REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4670/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VDA, rođ. **.**.1993. državljanina Islamske Republike Pakistan, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jelena Cekić i Iva Vukelić u Zagrebu, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik VD, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelja međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/4113, URBROJ: 511-01-213-24-21 od 8. studenoga 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Jeleni Cekić isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelja međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/4113, URBROJ: 511-01-213-24-21 od 8. studenoga 2024. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite određuje se produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točke 1. i 2. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je rješenje doneseno protivno načelu materijalne istine i načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza. Iznosi okolnosti slučaja navodeći kako je morao pobjeći iz Islamske Republike Pakistan jer je trpio nehumano, nečovječno i ponižavajuće postupanje zbog dugotrajnog, dnevnog rada uz koji nije mogao podmiriti ni dnevnu potrebu za hranom zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu. Ističe kako je izrazio u Republici Hrvatskoj namjeru za traženjem međunarodne zaštite i podnio zahtjev za azil, a da je njegov zahtjev odbijen zbog čega je protiv odluke ustao upravnom tužbom o kojoj odluka još nije donesena. Navodi kako nema namjeru bježati niti je imao namjeru zlorabiti postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a ne predstavlja niti opasnost za javni poredak. Osudu za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj je odslužio (kazna zatvora) pa navedeno ne može predstavljati valjani razlog za ograničenje slobode kretanja. Upire na to da mu je rješenjem tuženika od 10.10.2024. prilikom izlaska iz zatvora određena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance samo iz razloga što je kazneno osuđen i što je odslužio kaznu zatvora odnosno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Smatra da je tuženik postupio diskriminatorno jer navedene okolnosti ne bi trebale imati značaj prilikom donošenja pobijane odluke iz razloga koji se obrazlažu na stranici 4. tužbe.

2.1. U odnosu na obrazloženje tuženika a vezano za tzv. neprimjereno ponašanje koje je protivno Kućnom redu Prihvatilišta tužitelj navodi kako su izostale odlučne činjenice pa u tom smislu predlaže da se pribave snimke kamere na kojima je neprimjereno ponašanje tužitelja zabilježeno te dostavom Kućnog reda Prihvatilišta Ježevo. Pored toga navodi da čak i kad bi prekršio neku od odredbi Kućnog reda Prihvatilišta navedeno se ne bi moglo okvalificirati kao kršenje Zakona kako to interpretira tuženik. Nadalje ističe kako nije obrazložena niti konkretizirana individualna procjena temeljem koje je doneseno rješenje pa se ono ne može ispitati, a nije razvidno niti na temelju kojih dokaza je doneseno rješenje. Ističe da nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode jer isti moraju biti ne samo navedeni već i relevantni i dostatni, a kako bi opravdali ograničavanje slobode kretanja što u konkretnim okolnostima nije slučaj, pritom ističući da njegov postupak nije vođen u dobroj vjeri niti je vođen s dužnom pažnjom a ne postoji niti jedan razlog iz kojeg bi se dalo zaključiti da svojom slobodom ugrožava nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske. Poziva se na primjenu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja ("non refoulement") a o kojemu tuženik nije vodio računa. Ističe da bi vraćanjem u Pakistan bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju, pa nisu ispunjeni uvjeti za prisilno udaljavanje a onda niti uvjeti za ograničavanje kretanja.

2.2. Predlaže da ga sud u postupku i sasluša na sve navedene okolnosti a tužbenim zahtjevom da sud poništi osporeno rješenje, te odobri besplatnu pravnu pomoć uz naknadu troškova spora na teret tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi kronologiju poduzetih radnji u postupanju prema tužitelju te u tom smislu ističe da je tužitelj 13. ožujka 2023. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Navodi da iz službenih bilješki Prihvatilišta od 20. ožujka 2024. i 27. svibnja 2023. proizlazi da je napustio Prihvatilište 15.03.2023. da bi se 11.05.2023. vratio, te ponovno napustio 27.05.2023. a vratio se 12.06.2023. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je 27.06.2023., a Prihvatilište je napustio opet 17.07.2023. i vratio se 10.10.2023., a ponovno napušta Prihvatilište 17.10.2023. da bi se vratio 25.10.2023. te isto ponovno napustio 6.11.2023., kako proizlazi iz dokaza na koje se tuženik poziva, službene bilješke Prihvatilišta. Nadalje tuženik se poziva na činjenicu da je tužitelj uhićen, predan pritvorskom nadzorniku, odlukom nadležnog Županijskog suda u Zagrebu određen mu je istražni zatvor na prijedlog Općinskog kaznenog državnog odvjetništva, protiv tužitelja je podignuta optužnica te je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1072/2024 od 28.06.2024. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci a temeljem članka 57. Kaznenog zakona izrečena mu je djelomična uvjetna osuda da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 9 mjeseci dok se ostali dio kazne u trajanju od 9 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 5 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Presuda je postala pravomoćna i izvršna 23.7.2024. Tužitelj je upućen na izdržavanje kazne zatvora te je 10.10.2024. preuzet je po policijskim službenicima VIII. PP Zagreb koji mu isti dan po rješenju ograničavaju slobodu kretanja sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15., 127/17. i 33/23., dalje u tekstu Zakon) iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

3.1. Tuženik navodi dalje kako je tužitelju rješenjem Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 10. siječnja 2024. odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite da se blažim mjerama ograničenja ne može postići svrha te da je opravdana primjena navedene mjere i određeno trajanje s obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske te je zatečen u kršenju zakona Republike Hrvatske kojom prilikom je nepoznatim stranim državljanima pomagao u ulaženju, kretanju i boravku u Republici Hrvatskoj za određenu materijalnu naknadu. Ograničenje slobode kretanja određuje se u trajanju do 3 mjeseca sukladno članku 54. stavku 9. Zakona imajući u vidu neprimjereno ponašanje koje je zabranjeno Kućnim redom Prihvatilišta i predstavlja kršenje zakona Republike Hrvatske, a koje je tražitelj međunarodne zaštite dužan poštivati te je isto prikladno i opravdano jer se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja. Ističe se da je prilikom procjene osobnih okolnosti utvrđeno da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine te je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

3.2. Tuženik osporava navode iznesene u tužbi navodeći da zakonitost osporavanog rješenja nije sporna jer tužitelj niti jednim utemeljenim navodom ne upućuje na nezakonitost a vezano za zakonitost Kućnog reda tuženik napominje da je "Kućni red Prihvatilišta" podzakonski akt, normativni akt koji je po svojoj pravnoj snazi ispod Zakona, donose ih najčešće tijela izvršne vlasti te kao pravni akti ne smiju biti u suprotnosti s odredbama Zakona. Prijedlog tužitelja za izvidom snimki kamera tuženik smatra nepotrebnim i nesvrhovitim a vezano za navod tužitelja da je smješten u centru koji je "strog i zatvorskog tipa" tuženik navodi da je Prihvatni centar za strance ustrojstvena / administrativna jedinica MUP-a koja obavlja poslove prihvata i smještaja stranaca i druge poslove koje se pojedinačno navode. Osporava navod tužitelja da bi odluka bila arbitrarna i da nije izvršena individualna procjena te se poziva na odredbe članka 54. stavka 9. u vezi s člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona te naglašava kako je tužitelju omogućeno u skladu s pravnom stečevinom EU koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske da iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostatne dokaze kojima potkrjepljuje svoj zahtjev. U odnosu na primjedbe tužitelja vezano za oduzimanje slobode tuženik ističe da tužitelj nije okrivljenik niti počinitelj kaznenog djela, a produljenje ograničenja slobode kretanja predviđeno je člankom 54. stavkom 9. Zakona. Saslušanje tužitelja smatra nesvrhovitim te se poziva na okolnosti u kojima je tužitelj napuštao Prihvatilište i u isto se vraćao te utvrđene presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1072/2024 od 28. lipnja 2024. Navodi kako iz tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem međutim subjektivno nezadovoljstvo ne znači da je rješenje objektivno nezakonito.

3.3. Tuženik tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te prevoditelja za urdski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ-a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Tužitelj pozvan radi saslušanja putem prevoditelja za urdski jezik, nije saslušan, zbog protivljenja tužitelja saslušanju na navedenom jeziku.

6.1. Prijedlog tužitelja da mu se omogući saslušanje na engleskom jeziku sud je odbio, cijeneći da protivljenju saslušanjem uz prevoditelja za urdski jezik, nema objektivnih i opravdanih razloga, smatrajući da je navedeni prijedlog usmjeren odugovlačenju postupka.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio. 7.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza dostavom snimki video nadzora Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite radi utvrđenja neprimjerenog ponašanja tužitelja te dostavom Kućnog reda Prihvatilišta

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavka 11. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona, sve kako je navedeno u odgovoru na tužbu tuženika. Rješenje se temelji na odredbi članka 54. stavka 9. Zakona.

10. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na temelju članka 54. stavka 9. u vezi sa stavkom 2. točkom 3. Zakona.

11. Iz dostavljene dokumentacije spisa proizlazi slijedeće:

- zahtjev za međunarodnom zaštitom tužitelj je podnio 27. lipnja 2023. (zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/4113, URBROJ: 511-01-213-22-8), nakon prethodno izražene namjere za podnošenjem zahtjeva dana 13. ožujka 2023. (službena bilješka PP Samobor KLASA: 216-03/23- 02/1169, URBROJ: 511-19-40-23-1),

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/4113, URBROJ: 511-01-212-23-16 od 10. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj,

- prethodno navedeno rješenje od 10. siječnja 2024. tužitelj pobija upravnom tužbom koja se na ovom sudu vodi pod poslovnim brojem UsI-4376/2024,

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UUP/I-216-01/24- 03/747, URBROJ: 511-19-34-24-1 od 10. listopada 2024. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 1 (jednog) mjeseca, od dana uručenja rješenja,

- prethodno citirano rješenje od 10. listopada 2024. bilo je predmet sudske kontrole, odnosno ocjene zakonitosti ograničenja slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite, te je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-4267/2024-8 od 21. studenog 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem navedenog rješenja, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja (točke I. do III. izreke presude)

- pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1072/2024-10 od 28. lipnja 2024. tužitelj je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23, dalje: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, a temeljem članka 57. KZ-a izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s tim da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 9 mjeseci dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo,

- službenim bilješkama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/4113 (ukupno tri) konstatira se da je tužitelj – tražitelj međunarodne zaštite napustio Prihvatilište i u isto se nije vratio, odnosno nije prijavio novo boravište u zakonskom roku i to od 20. ožujka 2023. (napustio Prihvatilište 12. ožujka 2023.), od 11. svibnja 2023. (napustio Prihvatilište 3. travnja 2023., a vratio se 11. svibnja 2023.) i od 13. lipnja 2023. (napustio Prihvatilište 27. svibnja 2023., a vratio se 12. lipnja 2023.).

12. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Prema stavku 2. članka 54. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.)

12.2. Prema stavku 5. članka 54. Zakona sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

12.3. Prema stavku 6. članka 54. Zakona mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.4. Prema stavku 9. članka 54. Zakona mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

12.5. Prema stavku 11. članka 54. Zakona Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

12.6. Prema stavku 12. članka 54. Zakona protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

13. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sud sam utvrdio.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. ZMPZ-a.

15. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena pod točkom 11. obrazloženja presude, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja (produljenje) na rok do 3 mjeseca u skladu s odredbom članka 54. stavka 9. Zakona.

17. Nadalje, ističe se da za zaključak tuženika da u konkretnom slučaju tužitelju treba ograničiti slobodu kretanja iz razloga zaštite javnog poretka Republike Hrvatske proizlazi i iz činjenice da je tužitelj postupao protivno odredbama Zakona kojima su propisane dužnosti tražitelja međunarodne zaštite.

17.1. Naime, člankom 52. stavkom 3. Zakona propisano je da je tražitelj dužan poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske (točka 1.), poštivati Kućni red Prihvatilišta (točka 5.), kao i javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene (točka 9.).

17.2. Imajući u vidu navedeno kao i odredbe Kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje azila Broj: 511-01-152-85186-2015 od 8. prosinca 2015. kojim se utvrđuju pravila boravka tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu za tražitelje azila, te nesporno utvrđeno da je tužitelj napuštao Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, da u vremenu u kojemu prema službenim bilješkama koje prileže spisu nije boravio u Prihvatilištu, te nije javio adresu na kojoj boravi, pravilan je zaključak tuženika da tužitelju treba ograničiti slobodu kretanja zbog razloga navedenog u članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona.

17.3. Pri tom se napominje kako i prema ocjeni suda nema mjesta primjeni drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona, a razlozi kojima se rukovodio tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja, te obrazloženje individualne procjene u konkretnom predmetu prihvaća i ovaj Sud budući da se zaštita javnog interesa u smislu zaštite javnog poretka i građana Republike Hrvatske se ne bi mogla ostvariti drugim mjerama, a sve obzirom na to da ova zaštita preteže pred privatnim interesom tužitelja.

17.4. Ističe se da je prethodnim rješenjem ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance tužitelju određeno na vrijeme od jednog mjeseca, pa produljenjem ograničenja slobode kretanja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja na daljnji rok od tri mjeseca temeljem istog osnova, nije povrijeđena odredba članka 54. stavka 9. Zakona, budući da nije protekao maksimalan rok na koji se ograničenje slobode kretanja može odrediti (do 3 mjeseca + daljnjih najduže do 3 mjeseca).

18. Napominje se da je ovaj Sud na zakazanu raspravu pozvao tužitelja osobno radi saslušanja, a koje se iz razloga koje sud nastavno obrazlaže nije provelo. 18.1. Podnošenje zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu dana 27. lipnja 2023. provedeno je uz prevoditelja za urdu jezik MD. Tužitelj je na izričito pitanje voditelja postupka izjavio da se sa prevoditeljem dobro razumije, kao i to da mu je materinji jezik punjabi i urdu, zapisnik je tužitelju pročitan u nazočnosti prevoditelja za urdu jezik i tužitelj je na zapisnik i prevođenje izjavio da nema primjedbi te je isti potvrdio svojim potpisom (str. 2., 7. i 8. zapisnika).

18.2. Nadalje, iz zapisnika o saslušanju tužitelja u postupku određivanja ograničenja slobode kretanja od 10. listopada 2024. vidljivo je da je isto provedeno također uz prevoditelja za urdu jezik MD, te je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, nakon čega je iskazao da „nema ništa za izjaviti“, a taj mu je zapisnik pročitan i na isti nije stavio primjedbe te je zapisnik vlastoručno potpisao.

18.3. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanim tvrdnju opunomoćenice tužitelja iznesenu na raspravi da tužitelj zahtjeva prevoditelja za engleski jezik jer pozvani i prisutni prevoditelj za urdski jezik nije prevodio ono što je on iskazivao. Tužitelj za takve tvrdnje nije ponudio dokaze, a drugačije proizlazi iz dostavljene dokumentacije spisa tuženika.

18.4. Pored navedenog, odbijanjem saslušanja uz prevoditelja za njegov materinji jezik propustio je pred sudom iznijeti okolnosti i razloge koje smatra bitnim za odluku u konkretnoj upravnoj stvari, a sud je prijedlog za odgodom ročišta smatrao neosnovanim, imajući u vidu prethodno opisano kao i činjenicu da u tužbi nije naznačen zahtjev za prevođenjem u slučaju da sud prihvati dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, na engleskom jeziku. Kako se radi o hitnom predmetu u kojemu se odluka mora donijeti u roku od 15 dana od zaprimanja odgovora na tužbu tuženika (članak 54. stavak 11. Zakona), te ocijenio takvim da je isti usmjeren odugovlačenju postupka, posebno stoga, što spisu prileži dokumentacija iz koje je razvidno da tužitelj krši javni poredak Republike Hrvatske, stoga je osnovano ograničiti mu slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na daljnji rok do 3 mjeseca u skladu s odredbama koje se u osporenom rješenju citiraju.

18.5. Pribava snimki nadzornih kamera Prihvatilišta radi utvrđenja neprimjerenog ponašanja tužitelja i kršenja Kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje međunarodno zaštite u konkretnom predmetu, prema ocjeni suda nije opravdana, jer tuženik niti ne tvrdi niti ne dokazuje da je neprimjereno ponašanje tužitelja zabilježeno na video snimkama, već povrede nalazi u činjenici koju tužitelj nije osporio, a to je da je višekratno napuštao Prihvatilište i u isto se vraćao po proteku određenog vremena, a bez da je izvijestio nadležno tijelo o adresi na kojoj boravi, što je u suprotnosti s odredbama članka 52. stavka 3. točke 5. i 9. Zakona, pa pribavu Kućnog reda Prihvatilišta za koje tuženik navodi da je javno objavljen kao podzakonski propis, sud nije cijenio opravdanim.

19. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.

20. Slijedom navedenog nisu prihvaćeni osnovanima navodi tužbe. U postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20.1. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana.

20.2. Povrede načela upravnog postupka iz odredaba članka 8. – utvrđivanje materijalne istine i 9. ZUP-a – samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, sud nije našao.

20.3. Razlozi napuštanja zemlje podrijetla tužitelja nisu od utjecaja na konkretnu upravnu stvar. Isti mogu biti relevantni za odluku o zahtjevu za međunarodnom zaštitom.

20.4. Pozivanje tužitelja na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«) iz članka 6. Zakona nije opravdano, jer do primjene ovoga načela dolazi u predmetima međunarodne zaštite (azila) i protjerivanja te su u tom kontekstu domaća tijela obvezna izvršiti procjenu postojanja stvarnog rizika na temelju predvidljivih posljedica podnositeljeva povratka u zemlju podrijetla, pri tom se ističe da ta procjena mora biti temeljita i stroga, a podrazumijeva dužnost utvrditi opće stanje u zemlji podrijetla, kao i individualni rizik postojanja u podnositeljevom slučaju, u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz članaka 2. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predmet ovog spora je ograničenje slobode kretanja smještajem tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatni centar za strance.

21. Navod tužitelja da je tuženik u konkretnom predmetu postupio diskriminatorno, nije osnovan. Naime, člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.) propisano je da se tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, kao i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2. i 3. članka 1.).

21.1. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda nema osnova za zaključak da bi tužitelj bio diskriminiran po osnovama navedenima u članku 1. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a činjenica da je tužitelj pravomoćno kažnjavan za počinjenje kaznenog djela relevantna je za zaključak da krši pravni poredak Republike Hrvatske, dok tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da postoji osnov diskriminacije iz prethodno citiranog članka.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

23. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

23.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

U Zagrebu 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnica Jelena Cekić, Zajednički odvjetnički ured Jelena Cekić i Iva Vukelić, [adresa] Zagreb, Horvaćanska cesta 23a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41

3. U spis