1              Poslovni broj: Gž-1612/2022-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1612/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od  sudaca Nediljke Radić predsjednice vijeća, Mihe Mratovića člana vijeća i suca izvjestitelja te Mirjane Rubić članice vijeća, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Mirne Veža, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z. OIB: … Z., protiv tuženika N. G. OIB:…, Z., zastupane po odvjetniku M. P. iz G., G., P. i P. Odvjetničkog društva d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog  suda u Zagrebu, poslovni broj P-4889/2020-10 od 27. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se tužiteljeva žalba kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog  suda u Zagrebu, poslovni broj P-4889/2020-10 od 27. listopada 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, s time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem tog suda.

 

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška u svezi žalbe, kao i o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.              Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da se tuženoj naloži  isplatiti tužitelju iznos od 18.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29.08.2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22.dalje ZOO) kao i parnični trošak u visini sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 530,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53000 kn, odnosno ukupno u iznosu od 1.060,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Točkom II. izreke  naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv citirane presude, pravodobno se žali tužitelj, pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući ovom sud žalbu usvojiti i presudu preinačiti.

 

3.              U odgovoru na žalbu tuženica je osporila sve žalbene navode tužitelja.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Osnovan je žalbeni razlog da je počinjena bitna povreda i to konkretno povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer prvostupanjski sud nije utvrdio sve relevantne činjenice za odluku o povratu isplaćenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije ocijenio drugu mogućnost da bi odluka iz upravnog postupka bila pravilna, a o kojoj ovisi i odluka u konkretnoj pravnoj stvari, zbog čega je prvostupanjska presuda nerazumljiva i za sada se ne može ispitati.

 

6.              Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na povrat ne pripadajućeg iznosa novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta u ukupnom iznosu od 18.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, zajedno sa troškom postupka.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

-zaključkom tužitelja Klasa: 143-02/15-04/1022 od 2. studenog 2015. priznato je tuženici pravo na novčanu pomoć na temelju Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta  za dijete M. G. u iznosu od 54.000,00 kuna koje će se isplatiti u jednakim godišnjim obrocima tijekom 6 kalendarskih godina, kao i da to pravo prestaje u slučaj ispunjenja pretpostavki iz članka 6. Odluke,

- Iz uvjerenja Ministarstva, Policijske uprave Z. od 16. ožujka 2020. vidljivo je da je tuženica imala prijavljeno prebivalište na adresi Z. od 10. studenog. 1999. do 10. ožujka 2017., a od tog datuma na adresi Z., dok su djeca i to: M. G. od 30. srpnja 2015. do 17. siječnja 2019. bio prijavljen na adresi Z., a od tog datuma na adresi Z., A. G. od 23.ožujka 2011. do 17. siječnja 2019. bila prijavljena na u Z. ,a od tog datuma u Z. i M. G. od 16. listopada 2008. do 17. siječnja 2019. na adresi u Z., a od tog datuma u Z.,

- zaključkom tužitelja Klasa: 143-02/20-005/165 od 6. travnja 2020. utvrđeno je da tuženoj prestaje pravo na novčanu pomoć s danom 31.svibnja 2017. te da će se povrat sredstava tiještiti posebnim postupkom, koji zaključak nije osnažen klauzulom pravomoćnosti ni izvršnosti,

- zaključak Gradonačelnika Klasa: 143-02/20-005/480 od 7. siječnja 2021. kojim je kao nepravodoban odbačen prigovor tuženice protiv zaključka o prestanku prava na novčanu pomoć.

8.              Odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sud obrazlaže stečenim pravima tuženice pa da pravo na novčanu pomoć može prestati samo s danom donošenja upravnog akta, a kako da je upravni akt donesen 6. travnja 2020. godine da bi isti bio dan kada je eventualno moglo prestati pravo tuženice, ali pod uvjetom da je ispunjen uvjet iz članka 9. Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta prema kojem je Ured dužan provjeravati osobne podatke roditelja i djece. No, da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, sud je zauzeo pravni stav da upravni akti moraju biti utemeljeni na logici, životni i uvjerljivi, a da upravni akt - zaključak tužitelja od 6. travnja 2020. to nije jer da nije utemeljen na svim potrebnim činjenicama, kao što je npr. terenska provjera, živi li stvarno tuženica u zajedničkom kućanstvu sa svojim novorođenim djetetom ili ne, pa je isti mišljenja i da pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta predstavlja materijalno pravo koje se isplaćuje roditelju, tj. majci, ali sa stvarnom svrhom osiguranje i zbrinjavanje nužne opreme malog djeteta te provodeći test razmjernosti nalazi da u ovom slučaju prevladava privatni interes novorođenog M. G. u odnosu na javni interes tužitelja. Sud, nadalje, ne nalazi prihvatljivim ni retroaktivno dovođenje u pitanje prava tuženice na prethodne isplate Dakle, sve do 27. srpnja 2020. godine  da je tuženica imala pravnu osnovu i to zaključak tužitelja od 2. studenog 2015. godine Klasa: 143-02/15-04/1022 Ur.broj: 251-17-13-15-02 koji nije stavljen izvan snage, niti jednim drugim upravnim aktom. Stoga prvostupanjski sud ne nalazi da bi se u ovom predmetu radilo, bilo o stjecanju bez pravne osnove, bilo o stjecanju nepripadajućeg financijskog iznosa.

 

9.              Na temelju članka 5. Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta (Službeni glasnik G. Z. broj 8/09., 20/10., 6/11., 12/11. i 17/11. - dalje: Odluka) zaključkom tužitelja tuženici se priznaje pravo na ostvarenje novčane pomoći po prethodnom ispunjenju uvjeta od kojih se posebno ističe prebivalište roditelja na području Grada Z., ali u zajedničkom kućanstvu korisnika pomoći i malodobne djece.  Člankom 6. Odluke propisano je da pravo na novčanu pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište bilo kojeg roditelja ili djeteta za koje je podnesen zahtjev, dok je člankom 7. Odluke propisano da je korisnik pomoći dužan Uredu prijaviti svaku promjenu činjenica koje utječu na ostvarenje prava propisanih Odlukom i to u roku od 15 dana od dana nastanka promjena. Smisao Odluke je da roditelji imaju neprekidno prijavljeno prebivalište u Gradu Z. i da je korisnik pomoći u zajedničkom kućanstvu s djecom pa se takva odredba ne može tumačiti proizvoljno.

 

10. Parnični sud vezan je pravomoćnom odlukom upravnog tijela pa tako i u pogledu utvrđenja, odnosno ukidanja određenog prava i ne može preispitivati tu odluku.

 

11. S tim u svezi zadatak parničnog suda nije ponovno utvrđivati činjenice koje je utvrđivao tužitelj u upravnom postupku pokrenutom na prijedlog tužene, u kojem je donesen zaključak na kojemu tužitelj temelji predmetni zahtjev, dok upravni spor nije pokrenut.

 

12. No, izneseni žalbeni navodi dovedeni u svezu sa stanjem spisa predmeta, čine nejasan stav prvostupanjskog suda o pravnom značaju odluke, naziva zaključak, kojim je Grad odlučio o prestanku prava na novčanu naknadu. Naime, prema odredbi članka 77. Zakona o općem u pravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.- dalje: ZOUP ) zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima, ako ZOUP- om nije propisano donošenje rješenja, dok je člankom 96. stavak 1. ZOUP-a propisano da se o upravnoj stvari odlučuje rješenjem. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da, sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv. Stoga,  ako je odluka tužitelja naziva Zaključak pravomoćan akt s kojim se rješavalo u upravnom postupku, tada se sukladno članku 12. ZPP-a isti ne može preispitivati u parnici, već je sud vezan za utvrđenja iz upravnog postupka. I u tom slučaju tužitelj bi imao pravo na povrat uplaćenih sredstava sukladno odredbi članku 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO), prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno naknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala

 

13. U tom smislu navodi se i stav Ustavnog suda RH izražen u odluci U-III-736/2003 od 9. listopada 2003., prema kojoj praksi, a koja je i danas aktualna, parnični sud je vezan za pravomoćni upravni akt kojim je riješeno pitanje od značaja za provedeni parnični postupak. Ovakav stav ima za cilj očuvati jedinstveni pravni poredak jer bi pravna sigurnost bila dovedena u pitanje kada bi postojala mogućnost koegzistiranja pravomoćnih odluka različitog sadržaja o istom pravnom pitanju.

 

14. No, za istaknuti je da, iako je parnični sud vezan za pravomoćnu odluku upravnog tijela, to se ne odnosi na vezanost stranaka za činjenice u upravnom postupku u smislu nemogućnosti istih da izvode dokaze u parnici, sve u prilog osnaženje svojih navoda po pitanju (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Konkretno, dokazivanje onih činjenica o kojima ovisi i zaključak suda o eventualnom ispunjenju zakonskih pretpostavki iz članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08.,125/11.,78/15., 29/18.).

 

15. Međutim, ističe se da  ako zaključak tužitelja ipak nije pravomoćna odluka iz upravnog postupka, tada se i ovaj drugostupanjski sud slaže sa izraženim stavom prvostupanjskog suda iz pobijane presude jer u tom slučaju, činjenica promjene prebivališta, unutar Grada Zagreba, ne bi utjecala na gubitak prava na novčanu pomoć.

 

16. Imajući u vidu izneseno, a kako radi pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane odluke nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, ovaj sud ne može odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a.

 

17. Slijedom navedenoga, pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a i članka 371. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem.

 

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje ukazuje ovo rješenje te savjesno i brižljivo utvrditi relevantne činjenice sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, potom ocijeniti uvjete o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te valjanom primjenom materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

 

19. Kod ponovljene odluke o meritumu spora, sud će odlučiti i o ukupnim troškovima ovog postupka.

 

20. Odluka o trošku koji je tužitelj zatražio u svezi sastava žalbe, kao i o trošku tuženikovog odgovora na žalbu, ostavlja se za konačnu odluku pozivom na članak 166. stavak 3. i 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 21. prosinca 2023.