenoj prometnoj nesreći 15. siječnja 2021. u 15:40 sati te da je hitna medicinska pomoć po Operativnom-komunikacijskom centru policije upućena na mjesto događaja u 16:18 sati. Izneseno je da je obavljenim obavijesnim razgovorom sa sudionicima na mjestu događaja utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u 15:30 sati, kao što je i navedeno u potvrdi o prometnoj nesreći.

17. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu 26. studenog 2024. proizlazi da je tužiteljica navela da je izašla u 13:50 s posla na adresi [adresa], jer je htjela stići na autobus 168 za Prečko u 14:10, sa stanice u Savskoj na okretištu. Opisala je da je ušla u autobus u 14:10 sati kada autobus i kreće te da su započeli vožnju. Dodala je da je sjedila na prednjem sjedalu, s desne strane od vozača te da je vozač u jednom trenu naglo zakočio kako bi izbjegao sudara, a da je ona lupila glavom o staklo te zatim nazad u sjedalo, s time da je ozlijedila i prstenjak lijeve ruke. Navela je da autobus inače vozi 20-25 minuta do [adresa] gdje ona stanujem, ali ako je gužva da vožnja zna potrajati i 45 minuta. Izjavila je da se ne može točno sjetiti kada se je nesreća desila, ali da je to bilo negdje oko 14:30 – 14:45 sati. Nastavila je da se je nesreća desilo u Lučkom prije crkve, s time da se sad više ne može sjetiti kakvo je bilo stanje na cesti odnosno je li bilo gužve zbog proteka vremena. Iznijela je da obično u to vrijeme bude gužva dok je ujutro manja. Opisala je da je vozač zvao policiju otprilike nakon 10 do 15 minuta nakon nesreće, da je bio pošten, da je rekao da svi koji misle da su ozlijeđeni ostanu do dolaska policije. Dodala je da je vozač prije nego je nazvao policiju pomaknuo autobus sa ceste kako ne bi smetao, a da misli da je on zvao i hitnu pomoć. Navela je da je još jedna gospođa tada bila ozlijeđena pa da su ih odvezli na Rebro. Na poseban upit suda je li bila negdje nakon posla budući da iz dopisa MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb od 27. srpnja 2021. proizlazi da je Operativno-komunikacijski centar policije zaprimio dojavu o navedenoj prometnoj nesreći 15. siječnja 2021. u 15:40 sati, da je hitna medicinska pomoć po Operativno-komunikacijskom centru policije upućena na mjesto događaja u 16:18 sati, te da je obavljenim obavijesnim razgovorom sa sudionicima na mjestu događaja utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u 15:30 kao što je i navedeno i u potvrdi o prometnoj nesreći, tužiteljica je odgovorila da nije. Na daljnji upit kako objašnjava činjenicu da se je nesreća desila na raskrižju Puškarićeve ulice i Unčanske ulice u 15:30 sati, a da je ona krenula autobusom u 14:10 sati te da je izjavila da vožnja do [adresa] gdje stanuje ako je gužva zna potrajati i 45 minuta, odgovara da sada to ne može objasniti zbog proteka vremena, a i zbog činjenice da je dobila udarac u glavu. Dodaje da se sjeća da je dugo očevid trajao na stanici, gdje se je nesreća dogodila. Na poseban upit tuženika da li možda zna kada je išao sljedeći autobus na toj liniji odgovara u 15:10 sati, a da se zna dogoditi da jedan autobus ide za drugom kada je gužva.

18. Analizirajući sve izvedene dokaze ovaj sud zaključuje da u predmetnom slučaju nije postojala vremenska povezanost između događaja u kojem je tužiteljica ozlijeđena i rada. Naime, vremenska povezanost između događaja i posla postoji kad se nesretni slučaj dogodi u radnom vremenu kao i za vrijeme redovitog dolaska na posao i odlaska s posla (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovi broj: Usž-4187/20-2 od 15. prosinca 2020.). Prema podacima u spisu u konkretnom slučaju ne radi se o redovitom odlasku s posla, jer je tužiteljica, a kako je sama navela, izašla s posla na adresi [adresa] u 13:50 sati, dok joj je radno vrijeme bilo do 14:00 sati, a do prometne nesreće došlo je u 15:30 sati na raskrižju Puškarićeve ulice i Unčanske ulice, pri čemu je sud to utvrdio na temelju potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/21-P/1120, URBROJ: 511-19- 45/06-P-120-3-2021 od 13. veljače 2021. i dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb KLASA: 211-04/21-P/1120, URBROJ: 511-19-45/06-P-120-10-2021 od 27. srpnja 2021. Dio iskaza tužiteljice prema kojoj se nesreća desila u 14:30 sati sud smatra usmjerenim na priznavanje ozljede na radu. Sud je imao u vidu i dio iskaza tužiteljice prema kojem autobus inače vozi 20-25 minuta do [adresa] gdje ona stanuje, ali ako je gužva da vožnja zna potrajati i 45 minuta, utvrđenu činjenicu da se nesreća desila na raskrižju Puškarićeve ulice i Unčanske ulice u 15:30 sati te činjenicu da je tužiteljica napustila radno mjesto u 13:50 sati, a što je utvrđeno kako iz samog iskaza tužiteljice tako i iz očitovanja ravnateljice Osnovne škole Grigora Viteza od 18. veljače 2021.

19. Stoga je pravilno tuženik zaključio da putovanje tužiteljice na dan 15. siječnja 2021. nije vezano uz redoviti odlazak s posla u mjesto stanovanja u smislu članka 66. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) riješiti kao u točki I. izreke.

21. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Tomislav Miličević – putem e. komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – putem e. komunikacije 3. Osnovna škola Grigora Viteza, [adresa]

4. U spis